Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Marijanu Mandacu prigodom 70. obljetnice života

Predgovor

"Verum multorum fratrum vehementissima postulatione et maxime tua iussione compulsus." - "Ponukan najsnažnijim zahtjevom mnogobrojne braće i nadasve Tvojim nalogom."[1] Tim riječima sv. Augustin svojemu subratu, kartaškom biskupu Aureliju, opisuje svoj rad na "napornom djelu", koje je započeo u mladosti, a završio kao starac. Gotovo da i nema bolje misli koja sažima ne samo teološko djelo sv. Augustina, nego svih teoloških velikana prvih stoljeća koje s pravom nazivamo crkvenim očima. Sva njihova teološka strast nije bila ništa drugo doli izričaj "zahtjeva mnogobrojne braće" i "Božjega naloga". Crkveni se oci nisu bavili teologijom kako bi se pokazali mudrima u Crkvi i u svijetu, kako bi razvijali svoju mudrost ili kako bi sebe predstavljali. Njihova teologija nije nastala iz vlastitoga poticaja, nego iz "zahtjeva mnogobrojne braće", odnosno iz zahtjeva Crkve. To znači daje Crkva bila mjesto njihove teologije. Ona je u punom smislu riječi crkvena teologija koja je izrasla iz Crkve i služila je Crkvi svojima apologijama, raspravama, molitvama, knjigama, ali i kritikama te iste Crkve. Stoga i ne čudi da su svojom teologijom, koju su primili od Crkve i služili Crkvi, postavili teološke temelje vjere, liturgije i nauka same Crkve. Njihova teologija, koja se prelila u dogmatske izričaje, predstavlja kriterij istinske teologije.

No, teološka je zauzetost crkvenih otaca "nadasve", kako piše sv. Augustin, ipak djelo samoga Boga, njegova naloga. Augustinove rečenice kao da nas podsjećaju na Kristove riječi: "Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti." (Lk 17, 10) Teologija je tako "nadasve" odgovor na zapovijed, nalog i dužnost. Teolozi prvih stoljeća nisu se bavili teologijom, jer im je to bilo ugodno, lijepo il korisno. Ne! Takva bi se teologija srozala na samodopadnost, samozadovoljstvo, gdje joj na pameti ne bi bilo Božje, već ljudsko. Teologija treba biti prožeta duhom "beskorisnosti sluge", a tek potom sve ostalo: radost, užitak, korist itd. Dakako, teologija ne predstavlja nekakav hladan odgovor na hladnu Božju zapovijed. Kako bi Božja zapovijed mogla biti hladna i odgovor teologa hladan kad se radi o sljedećoj zapovijedi: "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge." (Iv 13, 34) Teologija je tako za crkvene oce bila dužnost iz ljubavi, obveza ljubavi za ljubav.

Gledajući golemi prevodilački rad i teološko djelo fra Marijana Mandaca, usudili bismo se reći da je fra Marijan jasno prepoznao dva navedena vida Augustinove teologije i teologije crkvenih otaca. Gotovo bismo mogli reći da se fra Marijan "zarazio" ljepotom, dubinom, oštroumnošću i duhovnošću crkvenih otaca. Prijevode mnogobrojnih otaca nije mogao činiti netko hladnoga duha, nezainteresiranoga za Boga, Crkvu i teologiju, nego samo onaj tko je osjetio "najsnažniji zahtjev braće i sestara u Crkvi" i "Njegov nalog". U hrvatskoj teologiji svojim je prijevodima crkvenih otaca i drugih teoloških i duhovnih spisa prvih stoljeća ostavio neizbrisiv trag. Mnogi su teolozi svojim promišljanjima i djelima doprinijeli razvoju teologije i duhovnosti, ali nijedno se to djelo ne može usporediti s teološkom i duhovnom mišlju svetih otaca koje nam je svojim prijevodima fra Marijan podario. Skoro da bismo mogli reći da su prijevodi fra Marijana važniji i bit će utjecajniji od mnogobrojne teološke literature koja svake godine ugleda svjetlo dana u Hrvatskoj. Da nije fra Marijana i njegovih prijevoda, ne bismo gotovo ništa znali o Origenu, Grguru Nisanskom, Grguru Nazijanskom, Ambroziju, Tertulijanu, Ciprijanu, Jeronimu, Euzebiju Cezarejskom i drugima. Jedno djelo poput "Duha Svetoga" Bazilija Velikoga ostalo bi potpuno nepoznato. A da se ne spominju prijevodi sv. Augustina, njegovih govora, drugih spisa, napose prijevod "Trojstva", djela koje je odredilo svu zapadnu teologiju i duhovnost, a koje je snažno utjecalo i na razvoj filozofije i psihologije. Crkva i teologija u Hrvatskoj još nisu svjesne koliko duguju ovomu neumornom, neznatnom "malom bratu" koji je cio svoj život posvetio prevođenju i tumačenju bisera teološke i duhovne literature prvih stoljeća. Dovoljno je spomenuti da veliki njemački patrolog Alois Grillmeier, u svojemu prikazu kristologije prvih stoljeća, nekoliko puta spominje značajan doktorski rad fra Marijana o Teodoretu Cirskom. Kako to često biva, ono stoje neznatno i nespektakularno teško se prepoznaje i vrjednuje u svojemu vremenu. No, ono poput gorušičina zrna polagano se razvija, raste i kasnije postaje veće od svih ostalih spektakularnih i najprodavanijih teoloških djela koja brzo planu i padnu u zaborav. Prijevodi fra Marijana zasigurno su to gorušičino zrno.

Ovaj maleni Zbornik prigodom 70. obljetnice života fra Marijana Mandaca predstavlja stoga jedan skroman, ali iskren dar zahvalnosti na svemu što je taj neumorni teolog i patrolog učinio za Crkvu u Hrvatskoj, za teologiju, patrologiju i za duhovnost. Zahvaljujem fra Josipu Sopti, provincijalu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, te Anti i Dani Knezoviću iz Đakova koji su rado podržali ovaj Zbornik te sponzorirali njegov tisak. Također zahvalnost upućujem i prof. dr. sc. fra Anđelku Domazetu, uredniku Biblioteke Službe Božje, koji je rado prihvatio da se Zbornik objavi u Biblioteci Službe Božje, u kojoj je i sam Marijan objavljivao svoje mnogobrojne prijevode i tumačenja teoloških djela prvih stoljeća. Također zahvaljujem i svim teolozima koji su prepoznali teološki rad i djelo fra Marijana Mandaca te su se rado odazvali da svojim prilozima sudjeluju u ovomu Zborniku.

Naposljetku, fra Marijanu od srca želimo "ad multos annos", nadajući se da će mu Gospodin podariti zdravlje da nas obdari još kojim prijevodom. Slika na naslovnoj stranici prikazuje razgovor, druženje dvojice crkvenih otaca, Giovanea Palme. Želimo njemu i svim čitateljima ovoga zbornika da se nastave družiti s crkvenim očima, jer po njihovoj misli i duhovnosti otkrivamo svježinu i ljepotu kršćanske vjere.

Ivica Raguž, urednik


[1]   Augustin, Trojstvo (preveo fra Marijan Mandac), Služba Božja, Split, 2009., str. 245.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1830
Ovaj mjesecOvaj mjesec47141
UkupnoUkupno6962475

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 90 

Administrator

franodoljanin@gmail.com