PROJEKT

Slaveći milost početaka ponovno smo pošli sv. Franji i on nas je ponovno uputio Isusu Kristu i njegovu Evanđelju. Protoregula je sadržavala malo evanđeoskih rečenica koje su izražavale radikalne zahtjeve „sequela Christi – nasljedovanja Krista“. Da bismo s obnovljenom vjernošću slijedili našeg Oca svetog Franju, i mi ponovno polazimo od Evanđelja, da ga s njim živimo utjelovljavajući u našem vremenu Prioritete naše karizme.

Evanđelje je naše Pravilo i život (usp. PPr 1,1). Ono je bitna jezgra našeg zavjetovanja (usp. GGKK 5,2). To zahtijeva da Evanđelje učinimo vrhovnom normom našeg života (osobnog i bratskog), da u središte stavimo osobu Isusovu, da dopustimo da Evanđelje rasvjetljuje naše odluke, naše projekte, da se damo uvući u Božju avanturu, da imamo povjerenja, da riskiramo, da se otvorimo njegovim zahtjevima, onim najradikalnijim.

Ponovno krenuti od jezgre iz koje je procvala franjevačka karizma, a to je upravo Evanđelje, znači ponovno poći na Franjinu karizmatsku intuiciju, prije nego se pomiješa s institucijom i onda s tolikim materijalnim strukturama (usp. 1 Čel 84).

Mi proučavamo i naučavamo drugima Božju riječ, ali često ne činimo da uniđe u naše srce, ne dopuštamo da Riječ prebiva u nama i ne živimo je s dosljednošću i autentičnošću. Još trebamo prijeći iz razuma u srce, iz spoznaje u osobno prianjanje, iz spoznajne vjere u življenu vjeru, da stvorimo objedinjenost u svome životu. Trebamo ponovno s obnovljenim zalaganjem slušati Isusov poziv: „obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1, 15).

Često moramo “sačuvati” tolike strukture koje smo baštinili i svoje evangelizatorsko poslanje vršimo zajedno s mnogim aktivnostima, ponekad s previše njih, koje nas umaraju fizički i duhovno. Trebamo ponovno na prvo mjesto staviti osobe i duh, prijeći od evangelizacije povjerene aktivizmu na evangelizaciju koja je označena novim autentično evanđeoskim prisutnostima.

Naš projekt je da ponovno krenemo od Krista i njegova Evanđelja, da uvijek živimo i djelujemo u svjetlu Evanđelja i da Crkvi i svijetu ponovno predložimo plodnost.

Toliki ljudi koji žive tešku krizu vrijednosti i koji su izgubili duhovno uporište očekuju od nas prije svega autentično evanđeosko svjedočenje, traže od nas da u svijetu budemo opipljiva prisutnost Boga, njegove ljubavi, koja propitkuje i sam svijet. 

Hod

Etape hoda što ga želimo zajedno prijeći su tri i izričemo ih na ovaj način: 1. Živimo dar Evanđelja, da obnovimo kvalitetu svoga života; 2. Uzvratimo dar Evanđelja svijetu s konkretnim gestama i s kreativnošću da nanovo oživimo naše evangelizatorsko poslanje; 3. Preutemeljimo naše prisutnosti i strukture da budemo lakši, slobodniji, značajniji i proročkiji.

Dinamizam sugeriraju glagoli: živimo – uzvratimo – preutemeljimo. Središnja jezgra je uvijek življeno Evanđelje koje je osoba Isusova, Riječ tijelom postala, i koje želimo “danas učiniti življenim” u nama, u našem poslanju i, štoviše, u našim strukturama.

Metodološka uputa

Tri tematske etape sadržane u Dokumentu Duhovskog kapitula 2009. godine, imaju svoju unutarnju logiku i dosljednost i vjerujemo da mogu biti bitni i konkretni vodič za hod obnove i nove “kreativne vjernosti” bratstava i jedinica Reda.

Svaka tema bi trebala biti promatrana i življena u misionarskoj „napetosti“ i u otvorenosti svijetu, sukladno smjernicama Kapitula (usp. Nalozi 1).

Teme su predložene za dvogodišnji hod, ostavljajući slobodu provincijama i kustodijama da organiziraju svoje programe. Jedinice također mogu predvidjeti godišnji program, koristeći u tom slučaju interne podteme.

Za svaku temu se predlaže temeljno NADAHNUĆE, koje predstavlja ideal prema kojemu treba težiti, s tekstovima Evanđelja koje je sv. Franjo smatrao povlaštenima, s tekstovima dvaju pravila, Generalnih konstitucija i Završnoga dokumenta Duhovskoga kapitula 2009. godine Nositelji dara Evanđelja. Tim tekstovima upućuje se na neka POSREDOVANJA, tj. na programe ili aktivnosti koje naznačuju Nalozi Generalnoga kapitula ili ih promiču različita generalna tajništva i uredi, a koja se smatraju sredstvima animiranja. Naznačeni su i neki KONKRETNI PRIJEDLOZI (izbori, zadaci). I, napokon, sugeriraju se neke GESTE I ZNAKOVI koji mogu biti od pomoći da se produbljena tema ucijepi u život. Ti prijedlozi su različiti kako bi se dalo svakoj jedinici mogućnost izbora sukladno mjestima i kulturama.

Za produbljivanja “nadahniteljskih” tema u bratstvu osobito preporučamo da se koristi METODOLOGIJA EMAUSA sa sljedećim momentima: sabrati se, govoriti o onom što se živjelo u odnosu na temu; ponovno čitati iskustva u svjetlu Riječi i Pravila; moliti i slaviti Boga za primljene darove; slaviti bratsko zajedništvo; vratiti se braći i sestrama koji su u svijetu s novom dobrom vijesti (usp. Ggp 45). 

 

Godine 2010. - 2011.

ŽIVIMO DAR EVANĐELJA

„I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati“ (Mk 3,14).

„Čvrsto držimo riječi, život i nauk i sveto Evanđelje onoga koji se udostojao za nas moliti svoga Oca i objaviti nam njegovo ime“ (NPr 22,41).

Ponovno krenuti od Evanđelja,

kao učenici i svjedoci,

u osluškivanju današnjeg svijeta

Nadahnuće

Sve ima izvor u Bogu i svaka stvarnost se pojavljuje kao dar od Boga; najveći dar koji smo primili „Evanđelje Isusa Krista Sina Božjega, dar koji je promijenio život Franje Asiškoga i koji mijenja život svakoga od nas“ (PdV 5). „Siromašak je samoga sebe potpuno shvatio u svjetlu Evanđelja“, podsjetio je papa Benedikt XVI.

Takav oblik evanđeoskog života je radikalno nasljedovanje Isusa, kako ga je predstavio sv. Franjo i usmeno potvrdio papa Inocent III. u Protoreguli, i sadržan u Nepotvrđenom pravilu (usp. NPr 1,1-5 = Mt 19,21; 16,24; 19,29).

Imamo li živu svijest da je naš poziv, naše zavjetovanje biti istinski učenici Isusovi (usp. NPr 1,1; PPr 1,1) i živjeti Evanđelje „na način kako ga je sv. Franjo opsluživao i predložio“ (GGKK 1,1)?

Živjeti Evanđelje na “duhovno doslovan” način znači ponovno krenuti od evanđeoskoga korijena što čini da se pronađe temeljno jedinstvo naših Prioriteta:

- kontemplativna dimenzija se hrani darom vjere (GGKK 90) i redovitim čitanjem i meditacijom svetoga Evanđelja (GGKK 22,1);

- zajedništvo života u bratstvu rađa se iz „dara od Boga darovanog“ (GGKK 40) što je svaki brat i izražava se u „evanđeoskom“ stilu (GGKK 38) života;

- život u malenosti, siromaštvu i solidarnosti izražava biti „putnici i pridošlice na ovome svijetu“ (GGKK 64);

- misija Manjega brata je naviještati Evanđelje (GGKK 83,1; 88) kroz svjedočenje i riječ;

- „na formaciju spada u prvome redu izložiti i iskusiti franjevački način življenja Evanđelja“ (GGKK 127,4);

- studiji trebaju pripraviti za „naviještanje Evanđelja“ (GGKK 162).

Prihvaćanje i opsluživanje Evanđelja učinili su Franju i njegove drugove „sposobnima za izbore koji čine konkretnima njihove intuicije“, osobito s obzirom na upotrebu novca, na „jahanje“, na odreknuće od povlastica, na povjerenje u Providnost, na brigu za „proročko bratstvo“, na sposobnost da „čitaju znakove vremena i da utjelovljuju Evanđelje na konkretan i razumljiv način u kulturu svoga vremena“ (PdV 8).

Polazeći od dara Evanđelja, polazeći od “logike dara”, Franjo je razvio značajnu „evanđeosku maštu“ (PdV 9) koja ga je dovela da postane navjestiteljem Evanđelja mira.

Slijediti Isusa uključuje s njim uzajamno dijeliti navještaj Kraljevstva, kako je bilo objavljeno sv. Franji u Porcijunkuli, po Evanđelju o slanju učenika koje je bilo uključeno u Protoregulu, i prisutno je u Nepotvrđenom pravilu (usp. NPr 14,1-4 = Lk 9,4-5; 10,5-7).

Sveti Franjo je shvatio da nije mogao biti pravi učenik ako nije postao i svjedok Isusov, i ta ga je “objava” potpuno ispunila radošću kojom je klicao: „Ovo hoću, ovo tražim, ovo žudim izvršavati svim srcem“ (1Čel 22). Za Franju je evanđeoski poziv usko vezan uz evangelizaciju koja postaje izrazom susreta s Kristom i s Njegovom riječi (usp. TD 13; 1 Čel 22). Za Franju se poziv i poslanje poklapaju (usp. LM 4,2). Tako „već od prvih dana bratstvo se osjeća pozvanim naviještati ono što živi“ (PdV 7).

I danas, kao jučer, sva Manja braća „ poslana su naviještati Evanđelje po cijelom svijetu svakome stvorenju“ (GGKK 83,1), sva „sudjeluju u zadaći evangelizacije cijele Crkve“ (GGKK 83,2), i sva, „gdje god se nalazili i što god radili neka se nastoje posvetiti zadaći evangelizacije“ (GGKK 84).

Život učenika i svjedoka je itinerancija i simpatija za svijet, koga priznajemo svojim samostanom, i također je uzajamno dijeljenje sa životom siromaha i onih koji su kraj puta (usp. PdV 7).

Umijemo li slušati upite ljudi i sami se učiniti prosjacima smisla (usp. Ggp 6)? Jesmo li spremni pratiti ovaj svijet na putu prema spasenju (usp. PdV 29)?

Posredovanja

Predah za razlučivanje:

Moratorium, br. 1

(vidjeti – gdje se nalazimo?: analizirati našu kvalitetu života, njegove mogućnosti i slabosti, naš evanđeoski identitet i gdje se nalazimo u Crkvi i u svijetu – godina 2010.);

Moratorium, br. 2

(prosuditi – kamo nas potiče Duh? – godina 2011.).

Otvoriti “školu molitve” u jednom bratstvu provincije ili konferencije (Nalog 9).

Inicijative animiranja Tajništva za formaciju i studije, Tajništva za misije i evangelizaciju i Ureda za PMOS.

Konkretni prijedlozi

- Promicati susret s Evanđeljem i s Isusovom osobom kroz molitveno čitanje Riječi, zasebno i zajedničko, na čest i redovit način (Nalozi 12; GGKK 22).

- S laicima, s Franjevačkom obitelji i s kršćanima drugih crkava uzajamno dijeliti susrete biblijske formacije, biblijskih grupa, molitvenog čitanja Riječi.

- Njegovati i/ili revidirati kvalitetu individualnog i zajedničkog života sukladno radikalnim zahtjevima “nasljedovanja Krista”; na primjer: skromnost u odijevanju i jelu, privatno ili zajedničko posjedovanje i upotreba automobila i drugih tehničkih sredstava, određenje neiskorištenih prostora, neki projekt solidarnosti s laicima u korist rubnih osoba ili misija, itd.

Geste i znakovi

- Upriličiti slavlje pomirenja u bratstvu da se pročisti i obnovi bratsko zajedništvo, u prigodi Porcijunkulskoga oprosta 2010. godine.

- Na osobit način slaviti 25. obljetnicu Duha Asiza 27. listopada 2011., po mogućnosti s trodnevnom pripravom (Nalozi 29).

- Učiniti da se Svetu Zemlju upozna kao mjesto utjelovljenja Evanđelja, također uz DVD Kustodije. 

Godine 2012. 2013.

UZVRATIMO DAR EVANĐELJA

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15).

„Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama“ (1 Iv 1,3).

Ići po svijetu

(inter gentes i ad gentes),

u bratstvu i malenosti,

da živimo svoje evangelizatorsko poslanje

Nadahnuće

Franjo nas poučava (usp. NPr 17,17; 23,8) da „nam ništa ne pripada, sve je primljeni dar koji treba dijeliti i uzvratiti“ (GGp 19). Prvi veliki dar je Evanđelje, koje smo pozvani uzvraćati životom (cf. PdV 10; 11). Mi Manja braća osjećamo se pozvanima živjeti u logici dara koja svoj izvor ima u Euharistiji (usp. OP 1; PBr 28-29; Ggp 22), i smatrati svoje evangelizatorsko poslanje kao uzvraćanje drugima primljenoga dara Evanđelja.

Priznajemo li da je naš prvi zadatak naučiti slušati Isusovu riječ i uzvratiti je današnjim muškarcima i ženama (usp. PdV 10)?

Prvi oblik evangelizacije je zajedništvo života u bratstvu (usp. GGKK 87,2)”.Uvijek je bratstvo koje evangelizira“ (PdV 27). Premda neku djelatnost vrši jedan brat, taj djeluje u ime i po nalogu bratstva.

Da se to mogne ostvariti u konkretnoj i svakidašnjoj stvarnosti nužno je izraditi projekt bratskog života i poslanja na način da „integriramo evangelizatorsko poslanje u kontekst našega života i ondje utvrdimo prioritete koji će voditi naše odluke“ (PdV 28).

Mi idemo po svijetu kao braća i kao manji, „kao sluge i podložni svima, miroljubivi i ponizni srcem“ (GGKK 64).

Kvalificiraju li se naši bratski odnosi po jednostavnosti, po tom da se učinimo “manjima” od bilo koje osobe koju bismo mogli susresti (usp. GGKK 67)?

Promiče li naš odnos kao manjih epifaniju drugoga i dostojanstvo svake ljudske osobe (usp. GGKK 68,1)?

Dovodi li nas naša življena malenost do toga da činimo odvažne izbore i onamo gdje žive toliki selioci (usp. PdV 23)?

Evanđeosko bratstvo koje hoće drugima donijeti primljeni dar Evanđelja treba znati čitati znakove vremena da shvati aktualnost i hitnost i da uzajamno u dubini dijeli život naroda, sa svom njegovom složenošću (usp. PdV 14).

Znamo li još „nastavati zemljopisne i antropološke granice“ našega vremena (usp. PdV 22)? Živeći u zajedničkim prostorima gdje zajedno prebivaju različite kulture i religije, umijemo li se formirati za dijalog i uzvraćati Evanđelje u tim istim prostorima (usp. PdV 24)?

Sveti Franjo nam je pokazao dva načina evangeliziranja: šutljivo svjedočenje (usp. NPr 16,6; GGKK 90-99) i izričiti navještaj (usp. NPr 16,7; GGKK 100-110). U ta dva oblika se isprepliću „označnice misije inter gentes s onima misije ad gentes, u sintezi koju je omogućila poučljivost Duhu Gospodnjem“ (PdV 20).

Prije svega braća žive među ljudima [inter gentes] i postaju podložni svima priznajući da su kršćani, prihvaćajući „život i društveni položaj malenih, živeći uvijek među [inter] njima kao manji“ (GGKK 66,1).  

Misija inter gentes je put uzvraćanja dara Evanđelja: svoju paradigmu ima u utjelovljenoj Riječi, uključuje utjelovljenje nas samih u naše vrijeme i pokazuje „način uprisutnjenja ondje kamo nas Gospodin šalje“ (PdV 13).

Da bismo živjeli i izvršili svoje poslanje među ljudima, znamo li od-središtiti se od sebe samih (usp. PdV 14)? Znamo li prakticirati dijalog na različitim razinama (usp. PdV 15)? Umijemo li se stalno inkulturirati učeći „jezik svijeta i njegove kodove komunikacije kako bismo poruku učinili razumljivom“ (PdV 16)?

„Misija inter gentes nalazi svoj puni izraz i na određeni način svoje ispunjenje u misiji ad gentes“ (PdV 18; 19) koja uključuje prvi navještaj (kerigma), pozivati na obraćenje, učiniti da se rađa Crkva ili podržavati i razvijati još krhke i nepotpune crkve (usp. GGKK 117,2), predlagati i usađivati franjevačku karizmu.

Misija ad gentes ne rađa se iz neke ljudske inicijative, nego iz božanskoga nadahnuća (usp. PPr 12,1), potiče braću da prelaze kako zemljopisne tako i antropološke granice, da „borave na granicama“, da vrše našu itineranciju (usp. PdV 22), da budu solidarni s patnicima i rubnima (usp. PdV 23), da „dijele zajednički prostor“ koji je postao pluralan (usp. PdV 24), da „dijele našu misiju s laicima kao čin autentičnog uzvraćanja Evanđelja, dara Božjega cijeloj njegovoj Crkvi“ (PdV 25).

Hoćemo li znati ponovno pronaći „snagu i misijski žar koji se ponekad čini da oslabljuje“ (PdV 20), obnavljajući poučljivost Duhu i prihvaćanje nadahnuća Gospodinova?

Posredovanja

- Predah za razlučivanje:

Moratorium, br. 3

(djelovati – kamo želimo ići? Opredjeljenja koja treba uzeti za skoru budućnost - godina 2012.).

- Podržati i poticati službu za ekumenski, međureligijski i međukulturalni dijalog (Nalozi 28).

- Učiniti da provincija uniđe u „u kulturu projekta života i poslanja“ (PdV 28) prateći „svako mjesno bratstvo u izradi projekta bratskog života u svjetlu smjernica koje je dao ovaj Kapitul“ (Nalozi 7).

- Animiranje i inicijative generalnih tajništava za formaciju i studije, za misije i evangelizaciju i Ureda za JPIC.

- Plenarno vijeće Reda (Nalozi 46).

Konkretni prijedlozi

- Promicati formaciju za evangelizatorsko poslanje, na teorijskoj i na iskustvenoj razini (Nalozi 17), s „formativnim misionarskim iskustvima“ (Nalozi 18), njegujući društvenu senzibilnost i pažljivo čitanje znakova vremena i mjesta (usp. PdV 29).

- Provjeriti kako kročimo putovima uzvraćanja dara Evanđelja koje nam je pokazao Generalni kapitul 2009. godine (usp. PdV 12-16).

- Učiniti više “misijskim” župni pastoral i pastoral odgoja (Nalozi 13; 19), koristeći odgovarajuća pomagala Reda.

- Uprisutniti u naš život molitve i pobožnosti, kao i u naš svakidašnji život i u vršenje naših službi, vrijednosti istinske pravednosti, mira i očuvanja stvorenoga, koje su ukorijenjene u Evanđelju (usp. PdV 30) 

Geste i znakovi

- Osigurati da barem jedno bratstvo u jedinici odgovori na zahtjeve nove evangelizacije, sukladno Nalogu 13.

- Uzeti mjesec listopad kao jako vrijeme slavlja, formacije i zalaganja za misije.

- Založiti se u uzvraćanju Evanđelja kroz neku gestu solidarnosti prema misijama Reda, ekonomskim doprinosom i/ili osobljem.

- Neka bratstvo promiče međureligijski ili međukulturalni susret s useljenicima koji se nalaze na njegovu području.

 

Godine 2014. 2015.

PREUTEMELJIMO SVOJE PRISUTNOSTI

„Proširi prostore svoga šatora“ (Iz 54,2).

„Odvedoše je (Gospođu Siromaštinu) na neki brežuljak i pokazaše joj cijeli svijet, koliko ga se moglo vidjeti, pa rekoše: ‘Gospođo, ovo je naš samostan’“ (SvSav 63): naš samostan je svijet!

Provjeriti i obnoviti

naše osobe, bratstva,

djelatnosti i strukture,

i razvijati suradnju i prestrukturiranje  

Nadahnuće

Naše temeljno opredjeljenje je živjeti dar Evanđelja na način kako je to predložio Franjo i uzvratiti ga svijetu, kao braća i kao manji, uronjeni u razdoblje brzih promjena koje pruža nove paradigme, kategorije i izazove. Takva svijest traži od nas trajno razlučivanje, ozbiljnu reviziju naših praktičnih izbora i, osobito, „hrabrost da započnemo nove putove prisutnosti i svjedočenja (Ggp 33).

Trajno vrednovanje našega života traže od nas također simptomi slabosti koje zamjećujemo u našim bratstvima. Umor i rezignacija u nemalo braće koji koče maštu i zanos drugih; fizički i duhovni zamor koji dolazi od previše aktivnosti koje si mnoga braća nalažu izvršavati; slab osjećaj pripadnosti mjesnom bratstvu kao i onom provincijskom i sveopćem, što stvara individualiste i/ili provincijaliste; zatvorenost u mjesno što priječi otvorenost suradnji i slabi značajnost i kvalitetu života; različite krhkosti koje se tiču zvanja i sve češća kriza vjere koja više ne vodi izbore i ponašanja braće. Ti i drugi slični znakovi ukazuju nam na potrebu da pročišćavamo, oživljujemo, obnavljamo svoje prisutnosti sa svime onim što one sadrže.

Riječ je o tome da treba “preutemeljiti” naš život na temelju Evanđelja. “Preutemeljidba” se ne ograničava na strukture, nego želi poći od osoba, tj. od braće i od naših bratstava. Nije dovoljno preustrojiti djela ili provincije ako se ne preutemelji naša kvaliteta evanđeoskoga života i naše evangelizatorsko poslanje; važno je ipak revidirati naše strukture da one budu uvijek i samo u službi života i poslanja.

Došao je čas da nanovo započnemo, da ponovno krenemo od zanosa početaka, od korijena naše karizme koja je Evanđelje, od Isusa koji nas je jednoga dana pozvao i zaveo.

Došao je čas da „preutemeljimo” našu ljudskost u njezinim najpozitivnijim vidicima i u međusobnim odnosima; “preutemeljiti” našu vjeru da uvijek bude osobni susret s Kristom i iskustvo Očeve ljubavi; “preutemeljitii obnoviti naše zavjetovanje evanđeoskoga i franjevačkoga života.

Došao je čas da damo novu kvalitetu svojim bratstvima, koja trebaju osobitu brigu (usp. Ggp 27) i „pratnju i majčinsku skrb, ne samo u početnoj formaciji, nego tijekom cijeloga života“ (Ggp 32).

Potrebno je također da ponovno ocrtamo svoje aktivnosti i prisutnosti, svjesni da osoba svakoga brata dolazi prije bilo koje aktivnosti i prije mjesta i da se uvijek treba dati prednost biti pred činiti, životu pred aktivnostima. Ne može se više nastaviti osiguravati zadatke za koje je u prošlosti bilo dvostruko više osoblja nego sada.

Stoga je neodgodivo smanjiti aktivnosti i djela da se ojača kvaliteta života. Nužno je učiniti produbljeno razlučivanje o prioritetima različitih vrsta aktivnosti (župe, svetišta, škole, mladi, novi oblici i novi iznenadni događaji) i o prioritetima načina prisutnosti (bratstvo za formaciju, za tradicionalnu evangelizaciju, za novu evangelizaciju).

Potrebno je ponovno ocrtati aktivnosti da se oživi odgovor pozivu i evanđeoski projekt života i poslanja.

Također i jedinice Reda se trebaju obnoviti i preustrojiti da budu potpora, a ne zapreka “radosnoj i kreativnoj” vjernosti svakoga manjeg brata. „Strukture su nužne, ali trebaju biti u službi života. […] Naše strukture trebaju proizlaziti iz nutrine naše vlastite karizme evangelizatorskog i kontemplativnog Bratstva u poslanju“ (PVR 2001., Bratstvo u poslanju u svijetu koji se mijenja: Završni dokument, nadahniteljska načela 3).

Prestrukturiranje nužno uključuje promjenu. No danas, „u našem Redu ta promjena je stvarnost koja se svaki put pokazuje vidljivijom i koja može predstavljati novu prigodu da nadiđemo provincijski mentalitet i da unaprijedimo interprovincijalnost i osjećaj pripadnosti konferencijama i Redu“ (PdV 31).

Put međuprovincijske suradnje kojim prolazi budućnost Reda, može dovesti do „prestrukturiranja” prisutnosti, ali to je „dio revizija i restrukcija“ (PdV 31).

Iako takav proces preutemeljidbe struktura može biti također bolan, ipak smo pozvani da otkrijemo u njemu „trenutak pashalne milosti da si ponovno pokušamo dati smisao, na jednostavniji i ranjiviji način, ali također proročkiji i više način manjih ondje gdje već jesmo prisutni“ (PdV 31).

Naša unutarnja prestrukturiranja trebaju biti nadahnuta također od izazova i neodgodivosti koji nam dolaze od današnjeg svijeta, kojemu Red želi pružiti više pozornosti (usp. PdV 14), i od čitanja „znakova vremena i mjesta“ (usp. PdV 29).

Osim toga i misije ad genteszahtijevaju „suradnju između različitih jedinica, u perspektivi uzajamne izmjene između mlađih jedinica i onih s drevnom baštinom“ (PdV 21).

Posredovanja

- Surađivati u interdisciplinarnom proučavanju situacije i upravljanja Reda (Nalazi 14; 45).

- Razjasniti „ciljeve, metode i tipologije“ i cilju restrukcije i prestrukturiranja aktivnosti i prisutnosti (Nalozi 47).

- Pokrenuti sredstva koja naznačuje PdV 21 da se razvije međuprovincijska suradnja.

Konkretni prijedlozi

- Promicati i poticati suradnju među provincijama, u konferencijama i na razini Reda.

- Otvarati i/ili podržavati međunarodne i međukulturalne kuće formacije (Nalozi 37).

- Ostvarivati konkretne smjernice o međunarodnosti i međukulturalnosti koje je predložio Izvanredni generalni kapitul 2006. godine (Ggp 57).

- Ponovno ocrtati aktivnosti u jedinicama i dati novo odredište tolikim našim strukturama.

 

Geste i znakovi

- Započeti i/ili razvijati međuprovincijske projekte evangelizacije i misija (Nalozi 30).

- Ojačati suradnju s laicima u aktivnostima i djelima evangelizacije (Nalozi 31).

- Njegovati formaciju za transparentnost, solidarnost i etičnost „što se tiče ekonomije, u svjetlu naše franjevačke duhovnosti“ (Nalazi 54).

- Slaviti međuprovincijski kapitul na rogožinama uz sudjelovanje Franjevačke obitelji i laika s temom o našoj prisutnosti u današnjem svijetu.

 

DRUGE KOMPLEMENTARNE AKTIVNOSTI ANIMIRANJA

Povremene aktivnosti

- Godišnji susret Generalnoga definitorija s novoizabranim provincijalnim ministrima (siječanj), s predsjednicima konferencija (svibanj) i s generalnim vizitatorima (studeni).

- Susreti Generalnoga definitorija s konferencijama.

- Susreti konferencija (svake dvije godine).

- Potpora i razvoj misijskih prisutnosti u Svetoj zemlji, Maroku, Africi, Amazoniji, Aziji, Istočnoj i Zapadnoj Europi (Nalozi 21-27).

- Tečajevi o ekumenskom i međureligijskom dijalogu u Carigradu (listopad svake godine).

- Master iz formacije za formatore na Papinskom sveučilištu Antonianumu (PUA) (svake godine).

- Tečaj PMOS na PUA (svake godine).

- Master iz evangelizacije na Franjevačkom teološkom institutu (ITF) u Petrópolisu u Brazilu.

- Tečajevi misijske formacije u Bruxellesu.

 

2010.

- Kapitul na rogožinama za kuće podređene Generalnom ministru.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Afrike.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Azije.

- Susret promicatelja pravde, mira i očuvanja stvorenoga (PMOS) Afrike.

- Susret europskih promicatelja PMOS u Poljskoj.

- IV. Međunarodni kongres franjevačkih odgojitelja (školstvo) u Latinskoj Americi.

 

2011.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Svete zemlje.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Južne Amerike.

- II. susret predsjednica sestara koncepcionista (Toledo).

- II. susret biskupa, nadbiskupa i kardinala OFM.

- III. susret apostolskih vikarijata povjerenih Redu.

- Sudjelovanje Franjevačke obitelji na Svjetskom danu mladih (Španjolska).

- Susret u prigodi 25. obljetnice Duha Asiza (27. listopada 2011.).

 

2012.

- 800. obljetnica početka Reda svete Klare (2012.).

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Istočne Europe.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Sjeverne Amerike.

- Kongres formatora privremenih zavjetovanika i promicatelja pastorala zvanja/magistara postulanata Srednje i Sjeverne Europe.

- II. susret predsjednica sestara klarisa (Asiz).

- Međunarodni susret asistenata federacija klarisa i koncepcionista (Asiz).

- IV. međunarodni kapitul na rogožinama braće “Under ten” (do 10 godina doživotnih zavjeta).

 

2013.

- Plenarno vijeće Reda.

- Međunarodni kongres provincijskih tajnika za formaciju i studije.

- I. međunarodni susret arhivara Reda.

- Međunarodna skupština Frame.

 

2014.

- Međunarodni kongres o evangelizatorskom poslanju.

- Pomagalo trajne formacije o V. poglavlju GGKK: “Za to vas je Bog poslao u svijet”.

2015.

- Generalni kapitul OFM.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas411
Ovaj mjesecOvaj mjesec15767
UkupnoUkupno7307630

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 113