PONOVNO KRENUTI OD EVANĐELJA

Smjernice za animiranje u šestogodištu 2010. - 2015.

PREDGOVOR

GENERALNOGA MINISTRA

Draga braćo i sestre,

Gospodin vam dao mir!

Završivši slavlje milosti početaka, mi braća i sestre pozvani smo nastaviti ono što smo slavili u ovim godinama milosti koje su nas dovele do slavlja 800. obljetnice utemeljenja Reda manje braće.

Već od svojih prvih susreta, Generalni definitorij, koga je izabrao Duhovski kapitul 2009. godine, kanio je ponuditi neke opće smjernice za animiranje života braće u sljedećih šest godina, u kontinuitetu s projektom Milost početaka, i imajući stalo na umu Prioritete. Plod učinjenog razmišljanja je dokument što vam ga danas predstavljam: Ponovno krenuti od Evanđelja. Smjernice za animiranje u šestogodištu 2010. -2015.

Projekt promatra tri etape: živjeti dar Evanđelja (godine 2010. – 2011.), uzvratiti dar Evanđelja (godine 2012. – 2013.) i preutemeljiti naše prisutnosti (2014. – 2015.). Svaki dio se okreće oko sljedećih glavnih jezgri: Evanđelje kao polazište, naše evangelizatorsko poslanje, u dijalogu sa svijetom, preutemeljiti i obnoviti naše strukture.

Evanđelje kao polazište

Evanđelje je polazište i središte gore spomenutog projekta animiranja, zbog čega i naslov: Ponovno krenuti od Evanđelja. Više od trideset godina, tj. od Drugoga vatikanskog sabora, naš život i poslanje bili su predmetom analiza do zasićenosti. Bez sumnje trebamo nastaviti činiti takve analize, ako ne želimo izgubiti vlak povijesti. Delikatna i mukotrpna vremena koja živimo (usp. VC 13), stalne i brze promjene kojima smo podložni obvezuju nas na to. Ipak, ne možemo se zaustaviti na analizama uzroka koji su nas doveli do sadašnje situacije, niti na znanstvenim studijama prošlosti koja je nepovratno iza nas. Nije dostatno niti odrediti niz smjerokaznih strategija i uobličiti još nesigurnu budućnost. Sve bi to moglo biti opasno ako bi nas dovelo da mislimo da je duboka obnova ili preutemeljidba našega života i poslanja zadatak a ne način života. Očito je da trebamo misliti na budućnost i pripravljati se s jasnoćom i odvažnošću. Nužno je i razumljivo da trebamo tražiti i započeti strategije budućnosti. Ipak ne možemo izgubiti, zaboraviti ili odreći se snage i ciljeva sadašnjeg trenutka bogatog strastvenošću za Krista i za čovječanstvo. I stoga je potrebno zapaliti novi oganj i ubrizgati novu limfu, ako ne riskiramo da umremo od hladnoće i od zakržljalosti.

Taj novi oganj, ta nova limfa mogu nam doći samo od povratka na Evanđelje, temeljnu i utemeljujuću jezgru našega oblika života (usp. PPr 1,1). U našem životu nije riječ jednostavno o opredjeljenju za savršenije nasljedovanje Isusa Krista, jer su svi krštenici pozvani da imaju „isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2,5). Niti je riječ o tome da si svojatamo isključivost određenih evanđeoskih kreposti, jer i Govor na gori je za sve (usp. Mt 5,1sl.). Budući da „dar Evanđelja stoji na početku našega bratstva“ (PdV 6), trebamo, u svakom času i u svakoj prigodi, stavljati Evanđelje, u njegovim najradikalnijim zahtjevima, kao temelj našega svakidašnjega života i kao prvi i posljednji kriterij našega djelovanja.

S druge strane, Evanđelje je, u punom smislu riječi, sam Isus. To znači da se zavjetovanje na Evanđelje „kao pravilo i život“ ne može svesti na jednostavnu izjavu dobrih nakana, nego to sa sobom nosi izazov da budemo i da djelujemo kao evanđeoske osobe, koje iz jakoga iskustva vjere i nasljedujući oblik života što nam ga je Franjo ostavio, stavljaju Krista u središte svoga života i poslanja, kao sve svoga postojanja: „Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram..”. (Fil 3,8sl.). Život, naime, po Evanđelju, kao što je naš, ne može se jednostavno svesti na opsluživanje nekih tekstova, na zbor ponašanja, nego radije dovodi da se prihvati Isusova poruka u njezinoj cjelini i da se Isusa učini razlogom onoga što jesmo i što činimo (usp. PPr 10, 8-10).

Veliki izazov što ga imamo pred sobom, ako uistinu želimo biti značajni i ako želimo oživjeti našu karizmu, draga braćo i sestre, jest taj da ponovno započnemo od Evanđelja i da dopustimo da ono “prebiva” u nama. Samo tako moći ćemo jamčiti budućnost prema kojoj nas potiče Duh Sveti (usp. VC 110).

Autentični svjedoci Evanđelja

To iskustvo da Evanđelje “prebiva” u nama preobražava nas u autentične svjedoke Isusove. To je ono što traži projekt Ponovno krenuti od Evanđelja. Nije riječ o jednostavnom propovijedanju Evanđelja, nego da budemo svjedoci Isusovi. Kao braća prve generacije i mi smo pozvani naviještati ono što živimo (usp. PdV 7). Put koji treba prijeći ima tri etape: prihvatiti Evanđelje kao Dobru vijest, dopustiti da Evanđelje promijeni naš život, kao što je promijenilo Franjin život (usp. PdV 5), i ići svijetom, u bratstvu i malenosti srcem okrenutim Gospodinu, uzvraćajući, svjedočenjem života i izričitim navještajem, dar primljen od Evanđelja (usp. PdV 7.10.20). Nijedna od tih etapa ne smije biti zanemarena.

Takvo svjedočanstvo sadrži duboko iskustvo Boga. To uvjerenje je izrečeno u jednom od naloga Duhovskog kapitula 2009. godine, gdje se traži da „evangelizatorsko poslanje bude podržano snažnim iskustvom Boga“ (PdV, Nalozi kapitula 13). „Uzvjerovah, zato besjedim“ (2 Kor 4,13), kaže Pavao. „Život označen dinamizmom Evanđelja preobražava se u nezadrživi zanos za Kraljevstvo“ (PdV 28). Ne može se naviještati Riječ bez stvarnog susreta s Kristom i njegovim Evanđeljem. Misionar, evangelizator treba biti kao Pavao, osoba koja je zahvaćena, preobražena i motivirana Kristom i Evanđeljem.

Ukoliko su braća i sestre puka, naše poslanje je svjedočiti i uzvratiti Evanđelje inter gentes, u zajedništvu s muškarcima i ženama našega vremena, u raspoloženju da dajemo i primamo (usp. PdV 15), utjelovljujući uvijek novu poruku Evanđelja u različite kontekste u kojima živimo, prilagođujući svoj način govora komunikativnim kodovima svijeta, da bismo učinili razumljivim evanđeosku poruku onima koji nas slušaju (usp. PdV 16), polazeći od logike dara (usp. PdV 9), s maštom i kreativnošću (usp. PdV 9.10), prelazeći granice da pođemo ususret drugome, i u njegovoj različitosti.

Nekad ćemo to svjedočanstvo pružati u našim zavičajnim mjestima i kulturama, drugi put će nas Duh Gospodnji potaknuti da pođemo do kraja svijeta. To je misija ad gentes, puni izraz misije inter gentes, koja “na poseban način ističe početni trenutak vjere” (PdV 18), i koje se Red ne može odreći, jer je s njom povezana vjernost jednoj od njegovih utemeljujućih karakteristika (usp. PPr 12). I sve to u bratstvu, koje je prvi oblik evangelizacije, svjesni da „nijedan projekt evangelizacije nije ničija osobna inicijativa ili imovina; uvijek je bratstvo koje evangelizira“ (PdV 27). Postaje urgentnim stvaranje proročkih bratstava, bratstava koja su znakovi (PdV 8).

U poučljivosti Duhu, ujedinjujući karakteristike misije inter gentes i misije ad gentes, čitajući znakove mjesta i polazeći od našeg stanja manjih među manjima na zemlji, trebamo, pred bilo kojim drugom mjestom, davati prednost da prebivamo na granicama, dajući da nas zavedu zaboravljeni i neljudski samostani (usp. Sdp 37). Zbog toga nas Dokument Kapitula 2009. godine poziva da se od-središtimo od sebe i da budemo manje usmjereni na sebe (usp. PdV 14). Nužno je, draga braćo i sestre, da proširimo prostor naših šatora (usp. Iz 54,2) nepokretljivosti i učmalosti koje prijete da paraliziraju naš evangelizatorski dinamizam (usp. PdV 12).

Draga braćo i sestre, često smo očitovali zabrinutost zbog udaljenosti koja obično postoji između onoga što govorimo ili propovijedamo i našega stvarnog života. Ne možemo nastaviti jednostavno konstatirajući tu činjenicu. Čas je da Evanđelje svjedočimo iz dubokog iskustva vjere, u bratstvu i malenosti te ucijepljeni u stvarnost. Čas je da se pokrenemo, prijeđemo antropološke i zemljopisne granice, da se uputimo putovima svijeta, bivajući manje mjesni domoljubi, manje provincijski. Više nego ikada svijet potrebuje Evanđelja. Ne možemo ga iznevjeriti! Čas je da krenemo!  

U dijalogu sa svijetom

„Pođite po svem svijetu“ (Mk 16,15). Isus, poslan od Oca, šalje također i nas svoje učenike. Polje poslanja Manje braće je inter gentes, tj. na trgovima i na ulicama, na mjestima gdje se muškarci i žene susreću, žive, rade, trpe i uživaju. Ne možemo se zadovoljiti samo time da očekujemo one koji nam dolaze. Potrebno je pokrenuti se. Potrebno je poći u susret muškarcima i ženama da im naviještamo Evanđelje, s evanđeoskom maštom i kreativnošću, premda to nije lišeno poteškoća.

Svijet je naš samostan, ponavljamo s određenim ponosom. Ipak, ako želimo da to bude vrijedan oslonac da uzvratimo dar Evanđelja trebamo ljubiti svijet, osjećati simpatiju za njega i ulaziti s njim u dijalog, „da bacamo pozitivan pogled na kontekste i kulture u koje smo uronjeni, otkrivajući u njima nove mogućnosti milosti koje nam Gospodin pruža“ (PdV 15). Sekulariziranu kulturu ne treba gledati samo kao prijetnju, nego također kao novu i očaravajuću prigodu da naviještamo Evanđelje, kao teološki i pastoralni izazov. Svijet tako nije samo bojno polje, nego osobito mjesto pripravljeno za sijanje dobrog sjemena. Ne možemo evangelizirati ono što ne ljubimo. Zašto ne prihvatiti sekularizaciju kao jedan od znakova vremena kojeg treba čitati i tumačiti u svjetlu Evanđelja? Naše vrijeme je vrijeme koje nam Bog pruža da naviještamo Dobru vijest. Manji brat se ne može odreći da, životom i riječju, predlaže osloboditeljsku snagu Evanđelja. Moguće je, između negativnih i kriznih datosti, uočiti snove koji se pojavljuju u muškarcima i ženama da se otvore kanali u njihovu životu i da se anticipira Kraljevstvo koje je proglašavao i živio Isus.

Biti misionar u svijetu znači također dijalogizirati s kulturom fragmenta, revidirati način govora koji koristimo, ići do rubnih područja i otvoriti se novim areopazima. To je duboki smisao prestrukturiranja o kojemu toliko govorimo. Ono se ne sastoji samo u zatvaranju prisutnosti i djelovanja. Ponekad ne ostaje drugo nego zatvoriti da bismo se otvorili tim novim areopazima.

 

Preutemeljiti i obnoviti naše prisutnosti

Sav taj postupak se smješta u onaj stav na koji nas poziva Završni dokument Izvanrednoga generalnog kapitula iz 2006. godine: unići u trajni postupak razlučivanja (usp. Ggp 35), ozbiljno revidirati naše poslanje da iskusimo nove putove prisutnosti i svjedočenja (usp. GGp 33).

Od toga razlučivanja i od te revizije nijedna jedinica i nijedan se brat ne može smatrati oslobođen. Hitno je da se učini predah na putu da se razluči gdje smo, kamo idemo, kamo nas nuka Duh i prema kamo želimo ići. To je ono što upravo kani učiniti moratorium koga je odlučio posljednji Generalni kapitul (usp. Nalozi 10).

Zbog sadašnje situacije, u mnogim slučajevima to razlučivanje će nužno dovesti do prestrukturiranja, zasigurno bolnog postupka, ali koji može biti življen kao trenutak pashalne milosti da si pokušamo ponovno dati značenje na proročkiji način (usp. PdV 31).

Sve to zahtijeva ponovno unutarnje oživljavanje, duboko obraćenje Evanđelju u obliku života koji smo prigrlili zavjetovanjem. Samo tako možemo pronaći prikladne strukture za sadašnje situacije, koje nam po dinamičkoj vjernosti počecima omogućuju da budemo izazovni, da postavljamo pitanja današnjim muškarcima i ženama, da učinimo uvjerljivi prijedlog za zvanja.

Pred tim izazovima, iako Franjina karizma pripada Crkvi i svijetu, a ne samo nama, ne možemo dopustiti da ona umre. Mnoge će strukture trebati umrijeti, uključujući i neke jedinice, ipak ono što ne možemo dopustiti jest da umre karizma, štoviše, trebamo je nanovo oživjeti. To je naša odgovornost u sadašnjem trenutku, tome upravo teži prestrukturiranje.

 

Završni poziv

Draga moja braćo i sestre, pred nama je velika prigoda koja je istovremeno i velika odgovornost: nanovo oživjeti naš evanđeoski život. To može biti najljepši plod milosti početaka koju smo zajednički živjeli ovih godina. Pozvani da u sebi nanovo oživimo poticaj početaka, dopustimo da nas Evanđelje prožme i bit ćemo preobraženi u nove ljude, slobodne, evanđeoske, autentične sluge riječi u zadatku evangelizacije. U kontinuitetu s Franjinim iskustvom i mi danas prihvatimo i čuvajmo u srcu Evanđelje, da uvijek bude svjetlo našim koracima (usp. Ps 118, 105), tako da naša konkretna opredjeljenja odgovaraju na zahtjeve Evanđelja koje smo obećali vjerno opsluživati.

Draga braćo i sestre, ja, vaš Ministar i sluga, u dubokom zajedništvu s braćom iz Definitorija, zaklinjem vas, u ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16), da prihvatite ovaj projekt animiranja što vam ga kao Generalni definitorij predlažemo za ovih šest godina 2010. - 2015.

„I sve muškarce i žene koji ih blagohotno prime […], neka blagoslovi Otac i Sin i Duh Sveti. Amen“ (2P 88).

Rim, 2. veljače 2010.

Svetkovina Prikazanja Gospodinova

Fra José Rodriguez Carballo, ofm

generalni ministar 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Vinjani: Izborni kapitul OFS-a

************

kola emocija"

************

Obavijest o 49. vijećanju redovničkih odgojitelja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas403
Ovaj mjesecOvaj mjesec41769
UkupnoUkupno7333632

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54