Pismo Generalnoga ministra OFM za Uskrs 2010. godine

Iz Generalne kurije

 

SPASIMO ČOVJEKA, SPASIMO STVORENO!

Draga braćo, Gospodin vam dao mir!

Uskrs je, svetkovina života. Uskrs je, pobjeda nad smrću i grijehom. Uskrs je, neizreciva radost za sve one koji vjeruju u uskrslog Krista, našu pravednost, nada za one koji plaču pred smrću, očajem i bijedom. Uskrs je, poziv na solidarnost bez granica: solidarnost s muškarcima i ženama, našom braćom i sestrama, solidarnost s našom sestrom majkom zemljom (usp. PS 9).

Prigodom svetkovine Uskrsa 2010. godine želim zajedno s vama, moja draga braćo i sestre, podijeliti nekoliko promišljana o dvije veoma povezane teme: tema siromaštva i tema cjelovitosti stvorenoga. Te teme, tako familijarne franjevačkoj duhovnosti, u skladu su s prvim i sedmim ciljem razvoja milenija i s pozivom Svetoga Oca da se “obnovi savez” između ljudskoga bića i okoliša, s njegovom porukom za Svjetski dan mira čiji je naslov veoma znakovit u tom smislu: “Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno”. Kao franjevci uvijek se trebamo sjećati odnosa čovjeka i zemlje i potrebe da osiguramo održivost okoliša. 

Na strani siromašnih

Još su uvijek žive, i nadamo da neće pasti u zaborav, očajne slike koje smo vidjeli prilikom potresa koji je nedavno pogodio stanovnike Haitija: smrt, razorenost, bijeda sa svih strana. Otprije su tu također i druge tužne slike, u Aziji, prouzročene tsunamijem koji je ostavio potopljene bijedom tolike ljude onoga kontinenta. Ako tisuće mrtvih zbog prirodnih fenomena diraju našu senzibilnost, trebala bi nas jednako pogađati i bijeda u kojoj žive tolika naša braća.

Zbog onoga što smo vidjeli i osjetili, pitamo se: zašto svijet može dopustiti takve stvari? Zašto dok jedni rasiplju – ponekad među njih trebamo ubrajati i sebe same - drugima nedostaje ono najnužnije za egzistenciju? Kako je moguće da naše potrošačko društvo ostaje neosjetljivo na slične situacije? Čini nam se nemogućim, ali ono što smo vidjeli pokazuje nam, koliko god se to činilo nevjerojatnim, da su bijeda i glad stvarnosti koje su sablažnjivo prisutne u našemu svijetu: muškarci i žene, djeca i stariji kojima nedostaje nešto tako temeljno kao što je komad kruha i čaša pitke vode da bi preživjeli, ili neki temeljni lijekovi da ne umru zbog bezazlene vrućice. Situacije ispod ljudskog dostojanstva, kao one viđene na Haitiju, koje možemo vidjeti svaki dan na drugim kontinentima, napad su na dostojanstvo ljudske osobe. I najgore je to što sve to ima uzroke koji su dobro poznati: beskrupulozno zgrtanje bogatstva u rukama nekolicine, pokvarenost mnogih, ravnodušnost i neodgovornost gotovo svih.

Neke činjenice: 2,8 milijardi ljudi (40% svjetskog stanovništva) živi na područjima s različitim razinama nedostatka vode (1,8 milijarda ljudi trpi tešku oskudicu); milijarda ljudi gladuje. 32 % pučanstva južnih zemalja živi s manje od 1 dolara na dan. Na svjetskoj razini broj osoba koje preživljavaju s tim iznosom povećao se s 1,2 milijarde u 1987. godini na sadašnjih 1,5 milijardu. Ako se tako nastavi, taj će broj 2015. narasti na 1,9 milijardu ljudi. Svaki dan umire u svijetu 28.000 djece od posljedica siromaštva. 20% svjetskog stanovništva kontrolira 85% svjetskog bogatstva, dok ostalih 80 samo 1,5% bogatstva.

Možemo li mi, Manja braća ili članovi franjevačke obitelji, ostati neosjetljivi pred tim činjenicama? Mi koji smo dragovoljno izabrali siromaštvo i solidarnost s posljednjima i manjima, ne možemo se ograničiti na sažalijevanje ili optužbe, ostajući prekriženih ruku. Od nas se traži puno više. Od nas se traži da budemo uz onoga tko trpi siromaštvo i glad, tko oplakuje svoje mrtve, prepoznajući, ljubeći i poslužujući Kristovo lice ondje gdje se uprisutnjuje: u novim materijalnim, moralnim i duhovnim siromaštvima koje suvremeno društvo proizvodi. Krik Isusov na križu, što ga obnovljenim intenzitetom slušamo na Veliki petak, objavljuje kako je on na sebe uzeo zlo da ga otkupi. Naš poziv nastavlja biti onaj Isusov i, kao On, pozvani smo uzeti bol i grijeh svijeta trošeći se u ljubavi (usp. Ponovno krenuti od Krista 27). Usvajajući Isusovo poslanje (usp. Lk 4,16-19), ne možemo prestati naviještati Evanđelje svim muškarcima i ženama za njihovo cjelovito spasenje, pružajući osobitu pozornost “siromasima” u različitim dimenzijama siromaštva. Kao što nas podsjeća Ivan Pavao II. u Vita Consecrata, “opredjeljenje za siromahe je prirođeno samoj dinamici ljubavi življene po Kristu” (VC 82). Mi franjevci trebamo se osjetiti osobito uključeni u to na jedinstven način.

U tom kontekstu želim izraziti svoje divljenje prema naporima koje mnoga braća, na svim kontinentima, ostvaruju s ciljem da olakšaju patnju i siromaštvo rubnih društava, nastojeći promicati pravedniji i solidarniji suživot. Hvala, braćo, jer očitujete svoju solidarnost s najpotrebnijima, polazeći od svoga stanja manjih. Hvala što ste manji među manjima.

Kompendij socijalnog nauka Crkve tvrdi: “Potrebno je napustiti logiku jednostavnog trošenja”. Isti Kompendij poziva također da se obnovi “svijest međuovisnosti koja međusobno povezuje sve stanovnike zemlje”. Pred dramom siromaštva i bijede u kojoj žive tolika naša braća, usred gospodarske krize koja pogađa milijune ljudi, od nas se traži duboki osjećaj solidarnosti sa svima onima koji trpe; traži se od nas da si posvijestimo trpljenje osoba najpogođenijih tom situacijom; traži se od nas da provjerimo svoj stil života, bilo osobnog bilo bratskog, često označenog potrošačkim duhom; traži se od nas da nadvladamo zatvorenost u individualizam i isključivu pozornost na svoje interese, koji prejudiciraju svaki ljudski suživot. Iz našega stanja manjih među manjima, traži se da se osjetimo pozvanima i solidarnima, da rasvijetlimo stvarnost polazeći od Evanđelja. I da damo svoj doprinos kako bi svako ljudsko biće imalo dostojan društveni život, podsjećajući na Boga koji je Otac svih, braneći život, i to dostojan život.

U tom kontekstu tražim od svih naših jedinica da promišljaju ovu situaciju i da u isto vrijeme učine konkretne znakove i geste, svaka prema svojim mogućnostima, da pokažemo svoju solidarnost s najpotrebnijima. Podsjećam da u Generalnoj kuriji imamo Fond solidarnosti “Sv. Franjo” koji živi od dragovoljnih doprinosa i s kojim izlazimo ususret potrebnima, unutar i izvan Reda, kao što je sada slučaj s Haitijem. Dobro je uvijek podsjetiti na ono što kaže sam Isus u Evanđelju: “Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40).

 

U obrani stvorenoga

Benedikt XVI. u svome učenju često se vraća jednoj temi – potrebi pozornosti prema situaciji u kojoj se nalazi naš planet, brizi za okoliš i potrebi da se brani stvoreno. Danas smo više nego ikada svjesni da se s temom siromaštva i gladi u svijetu treba suočiti iz perspektive upotrebe prirodnih bogatstava našega planeta. Dosadašnjom neracionalnom uporabom grubo preinačujemo sklad koegzistencije i klime koje su zajedničko dobro, dar Božji svima, i koje smo svi pozvani zaštititi za sadašnje i buduće generacije. Ekološka kriza se pretvara u problem etičkog i moralnog reda.

Uništavanje šuma, mijenjanje naravi živežnih namirnica, industrijalizacija bez kontrole, razvoj primijenjenih tehnika i nerazumno iskorištavanje ljudskih resursa, između drugih faktora, kidaju organski sklad zemlje. U specijaliziranim krugovima već kruži strašna riječ terricidio (ubojstvo zemlje). Čovjek u tolikoj mjeri mijenja “zajedničku kuću” da, ako ne reagiramo odmah, bit će sve teže naći hranu, sve će se više povećavati bolesti povezane s vodom i s nedostatkom higijene, bit će sve više prisilnih migracija i bit će sve veći broj izbjeglica, povećat će se rizik oružanih sukoba s ciljem posjedovanja prirodnih bogatstava.

U svoj toj utrci prema uništenju prirode, siromasi su prve žrtve. Uistinu, prema International Alert-u danas ima 46 zemalja (mahom južna polutka) s 2,7 milijardi stanovnika, u kojima će učinci klimatske promjene, ujedinjeni s gospodarskim, društvenim i političkim problemima, izazvati visok rizik nasilnih sukoba.

Draga braćo i sestre,  potrebno je čim prije postati svjestan te situacije te vlastitom racionalnom upotrebom prirodnih resursa, koliko god se moglo činiti da naše djelovanje ne može puno toga promijeniti, postati primjer drugima.

Naše Generalne konstitucije sadrže brigu Reda za očuvanje stvorenoga. Članak 71 je vrlo izričit u tom smislu. Osjećaj poštivanja prema sestri Zemlji priječi nas da budemo neutralni pred njezinim propadanjem koje uzrokuje ljudska ruka. Učiniti stvorenje bratskim i korisnim, kako od nas traže Konstitucije, znači informirati se i odvažno se suočiti sa situacijom sa svim operativnim sredstvima koja su nam na raspolaganju; preuzeti obranu stvorenoga, polazeći od etike odgovornosti; zajedno sa stvorenjem, životno i afektivno, zadivljeni slaviti čudesno djelo Stvoritelja. Za franjevačku viziju stvorenje je puno više nego prirodno bogatstvo koje treba iskoristiti ili jednostavno mu se diviti. Za vjernika i za franjevca stvorenje je “znak” i “sakrament” Stvoritelja.

Očuvanje stvorenoga traži od nas, draga braćo i sestre, umjereno i skromno upotrebljavanje prirodnih bogatstava, da se umijemo radovati malim stvarima svaki dan, izbjegavajući suvišak i rasipnost. Ako je potrošački mentalitet postao stil života, kao i nezasitna žeđ da se sve proždire – stvari, osobe, vrijednosti, vrijeme, slike – neodgodivo je dostići askezu života kao oblik slobode i odgovornosti. “Franjevačka askeza je posljedica savršene radosti - Tko je radostan, on slavi. Tko slavi, on uzajamno dijeli. Tko uzajamno dijeli, čini pravednost Stvoritelju i otmjen je sa svim stvorenjem” (Pellegrini e forestieri in questo mondo, str. 64).

Predlažem da svako bratstvo provjeri kako živi tu dimenziju franjevačke duhovnosti poštivanja prirode. Također predlažem da svako bratstvo slavi Dan Zemlje (22. travnja) i Svjetski dan okoliša (5. lipnja) u uskoj suradnji s laicima, stvarajući svijest odgovornosti prema stvorenom.

Draga braćo i sestre: Uskrs je, iziđimo iz svojih grobova i, snagom uskrsloga Krista, naviještajmo evanđelje života cijelomu svijetu. Uskrs je, “da bi čovjeku vratio Očevo lice, Isus je morao ne samo uzeti ljudsko lice, već se čak opteretiti ‘licem’ grijeha (Ulaskom u novo tisućljeće, 25). Borimo se protiv grijeha i njegovih pogubnih posljedica u životu ljudi i u njihovim odnosima sa stvorenjem. Na taj način spasit ćemo čovjeka, spasit ćemo stvoreno, spasit ćemo same sebe.

Uskrs je, radujmo se i kličimo u Gospodinu. Uskrs je, Krist je uskrsnuo, aleluja, aleluja!

Vaš brat i poslužitelj

Fra José Rodríguez Carballo, OFM

generalni ministar

Prot. 100652

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas178
Ovaj mjesecOvaj mjesec72407
UkupnoUkupno5071286

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 47 

Administrator

franodoljanin@gmail.com