Razmišljanja na Veliki četvrtak

Izuj obuću

"Izuj obuću s nogu!" To je kratak, sažet zahtjev što ga sluša Mojsije na brdu Horebu. Mojsije je pasao ovce svoga tasta Jitra, i zagleda se u grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. On se zaputi, želeći biti blizu toga čudesnog prizora i promotriti zašto grm ne sagorijeva. Iz grma ga zovne Bog: "Izuj obuću s nogu!"

"Izujte sandale. Ja vam želim oprati noge!" To je isto tako odmjerena najava, koju su čuli Petar i njegovi drugovi. Petar je sebi zamišljao ovu svečanu večer sasvim drukčije, nego što ga Isus moli, da ispruži svoje noge i dopusti Isusu da obavi službu sluge. Jasno, da je Petru neugodno dopustiti jedan takav doticaj.

"Izujte obuću". Mojsije i Petar – oboje su tu s bosim  nogama. Oni su smeteni i bespomoćni. Tamo gdje se Mojsije i Petar odazivlju pozivu, gdje se otvaraju onomu koji ih želi dotaknuti, događa se promjena.

Mojsije sluša kako glas nastavlja: "Mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." Židovski filozof religije Martin Buber prevodi: "Mjesto, na kojem stojiš, jest tlo posvećenja." Ne radi se dakle primarno o prostoru koji zahtijeva osobito strahopoštovanje, o mjestu na koje se ne  smije stupiti blatnjave obuće. Nego, ovdje se radi o mjestu, na kojemu se događa promjena: "To je tlo posvećenja."

S današnjom službom Božjom Posljednje večere mi ulazimo u slavlje uskrsne svetkovine. Kako slušamo tu riječ? Koja nas osiguranja i zaštitni mehanizmi spriječavaju u tome, da se povjerimo Božjoj ljubavi? Koje su strane našega života neugodne i mučne, te  mislimo, da se moramo sakriti? Koji "debeli đonovi" su učinili da smo postali neosjetljivi i ravnodušni za radosti i patnje naših bližnjih kao i za vlastite osjećaje? Jesmo li spremni, upustiti se u slavlje ovih dana, da se iznenada može dogoditi neočekivano? Da iziđemo drukčiji nego što smo ušli? Da dani stvarno postanu "mjesto posvećenja" i vrijeme promjene?

To ćemo sada predočiti u pranju nogu. Na dvanaestorici osoba iz naše zajednice koji nas zastupaju,  izvršit će se taj znak. Uzmimo k srcu i budimo svjesni da i mi postanemo promijenjeni i obnovljeni. "Izuj obuću. Tu je tlo posvećenja."

Fra Jozo Župić

 

 

Predanje ljubavi

Prije nego je Isus prihvatio patnju i smrt na križu, okupio je apostole na Posljednju večeru. Pashalnu gozbu. Vjerni Židovi na toj gozbi sjećali su se izlaska iz Egipta. U svom sjećanju predočavali su sebi događaj oslobođenja, u kojem je Bog spasitelj imao utjecaj na svoj izabrani  narod.

U svezi toga kultskog izvršenja Isus znakovito pere noge i uspostavlja svetu euharistiju i svećenstvo. Kad Isus pere noge svojim učenicima, razjašnjava im mjeru  služeće ljubavi. On, Gospodin, spreman je njima služiti; on njih gleda ne kao sluge nego kao prijatelje. Spreman je za njih život predati kao službu  ljubavi. I mjerom koju on pokazuje njima u ljubavi, također i oni trebaju ljubiti jedan drugoga. Tako glasi nova zapovijed: "Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas" (Iv 13,34).

I tada se događa nešto neshvatljivo: Isus se daruje svojima u sakramentu euharistije. Pod prilikama kruha i vina on se priopćava: kao istiniti Bog i pravi čovjek, s tijelom i dušom, s mesom i krvlju. On je tajna neizrecive blizine, najdubljeg sjedinjenja ljubavi. Žrtva njegova predanja na križu bit će unaprijed predočena na sakramentalan način. To se treba sada dogoditi kod svakog slavlja svete euharistije. Isus izričito zapovijeda svojim apostolima: "Ovo činite meni na spomen." Crkva je te riječi razumjela kao uspostavu svećenstva; odsad će posvuda po svijetu biti prinošena čista žrtva Bogu, koja se razlikuje od kultske žrtve u prošlosti. Isus Krist je jedini veliki svećenik Novoga saveza, i svako ljudsko svećeništvo je sudjelovanje na Kristovom svećenstvu. Tako smije posvećeni svećenik u osobi Isusa Krista ne samo danas kod svete mise Posljednje večere, nego kod svakog slavlja euharistije ponavljati Gospodinove riječi: "Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo je moja krv, koja se prolijeva za vas."

I mi smo uključeni u ljubav Otkupitelja Isusa Krista. On je svoju riječ i svoje sakramente povjerio Crkvi: mi želimo kazati DA savezu ljubavi, što ga je Bog sklopio sa svojim narodom. K tomu također pripada, da mi uvjerenje Isusova srca učinimo vlastitim.

On sam kaže nakon što je oprao noge svojim apostolima: "Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

Puno puta u životu činilo se da je primjena laka, katkad je to bila prigoda za žrtvu i samosvladavanje. Kako vidimo nevolju rodbine, prijatelja, bližnjega i kako im možemo pomoći?  Pritom se ne radi samo o materijalnoj nevolji i pomoći, jer često naš bližnji treba prijateljski smiješak, gestu prihvaćanja, pažljivo slušanje, što on ili ona žele saopćiti. Kada mi sve to činimo u duhu Kristove ljubavi, tada donosimo Gospodina našim bližnjima.

Tako je papa Franjo u jednoj generalnoj audijenciji Velikoga Tjedna 2013. rekao: "Veliki Tjedan živjeti ne znači samo, slijediti Krista ganutim srcem, Veliki tjedan živjeti i Isusa slijediti znači: učiti, nadvladati sebe. Kao prvo ići našoj braći i sestrama, osobito onima, koji su nam najdalji, koji su zaboravljeni, koji trebaju razumijevanje, utjehu i pomoć. Velika je potreba donijeti ljudima svjedočanstvo milosrdnoga Isusa, koji je bogat u ljubavi!"

Fra Jozo Župić


 

Fra Luka Tomašević

BOG TREBA LJUDE

T. de Chardin je već prije 40-tak godina upozorio da  najveće zlo koje može pogoditi čovječanstvo nije zlo od mogućih katastrofa, niti od gladi niti od bilo koje zarazne bolesti, već duhovna bolest koja se očituje kao gubitak volje za življenjem.

Čitajući ovu njegovu proročansku tvrdnju, upitao sam se:» Zar se to nama već nije dogodilo?» Pokojni sv. Otac, Ivan Pavao II. je upozoravao kako živimo u «kulturi smrti» koja se protivi «kulturi života» u svim postavkama modernog života. Današnji sv. Otac govori o „teroru relativizma“.  I jedno i drugo se širi na sve slojeve društva, a pokazuje se kroz nasilje nad životom, kroz geste i čine, kroz riječi i uvrede koje se svakodnevno nanose, posebice onima koji su slabiji, nemoćniji i životno ugroženiji kao što su djeca, pogotovo ona nerođena i starci. Vidi se u našim životima bez ideja i djelovanju bez načela, u našim stavovima da radimo ono „što nam paše“ i da nam nitko, pa ni Bog, ni Krist, ni Crkva, a kamoli župnik ili vsćenik, ne smije govoriti što i kako! To je  stvorilo nasilje svukud oko nas tako da je ono toliko ušlo u naš svijet da više nitko i nigdje nije siguran, pa ni u samoj obitelji. Svaki dan čujemo i čitamo o nasilju u školama, u odgojnim zavodima, u javnom životu: svugdje prijetnje, nasilno ponašanje i grube riječi.

Uzrok tome papa nalazi u zamračenju Božje slike u današnjim ljudskim srcima i umovima. A, ako je zamračena slika o Bogu, dobrom Ocu, logično je onda zamračena i slika o čovjeku. Čovjek onda nije više osoba, on nije brat ni sestra. Sve što postoji treba samo i jedino meni koristiti, meni služiti i meni biti na raspolaganju. Sve ono što stoji na tome putu, treba biti uništeno, odbačeno! I današnji čovjek traži svoje ostvarenje, svoje blaženstvo, upravo nanoseći bol i nepravdu drugima. I moramo ustvrditi: doista se preobrazio, ali u nenadmašivog sebičnjaka, u bezosjećajnog kruhoborca, u rafiniranog ubojicu!

Koliko li je takav mentalitet i način života suprotan kršćanstvu, koliko se protivi volji Božjoj, najbolje nam pokazuje Kristov život i primjer. I kada je govorio, nije govorio o silnom  Bogu, već o milosrdnom Ocu, nije govorio o kazni, već o praštanju, nije govorio o ljudskoj odgovornosti, već o bratstvu i ljubavi. I to je sam pokazivao. Uze dijete u naručje i reče «jao onome koji mu naudi»; stoji kraj puta i vidi sprovod u kojem jedna žena silno plače, te pita «što se događa». Rekoše mu «to je neka udovica i umri joj nenadano sin jedinac». On joj se približi i veli «ženo ne plači» i vraća joj sina. Ugleda hromog od rođenja i daje mu da hoda, vidi slijepca i otvara mu oči, ugleda gladni narod i daje mu jesti. Zapravo, gdje god je vidio i gdje god se susreo s čovjekom, posebice s bolesnim jadnim, otuđenim, on spremno i spontano reagira, pomaže i upućuje blagu i prijateljsku riječ. I to čini samo iz jednog razloga jer ljubi čovjeka, jer je strastveno zainteresiran da taj čovjek bude sretan, da se raduje životu. Pače veli:» Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi dušu! Što možeš dati kao otkupninu za sebe!» Tako on prvi u ovom svijetu uspostavlja zanimanje za osobe općenito, a za jadne i ugrožene posebno, traži za njih poštivanje, iskazuje im ljubav i osjeća se odgovornim za sreću i radost svakog čovjeka. Eto to je kršćanstvo: usrećiti drugog čovjeka. I još više: tako se služi Bogu! To izvrsno shvaća papa Ivan Pavao II. kad veli:» Čovjek je put Crkve!» Kršćanstvo nije nastalo da bude samo religija, tj. štovanje Boga, već je rođeno iz strastvene ljubavi za čovjekom i njegovom srećom. «Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!» Veli i to: »Po tom će ljudi znati da ste moji učenici!» A to je bit kršćanske ljubavi koju upravo slavimo na Veliki četvrtak kada je Krist svima oprao noge.

Braćo i sestre, eto to je kršćanstvo! I to je razlog što nas Crkva svake godine na početku korizme zove na razmišljanje o životu, o nama, o svijetu u kojem živimo, a kroz misterije Velikog tjedna nam pokazuje da je ih je moguće ostvariti jer je Krist to već učinio. Biti kršćanin znači postati puni čovjek, čovjek Božji, čovjek za druge, poput samog Krista. Samo tako i jedino tako se ulazi u slavu. Za kršćanina u životu nema «sjenica», nema zapećaka, nema izolacije kada je u pitanju čovjek i život. Traženje sjenica, poput Petra, znači traženje iluzija i sreće izvan Boga jer naš Bog nije ostao izoliran i sretan sam u sebi, već se spustio u naš jadni i kukavni svijet da ga učini sretnim. No, On zato danas treba nas ljude, On treba naše oči i uši, naše ruke i noge, on treba naša srca i naša dobra djela!

I još samo jedno: žrtvovati se za druge «do smrti, smrti na križu» je jedini put sreće i jedini put smislenog života koji dovodi do Boga i potpunog preobraženja! A toga smo svi, i kao Crkva, i kao narod, i kao pojedinci, danas veoma potrebni!

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas208
Ovaj mjesecOvaj mjesec63636
UkupnoUkupno4897357

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 111 

Administrator

franodoljanin@gmail.com