ULOGA ASISTENTA U TRAJNOJ FORMACIJI FSR-a

IV. nacionalni tečaj duhovnih asistenata FSR-a i Frame

Samobor (Tabor), 23.-25. II. 2010.

Uvod

Počet ću ovo kratko predavanje molbom, koju su Manjoj braći u počecima Reda upućivali muževi, koji su bili  oženjeni i čije žene nisu prihvaćale da odu od njih: „Naučite nas dakle koji put trebamo slijediti da se spasimo!“ I braća su osnovala za njih Pokornički red (AP 41). Legenda triju drugova donosi: „I oženjeni ljudi i udate žene, ne mogavši se prema ženidbenom pravu rastati, po spasonosnu savjetu braće u vlastitim kućama predavali su se strožoj pokori“ (6). Slično donosi i Toma Čelanski (1Čel 37). Dakle, braća zajedno s Franjom Asiškim daju ovoj pokorničkoj braći i sestrama potrebnu duhovnu pomoć za provođenje savršenijeg načina života. Duhovni pomoćnik u Memoriale propositi nije nužno morao biti franjevac, manji brat; ali već papa Nikola IV. u svom pravilu  FSR-a Supra montem iz 1289. godine određuje da pokorničkoj braći i sestrama budu pohoditelji i poučavatelji, dakle duhovni pomoćnici, manja braća, franjevci1. I franjevci su tu službu duhovnih asistenata tijekom povijesti vjerno vršili, makar je bilo došlo do podjele i u Trećem redu po uzoru na podjelu u Prvom franjevačkom redu. Danas više nema te podjele unutar FSR-a, iako je ona ostala u Prvom franjevačkom redu. FSR je jedinstven i autonoman.

No i danas članovi FSR-a pitaju kao i u vrijeme sv. Franje redovnike Prvoga franjevačkog reda i Trećega samostanskog reda: „Recite nam onda koji put trebamo slijediti da spasimo svoje duše?“ I: „Naučite nas dakle koji put trebamo slijediti da se spasimo!“ I ne da samo spase sebe, nego da spašavaju i druge ljude oko sebe i u svijetu.

U ovom predavanju promotrit ćemo ulogu duhovnog asistent u trajnoj formacija prema dokumentima FSR-a (Pravilo, Konstitucije, Statut za dugovnu i pastoralnu asistenciju u FSR-u), prema Priručniku za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, a završit ćemo s nekim naglascima asistencije u trajnoj formaciji FSR-a.

1. Asistent i trajna formacija u dokumentima FSR-a

Prije svega potrebno je promotriti što o duhovnom asistentu odnosno o njegovoj ulozi u trajnoj formaciji FSR-a piše u Pravilu, Generalnim Konstitucijama i u Statutu za duhovnu i pastoralnu asistenciju u FSR-u? Novo izdanje Statuta za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-a od 4. listopada 2009. ima nekoliko manjih izmjena, koje se ne tiču ove teme. 

a)   Pravilo FSR-a2 o duhovnom asistentu

Pravilo FSR-a piše samo u jednom broju o duhovnom asistentu: „Kao konkretni znak zajedništva i suodgovornosti vijeća će različitih razina – po Konstitucijama – zatražiti od poglavara četiriju franjevačkih redovničkih obitelji, s kojima je svjetovno bratstvo stoljećima bilo povezano, sposobne i spremne redovnike za duhovne asistente. Za promicanje vjernosti karizmi i opsluživanju Pravila, i da bi se pribavila što veća pomoć u životu bratstva, neka se ministar ili predsjednik, u dogovoru s vijećem, brine za povremeno traženje pastoralnog pohoda od nadležnih redovničkih poglavara …“ (br. 26). To je sve što Pravilo donosi o duhovnom asistentu FSR-a. Kako se Franjevački svjetovni red dijeli na mjesno, područno, nacionalno i međunarodno bratstvo (br. 20), to i duhovni asistent mora biti prisutan na svim ovim razinama. Neizravno Pravilo govori o asistentu, kada govori o vijeću bratstva, jer je on po Konstitucijama član tog vijeća (Pravilo: br. 21, 23, 24, 25). Dakako, to vrijedi za vijeća na svim razinama.

Upravo ovo što o duhovnom asistentu donosi Pravilo podloga je za sve ono što o njemu donose i Generalne konstitucije, Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju u FSR-u ili će donositi drugi dokumenti FSR-a. Dakako, sve se ovo odnosi i na trajnu formaciju članova FSR-a koju duhovni asistent treba obavljati.

Dakle, Pravilo traži da duhovni asistenti FSR-a budu sposobni i spremni redovnici. Sposobni, osposobljeni za ulogu duhovne asistencije FSR-a. Spremni, da rado i ljubavlju prihvate ulogu asistenta, a ne preko volje. Jedan autor lijepo piše, da je najvažnije za duhovnog asistenta da „bude dobro poučen u kršćanskom i franjevačkom nauku te da bude stručno upućen u svoju službu kako bi doista bio od koristi zajednici“3. Isti autor piše, da je prvotna zadaća  asistenta: duhovno izgrađivati  franjevačke svjetovnjake i biti svima na raspolaganju. On treba biti svjestan da ne može preuzimati mnoge poslove ukoliko se želi duhovno brinuti za bratstvo FSR-a koje mu je povjereno4. No to ne ovisi samo o asistentu nego i o poglavarima i drugim redovničkim ili čak pastoralnim obvezama, kojima možda ne može izbjeći.

b)   Generalne Konstitucije FSR-a5 o duhovnom asistentu i trajnoj formaciji

Na ovom seminaru posebna predavanja posvećen su ulozi duhovnog asistenta u početnoj Formaciji te novozavjetovanih članova FSR-a, pa o tome ovdje uglavnom neće biti riječi.

No, prije svega iznesimo tko može biti duhovni asistent. To treba biti redovnik franjevac koji pripada Prvom redu ili TOR-u, da bi bio svjedok franjevačke duhovnosti i bratskog osjećaja redovnika prema svjetovnim franjevcima i veza zajedništva između svog Reda i FSR-a (usp. 89, 3). Ako nekom bratstvu nije moguće dati takva duhovnog asistenta, onda nadležni viši redovnički poglavar može povjeriti službu duhovne asistencije: - redovnicima ili redovnicama koji pripadaju drugim franjevačkim ustanovama; - dijecezanskim klericima ili drugim osobama, koje su na poseban način osposobljene za tu službu, a pripadaju FSR-u; - drugim dijecezanskim klericima ili redovnicima koji nisu franjevci (usp. čl. 89, 4). 

Mislim da je najvažnije ovo što Konstitucije pišu o zadaći duhovnog asistenta: „Osobita je zadaća asistenata prenositi franjevačku karizmu i sudjelovati u početnoj i trajnoj formaciji braće „ (čl. 90, 1). Najvažnija zadaća duhovnog asistenta jest: prenositi franjevačku karizmu na članove FSR-a i sudjelovati u njihovoj formaciji, posebno onoj trajnoj.

Zatim važno je i ono što Konstitucije pišu o ostvarivanju formacije braće: „Formacija braće koja je započela u prethodnim razdobljima ostvaruje se trajno i neprekidno. Treba je shvatiti kao pomoć u obraćenju svakog i svih kao i u ispunjenju vlastitog poslanja u Crkvi i društvu“ (čl. 44, 1). I duhovni asistent treba uzeti svoj udio u trajnoj formaciji braće i sestara, svjetovnih franjevaca. A to znači da članovi trebaju nastaviti ono iz početne formacije: čitanje i razmatranje Svetog pisma, upoznavanje odnosno produbljivanje života sv. Franje i njegovih spisa te franjevačke duhovnosti, proučavanje Pravila i Konstitucija. Isto tako treba nastaviti odgajati članove FSR-a u ljubavi prema Crkvi i u prihvaćanju njenog nauka (usp. čl. 40, 2).

Formacija braće obnavlja se trajno: Svjetovni franjevci „nastoje u svjetlu vjere produbiti vrednote i opredjeljenja evanđeoskog života po Pravilu FSR-a: na putu obraćenja i formacije koji se trajno obnavlja“ (čl. 8, 2). Riječ je i o trajnoj formaciji u produbljivanju evanđeoskih vrednota i opredjeljenja za evanđelje, za život po evanđelju, što je dužan davati duhovni asistent svjetovnim franjevcima.

Za nasljedovanje Isusa Krista članovi FSR-a dužni su ustrajno izučavati Evanđelje i Sveto pismo: „Svjetovni franjevac, koji se obvezuje slijediti Kristov primjer i nauk, dužan je osobno i ustrajno izučavati Evanđelje i Sveto pismo. Bratstvo i njegovi odgovorni neka promiču ljubav prema evanđeoskoj Riječi i neka pomažu braći da je upoznaju i razumiju onako kako je, uz pomoć Duha Svetoga, Crkva naviješta“ (čl. 9, 2). Duhovni asistent je među odgovornima prvi, koji u bratstvu treba promicati ljubav prema evanđeoskoj Riječi i pomagati braći da tu Riječ ustrajno upoznavaju i razumiju. To ustrajno upoznavanje Božje riječi spada na trajnu formaciju FSR-a oko čega se brine i duhovni asistent.

Konstitucije donose da se trajna formacija treba odvijati kroz tečajeve, susrete i izmjene iskustava. To će pomoći svoj braći: a) „da slušaju i razmatraju Božju riječ 'prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje'; b) da, prosvijetljeni vjerom i pomognuti dokumentima crkvenog učiteljstva, razmišljaju o zbivanjima u Crkvi i društvu, te da, sukladno tome, zauzimaju dosljedne stavove; c) da odjelotvore i prodube franjevačko zvanje izučavajući spise sv. Franje, sv. Klare i franjevačkih autora“ (čl. 44, 3). Taj zadatak ponajviše vrši duhovni asistent.

U trajnu formaciju spada na neki način i bratski pohod asistenta više razine. On, naime, posvećuje, između ostalog, osobitu pozornost „valjanosti početne i trajne formacije“ (čl. 94, 2).

Dakako, detaljnom analizom teksta u Konstitucijama moglo bi se još mnogo toga pronaći o zaduženosti asistenta za trajnu formaciju FSR-a, što izrijekom nije spomenuto.

c) Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju u FSR-u6 o asistentu i trajnoj formaciji

Cilj duhovne asistencije je između ostaloga i trajna formacija FSR-a: „Svrha duhovne asistencije jest unapređivati zajedništvo sa Crkvom i s Franjevačkom obitelji, svjedočenjem franjevačke duhovnosti i dioništvom u njoj, sudjelovati u početnoj i trajnoj formaciji svjetovnih franjevaca te očitovati bratski osjećaj franjevaca redovnika prema FSR-u (usp. Konstitucije FSR-a, 89, 3; 90, 1) (čl. 2, 3). Dakle, asistent i prema Statutu sudjeluje u trajnoj formaciji FSR-a, što je uzeto iz Konstitucija.

Koja je glavna dužnost duhovnog asistenta? „Glavna je dužnost asistenta unapređivati produbljivanje franjevačke duhovnosti i surađivati u početnoj i trajnoj formaciji svjetovnih franjevaca“ (usp. Konstitucije FSR-a 90, 1) (čl. 13, 1).

Sljedeći tekst u vezi s duhovnim asistentom odnosi se i na početnu i na trajnu formaciju: „Posebno je odgovoran za animaciju liturgijskih slavlja i duhovnih razmatranja za vrijeme sastanaka vijeća ili kapitula“ (čl. 13, 3).

Asistent pohoditelj „posvećuje pozornost formativnim programima, metodama i iskustvima“ (čl. 14, 2). Dakako, tu se misli na početne i trajne programe za formaciju. No „on ohrabruje duhovne asistente u njihovu služenju i promiče njihovu trajnu duhovnu i pastoralnu formaciju (usp. Konstitucije FSR-a 95) (čl. 14, 2). Dakle ovdje se radi o promicanju trajne formacije duhovnih asistenata, a ne članova FSR-a. I to je vrlo važno.

Pohoditelj ili pohoditelji posebnu pažnju posvećuju braći u formaciji: „Posebnu će pozornost posvetiti braći u formaciji i onoj braći koja budu zatražila osobni susret. Gdje bude potrebno, pristupit će bratskom popravljanju nedostataka na koje budu naišli“ (Konstitucije FSR-a 93, 3) (čl. 14, 5). Ovdje se misli na posvećivanje pažnje i asistenta pohoditelja kako braći u početnoj tako i u trajnoj formaciji.

Dužnost Konferencije generalnih duhovnih asistenata je da zajedno s međunarodnim vijećem surađuju na formaciji odgovornih svjetovnjaka (usp. čl. 17, 3a). Ovdje se misli kako na početnu tako i na trajnu formaciju svjetovnjaka.

Dužnost je i nacionalnih asistenata da zajedno s nacionalnim vijećem animiraju, uz ostalo, svjetovne franjevce u formaciji odgovornih (usp. čl. 19, 3a). A to znači da ih osposobljavaju za početnu i trajnu formaciju.

Nacionalni asistenti su dužni da na nacionalnoj razini usklađuju formaciju asistenata (usp. čl. 19, 3 c). Dakako, tu se misli na početnu i trajnu formaciju samih asistenata.

Područni asistenti trebaju surađivati na formaciji odgovornih franjevaca svjetovnjaka (usp. čl. 21, 3a). Dakako, i tu se misli na početnu i trajnu formaciju odgovornih franjevaca svjetovnjaka.

Mjesni asistent je odgovoran zajedno s vijećem bratstva za formaciju kandidata (usp. čl. 24, 1). No, tu se misli samo na početnu formaciju, jer on „izriče svoje mišljenje o pojedinom kandidatu prije zavjetovanja“ (Konstitucije FSR-a 41, 1) (čl. 24, 1). Dakako, asistent je itekako odgovoran za trajnu formaciju svjetovnih franjevaca u duhu čl. 13, 1.

2. Asistent i trajna formacija prema Priručniku za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami

a) Prema ovom Priručniku „glavna svojstva asistenta jesu da je prikladan i osposobljen“. U pogledu prikladnosti „od asistenata se traži da budu blizu laicima (našim svjetovnim franjevcima), koji – kako kaže Drugi vatikanski sabor – imaju u Crkvi svoju zrelost i odgovornost: 'Neka prezbiteri laicima s povjerenjem dodjeljuju dužnosti na službu Crkve, ostavljajući im slobodu i prostor djelovanja, neka ih, štoviše, na zgodan način pozivaju da se i sami od sebe dadu na posao' (PO 26).“7 Biti „prikladan“, dakle, znači biti blizak članovima FSR-a, smatrati ih zrelima i odgovornima, imati u njih povjerenje, ostavljati im slobodu i prostor djelovanja i pozivati ih da se sami od sebe dadnu na posao. A zrelost članova FSR-a sastoji se i u življenju autonomije i jedinstva FSR-a8. Biti osposobljen znači dobro poznavati franjevaštvo, franjevačku duhovnost, potrebe FSR-a. Dakako, to znači dobro poznavati Sveto pismo, riječ Božju, teologiju, vjeru.

b) Zanimljivo je što ovaj Priručnik piše o sastancima mjesnog bratstva FSR-a. Sastanci se sastoje od četiri elementa: molitve, formacije, aktivnosti i bratskog druženja. Pod molitvom se misli na euharistiju s homilijom i pjesmama, na liturgijske časove ili na neki drugi način molitve. „Formacija omogućuje braći da sve više produbljuju svoju duhovnost, svoj ljudski, kršćanski, evanđeoski i franjevački život. Može se raditi o predavanju duhovnog asistenta, o čitanju odgojnog teksta ili o zajedničkom razmišljanju o duhovnoj temi“9. Dakako, ovdje se misli i na početnu i na trajnu formaciju. Pod aktivnostima se misli na apostolske i karitativne aktivnosti, koje bi se ticale u prvom redu cijelog bratstva. Bratsko druženje omogućuje braći i sestrama da  se stvarno osjećaju kao braća i sestre. Može se raditi jednostavno o druženju, o razmjeni vijesti, o boljem upoznavanju, o susretanju, o malom domjenku ili o blagovanju10. Asistent mora paziti da ne zatvori bratstvo u prošlost i učini ga nesposobnim razumjeti znakove vremena. Isto tako on ne smije biti zaljubljen samo u „novosti“, što bi moglo bratstvo potaknuti na nekontroliranu znatiželju, a to sprečava bratstvo u donošenju strpljivih i postojanih plodova11. Ovaj Priručnik ruši dosadašnju shemu jednomjesečnih susreta bratstva. On želi da se braća i sestre susreću zapravo svakog tjedna, četiri puta u mjesecu. Prvog tjedna naglasak će biti na euharistijskom slavlju, drugog tjedna na odgojnom susretu, trećeg tjedna na planiranju rada i četvrtog tjedna na duhovnom susretu, odnosno na bratskom druženju12. Ovako učestali susreti čine bratstvo FSR-a vrlo dinamičnim i nadasve korisnim. Je li to moguće ostvariti u našim okolnostima? Ili ćemo i dalje na jednom mjesečnom susretu objedinjavati sva ova četiri spomenuta elementa?!

c) Zanimljivi su i tipovi sastanaka bratstva FSR-a, koje predlaže ovaj Priručnik:

s vlastitim euharistijskim slavljem: Uvodna molitva – ministar, odgojni rad – asistent, euharistija – asistent, vrednovanje i planiranje aktivnosti – odgovorni za pojedine aktivnosti, bratsko druženje – svi; s euharistijskim slavljem u župi (2 predloška); bez euharistijskog slavlja: Služba riječi ili Časoslov – ministar ili asistent, odgojni rad – asistent, vrednovanje i planiranje aktivnosti – odgovorni za pojedine aktivnosti, bratsko druženje – svi; završna molitva – ministar13.

d) Mjesto asistenta u odgoju i trajnoj formaciji. Odgojna uloga asistenta danas je još potrebnija nego prije. Naime, danas se kršćanske vrijednosti sve više smanjuju, a uvećavaju one druge koje uvijek nisu u skladu s nasljedovanjem Krista. U svojoj odgojnoj i formacijskoj službi duhovni asistent mora surađivati s ministrom, s vijećem, s članovima odgojne ekipe, sa svima u bratstvu i s pojedinim članovima. Duhovni asistent mora biti spreman: sudjelovati na susretima bratstva (iako nije potrebno uvijek) aktivnom nazočnošću, pozoran na dinamiku skupine; da živi, očituje i promiče životnu uzajamnost i zajedništvo koje traži pripadnost istoj Franjevačkoj obitelji; da se brine, poštujući ulogu svakoga pojedinog, u duhovnoj i pastoralnoj formaciji, o liturgijskom i sakramentalnom životu bratstva; jamac je teološko-biblijskih sadržaja formacije, govori o Bogu, osjetljiv je na duhovne aspekte (molitva, slušanje Božje riječi, duhovno vodstvo); asistent je vez zajedništva u bratstvu, sa zajednicom braće redovnika, s drugim franjevačkim redovničkim zajednicama istog područja i sa crkvenom zajednicom; bdije da se bratstvo ne zatvori u sebe; potiče zanimanje bratstva za život mjesne Crkve surađujući  u biskupijskim i župnim inicijativama; asistent mora sve poticati na „jedinstvo u ljubavi“ i na „osjećaj za Crkvu“14.

e) Duhovni asistent ne smije biti „upravitelj“, onaj koji svime upravlja u bratstvu, ali ne smije ograničiti svoju nazočnost u bratstvu samo na euharistiju i druge sakramente. On je pastir, voditelj i učitelj. On mora poznavati svakoga pojedinog brata i sestru da bi ih odgajao. U odgojnoj ekipi asistent mora svjedočiti autentičnost karizme, treba biti vodič prosvijetljen Božjim nadahnućem, svjedočiti Božju riječ i na nju ukazivati. On mora surađivati u formaciji svih, posebno u početnoj i trajnoj formaciji. Dakle, njegov je cilj pomoći novim članovima da se priprave za konačno „obećanje“, ali isto tako pratiti zavjetovane članove da produbljuju smisao danog obećanja i u njemu ustraju. A metoda, način kako će to činiti, jest da vlastitim primjerom svjedoči franjevački život, zatim da surađuje kao član s odgojnom skupinom (ekipom) i da pri tom ne nameće svoje ideje, da obrađuje teme koje često nisu bliske franjevačkim trećorecima, te da pruža potporu svojom riječju i osposobljenošću15.

f) Kao i u početnoj formaciji asistent mora biti i u onoj trajnoj: savjetnik i voditelj, mora prenositi i svjedočiti autentičnu franjevačku duhovnost članovima bratstva. Zatim u trajnoj formaciji on mora na temelju svoje naobrazbe i iskustva biti braći i sestrama: pomoć i pratitelj trajnog obraćenja koje traži evanđelje; raditi na formiranju svih svjedočenjem i evangelizacijom na ispunjavanju vlastitog poslanja u Crkvi i društvu; poučava braću i sestre, da mogu spoznati znakove vremena. Osim onoga što predviđaju Konstitucije (čl. 44), asistent sudjeluje u svim inicijativama vijeća na polju trajne formacije16.

g) Asistent bi na sastancima bratstva barem katkada trebao obrađivati teme, koje svakako imaju značaj i za trajnu formaciju, po principu metode: vidjeti, vrednovati, djelovati, kako to lijepo razlaže Priručnik. Ta metoda se pokazala dobrom i u profanim poslovima Latinske Amerike, Europe i SAD-a. Riječ je o susretima koji se temelje na grupnoj dinamici. Metoda daje najbolje rezultate u malim skupinama u kojima nema više od petnaest članova. Ako grupa ima više članova, onda se aktivno sudjelovanje treba ograničiti na određeni broj osoba dok drugi slušaju. Slušatelji trebaju najprije shvatiti, razumjeti sadržaj predavanja, što se time željelo reći, dakle: vidjeti. Obično se svakom sudioniku dadne mogućnost da kaže kako je razumio temu. Ova faza može se sažeti pitanjem: Što želi reći tekst odnosno svjedočanstvo? Potom se prelazi na drugu fazu: vrednovati. Koja je vrijednost obrađene teme ili svjedočanstva za život sudionika. Ta faza odgovara onom iz Pravila FSR-a: prelaziti iz evanđelja u život i iz života u evanđelje. Ova faza može se zažeti pitanjem: Na što nas poziva tekst odnosno svjedočanstvo? I treća, posljednja faza je: djelovati. U toj fazi stvaraju se zajednički zaključci za život, odluke. Ova se faza može sažeti pitanjem: Što treba učiniti da bi se tekst ili svjedočanstvo aktualizirali, ostvarili?17 No, pitanje je koliko se može ova metoda ostvariti na sastancima koji ne traju duže od sat vremena. Za ovakav način rada traži se ipak malo duže vrijeme, možda oni susreti FSR-a 4 puta mjesečno.

h) Područni i nacionalni asistenti dužni su isto tako surađivati na trajnoj formaciji FSR-a. Zadaća konferencije područnih asistenata, uz ostalo, je surađivati u formaciji odgovornih18. A za formaciju su odgovorni vijeće bratstva, učitelj formacije i duhovni asistent. Prema tome, dužnost je područnih asistenata surađivati u formaciji mjesnih vijeća, učitelja formacije i asistenata, kako za početnu tako i za trajnu formaciju. I Konferencija nacionalnih asistenata treba surađivati na formaciji odgovornih i na formaciji asistenata19. Konferencije područnih i nacionalnih asistenata također moraju mnogo raditi na „temeljitoj i trajnoj formaciji“ članova FSR-a20. U pastoralnim pohodima oni će „posebnu pozornost dati programima za formaciju, metodama i iskustvima, liturgijskom životu i molitvi te apostolskim djelatnostima bratstva „ (Konstitucije 95, 4)21. Dakako, tu se misli i na programe trajne formacije članova FSR-a.

i) Potreba asistencije u formaciji, također u trajnoj formaciji, proizlazi iz zajedničke karizme FSR-a, te Prvog reda i Trećeg samostanskog reda. Članovi FSR-a trebali bi kroz formaciju bolje upoznati franjevačku tradiciju i duhovnost, što im može pomoći  da rastu u svom franjevačkom i svjetovnom pozivu22. Prema tome, duhovni asistent treba članove FSR-a upoznavati s duhovnošću sv. Franje i franjevaštva kroz povijest. Formacija FSR-a treba biti „cjelovita, sadržajna i bogata“. „Budućnost FSR-a ovisi o ulaganju u formaciju njegovih članova, ne samo o ulaganju FSR-a nego i Prvoga reda i Trećega samostanskog reda“23. Vrlo je važna i početna i trajna formacija članova FSR-a. O tome zapravo ovisi kvaliteta članova FSR.a, da se tako izrazimo. Na asistente spada, uz vijeća više razine, i organiziranje tečajeva formacije za laike, koji su preuzeli odgovornost vođenja FSR-a i koji će pomagati odgojiteljima, to jest asistentima u početnoj i trajnoj formaciji24. Vrlo je važno formirati, odgojiti  buduće odgojitelje, kako laike tako i klerike.

j) FSR u odgojnim programima Prvog reda i Trećega samostanskog reda. Ovo posljednje strogo ne spada na asistente i trajnu formaciju FSR-a, ali dobro je i to donijeti, da se vidi kako asistenti trebaju biti dobro pripremljeni za svoju službu u FSR-u. A riječ je o formaciji budućih asistenata za FSR. Pravilo FSR-a traži da duhovni asistent bude „sposoban i spreman“ za svoju službu asistencije FSR.a (čl. 26). Generalne konstitucije FSR-a traže da asistent bude „osposobljen“ (čl. 87, 3), a Priručnik traži da bude „prikladan i osposobljen“25. Sve su to slični izrazi, koji označuju isto: duhovni asistent treba vršiti svoju službu u FSR-u na najbolji način. A da bi to mogao, on mora već za vrijeme studija upoznavati FSR. A iz upoznavanja rodit će se u njemu i ljubav prema FSR-u. „Nihil volitum nisi praecognitum“26. A iz ljubavi nastaje zauzetost za FSR. „Najvažnije je da asistent bude 'prikladan'. Prikladan je tko je sposoban i otvoren: sposobnost za suradnju i otvorenost Duhu, povratku izvorima karizme“27. Važno je formirati buduće asistente, jer u mnogim slučajevima ne postoji s njihove strane dovoljno poznavanje FSR-a. O potrebi formiranja budućih duhovnih asistenata, i ne samo njih nego i svih franjevačkih bogoslova, govore i generalni kapituli iz 1990. godine u Fatimi i u Rimu 1996. i 2002. godine28. U Priručniku su doneseni programi poučavanja o FSR-u: za  postulante, novake, juniore i za one redovnike koji su u trajnoj formaciji. Programi su iscrpni i doista mogu osposobiti buduće asistente u njihovoj službi FSR-u i Frami29. Vjerojatno je netko već ovaj dio obradio, pa to ovdje nećemo pobliže elaborirati. 

3. Neki naglasci  asistencije u trajnoj formaciji FSR-a

Duhovni asistent mora živjeti franjevačku karizmu i prenositi je na FSR u njihovoj trajnoj formaciji. Asistent mora posjedovati osnovne oznake franjevačke duhovnosti. „A osnovne oznake franjevačke duhovnosti su: nasljedovanje Isusa Krista i evanđelja, siromaštvo, malenost, obraćenje-pokora, naviještanje evanđelja (misije), ljubav prema Bogu i svim stvorenjima, pobožnost prema Djevici Mariji, jednostavnost, radost, mir, život u bratstvu. Dakle, širok je spektar franjevačke duhovnosti. Kako će duhovni asistent prenositi ove franjevačke vrednote na članove FSR-a? U prvom redu životom, da sâm živi ove vrednote, da ljubi sv. Franju Asiškoga, da voli njegov put nasljedovanja Isusa Krista. Jer, nažalost, danas ima i franjevaca kojima je ideal općenita kršćanska duhovnost, a ne ona franjevačka duhovnost. Zato im ništa ne znači, na primjer siromaštvo, koje spada u bitnu oznaku franjevačkog poziva i duhovnosti. Oni mirno povezuju svoj franjevački poziv s pozivom jednoga biskupijskog svećenika u pogledu siromaštva. Isto tako ništa im ne znači malenost, iako je ta evanđeoska oznaka i vrednota u samom nazivu njihova Reda (Manja braća). Duhovni asistent mora cijeniti svoj Red, mora cijeniti vrednote svoga Reda, svoju franjevačku duhovnost i to nastojati živjeti. I tako će on svojim životom prenositi na članove FSR-a franjevačku duhovnost. A članovi FSR-a imaju dobro zapažanje, hvala Bogu, i primjećuju je li asistent živi svoj franjevački poziv. Osim življenja franjevačke duhovnosti asistent treba i govoriti o bitnim karakteristikama ove duhovnosti. Treba sustavno iznositi tijekom početne i trajne formacije članova FSR-a bitne oznake franjevačke duhovnosti. Tako će oni biti spremniji ići za Isusom Kristom po primjeru sv. Franje Asiškoga“30.

„Zadaća asistenata sastoji se u davanju svjedočanstva autentičnosti franjevačke karizme, on mora u tom pogledu biti sigurni i prosvijetljeni vođa. On nije pozvan da bude vođa, administrator ili organizator u bratstvu FSR-a, ali je pozvan da čuva franjevačku karizmu. A to u naše vrijeme znači da mora bdjeti nad njom, da se bratstvo FSR-a ili pojedini njegovi članovi ne bi utopili u druge duhovne pokrete i aktivnosti. Očito je da FSR danas ima svoje ciljeve i zadatke, koje mu određuje nedavno odobreno Pravilo.

Asistent bi morao imati sposobnost da u FSR-u razvije pravi i autentični franjevački duh, tako da sva braća i sestre FSR-a mogu taj duh širiti u svijetu. On ima središnju ulogu u pastoralu koji mu je povjerila Crkva te Prvi red i TOR“31.

Asistent će tijekom trajne formacije članove FSR-a uvoditi u dublje poznavanje Božje riječi u Svetom pismu. To je neophodno. Možda bi trebalo osnivati i posebne seminare za proučavanje Svetog pisma, tzv. „Biblijske večeri“. Potom on treba poraditi na dubljem poznavanju života i ideala sv. Franje Asiškoga, sv. Klare Asiške, sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice FSR-a, sv. Ljudevita, kralja, zaštitnika FSR-a, kao i drugih franjevačkih svetaca i svetica, koji su im bliži. Asistent će trebati poraditi na proučavanju spisa sv. Franje, posebno Pisma vjernicima, zatim na dubljem upoznavanju Pravila FSR-a, Generalnih konstitucija FSR-a i drugih smjernica i zaključaka koje dođu iz međunarodnoga, nacionalnoga i područnog vijeća FSR-a. Asistent treba upoznavati članove FSR-a u trajnoj formaciji s dokumentima Svete Stolice, s papinim enciklikama i pismima, posebno onih socijalne naravi. S članovima FSR-a u trajnoj formaciji treba prolaziti i Katekizam katoličke crkve, koji je vrlo bogat, koji predstavlja teologiju u malom. Kod nekih članova FSR-a ima prilično vjerskog neznanja, pa ga treba kroz sv ovo otklanjati.

U trajnu formaciju pripadaju razne duhovne obnove za FSR (pred blagdana sv. Franje, sv. Elizabete, možda i u vrijeme došašća pred Božić te u vrijeme korizme pred Uskrs) te godišnje duhovne vježbe.

U trajnu formaciju spada i uvođenje članova FSR-a u molitvu Časoslova, barem Jutarnje i Večernje. Moliti zajednički časoslov, ali i pojedinačno kod kuće.

Asistent treba podržavati sekcije ili grupe koje postoje u nekom bratstvu (misijska, karitativna, biblijska, ekumenska, itd.) ili po potrebi podržavati osnivanje drugih sekcija odnosno grupa te se brinuti za njihovu trajnu formaciju.

Uvrstio bih u trajnu formaciju i hodočašća u razna svetišta, posebno ona marijanska i franjevačka. To je prilika, da se članove dublje upozna s hodočasničkom naravi života na ovoj zemlji, ali i s Djevicom Marijom, sa sv. Franjom i s drugim franjevačkim svecima kojima se hodočasti.

Zaključak

Uloga duhovnog asistenta u trajnoj formaciji članova FSR-a je velika i nezamjenjiva. Dok se asistent brine za formaciju drugih, i sam treba biti dobro formiran za vođenje FSR-a tijekom studija i kasnije. On treba ljubiti franjevačku karizmu, voljeti FSR, voljeti svakog člana FSR-a svoga bratstva, imati vremena za svakoga, razgovarati s članovima i voditi ih duhovno, ako to zažele. Najvažnija je ljubav prema FSR-u. Ona će naći načina za rješavanje svega što je potrebno FSR-u, naći će načina da se riješe svi problemi. Ona će „pokriti“ mnoge nesavršenosti i dati poleta FSR-u. Ona će ustrajnom formacijom osposobiti članove FSR-a za njihov poziv, da u svijetu budu kvasac, sol i svjetlo, da poput Franje i njegove braće popravljaju današnju Crkvu.

fra Augustin Kordić,

franjevac konventualac

_____________

[1] Za ovo usp. Priručnik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, Zagreb 2007., str. 157.

[2] Za navođenje testa služim se knjižicom Pravilo i Generalne Konstitucije FSR-a, Zagreb 2008.

[3] FREZZA V., Evanđeoski način života, Zagreb 1982., str. 126-127.

[4] Usp. Isto, str. 127.

[5] Za navođenje tekstova služim se knjižicom Pravilo i Generalne Konstitucije FSR-a,, Zagreb 2008.

[6] Za navođenje tekstova služim se knjižicom Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju u Franjevačkom svjetovnom redu, Zagreb, 2003.

[7] Usp. Priručnik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, Zagreb 2007., str. 171.

[8] Za ovu zadnju rečenicu usp. Isto.

[9] Usp. Isto, str. 178.

[10] Usp. Isto, str. 178-179.

[11] Usp. Isto, str. 180.

[12] Usp. Isto.

[13] Usp. Isto, str. 180-181.

[14] Usp. Isto, str. 182-184.

[15] Usp. Isto, str. 184-185.

[16] Usp. Isto, str. 185-186.

[17] Usp. Isto, str. 176-178.

[18] Usp. Isto, str. 187.

[19] Usp. Isto, str. 188.

[20] Usp. Isto, str. 191.

[21] Isto, str. 195.

[22] Usp, Isto, str. 204.

[23] Usp. Isto, str. 205.

[24] Usp. Isto, str. 210.

[25] Usp. Isto, str. 171. i 211.

[26] Ništa voljeno osim upoznato.

[27] Priručnik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, Zagreb 2007., str. 211.

[28] Usp. Isto, str. 216.

[29] Usp. Isto, str. 217-220.

[30] KORDIĆ A., Uloga duhovnog asistenta u odgoju i formaciji članova FSR-a (2006.).

[31] Isto.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas298
Ovaj mjesecOvaj mjesec76919
UkupnoUkupno5075798

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 50 

Administrator

franodoljanin@gmail.com