Fra Nediljko Jukić

Br. 01-144/2010.

Split, 3. ožujka 2010.

.

Predmet: Molitva za pok. fra Nediljka Jukića

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Nediljka Jukića, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 26. veljače:

Fra Nediljko Jukić rodio se 15. rujna 1968. u Zlopolju. U novicijat stupio 9. srpnja 1988. na Visovcu. Svečane zavjete položio 4. listopada 1993. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 25. lipnja 1995. u Splitu. Od 1995. do 2008. godine vršio je pastoralne službe u Provinciji, a od 2008. nalazi se u Zagrebu kao rekonvalescent.

Preminuo je u Zagrebu 26. veljače 2010. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu na Visovcu 3. ožujka 2010. godine.

 .

Homilija šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa

  • „Braćo, nitko od nas sebi ne živi, i nitko od nas sebi ne umire.
  • Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo.
  • Živimo li dakle ili umiremo, Gospodinovi smo”. Rim 14, 7 (128)

Mt 11.25 (204)

Tako je u ono vrijeme progona, neshvatljivih i mučnih mučeničkih smrti mladih kršćana, duboko vjernički i apostolski pisao sveti Pavao kršćanima u Rimu. Gospodinovi smo, u životu i u smrti. „Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim jer ti si sa mnom!“, kliče psalmist. Ne znam možemo li i danas naći primjereniju i utješniju riječ nad ovom, neshvatljivom i mučeničkom smrću mladog svećenika, (župnika i redovnika) brata našega fra Nediljka, od ove biblijske, Božje. Naša nas kršćanska vjera uči da je ljudski život najveći Božji dar, po kojem je čovjek „slika Božja“. Bog je sišao na zemlju i postao čovjekom da potvrdi veličinu i vrijednost ljudskog života, da spasi čovjeka, da ne bi taj dar obezvrijedio, upropastio ili izgubio, da ne umre!

Bog je učinio da ovaj ljudski, zemljani, smrtni život, po daru svetog Krštenja, bude ucijepljen u Krista kao „loza na trs“, da živimo „novim životom“, besmrtnim. Da ne živimo više samo sebi, jer to znači umirati, nego da živimo Njemu, u Njemu i po Njemu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, jer to znači živjeti „u izobilju života“, kako ovdje na zemlji u zajedništvu s braćom i sestrama, tako i u vječnosti u općinstvu svetih, zajedno sa Gospom našom majkom Marijom, u zajedništvu života Presvetoga Trojstva.

Ta veličanstvena vizija ljudskoga života, koju nam otkriva i naviješta Kristovo evanđelje, jača je od smrti. Ta vizija nije utopija, to je vizija koju je Krist do kraja ostvario i potvrdio, svojim životom, svojom smrću i uskrsnućem, svojim Vazmenim (Pashalnim) otajstvom. To je čudesni dar koji je Bog, sa Sinom svojim, po Duhu Svetom, svojoj Crkvi darovao, da s njime poslužuje sva vremena, za sve ljude i narode, da žive u novosti života, za vječnost. Upravo se i mi, zajedno s cijelom Crkvom korizmeno pripremamo ući u ta sveta veličanstvena uskrsna slavlja, slavlje Pashe, da i ove godine s Kristom slavimo slavlje slavnoga prijelaza kroz smrt u život.

Naš Gospodin Isus Krist je htio da upravo njegovi izabrani, pozvani i posvećeni svećenici budu prvi navjestitelji te velike Radosne vijesti, tog Evanđelja Života, da smo Gospodinovi, uvijek i zauvijek, i kad živimo i kad umiremo. Da je za čovjeka kršćanina smrt samo preminuće života. Da s Kristom bivamo ukopani u smrt da živimo u novosti života. Tu je Kristovu Radosnu vijest o novosti života naviještao narodu Božjem i fra Nediljko, cijelim svojim svećeničkim životom i službom, naročito kad je kao svećenik Kristov na misama za preminule izgovarao i naviještao one utješne riječi: „Tvojim se vjernima Gospodine, život samo mijenja, ali ne oduzima. I pošto se razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima”.

U ovoj Svećeničkoj godini zahvaljujemo Bogu za sve svećenike i za svećenika fra Nediljka, koji je po uzoru svetoga oca Franje bio glasnik Velikoga Kralja, Kralja koji je Put, Istina i Život, Kralja kojemu sve živi. Zahvaljujemo Bogu što je po Božjoj milosti i daru bio revan svećenik, župnik i patnik u Crkvi koja je u našoj biskupiji šibenskoj, što je bio navjestitelj i poslužitelj Kristove Riječi života i djelitelj svetih sakramenata, što je tako po Božjoj milosti bio na najbolji mogući način u službi života svojih vjernika i svoga naroda hrvatskog. Tako je časno ispunjao svoju temeljnu svećeničku zadaću, služenja Bogu, Crkvi i narodu.

Molimo te Gospodine, neka i ova smrt bude za život kome je naš brat služio svojim svećeničkim životom. Ta nam je molitva nad ovom smrću još potrebnija kad nas pritišće bolna istina da nad naš narod kao da sve više padaju teške sjene i tmine smrtne, kad našem narodu i svećenicima i redovnicima treba nove, snažne, jasne i nepokolebljive vjere u Život koji je Božji dar, kad nam treba hrabrijeg opredjeljenja za život, kad nam treba muškaraca i žena koji neće zdvajati nad životom, koji ga neće ubijati, obescjenjivati i prodavati, nego rađati, poštivati i njegovati, koji će se za njega boriti i braniti ga od svih nasrtaja bezboštva, protiv-boštva, nevjere i smrti, kad nam treba mladih ljudi, mladića i djevojaka koji će se Božjem daru života otvarati u novim obiteljima i radovati se novoj djeci Božjoj.

Gospodine, i ova je smrt za sve nas velika, mučna i neshvatljiva i nedokučiva Tajna, koja nas suočuje s bolnim pitanjem - zašto?! Nad grobom prijatelja Lazara rekao si da ta smrt nije na smrt nego na slavu Božju, na život i uskrsnuće. Zato se i u ovoj prigodi u vjeri sjedinjujemo s molitvom tvog Sina: „Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Sve je meni predao Otac moj da nitko tko vjeruje u me ne umre nego da ima život vječni. Da bude gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju tvoju slavu”.

Ova naša molitva je danas to veća, jer želimo da nam ova smrt mladog svećenika i redovnika fra Nediljka svima bude i ozbiljni poticaj na trajnu molitvu, da našoj hrvatskoj Crkvi Gospodin udijeli novih svećeničkih i redovničkih zvanja, koji će se velikodušno i oduševljeno odazvati Božjem pozivu i staviti se u službu života.

U ime svećenika biskupije šibenske u kojoj je Nediljko rođen i u kojoj je služio i djelovao, vama dragi roditelji i poštovana rodbino, i vama braćo Provincije Presvetog Otkupitelja, iskazujem ljudsku i kršćansku sućut, i zajedno s vama molim da Gospodin bude milostiv vjernome sluzi svome i da mu udijeli mir i pokoj u zagrljaju Božjem, a tijelo neka mu do uskrsnuća počiva u svetoj ovoj zemlji visovačkoj, Gospinoj i hrvatskoj, u svetoj zipki serafskoj. Amen.

 .

Oproštajni govor fra Željka Tolića, provincijala

  • Našao sam ga i on je našao mene
  • moj Bog koji me voli.
  • Našli smo se tražeći jedan drugog
  • i našao sam ga u sebi
  • jer živi u meni i za me
  • i ja se u njemu radujem.
  • Od iskona smo bili skupa
  • i do konca bit će mi pratilac,
  • moj Bog!
  • (J. Pupačić, Moj Bog, u: Izabrane pjesme, Erasmus naklada, Zagreb, 1997., str. 87)

Preuzvišeni oče biskupe, poštovana braćo svećenici, časna braćo redovnici i sestre redovnice, draga rodbino i prijatelji našega brata fra Nediljka, dragi vjernici!

Od majčine utrobe pa sve do smrti, od jutra do sutra život je naš u ruci Božjoj koja nas vodi i prati. Samo nas On može u život dozvati i kroz život voditi, samo nas on preko smrtne borbe može provesti, jedino nas on u odaje nebeske može dovesti. Pa, kao što nam za života samo ljubav otkriva smisao i svemu daje smisao, tako nas u ovim trenucima oproštaja s dragim fra Nediljkom „tješi obećanje buduće besmrtnosti“ po kojem se vjernima Božjim „život mijenja, a ne oduzima“. Tako je kazano i zajamčeno. I mi u to čvrsto vjerujemo.

Bog je prerano pozvao našeg fra Nediljka. Pozvao ga je u „sredini dana njegovih“, dok je marljivo i pažljivo obavljao poslove kojima je služio općoj i mjesnoj Crkvi, svome Franjevačkom redu, svojoj Provinciji i općem dobru. Obdaren brojnim ljudskim vrlinama, uživao je opće poštovanje braće s kojima je živio i vjernika kojima je služio. Bio je ponos svojoj majci i rodbini, župi u kojoj se rodi i župama u kojima je kao svećenik djelovao; bio je životni oslonac brojnim vjernicima i dragi brat među nama fratrima.

Fra Nedo se rodio u župi Zlopolje, u šibenskoj biskupiji, 15. rujna 1968. godine, u obitelji Jure i Ive rođ. Duka. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a potom je, želeći biti fratar i svećenik, 1984. godine pošao u Sjemenište u Sinj gdje je pohađao i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju (1984.-1988.). U Sinju je započeo i svoj redovnički život, jer je u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske stupio u Novicijat (9. srpnja 1988.) koji je potom nastavio u Karinu i dovršio na Visovcu, gdje je 15. srpnja 1989. položio svoje prve, privremene redovničke zavjete. Nakon novicijata uslijedile su godine filozofsko-teološkog studija na Visokoj bogosloviji u Makarskoj (1989.-1994.), gdje je, na svetkovinu Svetoga Oca Franje 4. listopada 1993. godine, položio svoje doživotne zavjete. Za đakona ga je (20. studenoga 1994.) zaredio ondašnji splitski pomoćni biskup mons. Marin Barišić, a za svećenika (25. lipnja 1995.) splitski nadbiskup i metropolit mons. Ante Jurić. Mladu misu proslavio je u Zlopolju, 23. srpnja 1995. godine.

Nakon ređenja, kao svećenik obavljao je sljedeće službe: najprije je, kao mladomisnik, jednu godinu bio župni vikar u Sinju (1995.-1996.), a potom župni vikar i župnik u Perušiću kraj Benkovca (1996-2006.); u međuvremenu je bio i samostanski vikar u Karinu (1997.; 2003.-2006.). Poslije desetogodišnje službe u Perušiću imenovan je za župnika u župi Miljevci (2006.-2009.) i istodobno za ispovjednika novaka na Visovcu.

Nakon što je osjetio zdravstvene tegobe, pošao je u Zagreb na liječenje, a župu Miljevci, kao župni upravitelj, preuzeo je fra Milan Jašić. Tijekom liječenja u Zagrebu fra Nediljko je boravio u našem samostanu Majke Božje Lurdske, kojemu je od 27. studenoga 2009. i službeno bio pridružen kao rekonvalescent. Tako je bilo sve do popodneva 26. veljače 2010., kad smo dobili vijest da je blago u Gospodinu preminuo.

Pred njegovim odrom u ovom molitvenom obredu oproštaja, pitamo se zašto neki ljudi odlaze s ovoga svijeta u punini života i naponu snage, prije nego li su, po našem mišljenju, ispunili svoju zadaću i prije nego li su proživjeli sve prirodne stadije života.

Pitamo se, također, zašto toliki ljudi iskrenoga srca, koji su se trudili oko sreće drugih ljudi, dožive kraj svoga životnoga puta prije nego li vide da je izraslo sjeme koje su s ljubavlju sijali? Istina je da mi ljudi ne poznamo sve tajne našeg života i ovoga svijeta. Ne možemo tumačiti ono što nam nije dostupno. Stoga još mnogo vremena nakon rastanka i oproštaja tražimo barem malo jasnoće i svjetla kako nam bol i tuga ne bi pogasili sve životne nade zbog gubitka voljene osobe. Ono jedino što nam može dati snagu jest povjerenje u obećanje Isusa Krista, Božjega Sina i našega Spasitelja. On je mogao istinski govoriti o smrti jer je umirući iskusio rastanak s majkom, učenicima i prijateljima u najljepšim godinama mladosti. On najbolje zna što je to trenutak kad se vlastiti život predaje u ruke Oca nebeskoga. Svojom božanskom ljubavlju obećao je i nama da će biti uz nas kad dođe trenutak našeg prelaska.

U evanđeoskom odlomku o budnosti, kod sv. Luke (12, 35-40), čitamo Kristove riječi o dostojanstvu našega poslanja u služenju braći ljudima na ovome svijetu. Naš fra Nediljko bio je potpuno posvećen svom svećeničkom pozivu, služeći dobru mnogih ljudi. Činio je to svećenički založno i redovnički ustrajno. Isus nam često ponavlja da služiti bližnjima znači služiti samomu Bogu, premda toga često ni sami nismo svjesni. A i ostvarenje naše vjere započinje upravo onda kad se iskreno stavimo u službu drugima. Zato i poruka evanđelja o budnosti naglašava: Blago onima koji su ustrajni u svom služenju. To su oni vjerni službenici – redovnici i redovnice, klerici i laici – čije su svjetiljke stalno upaljene za dolazak Gospodara. Na koncu svoga puta oni susreću Gospodina koji će ih očinski primiti i za stolom nebeskim poslužiti ih radošću vječnog spasenja.

Poštovana braćo i sestre! Naš je fra Nediljko preselio u nebesku domovinu. I nema više potrebe postavljati nikakva pitanja. Od sada je njegov dom u Pokoju. Zauvijek. Vjerujem da mu je na putu u taj Pokoj franjevački habit bio dobra putovnica, a svećenička misnica sigurna propusnica. I kao da ga iz tog Pokoja čujemo gdje nam poručuje: «Ne tugujte kao oni koji nemaju nade»! Kao da ga čujemo gdje govori: «Našao sam ga i on je našao mene, moj Bog koji me voli… i ja se njemu radujem. Od iskona smo bili skupa i do konca bit će mi pratilac, moj Bog»!

Vjerujem da je tako, vjerujem čvrsto. Stoga, stojeći pred Bogom koji je od iskona, koji nas voli i koji nas prati, pred njegovim veličanstvom i svemoćnosti, ponizno molim:

Bože moj, Gospodaru prošlosti i sadašnjosti, u tvojim su rukama ključevi života i smrti. Njega si, bez pitanja, poveo u tvoje vječne odaje. A mi sklapamo oči, prigibamo glavu i kažemo Ti jednostavno, ljudski i vjernički: Neka bude volja Tvoja! Njegova je borba završena. Više ga ne muči nikakva bol. Sunce će sjati nad njegovim čelom, a nepomućeni mir kraljevat će nad njegovim horizontima. Gospodine života i Gospodaru naših sudbina, sa svom pažnjom naše ljubavi, u Tvoje ruke preporučujemo ovoga našega brata fra Nediljka koji nas je napustio u sredini dana svojih. Njegovo ćemo tijelo smjestiti do braće redovnika i svećenika s kojima će u ovoj samostanskoj grobnici na Visovcu čekati uskrsnuće, a njegovoj besmrtnoj duši, Ti Oče, daruj da mirno počiva kod Tebe koji si Dobro, samo Dobro, jedino dobro, najveće dobro. I ljubav i milosrđe!

I još nešto: fra Nediljkov put prema svećeništvu i cijeli njegov redovnički život odvijao se pod Gospinim okriljem. U Sjemeništu i Gimnaziji pod zaštitom Čudotvorne Gospe Sinjske, prvi privremeni zavjeti kod Gospe Visovačke, doživotni u Makarskoj kod Marije na Nebo Uznesene, u bolesti u Zagrebu kod Gospe Lurdske. Osjećajući da mu je uskoro s ovoga svijeta poći, posljednje počivalište za sebe, Gospe, zaželio je da mu bude kod Tebe, ovdje na Visovcu. Gospe mati, gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša. Molimo Te: sa svojim ga Sinom pomiri, svojemu ga Sinu preporuči, svojemu ga Sinu izruči!

U ovoj prigodi iskazujem iskrenu zahvalnost braći u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, na čelu s bivšim gvardijanom fra Franom Doljaninom i sadašnjim fra Slavenom Milanovićem koji su se za fra Nediljka očinski, bratski i poglavarski stalno brinuli, kako to gvardijanima i dolikuje i naše franjevačko Pravilo propisuje. Osobitu zahvalnost i pohvalu iskazujem fra Dinku Bekavcu koji je trajnom pažnjom, ljubavlju i bratskom nježnošću dvorio fra Nediljka dok je bio u samostanu i trebao bratsku pomoć. Braćo, pred svima vam iskazujem iskrenu zahvalu i opravdanu pohvalu!

Iskazujem zahvalu i šibenskom biskupu, mons. Anti Ivasu, koji je predvodio ovo misno slavlje i izrekao svoju homiliju. Posljednje godine svoje pastoralne službe fra Nediljko je, oče biskupe, obavljao u Vašoj biskupiji. Jamčim Vam da Vas je kao biskupa uvažavao, poštivao i volio. Danas vidim da ste i Vi voljeli i poštivali njega jer ste, usprkos Vašim brojnim obvezama, došli predvoditi ovu Misu zadušnicu i ispratiti fra Nediljka u vječni pokoj. Hvala Vam. A fra Nediljkovoj rodbini, prije svega njegovoj majci, braći i sestrama, njegovoj bližoj i daljnjoj rodbini, njegovoj rodnoj župi i župama u kojima je djelovao, svim njegovim prijateljima izražavam iskrenu sućut.

Do viđenja, dragi fra Nediljko!

 .

Oproštajni govor zagrebačkog gvardijana fra Slavena Milanovića Litre

Svjedočanstvo je moje istinito: na spomen Gospodinove muke u korizmeni petak, 26. veljače, mirno i predano s Božjim imenom na usnama i slikom oca Antića na uzglavlju, u Očev Dom preselio se fra Nediljko Nedo Jukić, član naše franjevačke Provincije. Umro je kako Božji ljudi umiru, pomiren i smiren, predan i odan u Gospodinu, tako da možemo s dubokom sigurnošću reći: Nedo je živ, njegovo je tijelo tu ispred nas, ali on napokon oslobođen okova bolesti radosnom dušom gleda na prijeđeni put patnje i sigurno u našim suzama i ranjenim srcima vidi ljubav koju osjećamo za njega.

Draga braćo i sestre, hvala vam da ste došli podijeliti s nama ovaj teški i bolni događaj, ispraćaj posmrtnih ostataka fra Nediljka Jukića, mladog redovnika, revnog i pobožnog fratra. Ovdje smo, evo, došli brojni, u prvom redu iz provincijske zajednice, predvođeni našim provincijalom, ali i drugom subraćom redovnicima, svećenicima, bogoslovima, časnim sestrama i mnogim Kristovim vjernicima. Zajedno smo ovdje posebno s majkom, sestrom i braćom i rodbinom, njima i nama dragog fra Nediljka. Svi stojimo sjedinjeni u vjeri da ova smrt nije uzaludna, jer je od samog fra Nede, a sada zacijelo i od svih nas ovdje zaplakanih, unesena u smrt Spasitelja našega, Isusa Krista.

Iako smo izbliza pratili zadnje postaje križnog puta našeg dragog Nede, ipak nas je iznenadio i ražalostio njegov tihi prijelaz Gospodinu. U zadnjim mjesecima teške bolesti, u kojima smo se gotovo svakodnevno družili, obogatio me svojom strpljivom ljubavlju, vjerom i predanjem Gospodinu, raspet na križ boli i patnje, s malo riječi znao nam je puno reći. Možemo samo citirati i uistinu se složiti s poznatom izrekom: „Božje tajne ne možemo shvatiti, možemo im se samo klanjati!“ Jednom ćemo u zajedničkoj vječnosti s fra Nedom doživjeti Svjetlo koje će raspršiti tamne oblake naše patnje i vidjet ćemo smisao teškog događaja kao što je teška smrt našeg četrdeset dvogodišnjeg brata.

Dragi fra Nedo, volio si ovaj naš Gospin otočić Visovac, dosta si vremena proveo na ovom svetom mjestu. Ni sanjali nismo da ćeš na počinak krenuti tako rano. Divan je Gospodin Bog, ali i tajanstven u svojim pozivima čovjeku. U počecima poziva na aktivnost za Njega, drugi put na patnju s Njime, a onda, konačno pozove na vječni počinak u Njemu. Ti si, fra Nedo, sve te pozive čuo i prihvatio. I napokon se na posljednji zov smirio u svome Bogu! Kad je Gospodin već tako odredio, neka po tebi i braći našoj koja ovdje počivaju još snažnije blagoslovi i posveti ovu zemlju. Hvala ti na bratskom zajedništvu, na primjeru življenja evanđelja i strpljivog nošenja križa. Hvala u moje ime i uime svih onih koje si poznavao i volio. Ne mogu, a ne reći hvala i liječničkom osoblju bolnice Sestara Milosrdnica na čelu s profesoricom Marijom Bošnjak, kao i divnom osoblju sanatorija Ćorluka, hvala fra Frani, tvom kolegi koji je bdio nad tobom sve ono i ovo vrijeme, hvala subraći iz samostana Majke Božje Lurdske i sestrama, hvala svima onima koji su stišćući Nedi ruku ublažavali mu patnju, a u kojima sam prepoznavao Veronike i Šimune Cirence.

I na kraju ono prvo: draga majko Ive, sestro Marija, braćo Joko i Željko, hvala vam što ste našoj zajednici dali sina i brata. Otišao je k Bogu, ali niste ga izgubili. Neno ostaje vaš i naš zauvijek.

Dragi brajo, moli se u vječnosti za svoju Provinciju, za svoju Domovinu, za ovaj svoj kraj i svoju obitelj. Svjetlost vječna neka Ti svijetli!

Galerija slika

U petak, 26. veljače 2010. u franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske, nakon duge i teške bolesti, u 42. godini života, u 22 godini redovništva i u 15. godini svećeništva, preminuo je o. fra Nediljko Jukić, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Misu zadušnicu za pokojnog brata fra Nediljka u crkvi Gospe od Milosti na Visovcu 3. ožujka 2010. godine predvodio je mons. Ante Ivas, šibenski biskup, a koncelebrirali su dr. fra Željko Tolić, provincijal, fra Mate Gverić, gvardijan na Visovcu i fra Slaven Milanović Litre, gvardijan u Zagrebu, te 104 svećenika (franjevci iz Franjevačke provincije te iz šibenske i zadarske biskupije).

Na oproštaju su bili njegova majka Iva, braća Josip i Željko, sestra Marija te mnogobrojna rodbina. Iz fra Nediljkove župe Zlopolje župljani su na njegov oproštaj došli organizirano s dva autobusa te 30-ak osobnih automobila. Osim iz rodne župe, na oproštaju su bili i župljani iz Perušića i Miljevaca, kao i časne sestre iz različitih mjesta i kongregacija. Franjevački bogoslovi iz Splita svirali su i pjevali za vrijeme mise.

Na kraju mise zadušnice od fra Nediljka su se oprostili:

  • dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je ukratko izrekao njegov život i službe te riječima utjehe progovorio o novom susretu fra Nediljka s Bogom; na kraju svoga govora zahvalio je braći franjevcima u samostanu Majke Božje Lurdske na brizi oko pok. fra Nediljka.
  • fra Slaven Milanović Litre, gvardijan samostana Majke Božje Lurdske, govoreći o fra Nediljkovim zadnjim mjesecima života, posebno je izrazio zahvalnost liječnicima u bolnici "Sestre Milosrdnice", djelatnicima sanatorija "Ćorluka" i braći i sestrama u samostanu MBL-e;
  • fra Jozo Jukić, župnik Lišana, istaknuo je svoju povezanost s pok. fra Nedom, koji je od njega bio stariji dvije godine, još od dana djetinjsta kada su zajedno ministrirali u crkvi. Ta povezanost očitovala se na njegovoj mladoj misi kada mu je pok. fra Nediljko bio kum;
  • gosp. Ante Bačić, župljanin iz Perušića oprostio se u ime župljana gdje je fra Nediljko bio župni vikar i župnik punih deset godina i ostavio neizbrisiv trag među njima, obnavljajući crkvu i duh župljana nakon rata;
  • fra Stipe Bešlić, oprostio se od fra Nediljka kao njegov župnik i izrazio zahvalnost rodbine za sve što je učinjeno za pokojnika.
  • Na kraju, od fra Nediljka se oprostio fra Mate Gverić, gvardijan na Visovcu.
  • Brozojave sućuti, koje su uputili u ime Zadarske nadbiskupije dijecezanski vikar don Milivoj Balobanić i u ime općine Drniš gradonačelnik gosp. Ante Dželalija, pročitao je fra Ivan Maletić, župnik Miljevaca.

Galerija slika 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas111
Ovaj mjesecOvaj mjesec44662
UkupnoUkupno5580169

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 96 

Administrator

franodoljanin@gmail.com