Fra Stjepan Čovo: O. fra Leonard Bajić

 

UVOD

Umne sposobnosti o. fra Leonarada Bajića možemo gledati i cijeniti u njegovoj pisanoj i izgovorenoj riječi, a njegov moralni lik u njegovu držanju i vladanju u svim fazama njegova života. Promatrat ćemo ga od rođenja preko školovanja, rada i nastojanja da od sebe formira vrijedna, čestita i plemenita čovjeka a navlastito revna redovnika i svećenika. Na drugoj strani vidjet ćemo ga u radu oko prijenosa odgojnih vrednota za koje se zalagao kao magistar novaka. Potom ćemo ga gledati u raznim vidovima pastoralne djelatnosti ili konkretnog, svakidašnjeg redovničko-svećeničkog života. Upoznat ćemo bogatstvo njegove nutrine ali i upornost da svoje životne snage iskoristi u navještaju Evanđelja.

Nažalost, fra Leonard je gotovo odmah poslije II. svjetskog rata nestao, bio je otet, ili još bolje, nasilno istrgnut iz javnog života i tako ostao gotovo nepoznat. Komunisti su omeli sve njegove radove i planove, onemogućili su mu najprije da kao svećenik normalno djeluje, a potom su ga osudili i zatvorili u strogi zatvor gdje je u neljudskim uvjetima umro "smrću pravednika" (Br 23, 10). Mogli bismo kazati da je i on kao i svi drugi koji su tako ili na sličan način otrgnuti iz života, bio dvaput ubijen: jednom kad su ih fizički smaknuli, drugi put kad se o njima nije smjelo ni govoriti, isticati ih kao vrijedne i uzorne ljude ili svećenike, niti im se često smjelo znati za grob a kamoli sakupiti njihove kosti i dostojanstveno ih pokopati. Fra Leonard spada među 44 franjevca mučenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (Split), koji su bili žrtve krvavog rata i komunistički indoktriniranog poraća (1942.-1948.) za čiji se grob ni danas ne zna, čiji je zemaljski život prestao jer su tako moćnici htjeli.

Poslije relativno rane smrti, imao je nepunih 59 godina, koja je nastupila ubrzo poslije zatvaranja, o fra Leonardu se tiho šaputalo. Njegovom smrću on je zašutio a i govor se o njemu umanjio. Ipak je tu šutnju prekidao godišnji spomen njegove smrti (dies natalisa, rođendana za nebo), kada se u samostanskim bratstvima čitalo iz Nekrologija njegovo ime da je 17. veljače1948. umro u Staroj Gradiški.[1] Datum fra Leonardove smrti, kod starijih fratara ili onih koji su ga poznavali, a posebno njegovih gojenaca, evocirao je pojedine uspomene iz njihova zajedničkog života. Isticali su se pojedini njegovi specifični izrazi koji su svojstveni samo redovničkim zajednicama i osobama koje se dobro poznaju. Kao što su se isticale njegove vrline, koje su ga resile, tako su se zapažale i njegove slabosti ili još više njegove posebnosti. Bajić (ili Bajo, kako su ga najradije nazivali) je tako živio među njima u gnomama i aforizmima punim značenja i životne mudrosti. I to s pravom. On je ostavio dubok trag iza sebe. Starija braća o njemu su pričala i iznosila "zgode i nezgode" zajedničkog života, a navlastito njegove duhovite dosjetke i izraze koji su oživljavali sivu i sumornu sredinu svakidašnjih briga i nadolazećih problema.

U životu je pokazao vrednote ljudskog, kršćanskog i redovničko-svećeničkog života i rada. Njegovo hrabro držanje tijekom sudskog procesa bilo je poticaj mnogima, koji su se kasnije našli u istim ili sličnim životnim iskušenjima, da se ne smiju pokolebati niti se uplašiti pred progonima i prijetnjama ondašnje komunističke vlasti. Zbog toga je postao svijetli uzor kako treba neustrašivo stajati na braniku ideala "za koje treba trpjeti" u komunističkim progonima, iskušenjima i prijetnjama onoga vremena, a one nisu bile ni male, ni bezazlene.

Upravo ovim radom želimo izvući iz zaborava tog franjevca-svećenika, prikazati ga u svim onim odlikama i slabostima, bez mržnje i sklonosti, koje su ga pratile, pružiti svjedočanstvo istine o njegovu procesu, osudi i zatvoru u kojem je umro, da je krivo optužen i da je nevin umro u Staroj Gradiški. Ovim ujedno želimo istaknuti dio mračne povijesti koji ne smije biti zaboravljen, da istina iziđe na vidjelo, a zlo osuđeno. O procesu i suđenju njemu i drugim optuženicima u Zagrebu 1947. imamo vrijedni rad dr. fra Petra Bezine: Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948.[2] Dok iznosimo druge vidove do sada neobrađena fra Leonardova života, u ovoj smo cjelini sagledali i taj proces da svatko tko ga želi bolje upoznati nađe na jednom mjestu cjelovitu njegovu sliku, jer, ako bismo ovdje ispustili taj sudbonosni i tragični dio osude i smrti, čini nam se da bismo učinili veliku nepravdu prema njemu i okrnjili cjelovitost njegove životne povijesti.

Osim toga ovim želimo prvenstveno istaknuti da je fra Leonard bio poznati pučki propovjednik i dugogodišnji plodni asketsko-duhovni pisac koji se iskazao svojim spisateljskim radom. Mnogi su se, prelistavajući katolički tisak između dva svjetska rata, duhovno osvježavali sadržajima njegovih pisanih poruka, jer je svojim pisanjem davao vrijedne i duhovno bogate sadržaje za svoje vrijeme. Upravo smo radi toga pokušali sakupiti njegove bibliogafske jedinice i predočiti ih javnosti da se na temelju njih sagleda širina sadržaja kojim se bavio i poruke koje su ga zaokupljale, a zbog kojih sigurno nije zaslužio tragični završetak. Sadržaji njegove pisane riječi nisu obojani nikakvim političkim bojama ni pretenzijama koje bi uništavale ili nekoga podjarmljivale. Naprotiv, one su sijale, ižaravale ono dobro i vrijedno što oplemenjuje svakoga čovjeka "dobre volje" (Lk 2, 14).

Budući da fra Leonard nije do sada cjelovito obrađivan, zato smo ga ovdje pokušali predstaviti našoj javnosti, istaknuti njegov spisateljski rad i neke njegove teološke sadržaje.

Cijeli smo rad podijelili na tri glavna dijela: 1. Život i rad fra Leonarda Bajića (1889.-1948.), a taj na 6 posebnih cjelina; 2. Prilog I.: Bibliografija fra Leonarda Bajića; 3. Prilog II.: Optužnica od 17. VII. 1947; Prilog III.: Izjava o. Leonarda Bajića od 20. VII. 1947.; Prilog IV.: Presuda od 28. VII. 1947.; Prilog V.: Žalba Okružnom sudu za grad Zagreb protiv presude od 28. VII. 1947. i Prilog VI.: Presuda od 13. VIII. 1947.

_________

[1]  Npr. u Nekrologiju [Mrtvaru] u Makarskoj zapisano je: "Die 17 Februarii 1948. Stara Gradiška: R. P. Leonardus Bajić, exmagister novitiorum, morbo pneumonitis oppressus, gratia Sacramenti confessionis roboratus, mortuus est." - "Dne, 17. veljače 1948. Stara Gradiška poštovani o. Leonard Bajić, bivši magistar novaka, umro je od upale pluća, osnažen milošću sakramenta ispovijedi." Zaista malo, ali dovoljno da se njegova uspomena ne zaboravi.

[2]  P. Bezina, Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995. Odsada: P. Bezina, Franjevci, str.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Drniš, 22. rujna 2019.  – Izborni kapitul Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe od Ružarija

************

Šibenik (Šubićevac)

************

Proslava sv. Franje u Imotskom

************

Proslava sv. Franje u Šibeniku (Šubićevac)

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas920
Ovaj mjesecOvaj mjesec45852
UkupnoUkupno7115393

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57