Dr. fra Bonaventura Radonić

PREDGOVOR

Ovu sam knjigu pisao s ljubavlju prema subratu i mučeniku dr. fra Bonaventuri Radoniću, istaknutom članu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, kojoj i sam pripadam. Odsada će se on spominjati skraćenim imenom kao što su ga redovito nazivali, a on se tako i potpisivao, a njegovo je takvo ime fra Bone. Za vrijeme komunizma on je bio prešućivan i nitko o njemu nije smio javno govoriti jer bi govor o njemu otkrivao komunistička poratna zlodjela. Jedino su ga njegova braća s pijetetom spominjala u svojim privatnim razgovorima ili u prigodi njegove mučeničke godišnjice smrti. Zato sam osjetio moralnu dužnost da odam poštovanje ovom nevinom fratru i iznesem na vidjelo njegov život i rad. Pristupajući radu nisam ni bio svjestan preuzetog zadatka. Tek kada sam počeo pisati, uvidio sam da sam se upustio u razne poteškoće i uvidio svoje nedostatke, ali ipak nisam odustajao. Sebi sam uvijek govorio da treba ići naprijed, istraživati i dolično prikazati fra Bonin lik i njegovo djelo našoj javnosti, spasiti mu ime od zaborava i ništavila koje je politička moć komunizma željela ostvariti nad njim kao da on nije ni živio, a kamoli priznati da je stradao od istih “humanih” komunista.

Moju pravu namjeru, da osvijetlim i od zaborava istrgnem jednoga stradalnika i da ukažem da je nevino progonjen i uništen, potaknuli su i hrvatski biskupi pismom od 11. listopada 2004. koje su uputili kao Poruku s jesenskog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, u kojem su napisali: “Brojni su kršćani koji su tijekom vladavine totalitarnoga fašističkog, nacističkog i komunističkog sustava u dvadesetom stoljeću zbog svoje vjere bili podvrgnuti različitim oblicima i stupnjevima ponižavanja, duhovne i tjelesne patnje, društvene diskriminacije, povrede i oduzimanja građanskih prava i sloboda, prisilnog rada, progona, protjerivanja, tamnovanja i mučenja u zatvorima te nasilnoj smrti…Njihova žrtva ugrađena je u život Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i postala je sastavnim dijelom njezine duhovnosti, posebno svećeničke…Prikupljanje podataka o svjedocima vjere te dokumentiranje njihova kršćanskog svjedočanstva bit će za nas još jedno ohrabrenje da sačuvamo njihov duh i ostanemo vjerni njihovu putu…” (Glas koncila, 28. XI. 2004., 2).

Knjiga se pojavljuje, nažalost, kasno, 62. godinu poslije fra Bonine smrti. U prošlim, svježijim vremenima komunističke vlasti, u kojima je ubijen naš brat, nismo mogli ni pomišljati da bismo mogli ostvariti ovakvu zamisao. Padom komunističke ideologije došla je sloboda, a s njome i mogućnost da se mnoge zabranjene teme i osobe iznesu u javnost i da se kaže kako ne postoji samo partizansko-komunistička “istina” koja je dominirala javnošću 45 godina, te da partizanska prošlost nije bila sjajna kako su je njezini ideolozi prikazivali. Još je mali broj onih koji su fra Bonu poznavali.

Fra Bonu sam pokušao predstaviti našoj javnosti ispitavši njegovo podrijetlo, školovanje, profesorski i odgojni rad. Posebno sam se zaustavio na sadržaju njegove pisane riječi, u kojoj sam nastojao upozoriti na najvažnije naglaske koji su izlazili iz njegova pera. Izneseni su podaci iz arhivskog materijala nedostupni široj javnosti, donesena je fra Bonina Bibliografija koja do sada nije nigdje u cijelosti objavljena. Na koncu sam se zadržao i na njegovu životnom završetku i na akterima koji su ostavili svoje ime na njegovoj tužnoj završnici. Prilog njegove osude čitatelja će uvesti u proces koji nije proces, nego sila ideologije koja uništava. Propovijed u prigodi Prve sv. mise donesena je da se vidi njegov stil i način propovijedanja.

Iz cijeloga rada dolazimo do životne putanje franjevca koji nije samo učeni čovjek i pisac, nego je i istinski mučenik, žrtva strašne mržnje i ljudske zloće koja ga je zadesila u danima završetka Drugog svjetskog rata. U njegovu životu i djelovanju nismo našli druge odgovornosti za takav žalosni završetak, osim što je pripadao zajednici koja se našla na udaru komunističkih progona.

Od srca izražavam svoju duboku zahvalnost svima koji su mi na bilo koji način pomogli da ovaj rad privedem kraju. Posebnu zahvalnost dugujem doc. dr. fra Boži Norcu-Kljaji, koji je tekst pročitao i dao svoje zamjedbe, te dozvolio da u rad unesen i njegov rad: Doprinos dr. fra Bonaventure Radonića u poznavanju Skotove filozofije. Jednaku zahvalnost dugujem i fra Boži Lovriću za bratske sugestije na pročitanom cjelovitom tekstu ovoga rada. Bilo je mnogo onih koji koji su pratili, podržavali i pomagali ovaj rad, te im ovom prigodom izražavam svoju duboku zahvalnost. Ipak, posebnu zahvalnost dugujem svojoj franjevačkoj Provinciji, čiji je član bio fra Bone, koja je velikodušno omogućila izlazak ovoga rada.

Fra Stjepan Čovo

Split, početkom siječnja 2007.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Meterize: Priče iz Vukovara

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Dani sv. Elizabete

************

Šibenik / Šubićevac

************

Šibenik / Šubićevac: Prikazivanje filma i humanitarna akcija

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas155
Ovaj mjesecOvaj mjesec44299
UkupnoUkupno7255232

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54