Prijenos posmrtnih ostataka fra Mirka Čovića iz Beča u Makarsku

U nedjelju 7. listopada 2018. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču, u crkvi Blažene Djevice Marije Am Hof, u centru carskoga Beča, u 11 sati, organiziran je svečani oproštaj od o. fra Mirka dr. Čovića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i osnivača i dugogodišnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije u Beču. Svečanom sv. misom od fra Mirka se oprostio o. fra Joško Kodžoman, provincijal, fra Josip Koren, voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču, fra Stjepan Čovo, fra Daroslav Miklaušić, fra Bernardin Plantek, fra Ivica Pečnik te drugi svećenici, časne sestre i brojni vjernici odavši veliku zahvalnost fra Mirku kao neumornom radniku i prvom dušobrižniku za Hrvate u Beču prije nego njegove kosti budu prenesene u Domovinu. Potrebno se je prisjetiti da je fra Mirko umro u Beču 4. svibnja 1980. i da je bio sahranjen u kripti crkve franjevačkog samostana u Beču, Franziskanerplatz 4. Njegovi posmrtni ostaci doneseni su u mrtvačkom lijesu ispred glavnog oltara komu su vjernici pristupali dužnim poštovanjem i pijetetom. Njegovi posmrtni ostaci ostali su potpuno neraspadnuti te je izgledao kao da je jučer pokopan. Sve usluge pogreba obavilo je pogrebno poduzeće 'Bestattung Himmel - Wien'.


Preko svečane sv. mise riječ zahvale i životni put pokojnoga fra Mirka izrekao je o. fra Ilija Vrdoljak, provincijal Franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba koji je dugo godina bio voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču i koji je fra Mirka osobno poznavao, o njemu mnogo čuo od ljudi a još više o njemu sam proučavao, pisao i upoznao vrijeme i prilike u kojima je djelovao. S puno detalja ocrtao je njegov ustrajni i s puno ljubavi svećenički rad i zalaganje u vremenu hrvatskog egzodusa poslije Drugoga svjetskog rata kada je neumorno obilazio logore, barake, zapuštene vagone gdje se nalazila hrvatska izbjeglička sirotinja. Pomagao im duhovno i materijalno. Zahvalio mu je što je misiju postavio na čvrste temelje na kojima ona danas nastavlja djelovati.

Od osnutka Hrvatskog dušobrižničkog centra 1960. do 1967. godine on ga je vodio u teškim vremenima poslije Drugoga svjetskog rata. Kako u prigodi njegove smrti 8. svibnja 1980. nisu bile sklone političke prilike da bude pokopan u Provinciji, njegovi posmrtni ostaci položeni su 13. svibnja 1980. godine u kripti franjevačkog samostana u Beču Franziskanerplatz 4. Sada je, ipak, došao pogodan čas, netko može kazati, da je došao malo kasno, ali je došao, da njegovi posmrtni ostaci nađu smiraj u krugu njegove redovničke zajednice u franjevačkoj grobnici na groblju Sv. Križa u Makarskoj. Fra Mirko je cijeloga svoga izbjegličkoga života žarko čeznuo o hrvatskom povratku na rodnu grudu, ali to živ nije dočekao. Njegovi su posmrtni ostaci sada su došli u krilo rodne grude, u slobodnu Hrvatsku, poslije trideset i osam godina kao što su već 1997. iz Salzburga preneseni posmrtni ostaci vlč. Vilima Cecelje u rodnu župu sv. Ilije kod Varaždina, preč. Mije Jurića u rodnu župu Nevinec kod Bjelovara i don Jure Vrdoljaka u Studence kod Ljubuškoga (Hercegovina).

Fra Mirko je dostojanstveno ispraćen i pokopan na groblju Sv. Križa u Makarskoj 9. listopada 2018. u 17 sati. Pogrebne obrede na groblju obavio je o. fra Ante Čovo, gvardijan samostana uz asistenciju većeg broja franjevaca, časnih sestara, rodbine i vjernika iz rodnih fra Mirkovih Tučepa, Makarskog Primorja i nekoliko vjernika iz Beča koji su se nalazili u Hrvatskoj na odmoru i doznali za njegovu sahranu u Makarskoj. Poslije sahrane na groblju svečanu sv. misu u samostanskoj crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije u Makarskoj predvodio je mnp. O. fra Joško Kodžoman, provincijal u koncelebraciji 16 svećenika koji je ocrtao djelo i životni put pokojnika. Istakao je njegovu nesebičnu ljubav i požrtvovnost prema potrebnima, svećenički žar i vjernost sv. Crkvi, svome Redu i hrvatskome narodu, iako su mu uhode cijelo vrijeme stavljali zamke i prijetili svim sredstvima kako bi ga onemogućili u njegovom neumornom vjerskom i samaritanskom radu. Bio je u opasnosti, poput sv. Pavla, i na moru i na kopnu, a još najgore, od lažne braće. Naveo je riječi prof. Vinka Nikolića o važnosti fra Mirkova rada i vlč. Vilima Cecelje u Austriji: „Bez požrtvovne djelatnosti ove dvojice, ne da se ni zamisliti ne samo dušobrižnički, nego niti karitativni i humanitarni, pa ni rodoljubni rad hrvatskih izbjeglica u Austriji… A oni su ondje preko tri desetljeća, na samoj granici, kao na mrtvoj straži, kao da su trajno na samim barikadama, izloženi svim vrstama pogibelji. Drugi su dolazili i prolazili, Cecelja i Čović su došli i ostali, ondje od početka ove naše mučne emigracije“. Za fra Mirka je zapisao: „Pravi emigrantski svećenik, koji svojim uzornim životom i svećenika i rodoljuba nesebično služi Božjoj i hrvatskoj stvari“. Fra Joško, provincijal na koncu je zahvalio njegovoj obitelji iz koje je nikao i župi Tučepi iz koje je potekao sa željom da iz Tučepi niknu nova redovnička i svećenička zvanja i da, po uzoru, na pokojnika, nastave radom u Crkvi u današnje vrijeme.

Na koncu sv. mise od fra Mirka se oprostio fra Nediljko Šabić, župnik fra Mirkovih rodnih Tučepa. Preko sv. mise pjevao je muški zbor samostanske crkve mrtvačku sv. misu. Poslije svečanih obreda mnogi su se našli u samostanu osjetivši gostoprimstvo i velikodušnost braće u samostanu na čelu s fra Antom Čovo, gvardijanom.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1792
Ovaj mjesecOvaj mjesec33575
UkupnoUkupno6307335

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 49 

Administrator

franodoljanin@gmail.com