Bolest i smrt

 

Kad je Elizabeta primila nasljedstvo koje joj je muž ostavio, ona je iskoristila za gradnju bolnice za siromašne u Marburgu, koja je bila posvećena sv. Franji čije je relikvije papa Grgug IX. poslao za bolničku kapelu (bula – travanj 1229.) To je bila jedno od prvih utemeljenja posvećenih novokanoniziranom svecu iz Asiza.

Elizabeta se nije služila samo srcem, nego i razumom u svome skrbničkom djelovanju. Znala je da je institucionalizirano dobročinstvo djelotvornije i trajnije. Elizabeta je se sagradila svratište za siromašne u Marburgu. Još dok je bio živ muž, pridonijela je osnivanju bolnica u Eisenachu i Gothau. Bolnica u Marburgu, najdraže djelo njezina udovištva.

Jednog dana, kad je bolnica bila sagrađena, dogovorila je dan, skupila je sve što je imala i dijelila u bolnici. Kad je sve bilo podijeljeno, posluživala je ljudima kruh, prala i mazala njihove noge. Siromašni ljudi obnovili su se i duhovno i fizički te su čak počeli i pjevati. Elizabeta je željela ukloniti granicu između siromašnih i bogatih, željela je da se svi ljudi vesele i raduju. Bez iznimke.

Od tada pa nadalje, ona je sebe predala u potpunosti u služenje Božjih siromašaka. Kupala je bolesnike i stavljal ih u krevet, previjala je njihove rane i pripremala ljekove. Brinula se za trudnice i njihovu djecu. Zarađivala je novac za sebe i svoje sestre predući vunu.

Imala je običaj dva puta na dan, jutrom i navečer, osobno obići sve svoje bolesnike. Osobno se brinula za one koji bijahu među njima najodvratniji. Neke je hranila, drugima prostirala, neke na svojim ramenima prenosila i obavljala mnoge druge ljudske usluge.

 

Sveto pismo

Reče mu Isus: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” (Mt 19, 21).

 

Djela milosrđa, dohvat. Kako vježbamo svoje služenje?

Jedna od stvari zbog koje je Sv. Elizabeta najpoznatija je njen rad na tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Koliko mnogo slika, statua i drugih umjetničkih dijela pokazuje nju kako hrani gladnoga, daje piti žednomu i kako posjećuje bolesne! Svjedočenja za vrijeme njenog kanonizacijskog procesa nose obilan broj svjedoka njenog rada ovog važnog dijela kršćanskog života. Kada je proglašena Franjevačkom pokornicom u Marburgu 1229, mogla se dati u potpunosti životu suosjećajne i milostive službe drugima.

Svi kršćani moraju naraviti mjesta u svojim životima za ovaj oblik služenja, i mi koji smo svjetovni franjevci moramo vježbati u duhu Sv. Franje, koji je tražio od fratara da se „vesele kada idu među one koji su prezreni, među slabe i bolesne i gubavce i one koji prose uz cestu“, i da se smatraju jednima od njih. Naše pravilo FSRa nas traži da se kanemo zemaljskih dobara kako bi mogli uvijek biti prema dobru koje dobivamo „za dobrobit Božje djece“. Među ovima je „Blaženi oni koji su milostivi, jer će se njima pokazati milosrđe“ (Mt 5,7).

Stoljećima, crkva nas uči o zemaljskim i duhovnim vrednotama milosrđa. One su obveza koja veže vjernike u zakonima crkve. One su djela suosjećanja temeljena na vrlinama milosti, ali isto i pravednosti, jer to je ono što dugujemo drugima iz čiste humanosti. Mi također imamo pozitivnu zapovijed od Isusa služiti drugima kako bi služili njemu kroz braću i sestre, i njegova potvrda da nađe spasenje ovisi o njima (Mt 25,40).

Iznad svega, znamo da je krajnja baza za sve ljubav Božja: “Znamo i vjerujemo u ljubav Božju prema nama. Bog je ljubav, i tkogod ostane u ljubavi ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (1 Ivan 4, 16). Naše pravilo FSRa kaže nam da izgradimo „više bratski i evanđeoski svijet“. To je ono, mi uzimamo druge kao našu braću i sestre ne samo na ljudskoj razini, nego i sa i u duhu Krista.

Tjelesna djela milosrđa:

Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, roba otkupiti, mrtva pokopati

Duhova djela milosrđa:

Dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

Ove dvije liste su indikacija da efektivna ljubav mora služiti cijeloj osobi. Kada je Elizabeta dala milostinju siromasima koji su se okupili skupa u dvorištu bolnice, nije samo dala kruh i brinula se za njihovo tjelesno dostojanstvo opravši im noge, nego je dala da se zapali lomača za njih kako bi mogli podići svoje duše. Siromašni, okrijepljeni duhovno i tjelesno, počeše pjevati. Elizabeta je rekla svojim sljedbenicima „vidite, rekla sam da moramo usrećiti ljude“. Posjedovala je duboko razumjevanje dualnog aspekta rada i milosrđa.

Unutarnji duh u kojem se vježbaju djela milosrđa je isto tako važan kao i vanjska aktivnost. Papa Benedikt XVI nam kaže: „Sveti Pavao, u svojoj himanu milosrđu (usp. 1Kor 13), nas uči kako je uvijek više nego sama aktivnost: Ako dam sve što imam, i dam tijelo da se spali, a nemam ljubavi, ne dobivam ništa“ (v. 3)

Ovaj himan mora biti Magna Charta svega crkvenog služenja... Praktična aktivnost će uvijek biti nedovoljna, osim ako je vidljivo izražena ljubavlju za čovjeka, ljubavlju hranjenom u susretu s Kristom. Moje duboko davanje u potrebi i patnji postaje davanje za druge: ako moj dar nije izvor poniženja, moram dati drugima ne samo ono što je moje, nego i sebe sama; moram biti dar (Bog je ljubav, 34).

Kada radimo djela milosrđa, kao svjetovni franjevci moramo raditi to bratski, „stavljajući se sa svima jednako, pogotovo sa najmanjima“ (Pravilo 13). Trebamo vježbati „konkurentno“, to znači, dajući sve od sebe u svim aspektima služenja na koje smo pozvani.

 

Duhovna misao

Od čega se sastoji „duh Kršćanskog služenja“ koji od nas zahtjeva naše pravilo? Je li unutarnji duh milosrđa uvijek prisutan u mom služenju? Služim li se uvijek i fizičkim i duhovnim aspektom djela milosrđa? Kojim ljudima u našoj župi i našem gradu trebaju moji talenti? Kako najbolje možemo doći do njih i služiti im?

 

Iz Svetog pisma

Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’” A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’” (Mt, 25, 35-36.40)

Blaženi milosrdni, jer će postići milosrđe. (Mt 5,7)

 

Iz Franjevačkih dokumenata

“Osjećaj bratstva učinit će da se radosno i spremno izjednačuju sa svim ljudima, osobito s onim najmanjima, kojima će nastojati stvoriti uvjete života dostojne stvorenja koje je Krist otkupio.” (Pravilo II, 13).

Iz Pravila FSR-a 14:

“Pozvani su zajedno sa svim ljudima dobre volje na izgrađivanje što bratskijega i evanđeoskijega svijeta da bi se ostvarilo Kraljevstvo Božje, svjesni da “svaki onaj koji ide za Kristom, savršenim čovjekom, i sam postaje više čovjek”. Neka stoga s punom odgovornošću obavljaju vlastite dužnosti u kršćanskome duhu služenja.” (Pravilo, II, 14). 

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1021
Ovaj mjesecOvaj mjesec61773
UkupnoUkupno7051504

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 62