METKOVCI U MIŠJOJ RUPI

Prebirući po dojmovima s gostovanja u Metkoviću 20. travnja 2018. godine, ne mogu se oteti dojmu dubokog razočaranja u pogledu odnosa prema monumentalnom djelu „Ognjište“ hrvatskog pisca Mile Budaka. Pitam se, po tko zna koji put, zar je moguće da dvadeset osam godina od samostalnosti hrvatske države među ljudima i dalje živi godinama lažno gajeni osjećaj političkih nesretnih promašaja, koji se vežu uz nemjerljiva kulturna dostignuća hrvatske književnosti?!


Na stranu što je tih dana u Metkoviću održan susret framaša iz cijele Hrvatske. Riječ je o mladima i jednom manjem dijelu starije populacije vezane uz njihovo djelovanje na susretu u Metkoviću. Po tko zna koji put čovjek se može zapitati gdje je ta metkovska kulturna inteligencija? Profesori, osobito hrvatskog jezika, ali i drugih obrazovnih predmeta? Gdje je djelatnost Matice hrvatske i njenih članova? Gdje su svi oni koje barem dijelom zanima kulturna baština hrvatskog naroda? Zasigurno je desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata bila hereza spominjati Milu Budaka i njegova djela. Sve se svodilo na njegovu političku djelatnost u vrijeme NDH.

Dobro nam je znano da se svatko tko je pokušao čitati Ognjište i druga Budakova djela izlagao potencijalnoj opasnosti kao narodni neprijatelj. Malo njih je pročitalo to monumentalno Budakovo djelo i u njemu se susrelo s vječnom problematikom očuvanja vlastitoga ognjišta. Svrha i cilj sat i pol uprizorenja ovoga romana, koje su 1990-tih adaptirali i složili  u dramski tekst Pero Budak i Jakov Sedlar, zavrjeđivala je barem nešto veći odziv metkovske „kvazi inteligencije“.

Možda su neki razmišljali: to su učenici, gimnazijalci i njihovi profesori, pa neće to biti nešto naročito te se na to ne isplati utrošiti jednu večer u Gradskom kulturnom središtu. Koliko je poznato autoru ovog osvrta, Budakovo Ognjište je vrlo zahtjevan i nadasve mukotrpan tekst spremiti i pogotovo izvesti u kontinuitetu od sat i pol vremena. Uz to tekst se vrlo rijetko izvodio i to samo u nekoliko navrata 1990-tih u Zagrebu. Večer 20. travnja u Metkoviću bila je jedinstvena prigoda za uživo, bez čitanja romana doživjeti sliku ličkoga života u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća.

Dakako, uz svladavanje i uigravanje uloga, svako gostovanje uza se vuče i velike materijalne troškove. Uz pomoć Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja –  koja je osnivač i vlasnik Franjevačke gimnazije u Sinju s pravom javnosti, a koja  ujesen 2018. godine slavi 180 godina gimnazijskog djelovanja u Sinju – mogli smo poduzeti niz gostovanja s Budakovim Ognjištima. U Sinju dva puta 7. 12. 2018. uoči dana Gimnazije i Sjemeništa te ponovno 13. travnja 2018. Iza toga uslijedilo je gostovanje u Sv. Roku, Lovincu i Gospiću (dva nastupa). Na svim gostovanjima dvorane su bile ispunjene, a osobito je bio dirljiv i zapažen nastupu u Lovincu gdje su nam pojedinci prilazili s riječima zahvale i pojašnjenja da oni vuku svoje korijene iz pojedinih obitelji koje se spominju u Ognjištu.

Kao rođeni Metkovac, a trenutno ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, želio sam Ognjište kao najvažnije djelo hrvatskog književnika Mile Budaka na koje se pomisli pri spomenu njegova imena, uprizoriti u Metkoviću. Nažalost, čovjek je imao doživljaj da Metkovci radije ostaju u „mišjoj rupi“ svojih obzira, nego li da budu sudionici teško ponovljivog uprizorenja Ognjišta. Jedino za pohvalu te večeri jest činjenica kojom su poslije izvođenja, u organizaciji gradske vlasti, ugošćeni sudionici Ognjišta. Za to im ovom prilikom osobito zahvaljujem u ime svih izvođača.

Što je u svemu važno naglasiti, književnik je zahvatio ličko selo što je više mogao u širinu i dubinu te je svoj roman zamislio i sagradio kao lanac epizoda.Uz demonskog Blažića, u kojeg se nažalost ugledaju mnogi današnji hrvatski političari, kao njegov antipod stoji uzvišeni lik divnog patnika Lukana i uznositi lik najčudesnije žene u hrvatskoj književnosti, lik seoske heroine Anere, koja se čistoćom ideala i moralnom snagom izdiže iznad sredine, ali pada kao žrtva gigantske borbe primitivnih nagona i slijepe strasti na jednoj, a uzvišenog poimanja dužnosti na drugoj strani.

Svrha i cilj uprizorenja Ognjišta vođena je mišlju da u današnjem vremenu, kada se sve više gase hrvatska ognjišta zbog niskog nataliteta i još većeg iseljavanja mladih obitelji, uprizorenjem Budakova Ognjišta želimo upozoriti na „glas vapijućeg u pustinji“ nadajući se i želeći očuvati hrvatska ognjišta i da se njihova vatra ne ugasi nikada.

I što na kraju svega izrečenoga reći? Od metkovskoga i neretvanskog gusarskog duha ne ostade ništa doli kojekakvi obziri i kalkuliranja na kojima se ne može čuvati i sačuvati vlastito ognjište.

Fotografije

fra Blaž Toplak, ravnatelj

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1170
Ovaj mjesecOvaj mjesec48403
UkupnoUkupno6252792

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 69 

Administrator

franodoljanin@gmail.com