Makarska: Oproštaj od fra Dominika Radića

U ponedjeljak, 16. travnja 2018. godine, u franjevačkoj crkvi Svete marije u Makarskoj mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u 16 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Dominika Radića koji je nakon teške bolesti preminuo u KBC Križine u Splitu u četvrtak, 12. travnja 2018., u 84. godini života, 67. redovništva i 61. svećeništva.

U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, makarski gvardijan fra Ante Čovo, makarski dekan don Pavao Banić, baškovoški župnik fra Petar Vrljičak i 45 svećenika. Na oproštaju je bilo šest bogoslova i jedan đakon.

Rodbina, vjernici, časne sestre, župljani župa u kojima je fra Dominik služio te osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Dominika. Pjevanje je predvodio Franjevački zbor, a na orguljama je pratila Hana Vlahov. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Sv. Križa u Makarskoj prevodio je fra gvardijan fra Ante Čovo.


Fotografije


Uvod i propovijed mons. Marina Barišića

„Draga braćo i sestre, srdačno vas sve pozdravljam. Opraštamo se od fra Dominika u ovo uskrsno vrijeme u svjetlu uskrsne vjere. Izražavam sućut ocu Provincijalu, braći franjevcima, mještanima Baške Vode, vjernicima župa u kojima je fra Dominik djelovao, rodbini i prijateljima“, rekao je mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice i u trenutku oproštaja od pok. fra Dominika. „Opraštamo se kao poznanici u odnosu prema Onome koji nas najbolje poznaje, opraštamo se kao suvremenici prema Onome koji je Gospodar  cijeloga svemira. Pred sobom imamo lik brata i svećenika kojemu kažemo 'oprosti' i pratimo ga molitvama u Očev zagrljaj“.

„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta“, citirao je mons. Marin Barišić evanđelista Ivana na početku propovijedi i nastavio kako je Isus molio za svoje učenike i za sve koji će povjerovati jer Isus želi u tu slavu uključiti sve nas. On želi da nas zahvati ljubav Očeva kojom je Otac ljubio njega. Isus želi da ga još više upoznamo i uđemo u tu ljubav. Kakva je to ljubav? Odgovor na to pitanje daje sv. Pavao govoreći o otajstvu ljubavi koja je razlivena, darovana nama u srcima našim. Sv. Pavao nastoji ući u to otajstvo govoreći kako bi se teško moglo naći da bi netko za pravedna dao život, a skoro nemoguće za neprijatelja ili bezbošca. A Isus je iz ljubavi dao svoj život za n as grešnike. Ta njegova ljubav ne zaustavlja se na našim grijehom, ne prestaje smrću nego nadilazi sva ograničenja. Ta ljubav je bila i na Veliki petak i u uskrsno jutro. ako nas je Bog pomirio sa sobom dok smo bili grešni, koliko će sada još više kad smo povezani s njim. Ta ljubav je izvor i temelj naše nade. Toj ljubavi je fra Dominik posvetio i darovao svoj život. Ta ljubav je bila razlog da je fra Dominik postao redovnik-svećenik. Naše ljudsko srce jest sebično i grešno, a da bi bilo na istoj valnoj dužini Isusove ljubavi potreban nam je jedan stimulans, kao kad se ugradi pacemaker, koji je fra Dominiku je među prvima bio ugrađen. Mi koji imamo taj dar ljudske medicine svjesni smo da bez njega ne bismo mogli biti ni ljudi ni svećenici. Milost koju primamo sakramentima i zavjetovanjem jest stimulans koji daje snagu životu. Ljubav, koja nam daje dostojanstvo sinova i kćeri, fra Dominik je svjedočio u domovini, po mnogim župama naše Nadbiskupije, kao i u inozemstvu. Želim da u susretu s nebeskim Ocem doživi onu ljubav i slavu koju je Isus želio 'da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja'. Neka ti, dragi brate fra Dominiče, u ovom uskrsnom vremenu bude radostan susret s Očevom ljubavlju, završio je o. Nadbiskup.

 

Oproštajne riječi provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi bogoslovi, tužna rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Dominika Radića!

Teško zdravstveno stanje posljednjih tjedana, polako nas je izdaljega pripremalo za ovaj trenutak u kojem se kao kršćani, braća, obitelj, prijatelji opraštamo od pokojnog fra Dominika. Dopustite mi, da vas u najkraćim crtama izvijestim o tijeku njegova plodonosnog ljudskog, redovničkog i svećeničkog života.

Fra Dominik (Roko) Radić rođen je 13. kolovoza 1934. u Baškoj Vodi od oca Ante i majke Katice r. Babić. Kršten je 24. kolovoza 1934. u rodnoj župi. 6. 12. 1947. primio je sakrament sv. krizme. Osnovno školovanje završio je u Baškoj Vodi, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a Filozofsko teološki studij pohađao je i uspješno završio u Zagrebu i Makarskoj u razdoblju od 1954. do 1959. godine. U Franjevački je novicijat na Visovcu stupio 14. srpnja 1951.

Svečane redovničke zavjete fra Dominik je položio u Zagrebu 4. listopada 1955. Sveti red đakonata primio je u Makarskoj 26. siječnja 1958. po rukama mons. Frane Franića, koji ga je, dva mjeseca kasnije, 23. ožujka 1958. u Makarskoj zaredio i za svećenika. Mladu misu fra Dominik je proslavio u rodnoj župi Bast-Baška Voda, 13. travnja 1958.

Kao redovnik franjevac i svećenik fra Dominik je za života vršio sljedeće redovničke i svećeničke službe: Najprije je bio župnik u Kljacima od 1959. do 1961.. Od 1961. do 1967. bio je župnik u Gradcu i Bristu. Vrlo kratko vrijeme, svega 3-4 mjeseca, vršio je službu gvardijana u Zaostrogu, nakon čega 1967. godine odlazi na službu dušobrižnika za hrvatske katoličke vjernike u Njemačku. Djelovao je u Aachenu i Stuttgartu. Iz Njemačke se vraća za župnika Velikog Brda 1972. Nakon učestalih pisama i molbi na upravu Provincije za smjenom, fra Dominik 1974. postaje župnik Staševice, gdje također ne ostaje predugo, tek dvije godine, do 1976., kada biva imenovan župnikom Tučepa. U Tučepima je fra Dominik ostao do 1982. godine, kada preuzima župu Igrane u kojoj ostaje do 1988. Te godine uprava Provincije imenuje fra Dominika gvardijanom samostana u Živogošću. Gvardijansku službu vršio je do 1997., a župničku do 1994., Nakon gvardijanske službe ostaje u službi samostanskog vikara. Godine 2003. fra Dominik preseljava u makarski samostan kao ispovjednik. Kratko vrijeme kroz 2005. godinu vršio je i službu privremenog upravitelja župe Prugovo. Ponovno se vraća u Makarsku za ispovjednika, te je nekoliko mjeseci pastoralno pripomagao u župi Proložac. Godine 2007. imenovan je župnikom Velikog Brda, a od te službe je razriješen 2009.godine. Nakon teške i dugotrajne bolesti fra Dominik je preminuo u KBC „Križine“ u Splitu u četvrtak, 12. travnja 2018., u 84. godini života, 67. redovništva i 61. svećeništva.

Fra Dominik se, prema pričanjima kolega, već od najranijih mladenačkih dana borio s bolešću. Pravo je čudo da je u toj cijelo-životnoj borbi izdržao toliko dugo.

Bio je jednostavan, spontan, osjećajan, osjetljiv i u obraćanjima vrlo direktan čovjek. Makar sam ga ja tako doživio. Nije bio od velikih riječi. Kad bi svojim prekrasnim rukopisom pisao kakvu molbu prema upravi Provincije, to je uvijek bilo u najkraćim crtama, ali dovoljno jasno, razgovijetno, bez ikakvog okolišanja. Vjerujem da je fra Dominik bio takav i u svojim javnim nastupima, kao propovjednik. Šteta, kako mi je u nekoj zgodi sam posvjedočio, da je mnoge svoje homilije i propovijedi, pa i druge zapise, kroz godine uništavao. Činio je to dijelom zbog uvjerenja da sve to skupa nema neke osobite vrijednosti,  a djelom možda i zbog nespremnosti da svoje privatne bilješke i zapise podijeli s ikim drugim.

Fra Dominik je, kao svećenik i redovnik, kako vidimo iz njegovih biografskih podataka, promijenio brojne službe. Glavninu svoga života proveo je na prostoru Splitsko-makarske nadbiskupije, uglavnom u župama Makarskog primorja. Negdje se zadržao dulje a negdje kraće. Vjerujem da to ima veze s njegovim zdravstvenim stanjem, jer su ga zdravstvene tegobe pratile gotovo cijeli život. Kao svećenik i redovnik, fra Dominik je časno i predano vršio sve službe koje su mu povjeravane. Stoga mu kao, samozatajnom i vrijednom članu naše Zajednice izričem zahvalu za sve dobro i vrijedno, što je učinio na korist ljudi, na čast naše Provincije, Splitsko-makarske nadbiskupije i našeg hrvatskog naroda. Ujedno molim fra Dominika da nam svima oprosti, ako smo ga bilo kada i bilo čime povrijedili. Molim i sve vas, braćo i sestre, da u ovim trenutcima posljednjeg oproštaja od fra Dominika, oprostite našem preminulom bratu sve ono čime je i on vas možda povrijedio ili ražalostio.

Vama, cijenjena obitelji Radić, iz koje je ponikao naš fra Dominik, poštovana rodbino i prijatelji pokojnog fra Dominika, izražavam iskrenu ljudsku i kršćansku sućut. Preko fra Dominika sa svima vama ćemo ostati povezani, zahvalni Bogu i ljudima na daru života ovog našeg brata koji je živio i radio u službi naše Provincije,  Crkve i našeg hrvatskog naroda!

Počivao u miru Božjem!

 

****************

 

Fra Gabrijel Jurišić - uime rodne Baške Vode i školskih kolega

Draga braćo i sestre!

Kad je završio II. svjetski rat, hrvatski se je narod opet našao u „drugoj tamnici naroda“, tj. u komunističkoj Jugoslaviji. Dok su mnogi drugi narodi ponovno živjeli u miru i slobodi, Katoličkoj Crkvi u našoj domovini, i vjernicima i svećenstvu, bilo je sve teže.

U našoj Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja komunističke su vlasti ubile preko 40 naših fratara. Među njima su bez suda i mogućnosti obrane ubijeni: fra Dominik Šulenta, gvardijan ovoga samostana, i 17 građana Makarske, a među njima i 3 svećenika. Ubijen je fra Petar Paviša, župnik Baške Vode, i župnici: Igrana, Kozice, Zavojana te nekoliko makarskih profesora i studenata Bogoslovije. U svim naseljima Makarskoga primorja ubijeno je više nedužnih ljudi.

U našim samostanima: Zaostrogu, Živogošću, Makarskoj, Omišu i Splitu vlasti su oduzele dio samostana, a svi znate da je u novom dijelu samostana ovdje u Makarskoj dugo godina bili Bolnica i poduzeće „Primorje“. U Sinju je oduzeta zgrada Sjemeništa, Stare gimnazije i više od polovice samostana. Slično je bilo i u drugim krajevima naše Domovine. Vlasti su širile ideologiju ateizma i žestoko progonile Crkvu. Zašto to sada ovdje spominjem?

Zato, jer je u to strašno i „olovno“ doba borbenoga ateizma bilo teško biti svećenik. I baš u tim opasnim vremenima, naš fra Dominik, kao dječak od 12 godina (1946.) želi postati fratar i svećenik i odlazi u Sjemenište i Gimnaziju u Sinju. Sigurno kao 12-godišnji dečko nije mogao sigurno znati da je izabrao vrlo opasni životni put.

On i ja poslije pučke škole u Baškoj Vodi dođosmo u veliku fratarsku obitelj u Sinju. Tu nađosmo još 30 dječaka, naših vršnjaka, i započesmo 1. razred Gimnazije. Naši profesori i odgojitelji prihvatili su nas kao svoju djecu i pomagali nam u odgoju i obrazovanju. Na Visovcu smo zajedno obukli franjevački habit (1951.) i Zagrebu i Makarskoj završili studij filozofije i teologije. Od ona 32 učenika Gimnazije, Mlade Mise slavili smo nas jedanaestorica.

Kao mladi misnik fra Dominik je imenovan župnikom Kljaka, kraj Drniša. Tada je  u župskoj kući bila smještena seoska pučka škola. On se je nekako uvukao u konobu. Kad su ga vlasti htjele istjerati, on je tvrdio da je u svoj kući i da ga nitko ne može istjerati. Pokušao je tu konobu nekako „srediti“. Kad je stigla noć, trebalo je spavati, ali postelje nema. Tada mu pade pogled na „nosila“ u kojima su župljani nosili mrtvace do groba. Bila su naslonjena na zid. Sinula mu misao: jedino se tu mogu nešto odmoriti. Malo je „uredio“ svoj neplanirani ležaj. Legao i uskoro zaspao…

Nije to nevjerojatna priča nepoznatoga misionara iz Afrike ili Oceanije. To je, tražeći san u svojoj kući, fra Dominik uspio leći u mrtvačka nosila. To mu ondašnji moćnici nisu uspjeli zabraniti…

Čak su mu poslali dopis u kojemu piše da odmah mora „isprazniti prostorije koje  ste samovoljno i bespravno zauzeli“. Još se prijete da će ga prisilno iseliti i on će platiti troškove prisilnog iseljenja… Kad je fra Dominik i dalje ostao u konobi, 19. prosinca dođe milicija i poslije žestoke prepirke, milicajci u iznijeli vani sve, pa i samoga župnika, koji nije htio iz svoje kuće sam izići. Bila je to noć bez sna, ispred župske kuće, hladna prosinačka noć… Osvanula nedjelja, služio je župsku sv. Misu. U ponedjeljak pošao u Split i izvijestio svoga oca Provincijala.

Na Badnji dan navečer dođoše dvojica iz Općine, unesoše župnikove stvari u kuću i vratiše mu ključ… Sve je to opširno fra Dominik opisao u Kronici Župe.

Bili su to dani borbe na prvoj crti, kada je mladi župnik, uvjeren da se bori za istinu i pravdu, zapravo se borio, na pragu svoje kuće, za preživljavanje. Trebalo je izdržati nepravde, ponižavanja i mržnju lukavoga neprijatelja.

Konačni je ishod bio ovaj: ne samo da drugovi župnika nisu istjerali iz njegove konobe, nego je pučka škola iselila i župniku je poslije devet mjeseci (7. IX. 1960.) vraćena njegova župska kuća.

Takav je bio fra Dominik – iskren i pošten borac za Božja i ljudska prava.

I još  nešto. Od nas šestorice kolega, koji smo zajedno obukli franjevački habit i bili u novicijatu, prvi je preminuo fra Bone Prcela (13. VII. 2002.), za njim fra Ante Anić (1. I. 2011.), pa fra Bernardo Dukić (30. VIII. 2012.), fra Stanko Prcela (21. X. 2013.) i evo nas sada napuštaš i ti, fra Dominiče (12. IV. 2018.).

Dragi fra Dominiče, hvala Ti za sve dobro što si ga u životu učinio! S Majkom Crkvom u ovomu ozbiljnom trenutku svi iskreno molimo: „U raj odveli Te anđeli! Amen!“

************


Fra Ante Čovo, gvardijan

(U pripremi)

****************

SUĆUTI

Štovana družbo!

Marni i vrijedni fra Dominik Radić je blago zatvorio svoje  oči. Od njega očekivano i redovničkim zavjetima obećano je u cijelini obavio. Sad se  preselio u zasluženu nagradu ka Bogu. Otišao je tiho i spokojno, a brazde njegovih djela ostaju duboko „uzorane“ u dragoj provinciji i u Hrvatskom puku.

Fra Dominiče, neka Te anđeoski zbor sa pjesmom uvede kroz vrata Božja. Neka Ti je laka topla Hrvatska gruda. A štovanoj družbi iskrena sućut

Uvjek u Kristu odani

Ivo Aleksić

******************

Poštovani,

doprla je do mene vijest o prijelazu Nebeskom Ocu vašega člana, a skromnoga i  plemenitog svećenika Svete Matere Crkve fra Dominika. Iako nas je njegova dugotrajna bolest pripremala za ovo, mislili smo i nadali smo se da ce se oporaviti i vratiti u svoj makarski samostan. Nažalost, to se nije dogodilo. Svevišnji je imao drugačije planove s njim. Nakon što je doživio, ali ne i proslavio, šezdesetu obljetnicu svećeništva, svidjelo se Svemogućemu  Bogu Ocu pozvati k sebi vrlog  i zaslužnog fratra, misnika i Baškovođanina fra Dominika, da bi nakon toliko muka, patnji, briga mogao počinuti nakon zauzetog rada na Njivi Gospodnjoj u Domovini i inozemstvu.

U svom bogatom, zadovoljstvom i nesebičnošću prožetom i ispunjenom životu, fra Dominik, poslije svećeničkoga ređenja istaknuo kao vrijedan, uzoran i simpatičan pastoralni radnik - duhovni pastir vjernika na raznim pasištima - župama Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Ljudi u mjestima u kojima je živio i radio, od Kljaka, Gradca i Brista, Zaostroga, Aachena, Stuttgarta, Frankfurta, Promajne i Velikoga Brda Tučepi, Igrana i Drašnica, Živogošća i drugih mjesta, trajno će ga se sjećati po njegovoj dobroti, zauzetosti, pouzdanosti, pomoći, vedrini, blagoj naravi i neustrašivom domoljublju te će upravo po tome ostati zauvijek zapamćen u srcima ljudi koji su mu bili povjereni. Premda je podjednako bio obljubljen i poštovan od svih župljana kojima je bio duhovni otac, najveći i najdublji trag je ostavio u Promajni gdje je vršio dušobrižničku službu za vjernike ,,Tri Vale" - Promajne, Bratuša i Krvavice. Naš će fra Dominik ostati zlatnim slovima zabilježen u povijesti  župe Bast- Baška Voda (iste one iz koje je potekao) jer  je kao prvi župni vikar udario temelje liturgijskog života u okolnostima u kojima nikako nije bilo lako biti fratar u Promajni u kojoj je, usuđujem se reći, bilo onih kojima su Crkva i vjernici bili trn u oku, ali on je bio ustrajan u formiranju žive Crkve i u tome je uspio. I  kad je, zbog navršene kanonske dobi, umirovljen, neprestano ga je obilježavala želja pomoći svojim fratrima u njihovim obvezama pa je mijenjao i zamjenjivao kolege bez obzira kuda je trebalo ići. Ipak, ta ljubav koju je imao prema narodu Božjemu, spremnost da bude na usluzi i koristi jer se vjerujem osjećao ispunjeno i sretno, posebno došla do izražaja u Promajni pa je 2012. gotovo dva mjeseca  (zbog  opravdane odsutnosti našega župnog vikara) dolazio na nedjeljna i svagdanja misna slavlja. U njegovoj ljudskoj prostodušnosti i jednostavnosti, značajnu ulogu imala su djeca i mladi. Njih je posebno volio, te je rado s njima stupao u kontakte sa svojim osebujnim, gotovo djetinjim pristupom, šalom, lijepom riječju i vedrinom koje su mu davale da se približi djeci u kojima je vidio budućnost našega hrvatskoga naroda i Domovine ( kao da ga sad gledan kako me, vozeći se u svom skromnom golfu pozdravlja, kako sa mnom i razgovara prije  sv. mise). Ponosan sam jer sam imao priliku upoznati tako zauzetoga i vrijednog fratra i svećenik, člana Provincije Presv. Otkupitelja koji je, sa svoje strane, pronio najbolji glas o vašem redu, svom plemenu i rodu, svojoj Baškoj Vodi koju je nosio u srcu i s kojom se ponosio kamo god išao i ničim nije ukaljao i narušio  dostojanstvo i čast "Maloga Vatikana" epiteta kojim su za  komunističke bezbožne diktature, ljudi nazivali Bašku Vodu zbog stoljetne privrženosti stanovnika Katoličkoj crkvi i broju duhovnih zvanja.

Dragi fra Dominiče, kad bi Vas god pitao kako ste, uvijek biste mi odgovarali, gotovo poslovično "lipo", a to ste mi i odgovorili i 2. siječnja u makarskom stacionaru iako Vam nije baš bilo ugodno ležali bespomoćno u bolesničkoj postelji, ali to mi je bio znak prihvaćanja volje Božje pa kakva god ona bila. Iskreno i toplo se nadam da Vam je sada prelipo u Nebeskom Jeruzalemu jer ste  ga zaista zaslužili. Hvala Vam za svaku lijepu i uhu mome dragu riječ, za Vašu zauzetost, brigu i požrtvovnost i svako nastojanje za dobrobit svih ljudi do kojih Vas je dovela nedokučiva Providnost Božja. Iza Vas je veličanstveno djelo na kojeg smo ponosni svi mi koji smo Vas poznavali i osjećali Vašu neiskvarenu  blagost. Vašoj plemenitoj  duši želim vječni pokoj u krilu Gospodnjem. Uživajte vječnu radost i mir. Za Vaše mukom i patnjom istrošeno tijelo,

koje će uskoro biti položeno  u franjevačku grobnicu molim Boga za odmor dok Vas ne probude zvuci uskrsne trublje i snivajte snom Božjeg ugodnika u  društvu Vašega vjeroučitelja fra Karla Jurišića, Vaših prezimenjaka fra Jure i fra Nikole Radića kao i svih ostalih franjevaca čiji posmrtni ostaci počivaju u samostanskoj grobnici.

Dragi franjevci, ovim vam putem izražavam uime moje obitelji i svoje osobno najdublju sućut te Vas molim da prenesete moje suosjećanje svim vašim članovima, a osobito fratrima makarskoga samostana kao i onima rodom iz Baške Vode čiji broj postaje sve manji.

Lux aeterna, luceat eis, Domine!

Rino Ćapin

**********************

Ništa nisam jeo ni pio

Bilo je ljeto 2010. Praznike sam proveo u franjevačkom samostanu u Makarskoj. Svakoga dana susretao sam se s fra Dominikom Radićem. U jednom razgovoru dotakli smo se i njegove nezgode koju je doživio u Kljacima. Tako mi je pričao: "Šezdesetih godina došao sam u Kljake. Poslao me naš provincijal. U noći su me neki ljudi (fra Dominik im je znao imena , ali nije htio da to objavim), izbacili iz kuće. Izbacili su i moje stvari. Spavao sam nekoliko dana u crkvi. Zaključan. Ništa nisam jeo ni pio. A, bili su božićni blagdani. Onda mi je jedan dječak donio pola praseta. Poslije su se pojavili neki ljudi koji su me karom prebacili do Drniša. Našao se i jedan pokajnik koji je izjavio: ´Bio sam magarac obojen u crveno i reva sam sam kako su me drugi navili´. Čovjek je bio u Partiji i priznao je svoj grijeh i svoje ponašanje."

Dragi fra Dominiče, više ti neće trebati prase jer će te Otac nebeski primiti za svoj stol na kojemu ćeš blagovati nebesku hranu. Ti si oprostio svojim neprijateljima po Isusovu primjeru. Uživao vječni mir u kući Oca svoga!

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2018.

***********

13. - 16. srpnja: Proslava Gospe Karmelske u Runovićima

***********

17. - 20. srpnja: Proslava sv. Ilije u Metkoviću

***********

17. - 20. srpnja: Brist - Proslava sv. Margarite

***********

30.7.-2.8.: Proslava Gospe od Anđela na Visovcu

***********

18. kolovoza: Sinj - Proslava 50. obljetnice mature

7. studenoga: Povijesno otkrivanje reljefa Gospe Sinjske u Nazaretu

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas909
Ovaj mjesecOvaj mjesec32555
UkupnoUkupno6093442

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 85 

Administrator

franodoljanin@gmail.com