Brak

 

Godine 1221., s četrnaest godina, udala se za grofa Ludviga IV. iz Tiringije. Ona je za zabave imala malo vremena jer je već s 15 godina postala majka, rodivši prvoga sina, u 17. godini rodila je kćerku, a u 20. godini još jednu kćerku.

Elizabeta je shvatila da brak nije samo sredstvo za sreću ili osobno ispunjenje, nego i poziv, toliko ozbiljan kao redovnički poziv. Brak je shvatila kao i sredstvo kojim se ostvaruje svetost.

Elizabeta je jedna od nekoliko oženjenih/udatih ljudi koje je Crkva kanonizirala sve do nedavno. Ona je svetica ne zato što nije imala problema, nego zato jer je nadišla/pobijedila svoje probleme. Živjela na dvoru u vrlo nemoralnoj sredini, s mnogo iskušenja. Ali, ona je bila odlučna u izbjegavanju tih zamki.

Kao i druge žene, Elizabeta je morala tražiti ravnotežu između svoga rada, svoje djece, pažnje prema mužu i obevazama prema Bogu.

Živeći na dvorcu i u braku s mužem koji je bio bogat, kod Elizabete je stvaralo određene poteškoće u braku. U njezinom nastojanju za jednostavnim životom suprostavljala se želja službenika na dvoru za što većim bogatstvom i imetkom. Naime, službenici koji su radili za njezinog muža iznuđivali su nepravedne poreze od naroda. Elizabeta, kao reakcija na tu nepravdu i kao upozorenje mužu - ne bi ništa jela od onoga što bi dolazilo od nepravedno stečenog novca. Ta nepravda stajala je, možemo reći, kao zid između nje i njeznog muža. Muž joj je obećavao da će se sitaucija primijeniti i podržavao ju je u njezinom nastojanju za pravednošću.

 

Duhovna misao

I jedno i drugo (i Elizabeta i njezin muž Ludwig) zajedno su pokušavali ispuniti riječi sv. Pavla:

„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.” (1 Kor 13,4-8)

Isto tako su pokušali živjeti riječi iz Evanđelja: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13,34-35).

 

Duhovnost braka kao svjetovnog stanja života

Naš je poziv kao svjetovnjaka pridonjeti spasenju i obnovi svijeta u Isusu.

Oni od nas koji su oženjeni čine to jedni kroz druge. Ljubav muža i žene, kako nam Sv. Pavao kaže, je znak Kristove ljubavi za njegovu crkvu. Kada dajemo sebe svojim supružnicima u nesebičnoj žrtvi ljubavi koju nam je Krist dao u svojoj ljubavi za crkvu, Kristova ljubav postaje vidljiva svijetu oko nas.

Ta nesebična žrtva je također vidljiva kroz djecu kojoj se dajemo i za koju se žrtvujemo. Možemo to učiniti samo ako je Bog već centar naših života.

Elizabeta i Ludvig su učinili Krista vidljivim kroz svoj brak zato jer je On bio centar njihovih života. Neprestano su se „jačali i hrabrili jedno drugo u molitvi i služenju Bogu“. Oblikovali su Kristovu ljubav žrtvujući se jedno za drugo. Ludvig je često imao jako malo vremena da bude sa Elizabetom, jer se ona molila noćima; njen rad i za siromašne i za pravdu često mu je uzrokovao teškoće i donosio kritike, ali on ih je prihvatio u duhu žrtve. Elizabeta je žrtvovala svoju želju da bude sa svojim suprugom kad je on često putovao, čak je i prihvatila žrtvu njegova života na Križarskim ratovima. Na taj način njihova je ljubav donosila dobar plod, ne samo u njihovoj djeci nego i u primjeru nesebične žrtve u ljubavi koju su dali jedno drugom.

 

Duhovna misao

Je li Bog centar mog braka? Kako mogu pokazati Kristovu nesebičnu žrtvu mom supružniku? Hoće li drugi moći vidjeti Kristovu ljubav kroz moj brak?

 

Iz Svetog pisma

Muževi bi trebali voljeti žene kao svoje tijelo. Onaj tko voli svoju ženu, voli i sebe. Jer nitko ne mrzi svoje tijelo nego ga pazi i štiti, kao što Krist štiti svoju crkvu, jer smo mi dijelovi njegova tijela.

“Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.” (Ef 5, 29-32)

“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.” (Iv 15, 13-14)

 

Iz Pravila FSR-a 2,17:

“U obitelji neka žive duhom franjevačkoga mira, u vjernosti i poštivanju života, nastojeći da im to postane znakom svijeta koji je već obnovljen u Kristu. Neka osobito oženjeni, proživljavajući milost sakramenta ženidbe, u svijetu svjedoče ljubav kojom Krist ljubi svoju Crkvu.”

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas909
Ovaj mjesecOvaj mjesec61661
UkupnoUkupno7051392

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 55