Mladost na tirinškom dvoru

 

Elizabeta je odrasla na dvorcu u Wartburgu, nasuprot gradića Eisennach-a sa svojim budućim mužem, Ludvigom, te njegovom braćom i sestrom. U to vrijeme dvorac Wartburg bio je jedan od najbogatijih, najljepših dvoraca u Europi, a raspoloženje je bilo svjetovnog duha.

Međutim, Elizabeta je vrlo rano postala svjesna Boga i Bog ju je privukao sebi svojom ljubavlju. Ona je bila fascinirana kapelom na dvorcu i pronašla bi bilo kakvu ispriku, i dok je igrala, da uđe u kapelu i pokloni se pred oltarom.

Iako je odgajana i rasla u bogatstvu i raskoši, postala je svjesna svojih dužnosti prema susjedima. Kad bi nešto dobila u igri, podjelila bi s djecom koja su bila siromašna.

Elizabetina rastuća ljubav prema Bogu vodila ju je da se žrtvuje za njega. Ostavila bi igru ili ples nakon prvog kruga i „ostatak dala Bogu“. Prestala je nositi neku od paradne odjeće kao žrtvu.

 

Duhovna misao

Temelj za naš budući život leži u našem djetinjstvu i mladosti. Svetost također započinje u djetinjstvu, jer učenje za predanje sebe Bogu je proces koji traje cijeli život. To je ukratko sažeo sv. Pavao:

„Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim, prinesite sebe kao žrtvu svetu i ugodnu – kao svoje duhovno bogoštvolje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!“ (Rim 12,1-2)

Trajno, kroz njezin život, Elizabeta je tražila kako sebe predati Bogu na taj način.

„Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.” (Lk 6, 47-48).

 

ODGOJ MLADIH

Odvajanje od materijalnog za Boga, zemaljski i nebeski dom

Prema raznim studijama razvojne psihologije, danas znamo kako svaki čovjek ima mogućnost da prihvati duhovne stvarnosti i djeluje po njima. Ova svijest i potreba za duhovnim životom traje naš životni vijek. To nije nešto što možemo odgoditi dok ne odrastemo. Za svakoga to mora biti svakodnevna i konstantna želja u procesu preobraćenja.

Preobraćenje, koje je središnji koncept pokore kod franjevaca, znači stavljanje Boga u centar našig života. Prema Sv. Franji, ono što mi radimo određuje tko smo mi iznutra. Ako volimo Boga i činimo pokornička djela, kako predajemo svoje srce Isusu, stvarati ćemo plodove koji će poboljšati ne samo naš život, već i život onih koji dođu u kontakt s nama.

Ako ljubimo Boga, činimo žrtvu za njega, ili za druge, kako bi im bilo lakše. Elizabeta je činila žrtve za Boga svaki dan, od svog djetinjstva i te žrtve su pomogle učiniti je svetom.

Dok se borimo za to kontinuirano preobraćenje, moramo se neprestano prisjećati kako je naš pravi dom na nebu. Moramo misliti na stvarnost neba, kao i Elizabeta, radije nego na zemaljska bogatstva i popularnost.

 

Duhovna misao

Je li Bog zaista centar mog života? Slijedim li Boga dan za danom kako bi me mjenjao svome obličju? Mislim li često o mom nebeskom domu? Učim li djecu da misle o Bogu od samih početaka njihova života? Učim li ih žrtvi za Boga?

Iz Svetog pisma:

“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izl 20, 2-3)

Isus mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” (Mt 23, 37-40)

“Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Mt 6, 31-33 i Lk 12, 29-31).

 

Iz Pravila FSR-a:

Pismo sv. Franje braći i sestrama pokornicima

“[Oni koji čine pokoru su] Svi koji ljube Gospodina svim srcem, svom dušom i svom pameti, svom snagom (Mk 12,30) i ljube svoje bližnje kao same sebe (Mt 22,39), a mrze svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, te primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i donose dostojne plodove pokore.” (Pobudnica svetoga Franje pokorničkoj braći i sestrama)

Iz Pravila FSR-a 7:

“Kao ‘pokornička braća i sestre’, zbog svoga poziva, a pokretani snažnom silom Evanđelja, neka svoj način mišljenja i djelovanja usklađuju s Kristom po potpunoj i savršenoj unutrašnjoj promjeni koju samo Evanđelje naziva imenom ‘obraćenje’, a koje se - zbog ljudske slabosti - danomice mora ostvarivati.”

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Sinj: Proslava Velike Gospe 2019.

************

Plina Stablina: Proslava Velike Gospe 2019.

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas202
Ovaj mjesecOvaj mjesec50384
UkupnoUkupno7040115

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 60