Split: Okrugli stol OFS-a: „Ekumenizam i međureligijski dijalog – opredjeljenje OFS-a“

Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) „Blagovijest“, Split-Trstenik priredilo je, u sklopu programa Trajne formacije, ususret ovogodišnjoj „Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana“ (18. – 25. siječnja 2018.) za članove OFS-a okrugli stol na temu:Ekumenizam i međureligijski dijalog – opredjeljenje OFS-a“. Okrugli stol je održan u ponedjeljak, 15. siječnja 2018. u dvorani „Dr. fra Karlo Balić“ u Franjevačkom samostanu Sluge Božjega oca fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku, u 19 sati.

Izlagači na „Okruglom stolu“ bili su: Mira Maslov, OFS, ministra; Zoran Jurišić, OFS, povjerenik za informacije i komunikaciju i fra Stipe Nimac, OFM, duhovni asistent.

Temeljni sadržaj okruglog stola i rasprave bio je tekst prof. dr. sc. fra Anđelka Domazeta, OFM, dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu [Anđelko Domazet, Uvod u misterij Krista i povijest spasenja (skripta), Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Split, zimski semestar, ak. god. 2017./2018. Motrište Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) o dijalogu uopće, o ekumenskom dijalogu i međureligijskom dijalogu, str. 6.-9.].

Uz domaćina, Mjesno bratstvo OFS-a „Blagovijest“, Split – Trstenik, na okrugli stol su pozvani članovi i ostala četiri Mjesna bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) grada Splita: Mjesno bratstvo „Gospa od Pojišana“, Split – Pojišan; Mjesno bratstvo OFS-a „Gospa od zdravlja“, Split – Dobri; Mjesno bratstvo OFS-a „Sv. Frano“, Split – Obala; Mjesno bratstvo OFS-a „Sveta Obitelj“, Split – Sukoišan

Pozvana su na okrugli stol i tri Mjesna bratstva OFS-a s bogatom tradicijom i vrlo aktivna i danas, koja gravitiraju gradu Splitu: Mjesno bratstvo OFS-a "Gospa od Karmela", Omiš; Mjesno bratstvo OFS-audotvorna Gospa Sinjska", Sinj i Mjesno bratstvo OFS-a "Sv. Elizabeta Ugarska", Trogir Drid.

Mira Maslov, OFS, ministra, u ulozi domaćina, pozdravila je sve nazočne i zaželjela dobrodošlicu ističući da je dobro i lijepo kada se braća i sestre svjetovni franjevci i franjevke susreću i uče zajedno.

Potom je Snježana Burica Glibota, OFS, tajnica pročitala temeljni tekst o „Trajnoj formaciji“ iz Generalnih konstitucija OFS-a, čl. 40, br. 1-3.:

„1. Formacija braće koja je započela u prethodnim razdobljima ostvaruje se trajno i neprekidno. To treba shvatiti kao pomoć u obraćenju svakog i svih kao i u ispunjenju vlastitog poslanja u Crkvi i društvu.

2. Bratstvo je dužno posebnu pozornost poklanjati formaciji novozavjetovanih i privremeno zavjetovanih kako bi pridonijelo sazrijevanju njihovog poziva i ukorjenjivanju osjećaja pripadnosti.

3. Trajna formacija, također kroz tečajeve, susrete, izmjenu iskustava, ima za cilj pomagati svoj braći:

- da slušaju i razmatraju Božju riječ »prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje«;

- da, prosvijetljeni vjerom i pomognuti dokumentima crkvenog učiteljstva, razmišljaju o zbivanjima u Crkvi i društvu, te da, sukladno tome, zauzimaju dosljedne stavove;

- da odjelotvore i prodube franjevački poziv izučavajući spise sv. Franje, sv. Klare i franjevačkih autora.“

Trenutno, na svim razinama: međunarodnoj, nacionalnoj, područnoj i mjesnoj razini OFS-a „trajna formacija“ se stavlja kao prioritet. Taj prioritet stavilo je i Mjesno bratstvo OFS-a „Blagovijest“ kao svoj vlastiti prioritet.

Slijedeći smjernice OFS-a i motivirani istim smjernicama, Vijeće Mjesnoga bratstva OFS-a „Blagovijest“, na svojoj prvoj sjednici u 2018. predložilo je svim članovima istoga OFS-a da se ususret „Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana“ (18.-25. 1. 2018.) priredi okrugli stol na temu „Ekumenizam i međureligijski dijalog – opredjeljenje OFS-a“. Svi su prijedlog jednoglasno prihvatili na Vijeću, potom i na skupštini OFS-a (Zapisnik 1. sjednice Vijeća Mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) "Blagovijest", Split – Trstenik, 5. siječnja 2018.).

Prvi izlagač na  „okruglom stolu“ bila je Mira Maslov, OFS, ministra, koja je iznijela kratku povijest „Molitvene osmine za jedinstvo kršćana“ te istakla: „Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, u sjevernoj se Zemljinoj hemisferi tradicionalno slavi od 18. do 25. siječnja. Te je datume još 1908. predložio o. Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla (slavi se 25. siječnja). Ta dva datuma stoga imaju i svoja simbolična značenja. Prvi datum naznačuje cilj molitve: sve kršćanstvo u zajedništvu s apostolskim prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na način ili metodu kojom je jedino moguće postići taj cilj: temeljito obraćenje Kristu, svakog kršćanina, u svim kršćanskim zajednicama, obraćenjem kakvo je npr. bilo ono sv. Pavla kod Damaska.

Na južnoj hemisferi, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to još 1926. preporučio pokret Vjera i ustrojstvo). I blagdan Duhova je također znakovit i bogat simbolikom, budući da je Duh Sveti Onaj po kojem se ostvaruje i vrši svako istinsko i Bogu sukladno jedinstvo. Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme također primjereno i za provođenje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih koji su Osminu već slavili u siječanjskom terminu.“

Nadalje je napomenula da Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, Povjerenstvo „Vjera i ustrojstvo“ ekumenskog vijeća Crkava, svake godine priređuju Molitveni priručnik. Materijali, kako se ističe u Priručniku, nisu ograničeni samo na jedan tjedan u godini, bilo to u siječnju, bilo oko Duhova. Neka svaka sredina bude fleksibilna i prilagodljiva ne samo glede tih dvaju preporučenih termina Osmine, nego i glede uporabe molitvenih materijala u bilo koje drugo doba godine. Ovdje ponuđeni materijal/priručnik neka bude shvaćen kao mogućnost da ga se koristi tijekom cijele godine, uvijek iznova pronalazeći prigode, da se zajednički moli za takvo i toliko jedinstvo kršćana, kakvo je Krist htio i za koje je molio, zaključila je Mira, ministra.

(Usp. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana. Povjerenstvo „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća Crkava, Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči“ (Iz 15, 6), ur. Jure Zečević, OCD, Kršćanska sadašnjost/Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog, Zagreb, 2017. str. 16.-17.)

Drugi izlagač bio je Zoran Jurišić, OFS, povjerenik za informacije i komunikaciju u Mjesnom bratstvu OFS-a „Blagovijest“. On je  predočio i aktualizirao „Ekumenizam i međureligijski dijalog kao koncilsko opredjeljenje“ oslanjajući se na dio teksta prof. dr. sc. fra Anđelka Domazeta, OFM (vidjeti gore bibliografsku jedinicu): „Pojam dijalog (gr. dialogos) znači razgovor između dvojice ili više osoba. Katolička je Crkva na Drugom vatikanskom saboru prihvatila ekumensko usmjerenje i međureligijski dijalog kao svoje trajno opredjeljenje. Pod ekumenizmom podrazumijevamo sva nastojanja i pothvate koji su usmjereni prema punom jedinstvu svih kršćanskih Crkava.

Temeljni dokument koji donosi načela i smjernice za ekumensko djelovanje jest Dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio. No, važni ekumenski izričaji nalaze se i u drugim koncilskim tekstovima kao u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi (LG), Pastoralnoj konstituciji o Crkvi (GS) i dr. U postkoncilskom vremenu vodi se dijalog na različitim razinama: doktinarni (teološki) glede važnih teoloških pitanja u kojima među kršćanima postoje različita shvaćanja koja su zapreka jedinstvu. Pastoralni dijalog (dijalog ljubavi) koji potiče međusobno bolje upoznavanje, prevladavanje postojećih predrasuda i izgradnju povjerenja. Treća dimenzija dijaloga je tzv. duhovni dijalog u kojemu se u duhu otvorenosti i međusobnog poštivanja te uvažavanja moli za jedinstvo kršćana.

Odnos kršćanstva prema nekršćanskim religijama na nov je način definiran osobito u koncilskom dokumentu Nostra aetate (NA). Koncil želi time pomiriti dvije temeljne kršćanske istine: prvo, da je Isus Krist jedini posrednik i put spasenja koji nam je dostupan u Crkvi – njegovu tijelu; drugo, da Bog hoće spasenje svih ljudi, dakle i onih koji ne pripadaju Crkvi i milost spasenja daje ljudima na način koji samo on zna. Iz toga slijedi pozitivno vrednovanje i nekršćanskih religija odnosno u njima prisutnih elemenata religioznosti (molitva, obredi, dobra djela). Crkva te religije smatra kao "pripremu za Evanđelje" tj. za kršćanski navještaj. No, prema katoličkom shvaćanju, premda Crkva poštuje druge nekršćanske religije, one nisu jednakovrijedni putovi spasenja, njihovi pripadnici su u objektivno deficitarnoj situaciji glede spasenja.

Ovome treba dodati i treću vrstu dijaloga što ga je Crkva započela s drugim područjima ljudske djelatnosti: sa filozofijom, znanosti, umjetnosti, gospodarstvom te modernom kulturom općenito. Crkveni odnos prema tim područjima može se sažeti u načelo: niti modernu kulturu paušalno odbacivati niti je posve prihvaćati nego s njom ući u kritički dijalog i suradnju. Dakle, imamo tri vrste dijaloga: a) među kršćanima, b) religijski dijalog i c) dijalog među svim ljudima radi postizanja mira i suživota u svijetu“, zaključio je povjerenik za informacije i komunikaciju Zoran Jurišić.

Treći izlagač bio je fra Stipe Nimac, OFM, duhovni asistent. Postavio je pitanje „Što je kršćanstvo po evanđelju Isusa Krista kod sv. Franje Asiškoga“? „Franjo razvija svoju viziju uloge kršćanstva u svijetu, ističući posebno važnost dviju stvari: jednakosti i bratstva:

-          jednakost znači jednako dostojanstvo svakoga čovjeka;

-          bratstvo znači izgradnja društva u istini, pravdi, ljubavi i slobodi (usp. papa Ivan XXIII. Mir na zemlji).

Pogledajmo kako se to očituje u raznim epohama ljudske civilizacije do danas:

a)     U doba feudalizma gdje je među ljudima vladao odnos gospodar i sluga. Franjo propovijeda istinu o jednakosti ljudi, te izgradnju društva i vjerske zajednice, crkve, kao bratstva. Radi toga je bio odlučno protiv osvajačkih ratova u svoje vrijeme – i azijskih i europskih, džihadskih i križarskih, te za dijalog između kršćanstva i islama radi mira među svim ljudima i narodima, kulturama i religijama.

b)     U doba kapitalizma i socijalizma, posebno u fašizmu i komunizmu, gdje se naučava ideologija nadmoći i sukoba nacije (fašizam, nacizam) ili klase (komunizam), aktualna su bila Franjina načela i vrijednosti jednakosti i bratstva u društvu i Crkvi kao zajedništva ljudi, naroda i klasa, bez mržnje i nasilja, sukoba i rata među njima.

c)     U doba  globalizacije, danas, gdje se naučava pravo i zakon jačega i većega, opet se pokazuje važnost i suvremenost načela i vrijednosti jednakosti i bratstva među ljudima i narodima u izgradnji društva i crkve. Na taj način se izbjegava sukob i rat civilizacija/kultura i religija, te izgradnja civilizacije mira, solidarnosti i ljubavi.

Bog je s malenima, kao što u svojoj molitvi kaže Isus: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (Mt 11, 25; iz Evanđelja u misi na blagdan sv. Franje).

Važno je vidjeti da Franjo ovdje ne ističe vrijednost jedinstva u uređenju društva i crkve, vjerojatno zato što je u jedinstvu vidio opasnost za samostalnost i slobodu pojedinaca i zajednica, odnosno poštivanja njihove različitosti, te prihvaćanje jedinstva kao ideološkog, vjerskog i nacionalno-političkog jednoumlja i totalitarizma.

Franjo zato upravo hoće da njegovi fratri (i Franjevački svjetovni red, OFS, svjetovne franjevke i svjetovni franjevci, cjelokupna Franjevačka obitelj...) budu mala ili manja braćafratres minores (Pravilo)“ – zaključio je fra Stipe. (Usp. fra Luka Markešić, Sveti Franjo Asiški. Viđenje, nasljedovanje i štovanje, Franjevačka teologija, Sarajevo 2010. str. 15.-18.)

Poslije izlaganja razvila se bogata i konstruktivna rasprava. Sve misli i poruke možemo sažeti u ove programatske zaključke:

Prvo, ovakvih susreta i ovakvog oblika trajne formacije i susreti na ovoj razini, u OFS-u jako su potrebni i obogaćuju nas. Na ovaj se način bolje upoznajemo i učimo jedni od drugih;

Drugo, staviti naglasak na prioritet trajne formacije te posvijestiti načelo permanentnog/trajnog odgoja i obrazovanja u vjeri;

Treće, dijalog uopće, ekumenski i međureligijski dijalog – opredjeljenje OFS-a;

Četvrto, u sklopu programa trajne formacije u OFS-u treba proučavati kako katoličku tako pravoslavnu i protestantsku konfesiju radi života i suživota jednih s drugima;

Peto, promicati „dijalog – pobožnost našega vremena“ unutar naših obitelji, župnih zajednica, društva u kojem živimo i radimo te unutar OFS-a.

Molitva

Gospodine Isuse Kriste, koji si rekao svojim apostolima: Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne gledaj naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve, daruj joj mir i jedinstvo kako je volja tvoja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1468
Ovaj mjesecOvaj mjesec62220
UkupnoUkupno5768101

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 

Administrator

franodoljanin@gmail.com