Sinj: Oproštaj od fra Bože Ančića

U srijedu, 6. prosinca 2017. u 14 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Božu Ančića koji je okrijepljen svetim sakramentima preminuo u u KBC Križine u Splitu u ponedjeljak, 4. prosinca 2017., u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju su bili sinovac fra Bože Ančić, gvardijani fra Petar Klapež i fra Domagoj Runje te dekan don Stipe Ljubas i oko sto redovnika-svećenika. Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Turjaka te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože.

Na početku mise o. Provincijal je pozdravio dekana, svećenike, bogoslove, novake i sjemeništarce te časne sestre, obitelj, rodbinu i poznanike pok. fra Bože Ančića. „Okupili smo se u ovoj misnoj žrtvi kako bismo zahvalili fra Boži za dobra koja je poduzimao za života za Provinciju, za iseljenu Crkvu i za sav kršćanski narod. Molimo i preporučimo milosrdnom Ocu brata našega fra Božu“, rekao je na početku o. Provincijal.


Pjevanje su franjevački bogoslovi pod vodstvo mo fra Jure Župića koji je svirao na orguljama. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.

Fotografije


Oproštaj provincijala fra Joška Kodžomana

Kao vjernici, zakoračili smo u vrijeme došašća, vrijeme bliže priprave za proslavu velikog otajstva naše vjere – tajnu Isusova rođenja. Uronjeni u cjelovitost tog otajstva, koje uključuje cijeli Isusov život, Njegovu smrt i Uskrsnuće, sposobni smo nešto bolje razumjeti stvarnost ljudskog života pa i smrti. U svojoj vjeri pronalazimo odgovore. U njoj pronalazimo utjehu. Ona nam je izvor snage u teškim životnim trenutcima.  Isus Krist je, za sve nas, koji u Njega vjerujemo, jamac vječnoga života. Života u kojem smrt ne  caruje, života u kojem neće biti tužnih i bolnih rastanaka. On je mjesto počinka, kako kaže u današnjem Evanđelju,  za sve koji se osjećaju umornima, shrvanima, žalosnima…

Kao ljudi vjere iščekujemo i sami svoj kraj u tihoj napetosti, nerijetko preplavljeni ljudskim sumnjama da se u svakom od nas, doista, krije nešto više od zemljanog praha. I naš je fra Božo, vjerujem, nakon tolikih godina osobnog rasta u vjeri, nakon tolikih razmišljanja o životu i smrti, nakon tolikih sprovodnih homilija, koje  je, kao svećenik, i sam negdje izgovorio, prihvatio svoj sudbonosni susret s neizbježnom smrću smiren i s velikim pouzdanjem u Isusa, svoga jedinog Učitelja.

Upravo nam je Isus pokazao kako se iz ljubavi živi i umire, ali i biva nagrađen i proslavljen zbog vjernosti, odanosti i poslušnosti. S Isusom je Kristom u svijet ušla nepobjediva snaga. On je položio kamen temeljac našem spasenju. Svaki je čovjek pozvan na sudjelovanje u božanskoj proslavi . Stoga, svi duhovni impulsi, kojima natapamo svoje duše, vršenjem svetih čina i slaveći svečanu liturgiju riječi, pomažu nam, da se i u ovom trenutku mirnije i s više vjere oprostimo od našeg dragog pokojnika fra Bože.

Fra Božo Ančić rođen je 16. ožujka 1940. u mjestu Turjaci, od oca Petra i majke Marije r. Bilić. Osnovno je školovanje završio u razdoblju od 1947. do 1955. u Turjacima, Makarskoj i Sinju. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu između 1955. i 1959. godine. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 6. srpnja 1956. godine.   Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu, gdje je i diplomirao 1966. godine. Svečane redovniče zavjete položio je u Makarskoj 8. prosinca 1963. pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Red đakonata primio je 14. srpnja 1965. u Makarskoj po rukama biskupa Frane Franića, koji ga je dan poslije, također u Makarskoj zaredio i za svećenika. Mladu je misu fra Božo proslavio u rodnim Turjacima dana 2. kolovoza 1965.

Za života fra Božo je vršio sljedeće redovničke i svećeničke službe.

Kao mladomisnik, odlukom uprave Provincije, imenovan je pomoćnikom odgojitelja novaka na Visovcu (socius magistri), a potom i na La Verni u Italiji od trećeg mjeseca 1969. do kolovoza 1970. godine. Nakon četverogodišnjeg obnašanja službe odgojitelja u novicijatu, fra Božo odlazi u Vancouver u Kanadu. Tu djeluje kao župni pomoćnik i priprema se za studij pedagogije. Godine 1971. upisuje spomenuti studij na Sveučilištu Seattle u Americi. Uvidjevši, zajedno s upravom Provincije, da mu taj studij ne može ponuditi željenu razinu stjecanja kompetencije u odgojnim znanostima, naprosto zbog drugačijeg ustrojstva, fra Božo se prebacuje u Rim na Franjevačko, danas Papinsko sveučilište „Antonianum“, gdje postiže licencijat iz filozofije 1974. godine.  Godinu prije fra Božo je postigao licencijat iz teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu. Nakon rimske epizode, u svojstvu provincijalova delegata, fra Božo se vraća u San Jose u Ameriku, gdje ostaje godinu dana. Iako se moglo očekivati da će se fra Božo prije ili kasnije vratiti u Provinciju i preuzeti neku od odgojnih službi, njegov je životni put, uslijed nepredvidljivog razvoja događaja i pastoralnih potreba, otišao u potpuno drugom smjeru. Godine 1976. započinje najduža epizoda njegova svećeničkog i redovničkog života i to u Njemačkoj kao misionara među našim iseljenicima. Dvije je godine proveo kao voditelj misije u Rosenheimu od 1976. do 1978. Nakon Rosenheima, uprava Provincije fra Božu šalje u Kӧln, gdje će ostati do 1982. godine. Iste se godine fra Božo vraća u Hrvatsku u Split na mjesto najprije tajnika Provincije, zatim osobnog provincijalova tajnika i definitora – člana provincijske Uprave. Godine 1986. fra Božo se vraća u Njemačku u München, gdje je do 1994., u samostanu St. Gabriel, vršio službe gvardijana, župnog vikara i provincijalova delegata za Njemačku. Hrvatsku katoličku misiju Siendelfingen, kao voditelj, preuzeo je 1994. i tu je ostao do 2000. godine. Potom je tri godine  vodio Hrvatsku katoličku župu München. Nakon toga, prešavši u samostan St. Gabriel, fra Božo je, kroz duži niz godina, obnašao službe provincijskog prokuratora, ekonoma samostana i župnog vikara u Hrvatskoj katoličkoj župi München. Godine 2016. biva umirovljen, te se u ljeto 2017. vraća u Hrvatsku u Split, u samostan na Trsteniku. Posljednje mjesece života, fra Božo je pobolijevao i uglavnom je dane provodio na relaciji bolnica samostan. U ponedjeljak, 4. prosinca 2017., okrijepljen svetim sakramentima, u KBC Križine u Splitu, u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva, fra Božo je preminuo.

Križ bolesti pratio je fra Božu dobar dio života, već od 1969., kada je doživio perforaciju čira na želucu, iako je on sve te svoje tegobe stoički podnosio. Nije bio od onih koji bi se izvlačili, uvijek bi poslušao i podmetnuo leđa. Svaki je poslao i zaduženje savjesno izvršavao. Nije se štedio. U puno je životnih situacija bio uključen, ne jer ih je birao ili izazivao, već iz razloga, jer su mu ljudi vjerovali i jer je bio pedantan i diskretan. Povjeravane su mu delikatne službe, bilo da je riječ o brizi za neka gospodarska pitanja Provincije, bilo da je riječ o drugim zadaćama, koje ne biste uvijek mogli povjeriti nekom drugom. Na fra Božu ste se mogli uvijek osloniti. Pa i onda kada je u određenim pitanjima imao neko svoje drugačije mišljenje ili stav, fra Božo je to znao na sebi svojstven način izreći. Uvijek bez ljutnje, obazrivo. Ja sam ga imao čast malo bolje upoznati u tim njegovim zadnjim godinama života, kada je on već toliko toga prošao i iskusio, u razdoblju, rekao bih, njegova polaganog i svjesnog posustajanja od stalnog nastojanja da sve ljude oko sebe stavi u red, da ih disciplinira i na neki način uozbilji pred životnim izazovima koji neprestano izranjaju.

Uostalom, raznovrsnost službi koje je fra Božo u Provinciji obnašao, dovoljno govori i o njegovim osobnim talentima, ali i o velikom povjerenju od strane provincijskih Uprava, koje mu je tijekom njegova svećeničkog služenja jasno iskazivano.  Pastoralna predanost u radu s vjerničkim narodom Božjim, bliskost s potrebnima i onima koji su u raznim životnim nevoljama, diskretnost u pitanjima od važnosti za život i funkcioniranje Provincije, savjetodavna sposobnost, kao i kompetencija u ekonomskim i gospodarskim pitanjima, samo su neke od sposobnosti i osobnih kvaliteta čovjeka, od kojeg se u ovom trenutku opraštamo.

Razmišljajući o fra Boži, pomislio sam da je čeznuo za drugačijim svećeničkim životom, bez prevelike administracije, bez papirologije, bez tih nekih „specijalnih“ zadataka koji su sa sobom nerijetko nosili i strah i neizvjesnost. Fra Božu možemo mirne duše ubrojiti u red onih naših svećenika, koji su polagali temelje organiziranoj duhovnoj brizi za naše iseljenike, posebno u Njemačkoj. Neumoran je bio u borbi za stvaranje boljih uvjeta života i rada za naše iseljenike u Njemačkoj, pa i u prekomorskim zemljama, kod nadležnih crkvenih vlasti. Znao se postaviti, pripremiti i mora se priznati da je u tom svom nastojanju imao i uspjeha.  Primjer je uspješna obnova misijske zgrade u Münchenu, kao i kao i samostana St. Gabriel.  Naravno da je, kao istaknuti pojedinac u tuđini, i on iskusio opasnosti i zamke koje su katoličkim svećenicima, u vrijeme bivše države postavljali članovi Udbe. Nema dvojbe da je i u njemu to iskustvo straha i stalne opasnosti, paraliziralo  tolika nastojanja da u sebi razvije oslobađajuću snagu Evanđelja.

Ne mogu fra Božu zamisliti u nikakvoj drugoj životnoj ulozi, već kao redovnika i svećenika. Život u redovničkoj Zajednici bio je za njega ali i za nas jasan izraz njegove želje da se susretne s Bogom, da živi u Božjoj blizini, te izraz ljudske čežnje da  već na zemlji iskusi prihvaćanje i mjesto rasta u ljubavi, tu među svojom braćom.

Koliko sam god tužan zbog fra Božine prerane smrti, jer smatram da je bio zaslužio odmor, nakon tolikih desetljeća vjernog služenja Bogu i ljudima, utoliko me tješe riječi Evanđelja koje smo čuli: „Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28) Fra Božo je čuo riječi svoga jedinoga Učitelja, Isusa Krista i nije odolio tom opojnom zovu. Siguran sam da će ga Bog primiti u prostranstva svoje svjetlosti i mir i da će konačno otpočinuti od svih poslova, planova, misli, snova…

Hvala svima koji su fra Boži bili od pomoći i na usluzi, prije svega u danima njegove bolesti. U njegovo ime od svih vas, koje je moguće bilo čime povrijedio tražim iskreno oproštenje, kako bi se pomiren sa svima mogao susresti s jedinim pravednim sudcem.

Hvala i vama, poštovana obitelji Ančić, iz koje je ponikao naš fra Božo. Budite ponosi na tog svog sina, koji je o svojoj obitelji, o svom plemenu pronio najbolji glas.

Fra Božo je svojim životom, zadužio našu Provinciju, našu Crkvu, posebno onu iseljenu, naš narod za čije se dobro zauzimao svim srcem.  Uza sve svoje svećeničke poslove, fra Božo se dugi niz godina bavio i istraživanjem prošlosti svoga rodnog mjesta. Rezultat tog rada jest knjiga, koja je prelomljena i koja će uskoro ugledati svjetlo dana a nosi naslov „Prošlost i baština Turjaka – putovanje kroz prostor i vrijeme

Braćo i sestre, u susretu sa smrću naših dragih pokojnika, najbolje uviđamo koje bogatstvo svaki pojedinac znači za svijet i za Crkvu Božju u njemu. Neka i nas milost Božja potakne u ovom trenutku na odluku da predanije živimo i radimo, te da s poštovanjem pristupamo osobi svakog čovjeka, a našem fra Boži neka udijeli zasluženi vječni počinak i mir duše, za kojim je kao čovjek tu na zemlji tragao i čeznuo.

Počivao u miru Božjem!


***************

Mons. Marin Barišić

Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

Split, 5, prosinca 2017.

Br. 330/2017.

Poštovani gospodin
FRA JOŠKO KODŽOMAN
Provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja

Poštovani oče Provincijale,

primio sam vijest da je subrat, pokojni fra Božo Ančić, završio svoje ovozemaljsko hodočašće upravo na početku novog liturgijskog vremena - došašća. Najveći dio svoga svećeničkog i redovničkog života fra Božo je proveo u pastoralnom radu među našim ljudima u inozemstvu. Njegovog povratak u domovinu Hrvatsku bio je samo zadnja etapa puta prema konačnoj Nebeskoj domovini. Vjerujemo da je ovim prijelazom u kuću Oca nebeskog završilo i njegovo životno došašće jer je susreo Onoga kojega i mi u nadi čekamo.

Izražavajući svoju ljudsku i vjerničku blizinu Vama oče Provincijale, braći franjevcima, rodbini i prijateljima, a zahvalan pokojnom fra Boži za njegov uzoran i vjeran svećenički život, rado ću ga se sjetiti u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!

+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

**************

Fra Boris Čarić – München

Mnogopoštovani oče Provincijale,

poštovani svećenici, redovnici, redovnice,

poštovana rodbino pok. fra Bože,

braćo i sestre u Kristu,

ovim putem želim se oprostiti od uistinu dragog nam fra Bože i to u ime nadbiskupije München-Freising, kako me zamolio Msgr. Alexander Hoffmann, voditelj odjela za strane zajednice, u ime samostanske obitelji St. Gabriel kojoj pripadaju svi mi fratri koji djeluju u Njemačkoj, u ime svih fratara, đakona, časnih sestara i vjernika Hrvatske katoličke župe München kao i u svoje osobno ime.

Od 53 godine svoga svećeničko-franjevačkog djelovanja fra Božo je među Hrvatima-vjernicima u Njemačkoj proveo 29. godina. Bio je voditelj Hrvatskih katoličkih misija Rosenheim, Köln, Sindelfingen, te 3 godine voditelj i 13 godina dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji/župi München.

Važno je također napomenuti njegovu ulogu u preuzimanju franjevačkog samostana St. Gabriel gdje je 8 godina bio gvardijan samostana i uz to je djelovao kao župski vikar njemačke župe St. Gabriel.

Fra Boži pripada također velika zasluga što je kao provincijski prokurator u Njemačkoj kroz 11 godina učinio nama fratrima život i djelovanje uvelike lakšim i jednostavnijim kroz prilagodbu crkvenim i civilnim zakonima.

Svojim djelovanje i otvorenošću fra Božo je ostavio duboki trag po čemu ćemo ga jako dobro pamtiti. Iza njega su ostali djelotvorni pastoralni planovi i projekti koji i danas imaju važnu ulogu u pastoralnom djelovanju među našim vjernicima.

Njegove riječi te njegova prisutnost i blizina davala je svakome osjećaj blizine svećenika, franjevca i čovjeka što je izrazito važno među našim vjernicima u tuđini koji su tako pronalazili iznova svoj vjerski i nacionalni identitet, što nije uvijek jednostavno zbog odvojenosti od Domovine.

Dragi fra Božo, hvala ti za sve dobro koje si učinio kroz svoj svećenički i redovnički život. Neka ti nebeski Otac, kojemu si posveti svoj život u služenju bratu čovjeku, bude nagrada, a nama ćeš uvijek ostati u dragoj uspomeni.

fra Boris Čarić,

župnik Hrvatske katoličke župe München i

provincijski prokurator za Njemačku

****************

Fra Petar Gulić - župnik Turjaka

Poštovani oče dekanu, mnp. o. Provincijale, poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi bogoslovi, cijenjena  rodbino našeg fra Bože, dragi vjernici!

Ispraćajući zemne ostatke našeg fra Bože na vječni počinak, uputili smo molitvu sv. mise za njegovu dušu, stoga mi dopustite da se u ime svih svećenika, časnih sestara i župljana župe sv. Ante - Turjaci, kao i u svoje osobno ime, oprostim od našeg fra Bože.

Dragi fra Bože, ljubav i odanost prema Bogu i Hrvatskom kršćanskom puku koju si ponio iz roditeljskog doma krasila te je kao redovnika, svećenika, prijatelja na svakom koraku života tvoga. Najveći dio svoga života proživio si po svijetu radeći na njivi Gospodnjoj, te i u trenutcima iskušenja, ostao si vjeran svom Učitelju, svom franjevačkom bratstvu, svom hrvatskom narodu, a nadasve svojoj rodbini i  svojim Turjacima, koje si neizmjerno volio, te nikada i ničim nisi okaljao njihovo  ime. Listajući kroniku naše župe, upoznat sam da si kod svih zahvata uređenja crkve sv. Ante i njenog okolišu, putem svojih prijatelja po svijetu priskakao u pomoć financijskim darom. U zadnje vrijeme najviše si se angažirao oko uređenja  knjige povijest župe sv. Ante u Turjacima, te si se radovao da bi ista ugledala svjetlo dana povodom završetka proslave 330 godišnjice naše župe, koju smo proslavili zahvalnim, svečanim misnim slavljem prije tri dana 3. 12. 2017., no bolest te spriječi da planirano i dovedeš kraju.

Dragi fra Bože, kao mlađi subrat, danas s puno zahvalnosti stojim pred tobom  svećenikom, prijateljem i zahvaljujem Ocu nebeskom što si bio naš, zahvaljujem ti za svu dobrotu kojom si zračio radeći s puno ljubavi, obnašajući dužnosti koje ti je povjerilo čelništvo  našeg provincijskog bratstva. Hvala što si svojim predanim radom i van granica naše Hrvatske, širio dobrotu o svojoj rodnoj župi, o svojim Turjacima, Splitsko-Makarskoj nadbiskupiji i svojoj domovini Hrvatskoj. Otac Nebeski neka te obilato nagradi za odanost i vjernost i molim: bdij nad nama svojim zagovorom kod Oca Nebeskoga. Vama draga rodbino upućujem iskrenu sućut te kličem: Bez obzira na žalost rastanka, budite ponosni što je bio vaš i što postade vašim i našim zagovornikom kod Oca nebeskoga.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

****************

Fra Domagoj Runje

Nakon dugogodišnjeg života i rada u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Njemačkoj dekretom mnp. o. Provincijala od 29. svibnja 2017. fra Božo Ančić postao je članom našega bratstva Franjevačkoga samostana Časnoga Sluge Božjega o. fra Ante Antića na Trsteniku u Splitu. Tijekom ljeta fra Božo se polako doselio i uključio u život bratstva. Premda već  vidljivo narušena zdravlja fra Božo se nije predao malodušnosti. Pokazivao je veliko zanimanje za sve što se događalo u našem samostanu i crkvi. Veselilo ga je kad je vidio punu crkvu naroda i radovao se svakoj aktivnosti  naše franjevačke zajednice.

Svoju bolest strpljivo je podnosio i nastojao da nikomu ne bude ni na najmanji teret.  Jedino kad je bol postala neizdrživa  tražio je liječničku pomoć.  Posljednji put bilo je to upravo na blagdan Gospe od zdravlja 21. studenoga. U ranim jutarnjim satima fra Božo se obratio za pomoć fra Petru Milanoviću Trapi čija je soba bila uz njegovu i koji mu je uvijek bio na usluzi.  Istoga dana fra Božo je hospitaliziran u splitskoj bolnici Križine.

Premda fra Božina dijagnoza nije bila nadobudna  kad god bih ga posjetio ostavljao je dojam da mu je sve bolje i u svim je susretima bio maksimalno srdačan i obazriv.

Fra Božo je dugo godina živio u Njemačkoj što je ostavilo traga i na njegov rječnik. Svako malo u njegovoj rečenici našla bi se pokoja njemačka riječ. Tako mi je u prošli četvrtak rekao: „Još ovaj wochenende bit ću u bolnici, a onda će me pustiti kući.“

Mislio sam tada da to znači povratak u samostan. Međutim, ima u njemačkom jeziku jedan arhaični izraz heimgehen koji doslovno znači ići kući, ali se misli na onu pravu kuću nebeskoga Oca.

Doista, nakon što je u bolnici proboravio svoj posljednji wochenende fra Božu su pustili da ide kući svojega  Oca u kojoj naš Gospodin Isus Krist svim svojim učenicima pripravlja mjesto (Iv 14,2).

Dragi fra Božo, počivaj u kući svojega Oca u miru Isusa Krista i zajedništvu Duha Svetoga. Amen.

fra Domagoj Runje

gvardijan

**********************

Fra Ivica Erceg – Sindelfingen

(tekst je pročitao fra Petar Komljenović)

Mnogopoštovani oče Provincijale,

poštovani svećenici, redovnici, redovnice,

poštovana rodbino pok. fra Bože,

braćo i sestre u Kristu,

u ime Hrvatskih katoličkih zajednica Sindelfingen, Leonberg i Herrenberg želim se oprostiti od fra Bože Ančića. Fra Božo je bio voditelj Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od 1994.-2000. godine. Žao mi je što ne mogu prisustvovati sprovodnim obredima, a drago mi je da se u ime naših Zajednica od fra Bože oprosti fra Petar Komljenović – prvo duhovno zvanje iz naše Zajednice, na čiji je odaziv da postane franjevac najviše utjecao upravo fra Božo.

Prigodom proslave 35.-te obljetnice naše Misije, fra Božo je u monografiji zapisao moto svoga djelovanja: Odvažno naprijed! Zahvalno unatrag! Ljubeći oko sebe! Vjerujući prema gore! U nastavku zapisa: Išlo se kroz mučna vremena i teške godine... Ali –potpomognuti snagom Božjom – nošeni smo bili načelom „sve na veću slavu Božju“ i na dobrobit roda našeg hrvatskoga!

Dragi fra Božo, hvala ti za svako dobro koje si utkao u život i rad naših Zajednica. Vjerujući prema gore, nadamo se da ćeš čuti riječi Gospodinove:Valjaš fra Božo, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!

Sindelfingen, 06. 12. 2017.

fra Ivica Erceg,

župnik Hrvatskih katoličkih zajednica

Sindefingen, Leonberg i Herrenberg

**********************

Fra Petar Klapež – gvardijan

Mnogo poštovani oče provincijale, braćo svećenici, cijenjene časne sestre, ožalošćena rodbino, cijenjeni prijatelji i znanci od našega fra Bože.

Za  fra Božu moglo bi životno geslo glasiti "Ljubavlju u pravednosti!“ To ga je geslo pratilo tijekom cijeloga života, i usmjerilo njegov način razmišljanja, vrednovanja, odabira, donošenja odluka, te predlaganja smjera pastoralnoga djelovanja u našoj Provinciji.   Bio je "pravedan" čovjek, u duhu svetoga Josipa, te onih koji su u biblijskoj tradiciji znali slušati glas Božjega poziva, upućenoga ne samo njima osobno, nego i zajednicama u koje su bili poslani. Ta je pravednost bogata poniznim pristajanjem Božjoj volji bila temelj njegove duboke ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku, koji je bio svjetlost, nadahnuće i snaga u  službama povjerenih od Provincije u doba u kojemu su važne društvene i političke promjene obuhvatile našu Domovinu i Europu.

Ljubav prema Bogu i Crkvi, našoj Domovini i Provinciji, i briga za život i dostojanstvo svakoga čovjeka, od njega su  učinili apostola te zajedničke izgradnje sretne budućnosti na temelju prošlih, radosnih i bolnih iskustava Crkve i našeg hrvatskog naroda. U stalnom zajedništvu i duhovnoj povezanosti s  Domovinskom i inozemnom Crkvom., velikom je mudrošću rješavao brojna pitanja i probleme u vjerskom poslanjem naše Provincije u tuzemstvu i inozemstvu.

Pouzdajući se u božansku providnost s optimizmom je gledao na novo tisućljeće, u koje mu je bilo dano doživjeti zajednice vjernika Hrvata u Hrvatskim Katoličkim Misijama u Njemačkoj dolaskom hrvatske slobode.

U posljednjem je razdoblju života bio izmoren trpljenjem, koje je podnosio mirnoga duha. I u toj je kušnji ostao svjedok pouzdanja u dobrotu i ljubav svemogućega Boga, sve do prošlog ponedjeljka kada je blago u Gospodinu preminuo.

Osobno sam uvijek cijenio njegovu iskrenu dobrotu, jednostavnost, otvorenost i srdačno zauzimanje za Crkvu u Hrvatskoj i inozemnim hrvatskim katoličkim Misijama u Njemačkoj, kao i za sva zbivanja u našoj Provinciji i njegovim rodnim Turjacima  čiju je povijest priredio u svojoj pisanoj riječi u novoj knjizi „Povijest Turjaka“, koja će ovih dana izići iz tiska.

Dragi fra Božo takav ćeš ostati u mojemu sjećanju i molitvi. Neka te dobri i milosrdni Bog Otac po zagovoru naše nebeske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske,kojoj si se posebno svaki dan molio i njezinu slavu pronio po cijelome svijetu nagradi vječnom Domovinom na nebesima!

Počivao u miru Božjem!

*********************

Zahvala fra Bože Ančića ml.

U ime naše obitelji, one u kojoj se rodio i one za koju smo se opredijelili (fratarska), zahvaljujem svima koji s nama dijele vjeru i nadu u uskrsnuće, a tugu zbog ljudskog gubitka. Na našoj obiteljskoj grobnici u Turjacima stoji natpis: „Dok ljubav plače, vjera tješi“.

Ako samo kao ljudi prihvatimo njegov odlazak, na gubitku smo. Prihvatimo li to kao vjernici, na dobitku smo. Ta i sami vjerujemo  i nadamo se susretu s Gospodinom. Njegov je advent završio, a mi smo još u iščekivanju.

Dužan sam zahvaliti svima koji su mu pomogli ne samo u danima bolesti nego i kroz cijeli život. Znam da su mnogi željeli i htjeli učiniti što se da učiniti. Ali, očito se ništa više nije moglo. Pristojnost i činjenice nalažu kazati riječi zahvale onima koji su, spletom okolnosti ili voljom Božjom, svejedno, s njim proveli najviše vremena u posljednjim danima njegova života i bili mu pri ruci. Hvala medicinskom osoblju KBC Križine, a posebno smo zahvalni medicinskoj sestri Nives Koprčina koja je bila uz njega i kad je duša krenula k Bogu na istinu. Na poseban način izražavamo zahvalnost, kako mi to u obitelji kažemo, Nadi tetinoj i malom Luki. Nepoštenje i nepravda bi bilo ne spomenuti Božu Markovića, Božu Paškina, koji je u dalekoj Argentini. Svjedokom sam da je Bože bio Boži radost i veselje. Bili su više od prijatelja, bili u duhovna braća.

Zahvaljujem mojim fratrima u samostanu na Trsteniku i gvardijanu fra Domagoju Runji te fratrima u Sinju i gvardijanu fra Petru Klapežu.

Također zahvaljujem svima koji ste došli il iste željeli a niste mogli doći na ovaj ispraćaj.

Posebna zahvala mojoj braći iz Gardijske mehanizirane brigade i braći iz ATJ „Lučko“ koji su došli sa mnom podijeliti vjeru u uskrsnuće.

Još jednom hvala svima i preporučamo se u molitvi. On počivao, a mi živjeli u miru Božjem.

*********************

SUĆUTI

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Directio Nationalis Operum pro Migrationibus Croatis

Zagreb, 4. prosinca 2017.

Mnogopoštovani

Fra Joško KODŽOMAN, provincijal

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Trg Gaje Bulata 3 21000 SPLIT

Bog naš jest Bog koji spašava,

Gospodin od smrti izbavlja.

(Ps 68,21)

Mnogopoštovani Oče,

Iz katoličkih sam medija saznao da je danas preminuo Vaš subrat fra Božo Ančić, koji je tijekom nepunih 78 godina života, 62 godine redovništva i 53 godine svećeništva značajno djelovao i među hrvatskim katolicima i njihovim potomcima u inozemstvu, pastoralno im služeći te se za njih nesebično dajući.

Vama i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja izražavam kršćansku sućut, ispunjenu nadom u ponovni susret s dragim Pokojnikom kod Gospodina u Njegovu vječnom Kraljevstvu.

Vjerujem kako će pokojni fra Božo ostati u trajnom spomenu i molitvama naših vjernika u Vancouveru, San Joseu, Rosenheimu, Kölnu, Sindelflngenu i Münchenu, kao i u svim drugim mjestima, gdje je djelovao. Osobito će ga se sa zahvalnošću sjećati oni naši prognanici i izbjeglice iz teškoga vremena Domovinskoga rata koji su potražili pomoć i spas u Njemačkoj, gdje je on u to doba djelovao kao gvardijan, župni vikar i kasnije voditelj Misije.

Pridružujući se molitvama za pokoj duše fra Bože, iskreno Vas u Gospodinu pozdravljam,

vlč. dr. Tomislav Markić,

nacionalni ravnatelj

********************

KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

HRVATSKI DUŠOBRIŽNIČKI URED U NJEMAČKOJ

Poštovani o. Provincijale, dragi fra Joško,

poštovani članovi Provincije Presvetog Otkupitelja,

doznali smo tužnu vijest da je danas preminuo član Vaše Provincije, dugogodišnji hrvatski dušobrižnik u Njemačkoj fra Božo Ančić.

Vama osobno i svim članovima Vaše Provincije iskrena vjernička i svećenička sućut, uime svih djelatnika Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj.

vlč. Ivica Komadina, delegat

**

Obavijest o smrti koju je delegat vlč. Ivica Komadina poslao svim pastoralnim djelatnicima u Njemačkoj:

Poštovane sestre i braćo u pastoralnoj službi,

javljamo vam tužnu vijest da je, okrijepljen svetim sakramentima, u KBC Križine u Splitu, u ponedjeljak, 4. prosinca, u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva preminuo fra Božo Ančić. Misa zadušnica slavit će se u franjevačkoj crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 6. prosinca 2017. u 14 sati, a sprovodni obredi obavit će se na gradskom groblju Sv. Frane u Sinju nakon mise zadušnice.

Fra Božo Ančić rođenje 16. ožujka 1940. u Turjacima od oca Petra i majke Marije r. Bilić. Osnovnu školuje pohađao je u Turjacima, Makarskoj i Sinju (1947. - 1955.) a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu (1955.- 1959.). Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj (1959.-1965.). U novicijat je stupio 6. srpnja 1956. na Visovcu, gdje je položio prve jednostavne zavjete 7. srpnja 1957. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1963. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 14. srpnja 1965. u Makarskoj, a red prezbiterata primio je 15. srpnja 1965. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je u župi Turjaci 2. kolovoza 1965. godine.

Fra Božo je dugi niz godina djelovao kao misionar za hrvatske vjernike u Njemačkoj: u Rosenheimu (1976.- 1978.) - voditelj misije; u Kolnu (1978.- 1982.) - voditelj misije; u Sindelfingenu (1994. - 2000.) - voditelj misije; u Münchenu (2000. - 2003.) - voditelj misije; u Münchenu (2003. - 2016.) - župni vikar u misiji.

Dok zahvaljujemo Bogu na svemu što je preko fra Bože učinio za naše vjernike u Domovini i iseljeništvu, preporučimo ga u svojim molitvama.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Uime svih djelatnika Hrvatskoga dužobrižničkog ureda

Vaš vlč. Ivica Komadina, delegat

**********************

SESETRE KLARISE

 

Mnp. O. Joško Kodžoman

Provincijal Provincije Presv. Otkupitelja

Split

Mnogopoštovani Oče,

Povodom smrti dragog nam fra Bože Ančića, izražavamo Vama i braći iskrenu sućut!

Mi zahvalnim srcem nosimo u sjećanju fra Božu kao ispovjednika naše zajednice, prije dosta godina.

Zato posebno molimo Gospodina za njegovu plemenitu dušu! Neka mu bude milostiv u vječnosti i nagrada za život posvećen Bogu i ljudima, kojemu je ostao vjeran kao iskreni svećenik i franjevac!

Mir i Dobro!

S. M. Dolores Mandić i sestre Klarise iz Splita

 

**********************

Štovani!

Još jedan marni svećenik napušta „našu“ sredinu. Fra Božo je dvije trećine ovozemaljskog života proveo van Domovine uz raseljene Hrvate u Europi i Americi. Vratio se u Domovinu i blago zatvorio svoje umorne oči. Neka ga grije topla hrvatska gruda. Fra Božo počivaj u miru.

Štovani primite iskrenu sućut i živimo u vjeri da ćemo se u vječnosti opet sresti sa našim fra Božom.

Uvijek u Kristu odani

Ivo Aleksić

 

Pretraži sadržaj

Najave

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas786
Ovaj mjesecOvaj mjesec40525
UkupnoUkupno5576032

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 122 

Administrator

franodoljanin@gmail.com