Povijesna bilješka o župi Svih Svetih - Hrvace

 

SLIKA GOSPE ŽALOSNE

Prof. dr. sc. Radoslav Tomić

 

 

 

 

 

 

Turci su zagospodarili kopnenim dijelom Dalmacije krajem 15. stoljeća, iz kojega se sta­rosjedilačko stanovništvo u velikom broju ise­lilo. Radi toga je zamrla gradnja crkava i nji­hovo opremanje vrijednim umjetninama. Tek krajem 17. i početkom 18. stoljeća, kada se Dalmatinska Zagora oslobađa turske vlasti i sjedinjuje s priobalnom Dalmacijom u jedin­stvenu cjelinu u okviru Mletačke Republike, ponovno se javljaju povoljnije okolnosti za narudžbe umjetnina. Župnd crkva Svih Svetih u Hrvacima posjeduje, kao rijetko koja cr­kva u Zagori, dvije slike Gospe Žalosne i Svih Svetih koje su značajne i u širim okvirima.

Na južnom bočnom oltaru izložena je slika Gospe Žalosne1. Prikazano je poprsje Bogorodice blago spuštene glave prekrivene plavim rupcem, sklopljenih ruku ispod draperije, od kojih se vidi samo jedan prst. Otuda se slika naziva i Madonna del'dito. Bogorodičine grudi probada mač. Ikonografija prikaza oblikova­na je prema Lukinu Evanđelju: "A i tebi će samoj mač probosti dušu." (Lk 2,34). U dnu su dva anđela te natpis Stabat Mater doloro­sa. To je početni stih himne Jacopone da Todija (u prijevodu Milana Pavelića):2

Sličnih se slika nalazi po mnogim crkvama i privatnim zbirkama u Dalmaciji, ali se hrvatačka izdvaja ljepotom prikaza i dobrom sačuvanošću. Sve su one nastale prema slikama Gospe Žalosne koje je radio firentinski slikar Carlo Dolci (1616. - 1687). Od brojnih slika Gospe Žalosne, kao Dolcijev autograf suvremeni istraživači smatraju onu koja se čuva u Londonu (Trafalgar Galleries), nastalu oko 1655., te u Kopenhagenu (Staten Museum for Kunst) iz 1681. godine.3 Sve ostale redakcije (Cleveland, Muzej; Budapest, Muzej; St. Petersburg, Ermitaž; Tori­no, Galleria Sabauda; Sarasota, Ringling Muse­um; Roma, Galleria Corsini; Roma, Galleria Borghese) ne moraju biti Dolcijeva djela. Neke su mogle nastati u njegovoj radionici, a druge prema njegovu predlošku. Sve su navedene slike na formalnoj razini veoma slične: prikazano je poprsje žalosne Bogorodice, mramorno bijela lica, bez natpisa, anđela i mača. Najbliža je toj shemi Gospa Žalosna u Dobroti (crkva sv. Stasija).4 Ona se ugleda na torinski primjerak, ali su i tu razlike izrazite (npr. položaj ruku). Osim toga bokeljska slika nastala je u Settecentu i ne pokazuje kristalnu čistoću glaziranih Dolcijevih lica. Slika Gospe Žalosne u Hrvacima može se odrediti kao slobodna kopija prema Dolcijevu predlošku.

Nepoznati slikar, rekao bih krajem 18. stol­jeća, dopunio je omiljenu shemu likovima anđela, natpisom i drškom mača koji proba­da Gospino srce. Nastala je vjerojatno krajem 18. stoljeća, što odaje njezin prosvijetljeni kolorit i linearizam kojim se iscrtavaju obrisi Bogodoričina lica i draperije. Sjaj anđeoske kose i rumenilo njihovih ozarenih lica upućuju na mletačku umjetnost toga vremena koja se napajala na prijeđenim kolorističkim iskustvi­ma Settecenta.

Navedene slike prema Dolcijevu originalu nisu nastale u Firenci. S tim gradom dalmatinski naručitelji pod mletačkom vlašću nisu kontak­tirali. Umjetnine su se tijekom 17. i 19. stoljeća naručivale i kupovale gotovo isključivo u Veneciji. Sliku Žalosne Gospe donio je u Hrvace iz Venecije vojnik Kanaet. Tako nam govori pre­daja. Prema tome treba istaći da su Dolcijeva dje­la bila poznata, cijenjena i kopirana i na la­gunama, gdje su ih majstori po potrebi neznat­no preinačivali, sačuvavši osnovnu poruku dje­la: sentimentalnu pobožnost i formalnu jed­nostavnost Kristove majke. Oblikujući slavnu invenciju i sam se Carlo Dolci oslonio na Tiz-iana koji je jedan prikaz Gospe Žalosne (Madrid, Prado) darovao kralju Karlu V.5

 

 

 

 

 

Drugi o slici Žalosne Gospe

Gospa od 7 žalosti, Hrvatce kod Sinja

U selu Hrvatce kod sinja s velikom pobožnošću štuje se čudotvorna slika Gospe od sedam žalosti. Slika je vrlo dirljiva, gledaoca upravo zanosi i pobuđuje u njemu osjećaje saučešća. Nalazi se na pobočnom oltaru u župnoj crkvi.

Mnogo se nagađa tko je tu divnu sliku na­pravio i kako je ona došla u Hrvatce. Pitanje je suvišno, jer se na prvi mah vidi, da je to veoma uspjela kopija Dolcijeve Gospe Žalosne. Te su se kopije pravile u njegovoj umjetničkoj radionici, u čemu je najviše sudjelovala nje­gova kći, i širila po Italiji i izvan nje. Takvih slika ima dosta u Dalmaciji, a jedna od njih je i u Hrvacima. Majka Božja udijelila je pre­ko ove svoje slike mnoge milosti svojim što­vateljima, kako se vidi iz zavjetnih darova koji su joj bili poklonjeni, a koji su nažalost kasnije pokradeni.

Napomenuti je da su milosti dobivene u pr­vom redu u slučajevima žalosti bilo duševne ili tjelesne. Glavna je svečanost, treće nedjel­je rujna na blagdan Žalosne Gospe. Uz druge svečanosti, drži se i procesija s čudotvornom Gospinom slikom, i sretnim se smatra svaki koji joj može prisustvovati.6

'Možda je to najljepši sačuvani rad Dolcijeve škole!"1

 

"Ta kako da prodadu Majku Božju"

/op. ur. Sliku Žalosne Gospe u Hrvacima /

Drugi pohod Hrvacima S. Brusines

Do Hrvaca pratio me vrli prijatelj Petar Tripalo. Znano je da se tamo nalazi vrlo umjet­na slika Majke Božije. Čim je preuzvišeni vladika J.J. Strossmayer o tom čitao, zamoli me, neka se opitam, bli je on mogao dobiti za svoju pinoteku; on da bi bio pripravan od Salghetta ili kojega inoga valjanoga slikara dati načiniti slično lice, a uz to bi crkvu lie-po nadario. Obratio sam se na moje znance u Sinju, ali uzalud, s toga bilo mi je drago, što sam mogao umotvor taj još jednom vidit te pokušati moju sreću. Kad ja tamo, nedale­ko od stare crkve, zapazim na uzvišenom mjestu veliku novu zgradu. Pobožni oni lju­di, poduprti dakako velikom novčanom pot­porom od strane vlade, ipak uz velike vlas­tite žrtve, sagradiše novi hram, sve za volju krasne one slike. Crkva bila jedva dogotov­ljena; na velikom žrtveniku ponamjestiše Majku Božiju, oko na okolo nakićenu samim prostim bojadisanim papirom. Neima dakle ni govora da bi htjeli dati ma za koju cienu onu sliku: ta kako da prodadu Majku Božiju/?9

 

 

 

 

Prvi pohod S. Brusine Hrvacima

Po podne išli smo do bližnjega sela Hrvace, te sam na putu vido dosta jakih slojeva sadre... seljaci to mjesto zovu "Slane stine"... U Hrvace imao sam priliku vidit veoma krasnu sliku Majke Božije, bez dvojbe umotvor nu nep­oznatog slikara, za koju kažu ljudi, da ju je neki vojnik donio u ovo selo, još prije 200 go­dina. Ne umjetnost naših seljaka neda da se odstrani od nje kruna i srce od žutog mjeda, koje su priliepili ne bez uštrba samoj slici.10

 

Gospa Sinjska i Hrvatačka11

Gospa Sinjska! Izusti il sjeti je se samo, duh će ti se udilj k nebu vinuti, srce od milja topiti. Ono čudovište krasote i ljepote, zrcalo bistro veličanstva i poniženstva, prosjeva - rekao bih zrakom samog Božanstva, što čovje­ka opčara, osvoji i zanese tako, da sam ne zna, al je na nebu, ali na zemlji. Blago ti se duši, koja bdije pred vratima Njezinim, često Je pohađa i s Njom se razgovara. Nije moguće, da ne okuša kaplju rajskog blaženstva. Al srce, srce nek je čisto i sveto. Nije li pak takvo, ponizno i pouzdano nek Joj se uteče. Ona će ga bez sumnje očistiti, posvetiti.

Bilo je plemenitih i za Sinjskom Gospom ve­oma zanesenih duša u svako doba, al otkad se pojavio Njezin glasnik, broja im se ne zna.

Milo je to Njoj, a dušama vele korisno i spa­sonosno. Nego opaziti je, da one čudne milos­ti u "Gospi Sinjskoj" objavljivane, najvećima se doimlju srca našega puka. Takav je čovjek. Ono što je veliko i vanredno, osobito ga dira u srce i dušu mu osvaja.

O vi, katolički Hrvati i Hrvatice, naosob vi, braćo i sestre od Trećeg Reda sv. Franje, tamo «po Hrvatskoj, Slavoniji, Srijemu, Banatu i os­talim našim hrvatskim krajevima, koji ne imadoste sreće daje igda pohodite i vidite, mo­lite joj se i bit ćete uslišani. Primajte Njezin glasnik, da vidite čuda od milosti, da vam se srce upokoji, duša oraji. Znajte, da otkadaju je Bog ondje smjestio, kršćanske duše, koje Joj se utjecale, bjehu vazda uslišane, utješene i pomilovane.

Nego dobri Otac nebeski u svom neizmjer­nom milosrđu i ljubavi prema nama, ne ubi­re jedno samo mjesto, odakle bi dijelio bla­go svojih milosti pravovjernim štovaocima slika naše mile Majke. Jerbo evo baš nado­mak Gospe Sinjske, u ubavome selu Hrvacima, nahodi se divna slika Žalosne Gospe. Ri­jetkost je to da bi jedva slične Joj gdje našao. Iz Nje kao da izbija neka otajna sila, koja čini čovjeka da klone, da pada na koljena, da se tuče u prsa, da plače uzrok Njezine tuge i žalosti. Jednom li si Je vidio, osta ti zavazda udno srca usađena. Poznavao sam u glavu redovnika, koji Ju je natrag kakvih pedeset godina u svom djetinstvu jedan jedini put vidio pa kasnije - kako mi sam reče - nije bilo dana u njegovu životu daje se ne bi sje­tio. Ono viđenje i onako osjećanje bit će, veli, uprav povod bio, da ga Ona k Sebi pritegne, pa da on u Njezinu hramu Bogu i puku služi. Od Nje da je puno milosti primio, a jednu takovu, da veće na zemlji ni poželjeti ne može. Koja bi to milost bila, ne htjede kazati, van samo reče, da će se znati u vječnosti.

Nek stane čovjek preda Nju, nek pobožno u Nju pogled upre, on već nije svoj, već vas Nje­zin. Tužno Njezino lice lišće ko žarka strelica mu se u srce utisne, bol ga ljuta oblada, i ako iskru vjere ima, makar bio najveći i otvrdli grešnik, ganut će se i za milost će Je zaprositi.

Ova živa slika ožalošćene Marije, tako je lani zanijela bila nekog svećenika iz Amerike, da je za Nju ponudio bio seljacima milijun kru­na s namjerom da Je ponese u Ameriku za novu crkvu, što je katolički Hrvati onamo sagradiše. "Kakav milijun!" odvratiše mu se­ljaci, "ma ni za cijelu Ameriku ne bismo Je pregorjeli!" Tako im je draga, tako srcu pre­rasla, i tako Je cijene, časte i ljube. Al i Ona milostiva stostruko im odvraća svojim darovi­ma. Jest, kad bi se stalo nizati ono blago du­hovnih milosti, što ih Ona bez prestanka siplje vrhu puka svoga, tko bi ikad na kraj došao! Pa i vremena dobročinstva i tjelesna ozdravljenja neizbrojena su. Evo jednog čud­novatog i ljetos ozdravljenja.

Lovrića Anđa, žena Josipova, iz Hrvataca bolovala u splitskoj bolnici od teške bolesti, od koje se ne mogla nikako izliječiti bez ope­racije, i to po život vrlo opasne. Dan prije nego će se odlučiti, dođe joj majka. Tugujući se i jadeći se među se padne im na um Gospa Sinjska i Hrvatačka te ko dogovorno jedno­dušno zavapiše i Njima se utekoše obećava­jući, da će Gospu Sinjsku, a Hrvatačkoj po­kloniti zlatom izvezeni križ što ga majka od vjenčanja ima. Tako rekle prije podne. A poslije podne? Zdrava zdravcata vrati se bivša bolesnica vlakom u Sinj!

 

 

 

 

Gospa Hrvatačka - naša sigurnost

Na Tvom žalosnom licu

Božja milost počiva i sve nas Hrvatačane poziva

da Krista hrabro slijedimo i ničeg se ne bojimo.

Trpljenje i patnja darovi su slobode

Neka nas šibaju olujni valovi sa svih strana

ali neće nas potopiti.

Mi se ne plašimo, radost u srcu ćutimo.

 

Za kormilom je

Gospa naša Žalosna Majka

Svjetlosti i Vječnosti

sigurnost svima nama!

 

Marija Cvitković

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2127
Ovaj mjesecOvaj mjesec69708
UkupnoUkupno7612209

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 89