Kozica: Spomen na Makarske mučenike

U petak 3. studenoga 2017. godine u Kozici sv. misom i molitvom na grobu spomenuli smo se Makarskih mučenika, četvorice svećenika - don Nike Delića, don Marka Devčića, fra Dominika Šulente i fra Frane Borića te četvorice svjetovnjaka - Srećka Bušelića, Ante Kržanića, Bože Deura i Vjekoslava Morauca.

Nakon što su u listopadu 1944. godine komunisti zauzeli Makarsku, počela su uhićenja i smaknuća svih onih koji su po njihovu mišljenju bili nepodobni za njihovu vlast. Stari "Pržun" svake se noći tajno praznio kako bi se našlo mjesta za nove "neprijatelje". Zatočenike su trpali u kamione i  vozili na samo njima znane lokacije gdje su ih ubijali. Začudo, jednu grupu od tridesetak muškaraca i pet-šest žena izveli su iz zatvora po danu i to izjutra oko 9 sati 2. studenoga 1944. godine.  Svi su bili jednom rukom vezani žicom za jedan dugi konop. Kazali su im da ih vode u Imotski na Vojni sud. Tako vezane po kiši i hladnoći pješice su ih iz Makarske preko Staze doveli u Kozici te ih strpali u jednu konobu. Iz te grupe u noći s 3. na 4. studenoga izdvojili su gore navedene svećenike i svjetovnjake. Odveli su ih na groblje, gdje su im priopćili da će ih strijeljati. Osuđenici su od njih zatražili da im dopuste da se ispovjede. Uz dosta natezanja, ispunili su im tu posljednju želju.

Nakon što su se ispovjedili, komunisti su im naredili "da se svuku do donje odjeće...zazvavši Boga i Gospu u pomoć i prekrstivši se, pali su mrtvi po grobu..."

Sv. misu s početkom u 16 sati predvodio je don Pavao Banić, makarski župnik i dekan Makarskog dekanata. S njim su suslavili fra Ante Čovo, makarski gvardijan, fra Vinko Prlić, župnik Staševice i dekan Biokovskog dekanata, don Ljubo Erceg, profesor, svećenik u miru, don Ivan Turić, bivši župnik Župe i Rašćana, svećenik u miru, fra Marko Bitanga, župnik Kozice, fra Frano Botica, časni brat i tridesetak vjernika, rodbine i štovatelja Makarskih mučenika. U homiliji don Pavao je biranim riječima progovorio o strašnom zločinu koji se ovdje dogodio prije 73 godine. Kakvog su pomračenog uma, kazao je don Pavao, morali biti ti ljudi koji su iz Makarske preko Biokova, pješice po kiši i hladnoći, vezane žicom doveli u Kozicu nevine ljude te ih strijeljali. Tih komunističkih zlikovaca, koji za svoja zlodjela nikada nisu dogovarali, danas se ne spominjemo. Spominjemo se njihovih žrtava, naših mučenika koji su ubijeni u Kozici i u Zagvozdu. Za njih i s njima  prikazujemo ovu svetu misu...Došli smo ovdje, naglasio je don Pavao, slušati i slaviti Riječ Božju koja nam poručuje:  Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte...

Na kraju sv. mise mjesni župnik fra Marko Bitanga pozdravio je sve prisutne i zahvalio se svima. Netko je rekao, kazao je fra Marko, da je ovaj naš vrgorski podbijokovski kraj proklet zbog zločina koji su se kroz povijest u njemu dogodili, da zato ljudi bježe odavde, da je zato opustošio. Ja ne mislim tako, kazao je fra Marko. Ovo su sveta mjesta jer su zalivena nevinom mučeničkom krvlju. Ljudi će se ovdje vraćati, dolaziti i hodočastiti, ako se budemo  spominjati naših mučenika. Njihova nevina prolivena krv bit će za nas izvor blagoslova.

U našim nevoljama i potrebama obraćajmo im se i tražimo njihov zagovor, jer oni su kod Boga. Makarski mučenici, molite za nas!

*****

Fra Ivan Glibotić o tom događaju u Župnoj kronici piše:

"... habiti fratarski darovani su kozičkim djevojkama - i ja sam mogao vidjeti suknje od habita na njima. Ovo strijeljanje obavljeno je početkom mjeseca studenoga iste godine 1944. -oko dvadeset dana prije moga dolaska. Strijeljani su u groblju kod ulaza s lijeve strane i pokopani svi u prvi grob do vrata - ulaza u groblje s lijeve strane.

Kad sam ja došao, još je bilo mnogo krvi po grobu i oko ulaza, a krv je tekla niz zid groblja do ulaza i Konzul je morao to klačiti i prikrivati. Da se uvjerim, da su tu pokopani, ja sam sa Konzulom, remetom pošao na groblje i skupa smo otvorili grob te pogledali. Bio je skoro prepun. Bačeni su na glavu - svi u donjoj odjeći i bječvama.

Mogao sam im taknuti noge. Doznao sam od najsigurnije osobe i apsolutno pouzdanog vrela slijedeće: Dovedeni su pješke, po kiši vezani žicom iz Makarske, preko Staze i zatvoreni u jednu konobu u Katića komšiluku (Ražinova). Tu su ostali nekoliko dana i jedne noći povedeni navodno u tzv. prekomandu - drugi zatvor. Kad su ih vodili oputinom prema crkvi, Božo Deur, koji je bio nekad žandar u Kozici i znao položaj, rekao je: Braćo, vode nas na groblje. Imali su biti bačeni u neku jamu na brdu prema Poljicima, ali su bili protivni kozički pratioci - i po njihovoj inicijativi, dovedeni su na groblje.

Tu im je saopćeno da će biti strijeljani i oni su zatražili da se mogu ispovjediti. Neke ženske - borci bili su tom protivni, ali prestavnik N. O. Kozica oštro je tražio da se usliši njihova zadnja želja i oni su pušteni u mrtvačnicu, gdje su se ispovjedili i javili se, kad su bili gotovi. Naređeno im je, da se svuku do donje odjeće, a onda je o.

Šulenta, gvardijan Makarskog samostana održao par riječi pobude i oproštaja i žrtvama i ubojicama, istaknuvši da su nevini i pravedni, i zamolivši Boga i Gospu u pomoć i prekrstivši se, pali su mrtvi po grobu i odmah bili bačeni u grob, a "Konzul" remeta i grobar imao je sto muka da nekako pokrije obilnu krv, koja se je pokazivala dugo - sve do konca godine, a i kasnije na tom mjestu. Bilo je dosta odgrnuti malo pijeska, da se ukaže krv. (Pokoj im vječni!)"

 


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2425
Ovaj mjesecOvaj mjesec58878
UkupnoUkupno5506424

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 72 

Administrator

franodoljanin@gmail.com