Izlaganje fra Josipa Bebića „Prisjećanje na Prvi hrvatski kongres“

Fra Josip Bebić održao je izlaganje „Prisjećanje na Prvi hrvatski kongres“ prigodom održavanja Drugog hrvatskog iseljeničkog kongresa održanoga u Šibeniku od 1. do 3. srpnja 2016. pod naslovom „Hrvatska izvan Domovine".

 

Prisjećanje na Prvi hrvatski iseljenički kongres,

održan u Zagrebu oko Dana hrvatske državnosti 2014. godine


Poštovane dame i gospodo, poštovani visoki uzvanici, dragi organizatori i sudionici Drugoga hrvatskog iseljeničkog kongresa u Šibeniku, Krešimirovu gradu slavne prošlosti - sve vas od srca pozdravljam!

Budući da se Šibenik u zadnjoj agresiji na Hrvatsku proslavio usklikom hrvatskoga vojnika: „Oba su pala!“, i mi se možemo nadovezati sa svoja dva kongresa na to usklikom: „Za oba ti, Bože, hvala!“

Pripala mi je časna i odgovorna zadaća da se prisjetim kako je ideja o iseljeničkom kongresu uopće počela, kako je zaživjela, razvijala se i kako je na kraju i održan Prvi hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu, koji je, sudeći po mnogim povratnim reakcijama sudionika i gostiju, kao i po medijskim zapisima i objavljenom zborniku bio više nego uspješan. Iako dojam nečega što dolazi kao prvo uvijek ostane prvo i snažno u srcu i umu, uvjeren sam da će i ovaj drugi Hrv. iseljenički kongres proteći u istom ozračju.

Naime, kažu mudraci da je važno prisjećati se prošlosti jer tko zaboravlja svoju prošlost, ne može se radovati ni svojoj budućnosti. Kad se prisjetimo svih hrvatskih velikana, hrvatskih majki i očeva, koji su radosni rađali svoju djecu, žuljavim rukama borili se za njih i za domovinu gdje god su se našli, u krvi i znoju stvarali hrvatsku kulturu, otvarali škole i učilišta, proizvodili i hranili sebe i drugoga, nesebično se žrtvovali za boljitak našega naroda, onda ne smijemo posustati ili se obeshrabriti jer putovi su utabani, a smjer jasan.Iz svega što se događalo našem narodu možemo i moramo učiti, zahvaljivati Bogu i ići dalje uzdignute glave.

Da bih zorno opisao organizaciju prvoga iseljeničkoga kongresa, mogao bih se kao svećenik poslužiti mnogim citatima iz poslanica ili psalama, kojima bi oni koji tada nisu sudjelovali dobili jasniju sliku borbe različitih duhova s kojima smo se susretali u organizaciji prvoga kongresa. Kao da su i Nebo i Zemlja osjetili da se iseljena i domovinska Hrvatska ponovno ujedinjuje!Iako su nogometaši nedavno ostavili srce na terenu, bili smo i mi tada poput Vatrenih koji izgaraju za zajednički cilj.

Dakle, u veljači 2013.,tada u službi ravnatelja Ureda HBK i BK BIH za hrvatsku inozemnu pastvu, radosna srca prihvatio sam prijedlog g. Marina Sopte i prof. Ivana Čizmića i Ivana Rogića, tadašnjih članova Inicijativnog odbora Hrv. iseljeničkoga kongresa, da se naš Ured za inozemnu pastvu priključi organizaciji prvog Hrvatskog iseljeničkoga kongresa. Vrlo brzo dobio sam za to službeno odobrenje obiju Biskupskih konferencija, HBK i BK BIH, kao i potporu Uzoritoga kardinala Josipa Bozanića.

Uvaženi inicijatori prvog iseljeničkog kongresa nisu slučajno došli u naš kaptolski ured. Naime, svi smo svjesni koliko je važna uloga Katoličke crkve u hrvatskome narodu, a napose hrvatskih katoličkih misija diljem svijeta. Hrvatski katolički svećenik među našim iseljenicima nikada nije samo i jedino svećenik. Njegova je uloga oduvijek neprocjenjiva. On je duhovnik i učitelj, ali i dio obitelji, prijatelj, supUtnik i supAtnik kada je to potrebno.

U hrvatskoj inozemnoj pastvi snažno se ustalila jedna lijepa misao koja kaže da je naš narod oduvijek živio za četiri velika uzora skrivena u četiri velika slova M kao Majka: za svoju rođenu Majku, za Blaženu Djevicu Mariju, za Majku Crkvu i za Majku Domovinu. Budući da i sad dolazim iz jedne od misija u Njemačkoj, odgovorno tvrdim da bi Misija mogla označavati peto M, HK Misija kao najčvršća obrambena baza katoličanstva i hrvatstva u svijetu.

Pokušali smo na prvome kongresu u Zagrebu dati cjelovit pregled svega što je važno i vrijedno u našem narodu, povezati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, ujediniti vjernički, gospodarski, domoljubni i kreativni potencijal te osjećaj zajedništva i pripadnosti jednome narodu, što se snažno tih dana osjećalo u Zagrebu. Naše su sjednice, upornošću g. Marina Sopte,održavane baš svake srijede tijekom 2013. i 2014. godine, sve do 23. lipnja 2014., kad je počeo kongres. Nosila nas je ideja koja stoji na jednom pročelju u Kneževu dvoru u Dubrovniku: „Obliti privatorum, publica curate" (Zaboravi privatno i skrbi se za zajedničko!). Može se čak reći da se tijekom organizacije ovoga prvog HIK-a dogodilo malo čudo… Naime, iako nismo svi okupljeni bili istih iskustava niti duhovnih, političkih ili životnih uvjerenja, postigli smo neobjašnjivu razinu zajedništva i doista vukli isti konop sve do kraja, s istim ciljem pred očima – da prvi Hrvatski iseljenički kongres U S P I J E na dobrobit svih sudionika i hrvatskoga naroda.

Još je jedna zanimljivost… Program koncerta u sklopu kongresa održan u kazalištu Komedija, na kojem smo opet Božjom providnošću okupili vrlo darovite glazbenike i dramske umjetnike koje Hrvatska ima i darovali ga sudionicima za Dan hrvatske državnosti, zapravo je bio poput uvertire za nešto lijepo što će se dogoditi u veljači 2015., a tada još nismo to niti slutili. Naime, na inauguraciji predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović pred crkvom sv. Marka nastupili su uglavnom sve isti glazbenici koji su uveličali i naš koncert u sklopu Prvog hrv. iseljeničkog kongresa.

Uglavnom, Gospod nam je sve tako divno namještao da mu ne možemo dovoljno zahvaliti na radosti koju nam je pružio tih dana i na rezultatima prvoga kongresa.

Rezolucija koju smo javno objavili nakon kongresa obuhvaća i podatke da je iz Hrvatske u posljednjih nekoliko godina, uglavnom zbog sveopće ekonomske krize, iselio veliki val uglavnom mladih obrazovanih ljudi u Europu, ali i u prekomorske zemlje. Povezanost s domovinom i svojim sunarodnjacima pojednostavnjena je, u odnosu na bivše iseljeništvo, zbog napretka tehnologije i mrežnih komunikacija, a pastoral iseljenih Hrvata danas je tako kvalitetno postavljen unutar brojnih hrvatskih katoličkih misija diljem svijeta da je lakše početi novi život u tuđini.

Ipak, Hrvatska treba svoj narod ovdje. Hrvatska majka neka rađa opet svoju djecu na svom ognjištu. Kada bi se u nekim idealističkim projekcijama u Hrvatsku jednoga dana vratili svi iseljeni Hrvati, prve, druge, treće, četvrte i pete generacije, koje sam imao sreću upoznati diljem svijeta, Hrvatska bi bila jako naseljena, bogata i sretna zemlja jer bi to ujedinjenje, povezanost i razmjena iskustava, uvjeren sam, urodilo blagoslovom na svim razinama života.

Ostaje nadati se da će se situacija promijeniti nabolje i da će sve državne iseljeničke institucije odgovornije pristupiti svojim zadacima u očuvanju svoga naroda. Sanjam dan kad će demografi i ostali znanstvenici Hrvatsku ponovno svrstati u red rastućeg nataliteta i u red useljeničkih, a ne izrazito iseljeničkih zemalja kao što je to danas slučaj. Sanjam dan kad ćemo uz iseljenički, moći organizirati i useljenički kongres.

Hvala svima koji su sudjelovali na prvom Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Zagrebu!

Hvala svima koji su sudjelovali u realizaciji zbornika radova s prvoga kongresa pod naslovom Hrvatska izvan domovine!

Hvala svima koji su nas iz prikrajka pratili svojom dobrom voljom i molitvama, a takvih je puno!

Hvala i našim neprijateljima i neistomišljenicima jer oni nas uče pomicati svoje duhovne granice, uče nas opraštati i blagoslivljati!

Hvala svima ovdje okupljenima na Drugom hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku! Dio ste hrvatske povijesti i kulture u Krešimirovu gradu slavnih hrvatskih sinova.

Bog vas sve blagoslovio!

Fra Josip Bebić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas481
Ovaj mjesecOvaj mjesec52470
UkupnoUkupno6326230

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 89 

Administrator

franodoljanin@gmail.com