Hrvace: Fra Božo Lovrić dobio nagradu za životno djelo

Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Hrvaca, koja je održana 15. rujna 2017., prigodom proslave Dana Općine i blagdana suzaštitnice župe i mjesta Gospe žalosne, nazočni su bili načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak, donačelnik Jakov Titlić, predsjednika Općinskog vijeća Ivan Bandić i drugi članovi vijeća kao i predstavnici  gradova i općina cetinske krajine. Na sjednici je bio i provincijal fra Joško Kodžoman koji je uputio nekoliko prigodnih riječi.


Nakon prigodnih govora načelnik Dinko Bošnjak uručio je priznanja zaslužnima među kojima je bio i fra Božo Lovrić koji je dobio nagradu za životno. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno kako je fra Božo, kao franjevac-svećenik, djelovao u Domovini i inozemstvu na raznim područjima duhovnog, kulturnog i materijalnog stvaranja. Fra Božo je kao svećenik aktivno djelovao u Domovini 19 godina (Kozica,  Danilo i Metković), a u inozemstvu tri godine. Službu odgojitelja mladih, u odgojnim zavodima Provincije, vršio je punih 14 godina (Makarska, Zagreb i Sinj). Fra Božo je, kao samozatajan čovjek,  cijeli svoj život posvetio izgradnji Katoličke crkve, hrvatskog naroda i dobrobiti svakog čovjeka, ulažući u svoj posao čitavoga sebe, svoju snagu i umne sposobnosti. Gdje god je kao svećenik službovao, o svom rodnom mjestu Hrvacama, kao čovjek i svećenik, pronio je najbolji glas.

U ime svih nagrađenih riječi zahvale je uputio fra Božo Lovrić:

„Cijenjeni gospodine Načelniče,

cijenjeni gospodine dožupane Šošiću,

cijenjena gospodo vijećnici!

Zapala me je zaista čast da Vam se obratim s nekoliko riječi. Kao i svake godine evo dočekali smo i ove godine 2017. proslavu dana naše općine Hrvace.

Uz dane općina, bilo gradskih bilo seoskih, obično se dijele nagrade nekoj osobi ili nekim osobama,koje su  na sebe privukle pozornost zbog svoga pozitivnog života, zbog učinjenog dobra. Među nagrađenima je i moje ime i imena drugih: Udruga za očuvanje baštine sela Satrić „Ime Isusovo“, Maja Bilandić, Stipe Vuković, Marija Mađor Božinović.

U ime nas nagrađenih ja izgovaram iskrenu i toplu riječ hvala Vam! Hvala Vama koji ste mi ovu nagradu udijelili. Hvala i onom tko je mene predložio za ovu nagradu. Sve mi se čini da je to moj  provincijal fra Joško. Hvala Jošku! Hvala i svima koji su nas nagradili. Hvala Vam do neba, hvala Vam do Boga! Bog Vas blagoslovio darovima milosti i životne radosti!

Među nagrađenima mjesto nas mogli su biti  i toliki drugi, jer nismo samo mi nešto dobro i lijepo činili. Prema tome mogli su toliki drugi biti nagrađeni a ne mi. – Ja u svoje osobno ime mogu reći da sam se ugodno a i neugodno osjećao dok sam slušao što je o meni napisano, jer zaista nisam zaslužio onolike superlative, onolike pohvale.

Zahvalnost se čini nečim sasvim običnim i normalnim. Jest! Tako je! Pa ipak ona se uvijek i ne dogodi. Ni usmeno ni pismeno, ni riječju ni životom. Negdje je napisano:“Ništa veće od Boga i ništa rjeđe od zahvalnosti“. Na nezahvalnost se je potužio i sam Isus koji je ozdravio 10 gubavaca  a došao mu zahvaliti samo jedan. – Osobito je i tužno i ružno kada  djeca ne iskazuju zahvalnost svojim roditeljima.

I ja sam u svom životu dugo bio odgojitelj mladeži u odgojnim zavodima moje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Bio je to mukotrpan život. Padala mi je napamet ona poganska misao“: Quem dii oderunt pedagogum fecerunt“ što znači. „Koga su bogovi zamrzili tog su pedagogom, odgojiteljem učinili“. Nisam se tom mišlju vodio nego onom kršćanskom: „Bog  je ljubav“, Bog nas ljubi i on želi da i mi njega ljubimo  i da sve što radimo, pa prema tome i u odgoju, tako radimo i i tako se trudimo  da naši novi naraštaji budu tako odgojeni, tako u životu orijentirani, da im je ideal Boga ljubiti iznad svega, a čovjeka kao sebe samoga. I pored svih poteškoća većina su od njih vrijedni svećenici kao što je naš provincijal fra Joško Kodžoman. Bilo je i onih mojih gojenaca koji nisu postali svećenici, ali su postali pravi ljudi, dobri kršćani. Kad god se susretnemo, rado se susrećemo. I to mi je nagrada, utjeha koja nema cijene.

Evo tu u našoj blizini je školska zgrada u kojoj se školuju naši mladi. Za njih se nesebično trude i njihovi roditelji i njihovi učitelji. Koliko život pratim, pa i reformu školstva, puno se  više daje važnosti naobrazbi, znanju nego odgoju, dobroti. Tu se krije opasnost u koju je upao  pametni i dobri grčki filozof Sokrat, koji je znanje izjednačio sa dobrotom. A to nije istina. Znanje je u pameti a dobrota je u srcu.

Ne bih želio podcijeniti znanje ali bih vam zaista želio neprevarljvo preporučiti, trudite se kolikogod možete da vaša djeca zaista budu ne samo pametna nego i dobra djeca, jer iz dobrote izvire sreća života, sunce sreće koje nema zalaza. Tako će vam vaša djeca  biti ne smo pametna nego i dobra, sretna djeca. To će vam biti najljepša nagrada. To će  biti na ponos i radost vama roditeljima, vašem rodu i našem hrvatskom narodu. To neka se ostvaruje zagovorom naše drage Gospe žalosne! To želim vama ovdje nazočnima  i svima u našoj dičnoj općini Hrvace. Živjeli!“

Slavlje Dana Općine Hrvace nastavljeno je u restaurantu Vreba u Hrvacama.

Fotografije (AB FOTO)

*************

Životopis

Fra Božo (r. Josip) Lovrić rođen je 18. ožujka 1935. Godine u Hrvacama od oca Bože i majke Marije r. Buljac. Osnovnu školu je završio u Hrvacama, a Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju. U Franjevački red primljen 12. kolovoza 1953., a svečane zavjete položio je 31. ožujka 1960. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1961. godine.

Fra Božo je, kao franjevac-svećenik, vršio u domovini i inozemstvu slijedeće službe:

Službu župnika vršio je u Kozici (1962. – 1964.) i Danilu (1964. – 1966.). Potom ga je Uprava Provincije poslala u Njemačku kao dušobrižnika za hrvatske radnike na privremenom radu u Njemačkoj. Službu dušobrižnika vršio je u Aachenu od 1966. do 1969. godine.

Nakon povratka iz Njemačke Uprava Provincije imenovala ga je za magistra bogoslova. Tu službu je prvo vršio u Makarskoj (1969. – 1971.), a zatim u Zagrebu (1972. – 1973.). U međuvremenu bio je  tajnik Franjevačke visoke bogoslovije (1971. - 1972.). Od 1973. do 1976. godine vršio je službu tajnika Provincije te bio član Plenarnog vijeća i član odgojno-obrazovnog vijeća Provincije. Od 1979. do 1982. Bio je član Uprave Provincije, tj. vršio je službu definitora.

Fra Božo je zatim 1979. godine imenovanom duhovnikom sjemeništaraca, tj. kandidata za spremanje svećenika, i profesorom na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Tu vrlo zahtjevu i odgovornu službu vršio je do 1990. godine. Aktivnu službu duhovno-pastoralnog rada nastavio je zatim u Metkoviću, u župi sv. Ilije, od 1990. do 2005., a od tada je ispovjednik u svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1723
Ovaj mjesecOvaj mjesec44726
UkupnoUkupno5969916

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 62 

Administrator

franodoljanin@gmail.com