Krist mi je povjerio poslanje

 

Mt 28, 18-20

 

Pripremna molitva

Gospodine moj i Bože moj, ti si sušta dobrota i beskrajno milosrđe. Zahvaljujem ti svim srcem za nebrojene darove tvoje, osobito za to što si me stvorio i otkupio, što si me oslobodio tolikih opasnosti po dušu i tijelo, što si me pozvao na katoličku vjeru, i posebice za divan dar krštenja. Vjerujem da sam krštenjem pozvan na dioništvo u velikom poslanju naviještanja evanđelja, odnosno pomaganja da te svi ljudi upoznaju i zavole, tebe, jednog jedinog pravog Boga, u onome koga si poslao, Isusa Krista. Pomozi mi da nađem, spoznam, dokučim i velikodušno prigrlim ovo posebno poslanje koje si mi povjerio unutar Crkve. Dopusti mi da budem danas s tobom, dopusti da razgovaram s tobom, slušam te i da tvoju volju potkrjepljujem svojim životom. Molim te to u ime Gospodina Isusa. Amen.

 

Molbenica

Naš nebeski oče, pomozi mi da razumijem više srcem nego li umom – da je suštinski dio mog kršćanskog poziva ostvarivati cijeli život poslanje koje si mi povjerio. Podaj mi milost da dokučim ovo poslanje, da ga velikodušno prigrlim i vjerno ispunim. U Isusovo ime. Amen.

 

Odlomak iz evanđelja: Mt 28, 18-20

Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“

 

1. Krist čini svoje učenike dionicima u poslanju

Tijekom svog javnog djelovanja, Isus je poslao 12 apostola; kasnije je poslao sedamdeset dva učenika. Nadalje, učinak susreta s Isusom, prikazan u izvješćima iz evanđelja, jest uzbuđenje, želja da se ide i nađe druge koji bi mogli doći i imati slično iskustvo: Andrija odlazi i nalazi Petra; Filip odlazi i nalazi Natana; opsjednuti iz Gadare, oslobođen svojih demona, odlazi i govori svima u svom gradu što je Isus za njega učinio; Samarijanka se vraća u svoje selo Sihar i govori svima da dođu i vide čovjeka koji joj je rekao sve što je ikada učinila! Autentični susret s Kristom prisiljava nas da druge dovedemo k njemu. Isus, baš kao učenike, šalje svakog od nas da idemo i radimo na uspostavi njegova kraljevstva. Poslanje povjereno apostolima na Uzašašće - “Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode!” – jest poslanje koje nije povjerio samo apostolima i njihovim nasljednicima nego čitavoj Crkvi te svakom njenom članu uključenom u Crkvu činom krštenja.

 

2. Svjesnost poslanja u našem životu

“Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode!” Ove su riječi namijenjene tebi i meni! Trebali bismo osjetiti dubinsko prodiranje ovih riječi u nas, osobno. Krist poziva baš mene, sa svim mojim osobitostima, sa svim mojim manama i nesavršenostima, na suradnju s njim, u širenju kraljevstva nebeskog. Ima na umu veoma specifičan način na koji bi htio da to činim: trebam odgovorno vršiti svoje poslanje sukladno svom životnom statusu, specifičnim apostolskim djelovanjem.

U kršćanskom životu poslanje je ključno: Otac šalje Krista da ispuni poslanje; Krist šalje krštenike da ispune poslanje.

Međutim, ovo ostvarenje imati će težinu kakvu treba imati samo ako ga budemo često razmatrali, ako ga učinimo dijelom našeg svakodnevnog ispita savjesti, ako o tome budemo razgovarali s Kristom i kontemplirali Krista, silnog osvajača srdaca, koji nastavlja osvajati srca iz svakog svetišta, svake katoličke crkve u svijetu!

Isus želi užgati vatru u nama: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (Lk 12, 49). Naslućivanje žurnosti ovog poslanja mora potjecati iz učestalog i dubokog razmatranja tragičnog stanja sekularizirane kulture, i mučne sporosti kojom Kristova istina krči put u svijetu, dok, nasuprot tome, sile tame - potpomognute masovnim medijima – spremno i trenutačno nude svoj proizvod!

 

3. Slutnja o žurnom ispunjenju poslanja

Sržni vid kršćanstva, na koji nas sveti Otac često podsjeća jest osjećaj žurnosti kojega su članovi Crkve pozvani gajiti obzirom na svoje poslanje. Mnogo toga valja učiniti i svatko bi trebao aktivno djelovati. Pravi katolik ne može biti pasivan. Takva osoba ne smije se prepustiti sterilnim žalopojkama, ni pesimizmu, nego se treba karakteristično ponašati: “zbori malo, a čini puno“, i treba davati primjer drugima. Ova vrsta apostola aktivno traga za načinima uspostave evanđeoskih vrijednosti u svom neposrednom okruženju: u svom domu, na mjestu rada, u mjesnoj zajednici. Njega ili nju pokreće osjećaj da toliko toga treba učiniti za Krista, da toliki ljudi moraju susresti Krista, jer žale se poput putnika, visokog dostojanstvenika kraljice etiopske kojega je Filip susreo u Samariji: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” (Dj 8, 31)

Kakav bi bio svijet kad bi SVIH 1 005 254 000 katolika gorljivo obavljalo svoje poslanje? Kako bi izgledala (Sjeverna i Južna) Amerika da SVI njeni katolici (njih 495 756 000) žive svoje poslanje?

Krist nas poziva na žurno djelovanje. Potreba je velika, a radnika, dovoljno velikodušnih da surađuju, je malo! Moramo žurno djelovati za Kristovu stvar. Milijuni naše braće i sestara čekaju da im donesemo kruh evanđelja, da nasitimo njihovu glad za Bogom. Bolno griješimo ako vjerujemo da je pasivnost plod kršćanstva. Biti kršćanin znači vršiti nasilje nad sobom, suočiti se i napasti Božje neprijatelje (svoje vlastite strasti, đavla, svijet – jednom riječju, sve ono što ometa dolazak kraljevstva nebeskog)... Kršćanstvo nas uvijek pokreće na aktivno djelovanje, posebice u službi Boga i svog bližnjeg. To ne znači da samo trebamo djelovati i ne moliti uopće, nego da i našu molitvu treba obilježiti žurnost dolaska kraljevstva nebeskog.

Krist polaže svoje nade u nas na veoma osobit način. Dobro znamo da je došao donijeti svijetu oganj; on želi da taj oganj posvuda gori, ali valja znati i da nam je baklje stavio u ruke. Svijet neće gorjeti ako ne učinimo prvi korak; možda i postoji neki kutak u ovome svijetu do kojega ovaj plamen ne dopire, jer mi ga ne možemo dosegnuti... Mi smo Kristova nada, mi smo njegov oganj, njegove ruke. Na veoma stvaran način, ovaj hladan svijet, ogrezao u neznanju vrišti za tim plamenom kojega nosimo u svom srcu.

 

Zaključna molitva

Gospodine Isuse, darujem ti svoje ruke da činiš svoj posao. Darujem ti svoja stopala da slijediš svoj put. Darujem ti svoje oči da vidiš kao što vidiš. Darujem ti svoj jezik da izgovaraš svoje riječi. Darujem ti svoj um da možeš misliti u meni. Darujem ti svoj duh da možeš moliti u meni. A najviše od svega darujem ti svoje srce da možeš u meni ljubiti svog Oca i sve ljude. Darujem ti cijeloga sebe da možeš rasti u meni; sve dok to ne budeš ti, Kriste, koji živiš, djeluješ i moliš u meni. Amen.

 

Upitnik

Kao pomagalo u preispitivanju svog života, u svjetlu nadahnuća koja ti je Bog upravo darovao, u ovim trenucima koje si dijelio s njim. 

  1. Gajim li osjećaj žurnosti o nečemu što valja učiniti za Krista i Crkvu? Ako ne, zašto mi to nedostaje?
  2. Dok slušam zapovijed: “ Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode” što osjećam, na što me to Krist poziva? Na kakvo sam osobito poslanje pozvan u uvjetima svog života, kao kršćanina? Jesam li doista prigrlio takvo poslanje? Koliko dobro ga ispunjavam? 
  3. Angažiram li se aktivno u nekom apostolskom djelovanju? Jesam li pred Bogom razmislio o mogućnosti da mu svoje vrijeme i darove stavim na raspolaganje, sukladno svojim stvarnim mogućnostima?

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas60
Ovaj mjesecOvaj mjesec78748
UkupnoUkupno5077627

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 107 

Administrator

franodoljanin@gmail.com