Runovići: Blagoslov reljefa Krist raspeti i uskrsli, djela akad. kipara fra Duje Botterija

U subotu 15. srpnja 2017. u 19 sati, na svetkovinu posvete runovićke župne crkve Gospe od Karmela i u predvečerje svetkovine župnog patrona Gospe do Karmela, blagoslovljen je u toj župi veliki brončani reljef (340x175 cm), naslovljen Krist raspeti i uskrsli, najnovije umjetničko djelo našega akademskog kipara fra Duje Botterija.

Reljef je postavljen na stražnji zid ulaznog trijema nove župne dvorane koja se još uređuje na rubu crkvenog parka što ga župljani zovu Crkvine. Kako povišeni trijem služi i kao oltarni podij za prigodična bogoslužja na otvorenom i različite pobožnosti, reljef je zamišljen i ostvaren kao prikladna kulisa i za takve događaje.


Uvodni program priredio je i vodio fra Nedjeljko Jukić u nazočnosti nekoliko svećenika i brojnih vjernika. Najprije je podsjetio nazočne da su Runovićani od davnine, odričući se svojih oskudnih dobara, pridonosili na slavu Božju i u zahvalu Majci njegovoj. Tako su davne 1794. godine predvođeni svojim župnikom fra Josipom Pivcem i seoskim glavarima priskrbili novac da bi se u Mlecima tiskala knjižica makarskog kanonika Ivana Josipa Lučića Pavlovića u kojoj on promiče pobožnost škapulara Gospe od Karamela, što je povijesno dokumentirano u uvodnoj posveti te knjižice. Kasnije su svojim darovimaRunovićani omogućili izgradnju i ukrašavanje župnih bogoštovnih prostora, osobito župne Gospine crkve. To se osobito očitovalo nekoliko posljednjihdesetljeća pa je spomenuta crkva urešena s nekoliko vrijednih umjetnina, ne radi same umjetnosti nego iz zahvalnosti koja počiva na uvjerenju da Bogu treba uzvratiti onim najizvrsnijim što je čovjek kadar načiniti.

Fra Nedjeljko je rekao kako su oni koji prisustvuju ovom događaju svjedoci da se ta časna tradicija nastavlja i danas. Umjetničko djelo koje će biti blagoslovljeno zahvala je Gospi od Karmela za primljene milosti, ali ispomen na tristotuobljetnicu oslobođenja Imotske krajine i župe Runovići od turskog nekršćanskog zavojevača, oslobođenja koje je, po uvjerenju onih koji su ga ostvarili, postignuto uz pomoć Majke Božje. Novi reljef daruje pleme Jukića Nikolića, kako je uklesano u „tvrdu stinu“ kao svjedočanstvo za buduća vremena.

Fra Nedjeljko je pozvao gosp.Krešimira Jukića Antina da u ime svoje šire obitelji obavi čin darivanja. Krešimir je u nekoliko rečenica objasnio darovateljsku nakanu i želju da ovo djelo bude na slavu Božju i Gospe od Karmela te podsjetnik na slavnu obljetnicu. Zahvalio je župniku fra Mladenu Proliću na poticajima i suradnji u ostvarenju ovoga pothvata, runovićkim fratrima na podršci i osobito tvorcu reljefa fra Duji Botteriju koji je u nj utkao svoj stvaralački dar. Zatim je simboličnim uklanjanja platna koje je do tada skrivalo reljef predao obiteljski dar župi.

Voditelj je zatim, da bi prisutnima obrazložio naziv koji je autor dao svome djelu, pročitao kratak tekst što gaje sastavio fra Marko Babić koji je svojim sugestijama pridonio da nova umjetnina ima upravo taj sadržaj (tekst v. u nastavku).

Stručnu umjetničku procjenu novoga djela dao je ugledni profesor povijesti umjetnosti i likovni kritičar Ive Šimat Banov. Iz njegova eseja Tijelo i duh, u kojem je riječ o ovomu fra Dujinu djelu, pročitan je jedan odlomak (v. u nastavku).

Nakon toga fra Nedjeljko je predstavio autora predočivši nekoliko podataka iz  njegove fratarske i umjetničke biografije. Pozvao ga je da se obrati prisutnima. Fra Duje je, ne skrivajući osjećaje, izložio kako je djelo nastajalo i s kakvim se dvojbama i stvaralačkim mukama morao suočiti. Zahvalio je svima koji su pridonijeli novome djelu. Uspješan dovršetak povjerene misije doživio je kao istinsku milost Božju (tekst cijelog govora v. u nastavku). Prisutni su vjernici toplim odobravanjem i pljeskom uzvratili na fra Dujine iskreno očitovane osjećaje.


Voditelj je zaključno ustvrdio da će novo umjetničko djelo prostoru Crkvina, koji je toliko drag župljanima, dati trajan i osobit pečat duhovnosti, bilo da se u njemu budu odvijali bogoštovni čini bilo da bude mjesto dostojanstvena odmora i predaha domaćim vjernicima ili slučajnim namjernicima bilo da bude poprište bezazlene dječje igre. A kako je ono posvećeno i slavnoj povijesnoj obljetnici oslobođenja od Turaka, prikladno je da blagoslov obavi imotski gvardijan fra Kristijan Stipanović koji u svojoj aktualnoj službi na najbolji način objedinjuje sva zbivanja kojima se ova obljetnica proslavlja. Jer on je po svojoj sadašnjoj službii nasljednik legendarnoga fra Stjepana Vrljića, sudionika ijednoga od vođa onih osloboditeljskih pothvata odprije tristoljeća, koji je ujedno i utemeljitelj franjevačkog samostan u gradu Imotskom. Voditelj je pozvao fra Kristijana da blagosloviti reljef −plod vjerničkoga i umjetničkog nadahnuća i znak zahvalnog uzdarja Bogu i Gospi.

Nakon blagoslova vjernici i svećenici u procesiji su pristupili u crkvu gdje je slavljena svečana misa svetkovine posvete crkve koju je predvodio gvardijan fra Kristijan i preko koje je propovijedao.

Fotografije

Prilozi:

1. Fra Marko Babić: Krist u slavi – nada naša

Središte i vrhunac kršćanske vjere je Kristovo vazmeno otajstvo koje uključuje Isusovu muku i smrt te slavno uskrsnuće od mrtvih. Mi to svake godine obnavljamo i slavimo na Veliki petak, Veliku subotu i Uskrsnu nedjelju te nazivamo zajedničkim imenom Sveto trodnevlje Krista umrlog, pokopanog i uskrslog. Sva tri vida toga otajstva čine jednu cjelinu, iako mi povremeno ističemo i pojedini vid i stavljamo ga u prvi plan. Osobito ako ga možemo usporediti s konkretnim doživljajima u životu ili predstaviti uočljivim i lako prepoznatljivim znakovima ili simbolima. I upravo nam je zbog toga Isusova muka i smrt mnogo bliža i shvatljivija te u pobožnosti prisutnija. Možemo je lako prispodobiti svakodnevnom iskustvu u sebi i oko sebe. A Veliki je petak jače prisutan u našoj pobožnosti od Kristova uskrsnuća i njegove slavodobitne proslave.

Kristovo uskrsnuće i njegova nebeska proslava izmiču dohvatljivosti naše spoznaje i prihvatljiva predstavljanja u sjećanju i zamišljanju. Zbog toga su manje prisutni i u konkretnoj pobožnosti. A trebalo bi biti vrhunac kršćanske vjere i izražavanja u pobožnosti te sidro nade u konačno sudjelovanje svakoga od nas u toj Kristovoj slavi. Za pisca poslanice Hebrejima (1,3) Krist je „odsjev Božjega sjaja i otisak njegove biti“. Pavao ističe da se slava Božja zrcali na licu Kristovu i obasjava sve ljude.

Krist je nakon slavnog uskrsnuća od mrtvih ušao u nebesku slavu, ali će se otajstvo te proslave svečano dovršiti na koncu vremena kad će se konačno očitovati Krist u punini svoje slave a s njim svi anđeli i njegovi spašenici. Čak i svekoliko stvorenje čezne za objavljivanjem te slave (Rim 8,19).

Krist proslavljeni, nada slave, uzlazi pred nama u nebo, pokazuje nam put i povlači za sobom. Naš pogled se spontano podiže prema gore gdje Krist sjedi zdesna Ocu i zagovara nas. Ali, istovremeno čujemo i anđele koji poručuju Galilejcima nakon Isusova uzašašća: „Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo (Dj 1,11). Živeći još uvijek u dolini suza, po vjeri znamo da je naša prava domovina na nebesima gdje Krist, naš vođa i spasitelj, već prebiva i nas poziva da mu se priključimo.

Odgovorimo mu usklikom Zaručnice u Pjesmi nad pjesmama: „Povuci me za sobom, Gospodine!“

2. Ive Šimat Banov: Tijelo i duh (odlomak)

(...) Kako sačiniti najvažnije Tijelo Vjere i izbjeći zadah ikonografske  konvencije zna Duje Botteri. I usprkos mekoći modelacije, nevidljiva ali u "potkoži" jasnoga crteža, usprkos nježne i pikturalne  obrade Kristova tijela, zadržan je integritet  tijela-oblika. I premda materijalan,  on je kiparskiosjetljivommodelacijomnematerijalanitranscendentalan; on je izvan retoričkoga i dramatičnoga ekspresionizma (primjerice na Radaušev način)... To je primjer ismrtnosti i vječnosti materije, primjer  kada činjenica i trenutak postaje trajanje, kada dramatsko postaje lirsko, kada tamno postaje svjetlo, kada ljudsko postaje božansko i božansko postaje ljudsko...

Duje Botteri je ovim djelom izašao iz krila sigurnosti potvrdivši nadahnuće i mučeništvo imaginacije, stvorivši djelo koje se ne ulaguje doslovnosti nego koje doprinosi i umjetnosti i duhu...

3. Fra Duje Botteri: U prigodi blagoslova reljefa Krist raspeti i uskrsli

Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre!

Mogu reći samo: Bogu hvala! U ovim riječima  sažeto je sve što ću s vama kao autor ovog djela podijeliti.

Proteklih mjeseci disao sam s ovim radom. Gledao sam kako nastaje. Budio sam se i odlazio na spavanje, čak ni snom nisam mogao pobjeći od misije koja mi je povjerena. Dao sam zaista sve od sebe, iscrpljujući se do krajnjih granica.  Prolazio sam kroz kušnje i nevolje u pojedinim trenutcima rada. Bilo je trenutaka u kojima sam požalio što sam se prihvatio tolikog posla. To su bili trenutci u kojima se rastopila sva moja sigurnost, ostao sam slab pred radom koji je nadilazio moje sposobnosti. Sav trud, nastojanje i želja bili su slomljeni.

U tim trenutcima nevolje vapio sam Gospodinu. Vjera mi je davala snagu, u molitvi sam primao milost. Usred ovih nevolja doživio sam jedno malo iskustvo uskrsnuća! Kad se činilo da neću uspjeti, sve se odjednom okrenulo na dobro. Zato mogu samo ponizno zahvaliti jer znam da je to Božji dar.

Ovaj rad nosi naziv: Krist, raspeti i uskrsli.  Muka koju u životu prolazimo samo je dio Kristove muke i smrti. Tako je i njegovo uskrsnuće i naše, moje vlastito uskrsnuće. Sveti Pavao u drugoj poslanici Korinćanima kaže: „Umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u našem smrtnom tijelu očituje.“ (2Kor 4,10)  Uskrsnuće je središnji događaj naše vjere. Ono je ključno i u našoj ljudskoj, svakidašnjoj stvarnosti. Iskustvo uskrsnuća daje našoj vjeri pravi smisao.

Pred nama ovdje stoji lik Uskrslog, proslavljenog Krista. Njegovo tijelo izlazi iz zarobljenosti križa u slobodu uskrsnuća, iz tame groba u luk slave. Položaj njegovih nogu podsjeća nas na muke križa dok nas rukama slobodno poziva da mu se pridružimo. Desnom rukom kao da nas podiže i zove, a lijevom rukom i pogledom uprtim u nebo pokazuje put. Svjetlost koja izvire iz njegovih svetih rana i uskrslog tijela znak je pobjede nad smrću i tamom grijeha. Svjetlost je pobijedila tamu, aureola svetosti širi se.  Svjetlost nam daje nadu. Svjetlost istinita već nam svijetli.

Veseli me jer sam primijetio da ste zavoljeli ovaj rad. Vjerujem da će ovaj park biti kao pravi vrt uskrsnuća, mjesto susreta s Uskrslim. Vjerujem da je moja misija uspjela.

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u nastajanju ovog djela. Hvala Župniku fra Mladenu Proliću na iskazanom povjerenju. Hvala donatoru gosp. Krešimiru Jukiću. Hvala mojoj redovničkoj zajednici, braći fratrima koji su sudjelovali svojim poticajima. Hvala mojoj obitelji, posebno mojim roditeljima koji su me uvijek poticali da razvijam povjereni talent.

Hvala kolegama suradnicima, posebno akademskom kiparu Luki Radici. Hvala na suradnji svim radnicima Ljevaonice umjetnina Ujević. Hvala svima vama jer ste mi bili poticaj. Znajući da ovaj rad ide u ovo drago mjesto, bio sam dodatno potaknut. Ovo je moj dar od srca dragom Runovićkom puku!

Na kraju, kao i na početku, sve se opet sažima u dvije riječi: Bogu hvala!


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas36
Ovaj mjesecOvaj mjesec57654
UkupnoUkupno5285865

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 93 

Administrator

franodoljanin@gmail.com