Sinj: Oproštaj od fra Luke Radmana Livaje

U utorak, 2. svibnja 2017. u 16 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Luku Radmana Livaju koji je okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo u franjevačkom samostanu u Splitu na Trsteniku u subotu, 29. travnja 2017., u 79. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva. Na oproštaju su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijani fra Petar Klapež, fra Domagoj Runje i fra Mate Matić, dekan don Stipe Ljubas i 115 redovnika-svećenika.


Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Graba, Hrvaca, Prugova, Runovića, Sinja i osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Luke.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.

Fotografije


Mons. Marin Barišić, nadbiskup

Na početku mise zadušnice mons. Marin Barišić rekao je kako nas „ovdje u svetištu Gospe Sinjske okuplja smrt brata fra Luke. Izražavam sućut o. Provincijalu, franjevcima, župljanima župe Grab i svima koji su poznavali fra Luku. U ovom uskrsnom vremenu, u vjeri uskrsnuća koju je živio fra Luka pratimo ga ususret Ocu ljubavi i milosrđa i preporučujemo njegovu milosrđu.

Započinjući propovijed o. Nadbiskup je progovorio o prijelazu koji je fra Luka toliko puta doživio u ovom zemaljskom životu, osobito od ređenja do smrti. Fra Luka je doživio mnoge trenutke prijelaza vršeći različite službe. Ovaj prijelaz, koji nas je okupio u svetištu Gospe Sinjske, važan je i odlučujući, prijelaz koji je smisao svih prijelaza i umiranja jer je to najvažniji susret u ljudskom životu, susret s nebeskim Ocem. O. Nadbiskup je zatim citirao riječi apostola Ivana o volji Božjoj naglasivši kako je fra Luka toliko godina ljudskog života i služenja otkrivao volju Božju. No, to mu nije bilo lako jer nama zemljanicima volja Božja ostaje tajna i zato kličemo 'tajna vjere' u koju je fra Luka ulazio slaveći liturgijska otajstva toliki niz godina. Mons. Barišić je istakao kako je fra Luka ostavio dubok trag i poruku, a zatim je podsjetio na zajedničke dane provedene u Splitu kada je fra Luka bio župnik Gospe od Zdravlja i dekan katedralnog dekanata. Fra Luka je bio tvrd, vjeran i čvrst u svom pozivu i zvanju kao redovnik i svećenik, rekao je o. Nadbiskup, i nadodao kako je tu čvrstoću pokazao u vremenu koje je bilo opasno, osobito u početku njegova svećeničkog služenja. „Za Krista, za Boga, za Crkvu, za vjeru“ rekao bi fra Luka u svojoj emotivnosti čime bi pokazao svoju čvrstoću poziva. Fra Luka nije podnosio nevažne i površne teme. On je volio ozbiljne teme za razgovor – teme o teologiji, mariologiji, pastoralu, Crkvi, društvu… Bio je na jedan način original i stoga će uvijek biti posebna 'memorija fra Luka'. Ozbiljno življenje redovničko-svećeničkog života ugradio je fra Luka u volju Božju vršeći povjerene službe bilo u domovini bilo u inozemstvu. Vršeći svoje službe nastojao je biti i otac i majka. U svaku službu je ulagao veliku energiju bilo to u propovijedanju, razgovoru, ispovijedanju i u svemu što je činio u Crkvi, Nadbiskupiji i Provinciji. Volio je Crkvu i izgarao za nju. Svojom energijom i talentima obogatio je Crkvu. Na kraju je o. Nadbiskup zahvalio fra Luki za svu ljubav i djelovanje u Nadbiskupiji i Provinciji želeći da mu nebeski Otac bude nagrada i da doživi puninu zajedništva s Gospodinom.


 

Oproštaj provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi sjemeništarci i bogoslovi, poštovana i ucviljena rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Luke Radmana Livaje, kršćanska braćo i sestre!

Tužnu vijest o smrti našeg fra Luke, primio sam u subotu u ranim jutarnjim satima, upravo dok sam se pripremao na put za Vukovar, kako bi sudjelovao na središnjem misnom slavlju povodom desetog nacionalnog susreta Hrvatske katoličke mladeži. Nisam odgodio to putovanje, jer je odlučeno da će fra Lukina sahrana biti danas u kasnim poslijepodnevnim satima. Dolaskom u Vukovar i mene su, naravno, obuzeli osjećaji ushićenosti, zatekavši toliko mnoštvo mladih ljudi, pristiglih iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te brojnih europskih gradova.

Ipak, uza sav taj nesvakidašnji kolorit, nisam mogao prestati misliti na pokojnog fra Luku. Prolazeći gradom, zapazio sam ne mali broj sasušenih i ranjenih stabala, koja, valjda, zbog posljedica rata, ostadoše na svojim mjestima kao nijemi svjedoci zlokobnog vremena u kojem ni ljudi, ni zgrade, pa ni stabla nisu bila pošteđena od uništavanja. Prošla mi je misao kroz glavu, da je i čovjek, odnosno, ljudski život, poput tih stabala, na kojima danas nema ni jednog zelenog lista. Pamtim čovjeka, punog životne snage, čovjeka dostojanstvenog, vedrog i blagog osmjeha. Pamtim našeg fra Luku iz vremena kada je poput najljepšeg stabla, rascvala i zaogrnuta u zelenu krošnju, stajao na raskrižjima moga života. No upamtio sam tog istog čovjeka i kao onemoćalu biljku, koju je iznutra nagrizala smrtna bolest.

Nije mi ga bilo lako gledati tako onemoćala, ali s vremenom čovjek u sebi shvati, da i ljudi i stabla i sve stvoreno, dođe jednom na svijet, kako bi sve i svatko na svoj način pronio poruku života i ljepote koja svoj izvor ima u Bogu iz kojega sve lijepo dolazi i k Njemu se vraća. Naš je fra Luka ispunio tu svrhu života, jer je, poput zelenog stabla, svojim riječima i djelima, tolikim ljudima pružio zaklon, ulio nadu i jednom riječju, bio razlog da su po njemu mogli slaviti Boga i život.

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama izvijestim o pojedinostima fra Lukina života.

Fra Luka Radman Livaja rođen je 10. prosinca 1938. u župi Grab od oca Josipa i majke Mare r. Buljac. Kršten je u rodnoj župi 18. prosinca 1938. Roditelji su mu dali ime Mirko. Sakrament potvrde primio je u Sinju 1948. godine.

Prva četiri razreda osnovne škole, koju je pohađao u razdoblju od 1945. do 1953. završio je u Hrvacama, ostale u rodnom Grabu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je između 1954. i 1959. u Sinju i Zagrebu. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 6. srpnja 1956. Jednostavne redovničke zavjete položio je 7. srpnja 1957. a svečane 8. prosinca 1962. pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Filozofsko-teološki studij započeo je godine 1961. na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i uz zapažen uspjeh završio 1966. Sveti red đakonata primio je u Makarskoj 14. srpnja 1965. po rukama tada još biskupa kasnijeg nadbiskupa msgr. Frane Franića, koji mu je, dan poslije, također u Makarskoj, kao i osmorici kolega, podijelio red prezbiterata. Mladu misu fra Luka je proslavio u rodnom Grabu 25. srpnja 1965. godine.

Za života fra Luka je vršio sljedeće, redovničke, pastoralne, profesorske i odgojne službe u Provinciji, Redu i Crkvi.

Prve dvije godine svećeništva služio je u župi Prgomet-Labin, kao župnik, i u župi Drniš kao župni vikar. Godine 1967. imenovan je župnim vikarom u Zagrebu u župi Majke Božje Lurdske, gdje ostaje godinu dana, kada 1968. upisuje poslijediplomski studij pedagogije u Rimu. Položivši licencijat, fra Luka se 1971. godine vraća u Provinciju, te preuzima službu meštra novaka na Visovcu. U toj službi ostaje do 1973., kada postaje magistar bogoslova u Zagrebu i kasnije u Makarskoj, do 1979. godine. Kroz to je vrijeme, uz magistarsku i profesorsku službu, fra Luka vršio i druge odgovorne dužnosti u Provinciji. Između ostaloga, bio je provincijski Tajnik za formaciju i studij, član Komisije za primanje u Red, te član Odgojno-obrazovnog vijeća Provincije. Godine 1979. fra Luka odlazi na mjesto dušobrižnika hrvatskih katoličkih vjernika u Njemačku, u Frankfurt na Majni. U Domovinu se vraća 1982. u službu župnika i samostanskog vikara u župi i samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrome. Kroz tri godine svoga boravka u Splitu, fra Luka je pored navedenih službi, vršio i druge odgovorne i časne službe na razini Splitsko-makarske nadbiskupije. Bio je član Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća, Dekan katedralnog dekanata, te član Svećeničkog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije. Godine 1985. uprava Provincije, imenuje fra Luku gvardijanom u Sinju. Tu je službu vršio do 1988. godine, nakon čega postaje župnikom župe Runović, gdje ostaje do 1994. godine, kada se ponovno vraća u Sinj, preuzimajući službe župnika i samostanskog vikara.

U istom razdoblju fra Luka je vršio i službu definitora Provincije. Nakon Sinja, fra Luka je 1997. postao župnikom Prugova i tu ostaje do 2003. godine. Iste godine još jednom odlazi na mjesto dušobrižnika u Njemačkoj u HKM München. Na tom mjestu zadržao se do 2010. godine. Posljednje godine života fra Luka je proveo kao ispovjednik u franjevačkim samostanima na Sumartinu na o. Braču, gdje je proveo godinu dana, potom dvije godine u Omišu i konačno tri godine u samostanu MBL u Zagrebu, odakle je, zbog ozbiljnih zdravstvenih poteškoća, premješten u franjevački samostan na Trsteniku u Splitu. Izmučen teškom bolešću, okrijepljen svetim sakramentima fra Luka je u subotu, 29. travnja 2017., u 79. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva blago u Gospodinu preminuo.

Kako vidimo, fra Luka je za života vršio brojne i odgovorne službe. Nikada mu se nije dogodilo da je, usprkos svojim ponekad drugačijim željama i razmišljanjima, u odnosu na potrebe i odluke provincijske uprave, odbio prihvati neku povjerenu službu. Svaku od tih službi, koliko mi je bilo moguće iščitati iz dokumenta i prepiski, prihvaćao je s vjerom i nadom da će mu Bog dati potrebnu snagu kako bi mogao dobro služiti narodu i Crkvi. Poseban pečat, fra Luka je ostavio kao dugogodišnji odgojitelj mladih franjevaca. Želio je tim mladim ljudima pomoći da prevladaju svoje ljudske sumnje, želio im je pomoći da zavole svoj duhovni poziv, svoju Zajednicu i čitavu Crkvu da upoznaju veličinu i ljepotu Božjega dara u posluživanju svetih sakramenata i vršenju svih ostalih svećeničkih dužnosti.

Ne čudi stoga, što se i danas nakon tolikih desetljeća, mnogi njegovi učenici, s radošću prisjete svojih studentskih dana i zajedničkog života sa svojim magistrom fra Lukom. Budući da je prema sudu vlastite savjesti predano i nepristrano vršio svoju službu odgojitelja, fra Luka je teško podnosio kritike. Negdje je napisao: „… ne slažem se s onima koji mi koješta spočitavaju, ali i sama njihova pomisao da sam pristran, već mi u duši rađa sumnju i čini me nemirnim, štoviše prisiljava me da odstupim. Nikome ne želim biti smetnja na putu i ne daj Bože razlog njegova odustajanja!“

I doista, sumirajući fra Lukina životna postignuća i sveukupni rad, usuđujem se reći, da je dobro služio svojoj Provinciji, Crkvi, Redu i hrvatskom narodu.

Uz njegovu karakterističnu crtu energičnosti, ono što ga je posebno resilo jest prirođena govornička sposobnost. Nije to bila nekakva naučena vještina, već iskreni govor čovjeka koji vjeruje u ono što govori i propovijeda. Njegovi su javni nastupi kod slušatelja ostavljali duboki dojam. Znao je itekako zagrijati narod, znao je prepoznati trenutak, ispravno osluhnuti poteškoće i životna pitanja na koje je narod želio čuti odgovore. Još nisam bio svećenik, ali sam od mnogih ljudi čuo da ih se dojmila fra Lukina propovijed. U Provinciju, u kojoj je sa svojim kolegama odrastao u teškom vremenu, bio je zaljubljen. Veselio se svakom njezinom uspjehu, svakom pozitivnom postignuću njezinih članova, volio je svoje fratre, volio je Crkvu i nadasve svoj hrvatski narod, s kojim se znao veseliti i tugovati.

Vrijeme u kojem je polagao temelje svome redovništvu i svećeništvu, bilo je uistinu teško. Bilo je to vrijeme nasilja, pljačke, vrijeme nepravde koju je Crkva trpjela, ali on se nije dao obeshrabriti i nije u sebi zatomio glas poziva da bude svećenik Kristov, da slijedi stope asiškog siromaška. Naprotiv, on je ustrajao i u prijelomnim vremenima za Crkvu i Narod, bio je glas nade, bio je onaj koji je taj ispaćeni narod znao povesti u proboj. Sliku tog duhovnog proboja, najbolje nam uprizoruje njegovo inzistiranje da s likom Majke od Milosti – Čudotvorne Gospe Sinjske, u prigodi proslave 300. obljetnice doseljenja naroda Rame u Cetinsku krajinu, obiđe sva ovdašnja mjesta i kao krunu tog pothvata da Gospinu sliku odnese u Ramu. Iako još mlad, dobro pamtim sve te prizore ponosa, slave, zahvalnosti, dok sam tek kasnije saznao za sve one nepovoljne okolnosti i barijere straha, prijetnji, i čega sve ne, koje je trebalo otkloniti kako bi se taj veličanstveni pothvat izveo. To je bio veleban pothvat koji je mogla ostvariti samo nesalomljiva vjera, čelična otpornost, vizija i povjerenje u Boga i Onu koju je iz dubine duše štovao i molio. Znao je naš fra Luka, koji su to simboli, iz kojih narod može crpsti snagu, ljubav, nadu i pomoć… I nije ga bilo strah izići vani s tim simbolima a time ispisati i neke od najljepših stranica ovdašnje povijesti.

U prigodi zlatnog svećeničkog jubileja, koji je sa svojim kolegama 2015. godine proslavio u ovoj crkvi, zahvalio je svojim pokojnim roditeljima na daru života, te posebno na hrabrosti, jer su ga usprkos svim opasnostima, podržavali na njegovu svećeničkom putu. Fra Luka je u istoj prigodi sebe i svoje kolege javno upitao: „Tko bismo, dragi kolege, mi bili u životu da nas Krist nije prihvatio u svoju službu? Tko bismo mi bili da nismo radili na širokoj njivi Gospodnjoj, za dobro Njegove Crkve i svoga Naroda?“ Stoga, zaključio je zahvalnim riječima: „Hvala ti, Kriste, na tako divnom daru svećeništva i časti koju si nam, kao slabim ljudima iskazao!“

Dragi fra Luka, opraštajući se od tebe zahvaljujem ti u ime cijele naše Zajednice, na svemu što si za života dobroga učinio i čime si obogatio ne samo nas, svoju Zajednicu, već i čitavu Crkvu - Narod Božji. Ti si bio naša jaka snaga, čovjek kojemu smo se uvijek mogli obratiti za savjet i pomoć, znajući da ćeš učiniti sve da pomogneš.

Od srca zahvaljujem svima koji su se u zadnjim danima njegova života brinuli o njemu. Hvala vama, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Luke. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani.

On je pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji, roditeljima i rodnoj grudi koju je neizmjerno volio. Kao takav, fra Luka će ostati u najljepšim uspomenama prisutan u svijesti svih nas a i mnogih ljudi, kolega, studenata i župljana iz brojnih župa u kojima je djelovao. Zbog njega ćemo, kao Zajednica s vama i nadalje ostati trajno prijateljski povezani.

Dragi fra Luka, hvala ti na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazivao za svoga života, za dobrobit naše Provincije, Reda, Crkve i svih ljudi u svijetu, do kojih Te je dovela providnost Božja.

Počivao u miru Božjem!

***************


Fra Petar Klapež, gvardijan

Ožalošćena rodbino, preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, braćo svećenici, cijenjene časne sestre, dragi bogoslovi i sjemeništarci, prijatelji i znanci fra Lukini braćo i sestre u Kristu Isusu!

Svaka je smrt, ljudski govoreći, neizmjerni gubitak, a svećenikova osobito. Svaku smrt gledamo u svjetlu vjere, te sa svetim Pavlom u svakoj smrti posebno svaki svećenik smije reći: Za mene je život Krist, a smrt dobitak. Kao i na sam život, tako i na smrt mi vjernici gledamo kroz ozračje uskrsne radosti.

Smrt našega fra Luke nije, dakle poraz niti gubitak. Ona je toliko jaka i stvaralačka da nas je duboko dirnula i čak pokrenula što nam potvrđuje i ovaj današnji njegov ispraćaj.

Kao Kristov namjesnik. Sin svetog oca Franje, dugogodišnji odgojitelj tolikih generacija u odgojnim zavodima u našoj Provinciji, od (1985. -1988.) – gvardijan i upravitelj našega Svetišta, od (1994. – 1997.) – definitor, župnik Gospe Sinjske i samostanski vikar, a prije svega kao fratar i svećenik apostolski je naviještao Božje kraljevstvo koje se ostvaruje po ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Kristovim se evanđeljem proslavio i živ i sad pokojni, jer je vjerovao. Proslavit će se Krist u meni bilo da živim bilo da umirem. Zato njegova smrt nije gubitak makar u svakidašnjem životu mi kao njegova subraća i vi draga rodbino osjećali bez njegove prisutnosti prazninu što ga više nema ovdje u našem zajedništvu. Međutim taj nedostatak možemo uvijek ispunjavati njegovim fratarskim, svećeničkim i posebno odgojiteljskim svjedočenjem, vjerom koju je on živio, primjerom kakvog nam je svaki dan pružao, kroz svoj fratarski, svećenički i odgojiteljski vijek.

Štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske i vjerni puk Božji, a posebno mi njegova subraća, svi smo ga poznavali kao čovjeka vjerna Kristu i bratu čovjeku, istinskog vjernika i fratra nepodijeljene ljubavi prema Crkvi i našoj Domovini, i vjernog štovatelja naše nebeske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske. Posebno je imao osjećaj za siromašne.

U svakidašnjem životu kroz trud i žrtvu stvara se novo, novi čovjek, za nas kršćane ne samo nova budućnost nego i zaslužena vječnost. Ovakav tijek ljudskoga života ne po mjerilima svijeta, nego po poniznosti Blažene Djevice Marije i primjeru svih svetih, svih hrvatskih mučenika bit će nam zalog nebeske slave.

Braćo i sestre u ovom današnjem ispraćaju još smo jednom čuli, a vjerujem sada još dublje i snažnije shvaćamo, kako nam govori i svjedoči čitav život našega fra Luke. Smrt je česti najjasniji trenutak, poput bljeska u kojem se najistinitije vidi sav protekli ljudski život. Mi danas u ovom zemnom opraštaju još jednom doživljavamo našeg fra Luku, još jednom osjećamo i doživljavamo u svoj intimnosti njegova životna bogatstva i darežljivosti.

Na vijest o smrti našega fra Luke na razne načine mnogi usmeno, elektronskom poštom ili telefonom su nam iskazivali sućut, kao i  svi vi ovdje prisutni svojom nazočnošću danas na njegovom sprovodu. U ime svih fratara našega samostana u kojem je fra Luka kao gvardijan, upravitelj Svetišta i Župnik djelovao i Krista naviještao i štovanje Čudotvorne Gospe Sinjske širio svima od srca zahvaljujem.   Svima vama draga rodbino od našega fra Luke,  kao i svima vama ovdje nazočnima uzvraćam istim iskazom sućuti, jer je fra Luka bio naš fratar, fratar za sve nas.  On se tako osjećao, ponašao i živio. Zahvaljujem svima koji ste se ovih dana stavili na raspolaganje, te ponudili sve što nam je bilo potrebno da ovaj sveti čin obavimo uz molitvu s našim nadbiskupom i provincijalom, ovako časno i dostojanstveno.

Hvala Vama preuzvišeni oče nadbiskupe što ste    uz svu vašu zauzetost u našoj nadbiskupiji, našli vremena, te nas kao naš duhovni pastir u ovoj najuzvišenijoj molitvi, koju smo Bogu prikazali za plemenitu dušu našega fra Luke, osnažili u našoj vjeri.

Hvala dragom Bogu! Hvala nebeskoj Majci našoj Čudotvornoj Gospi Sinjskoj na daru života našega fra Luke.

Dragi fra Luka ostaješ među nama pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske, koju si posebno štovao i kojoj si se svaki dan molio da pratiš i s Neba podupireš naš ljudski i kršćanski život, a posebno naš fratarski rast, dozrijevanja i zrelosti.

Počivaj u miru Božjem i doviđenja u Vječnosti!

Poslije euharistijskog blagoslova uputit ćemo se na groblje sv. Frane gdje ćemo imati obred pokopa našega fra Luke.

Poslije sprovoda pozivam sve svećenike i rodbinu od fra Luke na zajednički domjenak u našem Samostanu!

fra Petar Klapež

gvardijan Gospe Sinjske - Sinj

***************

Fra Mate Matić, gvardijan

Preuzvišeni o. Nadbiskupe. mnogopoštovani o. Provincijale, poštovani o. gvardijani, cijenjena obitelji, braćo i sestre!

Zahvaljujem fra Luki na predanom vršenju svojih službi u samostanu i crkvi MBL u Zagrebu od 2013. - 2016. - ispovijedanju, slavljenju sv. misa i propovijedanju, na redovitom moljenju časoslova i živom sudjelovanju u samostanskom životu. Rado je pratio događaje života u samostanu, Provinciji , Crkvi i Domovini i za njih se živo interesirao.

Kad je nastupila bolest znao je reći: zaboravio sam formulu odrješenja, zaboravio sam jezike, ne snalazim se u časoslovu...

Zahvaljujem medicinskom osoblju KBC -Rebro, neurološkom i kardiološkom odjelu, gdje se liječio, te ambulantnom osoblju kao i braći u samostanu.

Njegovo moljenje krunice zapazilo je bolničko osoblje.

Posebno hvala mnp. provincijalu fra Jošku i Upravi Provincije koja se pobrinula za njegov primjereniji smještaj na Trsteniku i brigu, osobito gvardijanu, fra Domagoju koji je velika srca i s ljubavlju pristupao svakoj njegovoj potrebi i svoj braći koja su ga pohađala i pomagala.

Hvala obitelji i rodbini fra Luke, osobito sestri Šimi koja je uz fra Luku bila i u Zagrebu i u Splitu.

Hvala i ovom samostanu i svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske za koji je kucalo fra Lukino srce s jednim posebnim osjećajem i zahvalnosti prema Gospi.

Neka mu Gospa bude zagovornica kod nebeskog Oca.

fra Mate Matić

gvardijan MBL - Zagreb

***************

Fra Domagoj Runje, gvardijan - Split-Trstenik

Fra Luka Radman Livaja, krsnim imenom Mirko, došao je iz Zagreba u naš samostan na Trsteniku u Splitu 23. prosinca 2016. godine, uoči Badnjega dana baš poput djeteta položena u jaslice. Kada u kuću dođe dijete znamo da ono ukućanima sa sobom donese i radost i brigu. Tako je bilo i s našim božićnim djetetom.

Bilo smo radosni što je tako dragi i zaslužni fratar naše Provincije postao dijelom naše samostanske obitelji, ali je fra Lukino zdravstveno stanje zahtijevalo i posebnu brigu. U tome su nam od neprocjenjive pomoći bile fra Lukina sestra Šinka, njegovateljice Ivančica Beljan i Katarina Vrdoljak, doktorica Željka Mustapić kao i naše kućno osoblje. Za braću u samostanu, i stariju i mlađu, razumije se da je svatko u svakom trenutku bio spreman učiniti što god je fra Luki zatrebalo. Neka svima Bog uzvrati svojim blagoslovom.

Kada je došao u Split, fra Luka je bio u takvom stanju da nije mogao hodati, a govoriti je mogao veoma slabo. No s vremenom se stanje popravilo. Napredovalo je dotle da je samostalno mogao učiniti poneki korak, a onda čak i prošetati po sobi ili samostanskim hodnicima. Razgovori su postajali sve dinamičniji i znali trajati sve duže. Bilo je trenutaka kada je izgledalo kao da će se fra Luka potpuno oporaviti.

Međutim, u ponedjeljak 27. veljače zdravstveno stanje iznenada mu se tako pogoršalo da je morao otići na bolničko liječenje. Ostao je u bolnici Križine gotovo tri tjedna. U petak 17. ožujka vratio se kući, ali od toga dana više nije ustao na noge. Nakon nekoliko dana prestao je govoriti. Sve više je zatvarao oči. Sve manje jeo i pio. Sve teže disao.

Večer uoči Blagovijesti izgledalo je da se približio čas prelaska. Prvi put užegli smo u njegovoj sobi kandelorsku svijeću i u prisutnosti okupljene braće podijelio sam fra Luki posljednju pomast. Pa ipak, smrtna borba trajala je još punih mjesec dana.

U toj naizvan tihoj borbi fra Luka više nije otvarao oči. Kao da mu više nije trebalo „ni svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva“ (Otk 22,5). Na Vazmenu osminu, u nedjelju Božjega milosrđa 23. travnja fra Luka je sve težim disanjem najavljivao svoj blizi odlazak. Opet smo užegli svijeću i molili preporuke umirućih misleći da na ovome svijetu neće dočekati jutra. Ali njegovo zemaljsko putovanje trajalo je sve do prvih sati prošle subote 29. travnja 2017. g.

Na dan kada je Gospodin tiho počivao u grobu ušao je fra Luka u njegov počinak iščekujući slavu uskrsnuća.

A sada sam dužan ispričati jednu crticu iz fra Lukina života, jer sam davno obećao da ću to učiniti, ako budem imao prigodu govoriti na njegovu sprovodu.

Jedne večeri prije više godina u Münchenu, gdje je fra Luka služio u Hrvatskoj katoličkoj misiji, povela se prava teološka rasprava o euharistiji. Usred razgovora netko od nas, a svi smo bili svećenici, upitao je što tko tiho u srcu kaže u času kada na misi podigne posvećenu hostiju. Jedan je rekao kako jednostavno kaže: Zdravo tijelo Isusovo; drugi: Bog moj i sve moje; treći: Isuse, smiluj mi se; četvrti da ne kaže ništa. A fra Luka, gotovo prijetećim glasom reče: „Ja kada podignem hostiju, pogledam je i kažem: „Isuse! Ako te nema tu, nema te nigdi!“.

Tko poznaje fra Luku, lako će u tim riječima prepoznati njegovu veliku ljubav prema Bogu, prema svom redovničkom i svećeničkom pozivu, i njegovu strast za teološkim raspravama u kojima je posebno mjesto imala Presveta Euharistija i Presveta Djevica Marija koju je nazivao svojom majkom i Čudotvornom Gospom Sinjskom.

Dragi fra Luka! Svima koji su te gledali i slušali otvoreno si pokazivao i svoju snagu i svoje slabosti; i svoju vjeru i svoje sumnje; i svoju odrješitost i svoju očinsku blagost. Sve si dijelio s drugima.

Zato kada zamislim kako te anđeli donose pred sudište Božje padaju mi na pamet riječi iz Svetoga Evanđelja po Ivanu i čini mi se kao da čujem glas Nazarećanina koji kad je vidio kako dolaziš k njemu objavljuje čitavoj vojsci nebeskoj: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare.“ (Iv 1,47).

U ime svoje i čitave samostanske obitelji na Trsteniku izražavam sućut fra Lukinoj rođenoj braći Petru i Dražanu i sestrama Anki, Šinki, Darinki i Milenki, svima s njihovim obiteljima.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njemu!

Fra Domagoj Runje

gvardijan samostana o. fra Ante Antića, Split – Trstenik

**************

Fra Boris Čarić - München

Mnogopoštovani oče Provincijale,

duboko nas je dirnula i ožalostila vijest o smrti dragog nam fra Luke Radmana Livaje. Stoga u ime fratara, đakona, časnih sestara i vjernika naše župe, svoj braći franjevcima i rodbini iskazujem kršćansku i ljudsku sućut.

Svi zajedno u molitvi zahvaljujemo dobrom Bogu za fra Luku koji je na svom svećeničkom i redovničkom putu u našoj župi sedam godina, od 2003. do 2010. godine, predano i savjesno svjedočio vjeru u Uskrsloga Krista, vjeru Crkve i ponos svog hrvatskoga naroda.

Dragi fra Luka, svi molimo da te Uskrsli Krist uvede u nebesko Kraljevstvo.

fra Boris Čarić, župnik

Hrvatska katolička župa München

**************

Darko Portada – Zagreb

Gospodin je pozvao u nebesku slavu našeg dragog fra Luku! Duga ga je bolest pripremila za prijelaz u vječnost. Vezalo nas je dugo poznanstvo i dolična prisnost. Iako me je njegova bolest pripremala na njegov zemaljski odlazak, sama me je vijest iznenadila. Preporučam ga milosti Svevišnjega, neka mu bude blagi sudac. Pokoj mu vječni daruj Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Provincijalu i svoj braći u provinciji iskazujem iskreno suosjećanje u žalosti za dragim bratom. Sjetiti ću se njegove duše sudjelovanjem u svetoj misnoj žrtvi!

Odani u Kristu

Darko Portada


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas408
Ovaj mjesecOvaj mjesec85745
UkupnoUkupno5084624

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 56 

Administrator

franodoljanin@gmail.com