Zagreb: Proslavljeno 'Antićevo' 2017.

U Zagrebu je svečano proslavljena 52. obljetnica smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića - Antićevo 2017. U ovoj godini slavimo i 100. obljetnice svećeničkog ređenja Časnoga sluge Božjega (Šibenik, 29. srpnja 1917.), Mlade mise (Zaton 5. kolovoza 1917.) i postavljanje u službu pomoćnika magistra bogoslova.


Proslavi 52. obljetnice prethodila je trodnevnica u kojoj su propovijedali vicepostulator fra Josip Šimić, maštar novaka fra Jure Jurić-Šimunović i mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman. Euharistijsko slavlje na samu obljetnicu smrti predvodio je zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Svake večeri okupljalo se mnoštvo vjernika. Posebno prvi dan trodnevnice (na čistu srijedu) i na samo obljetnicu smrti, ali u ostala dva dana trodnevnice. U trodnevnici i na samo Antićevo izmijenili su zborovi svetišta: Na Pepelnicu je pjevao Mješoviti zbor, drugog ožujka u četvrtak pjevao je Zbor Franjevačke mladeži, treći dan trodnevnice pjevao je Dječji zbor, a na samo Antićevo zbor Otac Ante Antić. Na Antićevo uz oca nadbiskupa mons Želimira Puljića suslavilo je još 17. svećenika. Bili su tu i naši novaci, kao i nekoliko karmelićanskih i dominikanskih bogoslova. Nakon euharistijskog slavlja u samostanskom blagovalištu okupilo se na večeri 80-tak osoba. Uz svećenike, redovnike i redovnice, bila je tu brojna rodbina Časnoga sluge Božjega, predstavnici gradske i državne vlasti, predstavnici medija, zbor Otac Ante Antić i brojni vjernici.

 

Trodnevnica


Prvi dan

Prvi dan trodnevnice euharistijskom slavlju predsjedao je o. vicepostulator fra Josip Šimić. Tema njegove propovijedi bila je korizmeno usmjerena, što se vidi i iz samoga naslova: »Promišljati Kristove patnje, obratiti se i činiti pokoru«. Propovjednik je u svojem govoru krenuo od čitanja na dan Pepelnice: prvog čitanja (Jl 2, 12-18), otpjevnog psalma (51/50, 3-6a. 12-14 i 17) drugog (2Kor 5, 20 - 6, 2) i evanđelja (Mt 6, 1-6. 16-18), koja posve jasno pozivaju na obraćenje, na promjenu iznutra (u srcu i duši).

Propovjednik je naglasio kako je Časni sluga Božji korizmu smatrao i shvaćao kao najpogodnije vrijeme za obraćenje, kako osobno tako i onih drugih, za čije obraćenje trebamo moliti. Svoje tvrdnje propovjednik je potkrijepio navodima iz Antićevih pisama. U svojim pismima upućenim u vrijeme korizme različitim osobama u različitim staležima ili životnim pozivima, od kojih smo neke spomenuli, Časni sluga Božji neumorno poziva na pokoru i obraćenje. Za njega je korizma vrijeme sveto i spasonosno, vrijeme duhovne obnove i vrijeme duhovnog čišćenja u kojem Kristu trebamo iskazati svu našu ljubav, zahvalnosti svjedočeći da samo njemu pripadamo (usp. AP III/36,56).

Antićeve misli možemo sažeti u slijedeći zaključak: S pomoću Božjom započnimo (ovu) svetu korizmu, vrijeme sveto i spasonosno, u kojem se trebamo duhovno obnoviti. Promislimo u koliko li smo korizma propustili obratiti se (usp. AP III/36, 56 Molimo Duha Svetoga da nas prosvijetli da znamo što nam je činiti (usp. AP III/34, 1). Vrijeme je da shvatimo da nam Krist daje svoje milosti i da očekuje naš odgovor. Korizma je vrijeme spoznavanja Božje ljubavi, vrijeme prihvaćanja križa, kako bismo mogli promišljati muku Isusovu (usp. AP/III 13, 6). To odvraća od grijeha i oslobađa od zarobljenosti materijalnim stvarima. Fra Ante u svojim pismima podsjeća da nas je Krist ljubio i predao sebe za nas (usp. Gal 2, 20) i da se trpljenja i patnje sadašnjeg vremena ne mogu usporediti s budućom slavom (usp. Rim 8, 18). On to poručuje i nama, poslušajmo ga i slijedimo njegov pokornički smjerokaz.


Drugi dan

Drugi dan trodnevnice euharistijskom slavlju predsjedao je o. fra Jure Jurić-Šimunović, meštar novaka na Visovcu. Tema njegove propovijedi bila je: »Časni sluga Božji odgojitelj braće novaka i bogoslova«. Propovjednik je naglasio kako se Časni sluga Božji služio u odgojiteljskom djelovanju služio egzistencijalnom metodom poštujući ljudsku osobu i osobnost odgajanika, vrijeme, prostor, stvari i događanja. Tako je 1938. pisao mnp. Prvincijalu da cijeli odgojni ambijent, prostor, materijalna dobra i predmeti u prostoru moraju skladno i sukladno djelovati i biti utemeljeni na ljudskom dostojanstvu i franjevačkim idealima. Prvi važni činitelj u odgoju jest klima u odgojnoj ustanovi. Za njega je su susret i odnos odgajanika i odgojitelja drugi važni činitelju odgojiteljskom djelovanju. Glavne odgajateljske metode za Časnog slugu Božjega bile su dobrota i ljubav. Odgajanik mora osjetiti da mu je odgojitelj posvetio cijelo svoje biće. No isto tako je treba probuditi i odgovornost samog odgajanika u vlastitom odgoju, u kojoj će shvatiti da su Bog, njegova nazočnost i njegovo milosno djelovanje na djelu u njegovu životu i rastu. Otac Antić je često naglašavao kako povezanost s milošću, odgovor na milost čini odgajanika sve samostalnijim u odnosu na duhovnog vođu, a toj je bitan činitelj svakog pravog odgoja.

 

Treći dan

Treći dan trodnevnice euharistijskom slavlju predsjedao je mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman. Tema njegove propovijedi bila je: »Časni sluga Božji duhovni vođa svećenika i redovnika«. Propovjednik je naglasio kako je Časni sluga Božji ostajao trajno duhovno povezan s svojim klericima studentima  i onda kada su oni postali svećenici. Ta duhovna povezanost ostvarivala se ponajprije u molitvi za njih, u pismima koja im je slao ina koja su oni odgovarali, ali u osobnim razgovorima kada je to bilo moguće. Vihor života odvlačio je Antićeve gojence u okolnosti koje u maloj Makarskoj sredini nisu mogli ni zamisliti, a to je fra Antu navodilo da brižno pazi na njih, da moli za njih i da s njima trajno bude u pismenoj vezi. Mladim svećenicima savjetovao je da se redovno i uredno pripremaju za propovijedi i upućivao ih na prikladnu literaturu. Onima koji su već bili župnici savjetovao je da ži e sakramentalnim životom, da vole svoju župu i da djecu poučavaju na vjeronauku po novim pedagoškim i katehetskim metodama. Svećenicima u pastoralu je savjetovao da budu blagi i strpljivi s vjernicima i da promiču duhovna zvanja. Njegovi savjeti bili su jednostavni, bez učenog pretjerivanja vodeći računa o stanju duša onih koje je savjetovao, kao i njihovih vjernika.

Antić se nije zadržao samo na svojim gojencima, on je već u Makarskoj, a posebno u Zagrebu razvio pravu duhovnu metodologiju u duhovnom vođenju svećenika koji su k njemu dolazili, bilo da su oni pripadali drugim redovima i družbama, bilo da su bili svjetovni svećenici. Kako piše Antićev životopisac pok. prof. dr. fra Vicko Kapitanović (usp. Kristu suobličen, Split-Zagreb 2004., 238), Antić se nije zaustavio samo na svojim savjetima, pomaganju i žrtvama. u snagu molitve Crkve, razvio je i posebni apostolat za svećenička i redovnička zvanja te pronalazio osobe koje će se po njegovoj nakani, za njih moliti i žrtvovati.

 

Antićevo 2017.

U propovijedi naslovljenoj Biti svećenik Kristu suobličen, mons Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, pošavši od izabranih čitanja: Heb 5, 1-10 i Lk 5, 1-11 naglasio je ponajprije teologiju svećeništva koju susrećemo u spomenutom odlomku poslanice Hebrejima, kao i poziv Petru, koji bilježi sv. Luka, da izveze na pučinu, poslije bogatog ulova ribe da će ubuduće loviti ljude. U spomenutom odlomku slanice Hebrejima Pavao nam tumači razliku između starozavjetnih velikih svećenika i Isusa Krista kao jedinog novozavjetnog Velikog svećenika, koji je to postao jednom za sva vremena.

Časni sluga Božji fra Ante je, naglasio je nadbiskup, dobro shvatio Isusovo velikosvećeničko poslanje koje je uzor svakom ljudskom svećeništvu u Novom Zavjetu. Svoju osobnu duhovnost, kako to bilježi njegov životopisac pok. prof. dr. fra Vicko Kapitanović (usp. nav. dj. Kristu suobličen, 207-214.) fra Ante je gradio na čvrstim temeljima vjere koji proizlaze iz krsne milosti svakog pojedinog krštenika. On je još od rane mladosti bio uvjeren da je čvrsta, jaka i nepokolebljiva vjera zalog uspjeha svakog osobnog duhovnog života kao i svakog duhovnog vodstva drugih. Iz toga njegova uvjerenja proizlazilo je njegovo uvjerenje da je pouzdanje u Boga glavni potporanj i njegove duhovnosti i duhovnosti onih koje je vodio. Tu duhovnost smatrao je on mora krasiti ljubav trajnija od svega i duboka čežnja za nebom. To je posve jasno zapisao u svojoj muževnoj dobi 1932. ili 1933. u svojem rukopisu Bog moj i sve moje (AS I/3), u kojem jasno zapisuje da ga Bog mora imati svega i to on sam.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2062
Ovaj mjesecOvaj mjesec77926
UkupnoUkupno4994359

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 123 

Administrator

franodoljanin@gmail.com