Zagreb: Obećanja i 20. godišnjica Frame MBL

Što to mladog čovjeka može zadržati na jednom mjestu 9 godina? I kakva bi ga to sila mogla natjerati da postavi takvo pitanje u jednom običnom izvještaju s obećanja?

Rijetko kad u izvještajima s naših obećanja zapravo čitamo o obećanjima, ali u njima će se naći informacija o mnogočemu drugom: o mjestu i vremenu, o broju obećanika i njihovu obećaničkom geslu, o predvoditelju misnog slavlja i njegovoj propovijedi, o zabavnom programu nakon mise i općem dojmu onoga koji piše. U slučaju naših obećanja, 12. veljače 2017., u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, to se lako može sažeti u nekoliko rečenica, ako ne i u jednu. Bilo nas je trinaestero u majicama s geslom Radosti vaše nitko vam oteti neće, naš novi duhovni asistent fra Mario Radman svim nas je srcem još u studenom počeo pripremati za obećanja i u nedjelju nas osobito pozvao na neprestano donošenje drugog istinskog ploda Duha – kako sveti Pavao naziva radost – u bratstvu, a nakon čestitki mnogih framaških gostiju iz raznih bratstava zajedno smo pogledali i kratki film kojim smo, uz pomoć nekolicine bivših framaša, obilježili posebnu obljetnicu dvadesetogodišnje potrage svog mjesnog bratstva za radošću. No, sve to ne govori mnogo o samim obećanjima koja smo dali. A pogotovo ne nudi odgovor na početno pitanje: što to mladog čovjeka može zadržati na jednom mjestu 9 godina?


Slušajući fra Marijevu nedjeljnu propovijed, nisam se mogao oteti dojmu koji naša privremena crkva redovito ostavlja na mene kad u nju stupim. U iščekivanju selidbe u gornju, nedovršenu i veću crkvu, čini mi se da su i svi drugi župljani, pa tako i framaši, doživjeli sasvim nesvakidašnje – a zato i vrlo značajno – iskustvo tog prostora: to je prostrani, niski podrum u kojemu se smrači i prije zalaska sunca i u kojemu se osjeti podrhtavanje svakog prolazećeg tramvaja, taman prostor širokih ciglenih stupova na čijim su kapitelima ispisani stihovi crkvenih himana, urešen, umjesto zlatom, mjedenim šipkama i osvijetljen skoro pa steampunk svjetiljkama. Tako bih mogao zamisliti katakombe nekih budućih progonjenih kršćana; tako starinske i uronjene u crkvenu tradiciju, a ipak tako – buduće, do te mjere da se u njima osjeti podrhtavanje modernog svijeta. I tu možda leži odgovor na pitanje s početka.

Promatrajući u tom prostoru svoju braću obećanike, sjetio sam se i svog dolaska na Framu prije 9 godina – i svog ostanka sve do danas. U tih 9 godina mnogo se toga izmijenilo – u 20 godina postojanja mog sadašnjeg bratstva, pretpostavljam, još i više – ali jedna je stvar ostala nepromijenjena: bratstvo je ostalo mjesto zajedničkog iščekivanja poziva za nešto veće. Poput naše crkve: često neprimijećeno od svijeta, a ipak u osluškivanju njegovih drhtaja i svih poziva dobra koje skriva; položeno na stupove neprestanog upoznavanja poklada naše vjere, crkvene baštine i franjevačkog duha; urešeno čežnjom da Kristu posveti ama baš sve što ima. I najvažnije: kao što je naša crkva bez Crkve prazan podrum, tako je i bratstvo bez braće ljuštura; bez mladih ljudi koji unatoč svojoj grješnosti obećaju da će se posvetiti u službi kraljevstva Božjega; koji unatoč svojoj svojeglavosti i raspršenosti obećaju, nadahnuti Evanđeljem i Pravilom, živjeti istinski sakramentalnim i molitvenim životom; koji unatoč izazovima i križevima s kojima se susreću obećaju susretati Krista u drugima; koji unatoč svoj svojoj slobodi odabiru služiti u ljubavi, gdje god i kad god to bude potrebno, baš poput Franje.

Baš su ti ljudi moja braća i sestra; oni su sve to sa mnom doista obećali pred cijelom Crkvom i planiraju tako i živjeti. I upravo to obećanje i to mjesto – bratstvo – mogu zadržati mladog čovjeka 9 godina. Sve do nečega većeg.

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas671
Ovaj mjesecOvaj mjesec57991
UkupnoUkupno5429461

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 121 

Administrator

franodoljanin@gmail.com