Makarska: Oproštaj od fra Karla Jurišića

U ponedjeljak, 16. siječnja 2017. godine u Franjevačkoj crkvi u Makarskoj mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Karla Jurišića koji je preminuo u bolnici u Makarskoj u subotu, 14. siječnja 2017., u 99. godini života, 82. redovništva i 75. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, njegov brat fra Gabrijel Jurišić, makarski gvardijan fra Ante Čovo, makarski dekan don Pavao Banić i 58 svećenika.

Članovi obitelji, rodbina, časne sestre, vjernici i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Karla. U ime Grada Makarske na oproštaju je bio dogradonačelnik prof. Miro Družijanić. Pjevanje je predvodio Franjevački zbor, a za orguljama je svirala Hana Vlaho.

 

Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, na gradskom groblju u Makarskoj prevodio je makarski gvardijan fra Ante Čovo.

Fotografije


 


Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski

(Uvod i propovijed)

Na početku mise zadušnice mons. Marin Barišić je rekao kako nas je „okupila smrt brata fra Karla. Izražavam sućut o. Provincijalu, bratu fra Gabrijelu, franjevcima, bratu i sestri, rodbini, župljanima Baške Vode i svim poznavateljima fra Karla. Opraštamo se od najstarijega redovnika-svećenika u našoj Provinciji i u našoj Nadbiskupiji. Njegovo ljudsko, kršćansko i redovničko svjedočenje ostavilo je trag u Provinciji, Nadbiskupiji, župama, gradu Makarskoj i u svima kojima je bio profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji gdje su mnoge generacije bile u mogućnosti osjetiti njegovu živost za Crkvu. Zahvaljujem Bogu za njegov život i svjedočenje“.

Započinjući propovijed o. Nadbiskup je progovorio o misteriju ljudskog života o kojem je pok. fra Karlo, kao profesor povijesti, učio od svoga učitelja Isusa Krista koji je osvijetlio našu tamu i dao nam nadu da ova naša prošlost ne završi u prošlosti. Smrt je povijest koja je obilježena prošlošću, a Isus Krist nam je preko smrti otvorio budućnost, 'novo nebo i novu zemlju' kako kaže apostol Ivan. Fra Karlo nam može biti svjedok ove nove povijesti, jer je Bog pobijedio smrt i pretvorio sve ono što nas je vuklo u prošlost u puninu stvarnosti, koju nam daje Isus Krist, a to je volja Božja da svi imaju puninu života u kući Božjoj”. U nastavku je o. Nadbiskup rekao kako je fra Karlo doživio 99. godinu života, a uvijek je bio dinamičan, poletan, svježeg koraka, uvijek ugodan u razgovoru, pun vedrine i svježine. Zahvalio je fra Karlu na tome i nastavio rekavši kako i Provincija i Nadbiskupija mogu biti ponosni na njega jer volio Provinciju, Nadbiskupiju, grad Makarsku, Bašku Vodu.

Fra Karlo je pokazao svoju ljubav prema Nadbiskupiji, naglasio je o. Nadbiskup, pišući nekoliko pisama da se vrati titul “primas” Nadbiskupiji, koji ima samo 12 država u svijetu. To je obrazlagao da smo mi ovdje od davnine i da imamo pravo na to. Nadbiskup mu je zahvalio na toj ljubavi i odgovorio kako je danas drugo vrijeme, ali se fra Karlo nije mirio s tim odgovorom.

Na kraju je o. Nadbiskup zahvalio fra Karlu na svemu želeći mu da doživi puninu u Spasitelju Isusu, a sve je pozvao da im fra Karlo bude nadahnuće kako koristiti talente i kako ljubiti Provinciju i Nadbiskupiju te Boga i čovjeka.

 

Molitva vjernika

  1. Gospodine Bože, hvala Ti što si nam darovao fra Karla, redovnika i svećenika Tvoga i brata našega. On je u ovomu samostanu u Makarskoj živio preko 75 godina i bio aktivni član ove samostanske obitelji. Hvala Ti za sve dobro što ga je u životu učinio. Pozvao si ga k sebi. Primi ga i ubroji među svete i izabrane svoje. - Molimo Te.
  2. Kroz  proteklih  više  od  500  godina  u  ovom  Samostanu  živjeli su brojni franjevci, istaknuti Tvoji svjedoci, koji su svojim životom naviještali Tvoju Veselu vijest - Evanđelje. Hvala Ti za njihov život i njihovu vjeru. Nagradi ih vječnim životom na nebesima. -  Molimo Te.
  3. U gradu Makarskoj i cijelomu njezinu Primorju živjeli su brojni biskupi, kanonici, svećenici, redovnici i redovnice drugih redova i družba. Za njihove plemenite duše. - Molimo Te.
  4. Sve građane Makarske i njezina  Primorja, koji su  stoljećima svjedočili svoju vjeru i njegovali nacionalnu svijest, primi kao dobri Otac, a s njima i sve nas obdari životom vječnim na nebesima. -  Molimo Te.

***

OPROŠTAJNI  GOVORI

 

Fra Joško Kodžoman, provincijal

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, poštovana braćo svećenici, časna braćo, časne sestre, dragi bogoslovi, cijenjena obitelji i rodbino pok. fra Karla, kršćanska braćo i sestre!

Ljudski se život s pravom može usporediti s najljepšim mozaikom, s vrhunskim umjetničkim ostvarenjem, koje se rađa u viziji umjetnika i koje tako često krasi - nama najsvetija mjesta - crkve. Vjerujem da to nije bez razloga, jer malo nam što može tako vjerno izraziti duboko otajstvo i smisao naroda Božjeg na zemlji, kao što nam to dočarava mozaik, satkan od nepreglednog mnoštva sitnih i raznobojnih kamenčića, koji svi zajedno tvore savršenu i jedinstvenu kompoziciju.

Naš je fra Karlo prelijepi i bogati mozaik svoga ljudskog, redovničkog i svećeničkog života stvarao gotovo sto godina. Onaj, kojemu je, kao redovnik i svećenik, čitavi svoj život tako vjerno služio, davao mu je, kroz to vrijeme, snagu da uvijek bude ustrajan službenik vječnih evanđeoskih vrednota, ali i životno nadahnuće da se izdigne iznad prosječnosti i osrednjosti. Uspio je ostati daleko od svega onoga što narušava čast i dostojanstvo čovjeka Božjeg na zemlji.

Dopustite mi da Vas u najkraćim crtama izvijestim o dugom i plodonosnom ljudskom, svećeničkom i redovničkom životu našega fra Karla.

Fra Karlo Jurišić, rođen je 13. kolovoza 1918. u Sarajevu od oca Ivana i majke Ane r. Cvitanović. Kršten je 21. kolovoza 1918. u Sarajevu, a krizman 17. svibnja 1931. u Sinju. Osnovno je školovanje fra Karlo završio u Baškoj Vodi u razdoblju od 1924. do 1929. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađao je između 1929. i 1935. Nakon mature, fra Karlo je stupio u franjevački novicijat na Visovcu 31. kolovoza 1935. U razdoblju od 1936. do 1947, pohađao je filozofsko-teološki studij u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 30. rujna 1947. Svečane je redovničke zavjete položio 3. prosinca 1939. u Makarskoj pred provincijalom fra Antom Cikojevićem. Red đakonata primio je 30. svibnja 1942. u Makarskoj od msgr. Kvirina Klementa Bonefačića, splitskoga i  makarskog biskupa, koji ga je 12. srpnja iste godine u Splitu redio za svećenika. Mladu je misu fra Karlo proslavio u Baškoj Vodi 19. srpnja 1942.

Za života je vršio sljedeće službe u Crkvi, Redu i Provinciji: nakon nasilne smrti fra Petra Paviše, župnika Basta i Baške Vode, koga su partizani ubili u prosincu 1943. godine, na prijedlog Provincije, fra Karlo je kao mladomisnik imenovan župnikom te ispražnjene župe, ostavši u toj službi do 1949. kada postaje gvardijanom samostana u Zaostrogu i župnikom. Tu će ostati do 1955. godine. Uz župničku službu u Zaostrogu, istodobno je pastoralno skrbio i za župe Pasičina (današnja župa Staševica) i Plinu, Drvenik i Podaca. Prilike su bile iznimno teške i surove, osim neimaštine, vjernički narod Makarskog primorja i njegove svećenike, najviše su mučili stalni politički pritisci, progoni, nasilje, iskustvo obespravljenosti, otimačine kao i sva druga onemogućavanja u normalnom životu i radu. Kao i brojni njegovi kolege iz nekadašnjega tzv. slobodnoga i slobodarskog poslijeratnog vremena, nesklonog Crkvi i njezinim službenicima, i fra Karlo je, u prvim danima svoga svećeništva, iskusio strah, progon i represiju te je do konca svoga ovozemaljskog života bio prožet traumatskim sjećanjima na to vrijeme. Bojazan za goli život, patnja zbog neizvjesnosti pred sutrašnjim danom, neimaština i druge ambijentalne nedaće prisilno su formirale psihu i duhovni profil mladog svećenika. I sam je, kao mladi svećenik, morao platiti, srećom ne u krvi kao toliki drugi, skupi danak oporom i brutalnom vremenu u kojem je iz pukotina ljudskih duša na svakom koraku progovarala komunistička mržnja prema vjeri.

Od 1955. do 1957. fra Karlo je živio u Zagrebu, gdje je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu započeo svoj poslijediplomski studij i postigao licencijat (magisterij) iz crkvene povijesti, za koju se oduvijek zanimao. Prinudnim prelaskom Franjevačke visoke bogoslovije iz Makarske u Zagreb, fra Karlo je na toj visokoj obrazovnoj instituciji počeo predavati crkvenu povijest do 1957., kada su stvoreni preduvjeti za povratak Bogoslovije u Makarsku. Vrativši se u grad pod Biokovom, od 1957. do 1994., uz redovitu profesorsku službu, kao prvu i najvažniju svoju obvezu, fra Karlo je djelovao kao pastoralni radnik, župnik, duhovnik i ispovjednik. Deset je godina, kao župnik posluživao župu Veliko Brdo (1959.-1969.).

Kroz to je vrijeme intenzivno prikupljao građu za svoju doktorsku disertaciju „Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine“. Konačno, 4. ožujka 1968. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, fra Karlo je obranio svoj doktorski rad, koji je u proširenom izdanju i objavljen 1972. godine.

Na razini Provincije, fra Karlo je vršio službu tajnika od 1967. do 1970. i u više mandata bio član različitih provincijskih Vijeća, kao što su Vijeće za izdavačku djelatnost, Vijeće za FSR, Misijsko vijeće… Uza sve to, fra Karlo je u dva mandata vršio i službu vikara samostana u Makarskoj.

Izmučen starošću i bolešću, te okrijepljen svetim sakramentima, fra Karlo je u subotu, 14. siječnja 2017., u 99. godini života, 82. redovništva i 75. svećeništva blago u Gospodinu preminuo.

Najduži i najveći dio života, fra Karlo je proveo kao profesor povijesne grupe predmeta na Bogosloviji, i to gotovo četiri desetljeća svoga života. Predavao je opću i nacionalnu povijest, povijest Franjevačkoga reda i Provincije, starokršćansku arheologiju, staroslavenski, komparativnu povijest religija, islam i znanstvenu metodologiju. Njegovi će ga studenti najviše pamtiti po njegovu osebujnom načinu predavanja, po živosti i suživljenosti s predmetnom materijom.

Svakako, kao predavač nije bio samo informator, već i onaj koji je brojne naraštaje mladih franjevaca i svih koji su mu se obraćali, nastojao formirati u ljude koji će „sine ira et studio“ biti sposobni donositi samostalne i zdrave sudove o povijesti, ljudima i događajima. Kao takav ostat će u trajnoj i lijepoj uspomeni svojih učenika i kolega profesora.

Na znanstvenom polju, fra Karlo je bio vrijedan i izuzetno plodan pisac. Čitava se njegova spisateljska djelatnost može podijeliti u dvije skupine: znanstveni i publicistički radovi. Bilo da je riječ o brojnim neriješenim pitanjima iz nacionalne i opće crkvene povijesti, bilo da je riječ o neistraženoj ili nedovoljno razjašnjenoj našoj provincijskoj prošlosti, svakom od tih pitanja fra Karlo je pristupao s krajnjom ozbiljnošću, s radoznalošću, te nadasve poštujući principe znanstvenog rada. Poseban, pak, interes, kao povjesničar, pokazivao je za teme i pitanja vezana uz njegov zavičaj i široki prostor Makarskog primorja. „Kačićev arhiv“, koji je osnovao kao gvardijan samostana u Zaostrogu, predstavlja najbogatiju zbirku djela i bibliografskih jedinica o fra Andriji Kačiću Miošiću. Zbog njegove zauzetosti oko istraživanja i promocije Kačića, od milja smo ga prozvali “Kačić”.

Vrijednost fra Karlova sveukupnoga znanstvenog i spisateljskog rada, najbolje potvrđuje činjenica, da su brojni njegovi radovi objavljivani u crkvenim i civilnim publikacijama, u izdanjima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u etabliranim nacionalnim časopisima… Njegovi su radovi publicirani u preko šezdeset različitih časopisa i listova, te u tridesetak različitih zbornika ili drugih prigodnih izdanja.

Za svoj plodni znanstveni, kulturni i duhovni rad i stvaralaštvo fra Karlo je nagrađen i brojnim nagradama i odlikovanjima, među kojima se ističu; odlikovanje dr. Franje Tuđmana - Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Nagrada Grada Makarske za životno djelo.

Ljudi, u mjestima gdje je živio i djelovao, posebno ovdje u Makarskoj, trajno će ga se sjećati po njegovoj spremnosti da im uvijek bude na usluzi kao ispovjednik, kao duhovni otac, kao pouzdan savjetnik u svim ljudskim situacijama, kao izvrstan poznavalac regionalne i nacionalne povijesti, kao zaljubljenik u umjetnost i sveukupno ljudsko stvaranje. Bez njegova predanog znanstvenog rada, bili bismo izloženi brojnim nepoznanicama i izgubljeni u magli prošlosti, koju ne razumijemo, bez njegova književnog doprinosa, danas bismo bili siromašniji za tolike tekstove, koji obogaćuju lokalnu, provincijsku i nacionalnu kulturnu povijest.

Zbog svega toga, kao predstojnik Franjevačke zajednice, čiji je fra Karlo bio istaknuti član, u ovom sam trenutku ispunjen ljudskom tugom zbog našega privremenog rastanka, ali i ponosan zbog njegova plodonosnoga, ljudskog, svećeničkog i redovničkog života.

Zahvaljujem fra Karlu na divnom svjedočanstvu, ljudske i vjerničke hrabrosti i ustrajnosti, kao i na svemu što je učinio a što je bilo dobro za našu Zajednicu, za naš hrvatski narod, za Crkvu Katoličku, satkanu od milijuna svojih članova, koji svi zajedno i svatko opet na svoj način, kao u mozaiku, doprinose skladu i ljepoti djela Božjeg u svijetu, te razglašuju slavu svoga Stvoritelja i Stvaratelja. Njegov bi primjer mogao poslužiti i nama, koji se nalazimo još na hodočašću života, da i mi ostanemo vjerni svomu ljudskom i kršćanskom pozivu i poslanju.

Dragi fra Karlo, velika hvala tebi i tvojoj cijenjenoj obitelji iz koje si potekao, kojoj izražavam iskrenu sućut, koja te je odgojila i prenijela ti jasne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala, a čime si nas kao Franjevačku zajednicu obogatio. Uvijek ćemo te nositi u srcu i ostat ćeš nam u lijepom sjećanju.

Bdij i dalje nad našom redovničkom Zajednicom, našim hrvatskim narodom, isto onako kako si to činio do konca svoga ovozemaljskog života i moli za nas Boga, koji će Te, uvjereni smo, zbog svega što si učinio, raširenih ruku primiti u svoj zagrljaj i blaženstvo svojih svetih i izabranih.

Počivao u miru Božjem!

***

Fra Gabrijel Jurišić, fra Karlov brat

ZAHVALNOST  I  NADA

Na sv. Misi Zadušnici za fra Karla Jurišića govorio je brat fra Gabrijel. Donosimo taj govor.

„Pro aris et focis -Za Boga i Dom!“

M. T. Ciceron

Draga braćo i sestre!

Svemogući Bog, stvoritelj i gospodar života i smrti, darovao je našemu dragomu fra Karlu život, milost svete vjere u sakramentu krštenja, redovničkoga zavjetovanja i svećeničkog reda. Obdario ga je imnogim drugim darovima, od kojih je posebno dragocjen dugi život. Konačno ga je pozvao k sebi u njegovoj 99. godini zemaljskoga života. Za sve te darove mi smo danas dobromu Bogu neizmjerno zahvalni i ovom sv. Misom Zadušnicom zahvaljujemo Bogu za fra Karlov život i sve dobro što ga je učinio.

No, sjetimo se početaka. Vihor Prvoga svjetskog rata odnese iz Makarskoga primorja mladoga Ivana i njegovu zakonitu ženu Anu u Sarajevo. U gradu pod Trebevićem rodio se 13. VIII. 1918. njihov prvorođenac, kome na sv. krštenju 21. istoga mjeseca nadjenuše ime Dragutin. Svršetak rata ih je vratio njihovim korijenima u Bašku Vodu, u kojoj je dječak završio pučku školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, novicijat na Visovcu, Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj, ređen za svećenika i slavio Mladu Misu u Baškoj Vodi, 19. VII. 1942. godine, tj. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u jeku Drugoga svjetskog rata. Oboružan franjevačkom duhovnošću i mladenačkim idealizmom zaputio se mladomisnik u konkretni život.

Valja istaknuti da je cijeli život u posebne bilježnice svaki dani zapisivao nadnevke i nakane sv. Misa. Tako je od Prve do Zlatne Mise slavio 19.132, onda još 25 godina … Dakle, više tisuća posvećenih sati. To je bio njegov najvažniji i najuzvišeniji posao u životu, a s tim su povezani i drugi sv. sakramenti, naviještanje Božje riječi i uopće njegovi pastoralni poslovi. To je bitni, prvotni i najvažniji dio fra  Karlova života i djelovanja.

Fra Petra Pavišu, koji je kao župnik pripremio fra Karlu slavlje Mlade Mise, komunisti su uhitili i bez suđenja ubili (28.XII.1943.). Crkvene su vlasti baš fra Karla imenovale župnikom Baške Vode.

Komunisti, zaraženi ateističkom mržnjom, bez suđenja i mogućnosti obrane ubili su: fra Antu Benutića u Igranima (20.III.1944.), a ovdje u Makarskoj: fra Dominika Šulentu, gvardijana, don Niku Delića, župnika i kanonika, don Marka Devčića, don Pašku Bilića i fra Franu Borića (4.XI.1944.), fra Anselma Kambera (21.IV.1945.), fra Josipa Ercega, fra Valentina Šimića i fra Rudolfa Vučića (oko 1.V.1945.), fra Augustina Glavaša (oko 1.VII. 1945.), fra Bonu Radonića (9.VII.1945.), fra Leonarda Bajića (17.II.1948.) i u cijelom Makarskom primorju još preko 50 drugih nevinih ljudi. Od 26 naselja u Makarskom primorju nama ni jednoga u kojemu komunisti nisu nekoga ubili. Od tih ubojica nikada niti jedan nije ni optužen, ni osuđen. Čak su dobivali i nagrade! O tome se za komunističke diktature nije smjelo ni govoriti.

Danas je poznato i dokumentirano da su komunisti ubili preko 600 hrvatskih svećenika, redovnika i redovnica, većinu bez suda i mogućnosti obrane.

U to doba u Makarskom primorju biti imenovan župnikom značilo je biti osuđen na smrt. I to neki i danas nazivaju „oslobođenjem“. Eto, u takvoj se je teškoj situaciji našao mladi župnik, koji je stanovao s roditeljima u njihovoj kući.

No, komunisti nisu mirovali. Evo jednoga događaja. Fra Karlo je svake nedjelje slavio sv. Mise u Bastu i Baškoj Vodi. Tako je jedne nedjelje stupio pred oltar, a uz njega se našao mladić u partizanskoj uniformi. Župnik je započeo bogoslužje i, kad se je popeo na oltar, vidio je na oltaru pištolj. Rekao je mladiću da mu tu nije mjesto i neka ga uzme. Mladić je odgovorio: „Ti govori Misu, a ja znam što radim.“

Cijelo vrijeme mladić je gledao prema vratima crkve. Kad je bogoslužje završilo, narod se je mirno razišao, a mladić je čekao pred crkvom. Kad je fra Karlo izišao, rekao mu je da i on ide u B. Vodu, pa su pošli zajedno (2,8 km). Tek kad su došli blizu B. Vode, mladić je kazao fra Karlu zašto je toga dana bio u crkvi. Komunisti su odlučili da fra Karla treba ubiti. U nedjelju, dok župnik na Misi bude okrenut prema oltaru („Podizanje“), dvojica će s vrata crkve pucati, ubiti župnika i brzo pobjeći. On je odlučio spriječiti ubojstvo župnika. To je razlog da je toga dana došao u crkvu, stavio pištolj na oltar i stalno gledao prema vratima… Dakle, komunisti ubojice fratra, a partizan spasitelj. To je bitna razlika između komunista i partizana.

U to doba ja o tome ništa nisam znao. Kad mi je poslije više godina fra Karlo to kazao, toga „partizana“ uvijek sam susretao s dubokim poštovanjem.

Kad je fra Karlo došao za gvardijana u opljačkani samostan u Zaostrogu, dočekalo ga je puno problema. Ipak nije zanemario kulture. Prikupio je bogati materijal i osnovao „Arhiv fra Andrije Kačića.“ Zamolio je Ivana Meštrovića, kipara svjetskoga glasa, da za jubilej fra Andrije (1704.-1954.) izradi model njegova spomenika. Umjetnik je to rado učinio. Kako komunističke vlasti nisu htjele novčano pomoći da se spomenik odlije u bronci, Meštrović je u Splitu gledao model i uskliknuo: „E jadni moj fra Andrija. Tko ti je kriv što si fratar. Da si bio kakvi borac, davno bi imao veliki spomenik!“ Kasnije je Ivan Meštrović rado prihvatio počasni naslov „subrat Provincije – confrater Provinciae“. Fra Karlo je uspio u Bristu postaviti spomenik tek1960. godine.

Zahvaljujemo dobromu Bogu i za njegovo profesorsko, znanstveno i spisateljsko djelovanje. Kao profesor povijesti i srodnih disciplina (arheologija, staroslavenski jezik, misiologija, komparativna povijest religija) u doba mračne komunističke diktature i širenja neistina i laži o hrvatskoj povijesti, trudio se je svojim studentima iznositi istinu o hrvatskoj povijesti.

Kao župnik (preko 20 godina: Baška Voda, Zaostrog, Drvenik, Podaca, Pasičina, Plina, Kozica i Zavojane) i profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, obranio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju Katolička Crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine (1968.). O povijesti Makarskog primorja, Neretvanske, Vrgorske i Imotske krajine, a to su granice stare Makarske biskupije, nijedan povjesničar bez te knjige ne može pisati. To tvrde naši najbolji povjesničari. Uz ostalo, knjiga je rađena na temelju preko 800 originalnih turskih dokumenata iz onoga doba, do tada uglavnom neobjavljenih.

Objavio je više knjiga, surađivao u časopisima i zbornicima (oko 120), objavio preko 600 članaka (znanstvenih i publicističkih) i sudjelovao na brojnim simpozijima, raznim skupovima i tribinama.

Tu treba upozoriti na jedan poseban vid njegova apostolata. U doba duge komunističke diktature mnogi su ga pozivali da vodi sprovode i održi prigodno slovo njihovim dragim pokojnicima. On je shvatio da je to poseban apostolat, jer je to prigoda da Božju poruku čuju ateisti, agnostici, rubni kršćani koji rijetko ulaze u crkvu, ali isto tako i borbeni komunisti koji ne žele slušati „popovske propovijedi“. No, bilo im je nezgodno napustiti sprovod pa su bili „prisiljeni“ slušati njegovu riječ.

Fra Karlo se je stoga, uz podatke o pokojniku, ozbiljno spremao i citirao filozofe, teologe i književnike. Iznosio je njihova razmišljanja o smislu ljudskoga života, moralnim načelima i prekogrobnom životu s Bogom u vječnosti. Ne samo vjernici, nego i oni drugi, rado su slušali njegovu riječ. Takvih govora ima preko 450.

Ovih se dana slavi 25. obljetnica priznanja samostalne, slobodne, nezavisne Republike Hrvatske. Kad se je to dogodilo, rekao je: „Kad je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, kao mladi student bio sam sretan i ponosan. Uvijek sam vjerovao da će Hrvatska jednom doista biti samostalna država, ali sam mislio da ja to nikada ne ću doživjeti. Ipak sam to doživio. Bogu hvala!“

Pismene čestitke za  njegov 75. rođendan uputili su mu: sv. Ivan Pavao II., papa, dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike, fra Herman Schalück, general Franjevačkoga reda, i brojni drugi uglednici. Braća su mu posvetila Zbornik, u kojemu  su surađivali brojni znanstvenici („Kačić“,XXV/1993,s.884).

Dobio je i ugledna priznanja, među kojima se ističu: Odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića (dr. Franjo Tuđman, predsjednik RH), Nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Nagrda za životno djelo Grada Makarske.

I još nešto. Iskreno je volio ljude i pomagao im. Posebno je volio užu i širu obitelj. Dogovorio se je s bratom Zdenkom pa su svake godine, za obljetnicu smrti majke Ane (26. VII.), organizirali da se cijela obitelj (od Čakovca, Zagreba, Delnica, Rijeke i Banje Luke) nađe u Baškoj Vodi. Slavili smo sv. Misu za pokojne, pohodili grobove, za obiteljskim stolom i mladi i stari uživali u ljepoti obiteljskoga zajedništva.

Eto, tih nekoliko podataka, kao kamenčići u mozaiku, stvaraju samo djelomičnu sliku fra Karlova života.

***

Ja sam mu posebno zahvalan što mi je pomogao da slijedim Isusa Krista po primjeru sv. oca Franje Asiškoga.

Svima vama koji sudjelujete u ovoj sv. Misi zadušnici i sprovodnim obredima u ime naše obitelji i svoje ime najljepše zahvaljujem.

Na kraju što drugo reći nego: Hvala Bogu što nam je darovao fra Karla!

Hvala i Tebi, dragi brate fra Karlo!

Vjerujemo u vječni život I naš susret s Tobom na nebesima. Amen.

***

Dr. fra Anđelko Domazet, dekan KBF- u Splitu

(pročitao fra Jure Brkan, umirovljeni professor)

Poštovani oče Provincijale, poštovana rodbino, braćo i sestre!

U nemogućnosti da osobno budem nazočan oproštaju od pok. fra Karla, u ime svih profesora, djelatnika i studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu izražavam duboku ljudsku i kršćansku sućut ocu provincijalu fra Jošku, braći svećenicima i franjevcima, bližoj i daljnjoj rodbini našega Pokojnika.

Svaki oproštaj od naših najmilijih budi duboke ljudske osjećaje. Sjećanjem dotičemo ono što još imamo od naših pokojnika – život koji smo dijelili s njima, njihov značaj i ljubav, riječi i geste.

Dr. fra Karlo Jurišić bio je dugogodišnji cijenjeni profesor crkvene povijesti i staroslavenskog jezika na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Iako je otišao u mirovinu prije nego li je osnovan Katolički bogoslovni fakultet u sastavu Sveučilišta u Splitu, fra Karlo će ostati u sjećanju generacijama franjevačkih bogoslova koji su studirali na Bogosloviji u Makarskoj kao zaljubljenik u crkvenu i nacionalnu povijest.

Napisao je i objavio brojne znanstvene radove u zbornicima i časopisima te tako pridonio ugledu naše visokoškolske institucije.

Dragi fra Karla, hvala ti što si svoju profesorsku službu obavljao savjesno i što si naraštajima studenata neumorno prenosio ljubav prema Crkvi, Provinciji, svom rodnom kraju, narodu i kulturi.

Počivao u miru Božjem!

Fra Anđelko Domazet

***

Ogranak Matice hrvatske Makarska

Draga braćo franjevci, ožalošćena rodbino, svima koji su voljeli i poštivali doktora fra Karla Jurišića izražavam u ime Ogranka Matice hrvatske iskrenu sućut.

Fra Karlo je najstrijoj nacionalnoj kulturnoj ustanovi Matice hrvatske nesebično poklanjao svoje znanje i svoju ogromnu radnu energiju. Bio je dugogodšinji radni mentor našega Ogranka, najomiljenini i najuvaženiji član našega društva. Bio je naš Nestor, kako se volio nazivati, aludirajući na svoje godine. Fra Karlo je u Matici nalazio još jednu svoju životnu misiju,  prijatelje kojima je povjeravao svoje stavove, evocirao sjećanja, radovao se i tugovao, a i protestirao kada bi trebalo. Radovao se i novim izdanjima knjiga našega Ogranka, a u pripremi mnogih je i aktivno sudjelovao. I prvo Matičino tiskano djelo „Makarska i primorje“, dobrim dijelom plod je njegova zalaganja, pa “Striljanje Alke” i mnoga druga.

Međutim, njegov najveći doprinos Matici bio je u održavanju brojnih predavanja kroz Matičine tribine, kada se svaka fra Karlova riječ slušala otvorenih usta i neskriveno divljenje, a on bi uz riječ izlaganja popratio mimikom i glumom gradeći kod slušetelja nezaboravan doživljaj.

Član je MH od davne 1971. godine a njegove bilješke i sjećanja svjedokom su povijesti i zbivanja tih slavnih i nesretnih vremena. Kada je poslije dvadesetgodišnje “hrvatske zime” ponovno došlo vrijeme probuđene Hrvatske, pojavila se i potreba za obnovom Ogranka MH u Makarskoj. Fra Karlo se tada, uz nekoliko starih članova, ojačanih zanosom mladih, stavio na čelo Inicijativnog odbora za obnovu Ogranka MH. Za sastanke inicijativnog odbora otvorio je prostore Franjevačke knjižnice. Tu smo se sastajali puna tri mjeseca, svakoga tjedna, sve do Osnivačke skupštine.

Inicijativna skupština izabrala je fra Karla u Upravni odbor, ali se on zahvalio otklonivši tu počast. Zato je donio program rada Odjela za povijest i kulturnu baštinu MH Makarska u tri segmenta: upoznavati, istraživati i objavljivati, a rad je završio citatom književnika Alexa Haleya: „Ne može se u roba pretvoriti čovjeka koji zna svoju povijest.“

Prvo predavanje na tribini MH fra Karlo je održao 14. 10. 1991. pod naslovom „Hrvatska povijest kroz prizmu islama i komunizma.“ Dalje se nizala kolajna od preko dvadeset nezaboravnih predavanja kroz dugih 10-12 godina kroz koje si nas darivao ljepotom svoga duha i pregršti domovinske ljubavi. Na tvoje riječi rijetko je tko mogao ostati imun i nedirnut ili barem potaknut na razmišljanje. I kada te, dragi fra Karlo, snaga napuštala, opstajala je želja još nešto napisati, još nešto kazati svojim sugrađanima, svojoj Matici uz onu „ako Bog da“. Bog je dao da dugo poživiš pa si po godinama nadživio svoga franjevačkog uzora fra Nikolu Gojaka kojemu si u Velikom Brdu i spomen ploču otkrio.

Danas, kada se s tugom u srcu rastajemo u ovom životu, dragi naš Nestore, želim da te u svome krilu čuva dragi Bog i neka ti je laka ova Podbiokovska hrvatska zemlja!

Ante Škrabić,

predsjednik Ogranka Matice hrvatske

***

SUĆUTI

Grad Makarska

Poštovani Gvardijane,

sa žalošću smo primili vijest o smrti dr. fra Karla Jurišića, istaknutog člana vaše franjevačke zajednice i našeg uglednog sugrađanina.

Kroz cijeli svoj život i javno djelovanje fra Karlo je bio povezan s Makarskom i Makarskim primorjem. Kao vrsni intelektualac ostavio je snažan pečat u razvoju društvenog života Makarske, prije svega kulture, zbog čega mu je 1993. dodijeljena i Nagrada Grada Makarske.

Ovim putem izražavamo iskrenu sućut Vama i svim članovima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, te Vas molimo da izraze naše sućuti prenesete članovima obitelji.

S poštovanjem

gradonačelnik

Tonći Bilić, ing.

***

Fra Andrija Nikić

HUMAC - Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja Split, dragim članovima Provincije, a posebno fra Gabrijelu Jurišiću izražavam iskrenu sućut u povodu smrti velikana Baške Vode, Makarskog primorja i Provincije dr. fra Karla Jurišića.

Dugo godina sam se susretao, ugodno razgovarao, podatke iz fra Karlove životom obogaćene i osvježavane riznice koristio i radovao se novim znanstvenim otkrićima, studijama i knjigama.

Fra Karlo je djelovao, živio i nadživio, s katoličkim pukom, dugo vremensko razdoblje krvave kupelji, od Baške Vode, preko Zaostroga, Pasičine, Velikoga Brda i Makarske.

Uz to specijalizirao se u crkvenoj povijesti i više godina predavao crkvenu povijesti na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Tako je gorko životno iskustvo prenosio na mlađa franjevačka pokoljenja.

Uz trogodišnji rad kao tajnik Provincije na čistom vrelu upoznao je Provinciju i posvetio snage srca i uma Provinciji, hrvatskom narodu i Franjevačkom redu.

Fra Karlo je bio fratar od riječi. Puno je pisao, a još je rječitiji bio u govorima.

Plodovima svoga srca i uma, uz nekoliko vrijednih knjiga, fra Karlo je ispunjavao stranice brojne periodike posebice u časopisima: Kačić, Gospa Sinjska, Katolička riječ, Istina, Katolički tjednik, Hrvatska straža, Gore srca, Marija, Blagovijest, Glas koncila, Vjesnik Provincije Presvetog Otkupitelja, Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije, Služba Božja, Vjesnik đakovačke nadbiskupije, Naš zavjet, Svjetionik, Staševica, Marulić, Naš jezik itd.

Fra Karlo svojim gotovo stoljetnim životnim vijekom i raznovrsnim djelima pripada plejadi povjesničara Provincije, hrvatskih franjevaca i hrvatskog naroda Južne Hrvatske. Svojim životom povezao je franjevce u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj sa svetim Franjom.

U času kada je smrt dragoga nam fra Karla postala bliža nego obično, jer je ona fra Karla odvela na drugu stranu životne stvarnosti, želim fra Gabrijelu, rodbini i fratrima krila da iz ovoga prolaznoga svijeta, uz Božju snagu, poletite u svijetlo ljubavi Božje.

Na rastanaku s fra Karlom prisjećam se poruke svetog Jeronim koji poručuje kako ne bismo trebali biti žalosni zbog toga što smo ostali bez dragog pokojnika. Trebali bismo biti Bogu zahvalni da smo fra Karla imali i da ga još uvijek imamo. Jer tko se vraća Gospodinu, otišao je pred nama i zauvijek ostaje u zajedništvu Božje obitelji. A sv. Augustin nas sokoli: “Uskrsnuće je naša vjera, ponovni susret naša nada, spomen je znak naše ljubavi i odanosti.”

Ovoga tjedna slavim večernje mise na Humcu, pa mi je nemoguće sudjelovali na oproštaju od fra Karla, ali ću se i večeras moliti za proslavu u nebu njegove plemenite duše.

Fra Gabrijelu, rodbini i članovima Provincije puno životne snage, a usnulom fra Karlu vječni pokoj u krilu Očevu želi

Fra Andrija Nikić

***

BIETIGHEIM-BISSINGRN  -  Mnogopoštovani  provincijale  fra  Joško i draga braćo u Kristu!

Doprla je i do nas vijest o smrti našega časnog i vrlog brata, bivšeg profesora fra Karla Jurišića. Kao brat franjevac i njegov student u Makarskoj, izražavam svoju iskrenu sućut Tebi i svoj braći, a osobito fra Gabrijelu i svoj njihovoj rodbini.

Jučer sam molio sa svojim vjernicima preko svetih misa za fra Karlovu dušu. Zahvaljujem Bogu za njegov svet i uzoran život u našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Svi se možemo ponositi kako je fra Karlo desetljećima svojim franjevačkim životom svjedočio u poniznom služenju našu kršćansku vjeru u Trojedinoga Boga. Zaista je svima bio uzor kako se kršćanstvo svjedoči u tišini, molitvi i savjesnom izvršavanju Božjih, redovničkih i crkvenih zakona i propisa. Hvala Bogu što nam ga je darovao i što smo živjeli s njime!

Dok prikazujem fra Karla Božjemu milosrđu i zahvaljujem Gospodinu što ga je oslobodio svih zemaljskih spona, opraštam se od njega u ime zajednica koje mi je Bog povjerio, Sv. Franje Asiškoga (Bietigheim-Bissingen), sv. Ilije Proroka (Illingen) i sv. Ante Padovanskoga (Vaihingen-Enz), kao i u svoje osobno ime.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i neka mu je laka hrvatska primorska gruda koju je poznavao kao malo tko i neizmjerno volio!

Fra Josip Bebić, župnik

***

SPLIT - Suosjećamo zajedno s Vama za odlazak dr. fra Karla Jurišića, izvrsnog profesora, znanstvenika, pisca, a nadasve umnoga, plemenitog i dragog čovjeka. Naš fra Karlo moli za sve nas, a mi ćemo za njega. Neka ga čuvaju nebeski anđeli i laka mu hrvatska gruda koju je neizmjerno volio.

Vaši Taja i Davorin Rudolf

***

SPLIT   -  Štovana braćo u Kristu!

Još jedan zaslužni svećenik nam je rekao: „Pozvan sam gdje ćete i vi doći.“ Sjećam se našega fra Karla kao cijenjenog profesora Bogoslovije. Bila mi je čast nekoliko puta biti nazočan njegovim predavanjima u klerikatu u Sinju. Svaka mu se riječ poslagala, svaka rečenica imala smisao. Ali Bog je vidio da je vrijeme da ide na vječni počinak. Pozvao ga sebi.

Štovani fra Karlo, neka Vam je blagoslovljena svaka stopa koju niste bezvrijedno kročili, svaka riječ i dobro djelo koje ste bezbroj puta činili svojim bližnjima. Vi nas napuštate, ali Vaša djela, koja ste u ime Boga u Vama povjerenoj zadaći vršili, ostaju neizbrisiva.

Neka Vas primi zbor Anđela i uđite s pjesmom kroz vrata Gospodnja. Laka Vam i topla hrvatska gruda.

Štovani, primite moju iskrenu sućut.

Uvijek u Kristu odani, uz pozdrav MIR I DOBRO!

Ivo Aleksić

***

PROMAJNA  -  Poštovani oci franjevci!

Saznavši za završetak ovozemaljskoga hodočašća dragoga mi prof. dr. fra Karla Jurišića, izražavam vama i njegovoj rodbini, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut. Osobno sam poznavao fra Karla i posjetio sam ga dva puta za vrijeme njegova boravka na stacionaru u Makarskoj.

Pokojni fra Karlo bio je zaista izuzetna osoba koju sam ikada susreo u svom životu. Bio je živa enciklopedija, jedinstven i neponovljiv čovjek, koji je primijetio sam, do kraja bio ispunjen i sretan u svojem pozivu.

Neka mu dobri Bog, kojemu je posvetio sav svoj život, udijeli vječni pokoj njegovoj plemenitoj duši, a sve one koji tuguju zbog privremenog rastanka ispuni snagom i vjerom u ponovni susret.

Počivao u miru Božjem!

Rino Ćapin, srednjoškolac

***

ZAGREB  -  Mnogopoštovani o. Provincijale!

“Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima" (pokojničko Predslovlje).

Iskreno, molitveno, sudjelujem u žalosti zbog preminuća časne starine, fra Karla Jurišića, uvijek dragog mi fratra-svećenika. S njime me vezalo dugogodišnje poznanstvo, mogu čak reći i prijateljstvo. Neka ga Svevišnji primi u svoje dvore, neka ga obilno nagradi za sva učinjena dobročinstva, učinjena u dugom životu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli!

Vama i svoj braći u Provinciji moja iskrena sućut.

Darko Portada

***

ZAGREB -  Poštovana braćo franjevci Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, dođe do mene vijest da je preselio u vječnost kod Oca Nebeskog dragi fra Karlo Jurišić.

Ovom prigodom uključujem se u molitve braće za našega fra Karla. Posebno suosjećam s fra Gabrijelom Hrvatinom, fra Karlovim rođenim bratom, a mojim profesorom klasičnih jezika, u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.

Fra Karlo je svojim pastoralnim radom, ali i dugogodišnjim pedagoškim i znanstvenim radom na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i objavljivanjem znanstvenih i stručnih radova, uglavnom iz područja crkvene povijesti našeg Okobiokovlja i povijesti Provincije, sudjelovao u izobrazbi generacija i generacija franjevaca, ali i kulturnih i znanstvenih radnika u hrvatskom narodu, zaslužio i na Nebu i na Zemlji ime koje će ostati u sjećanju njegova naroda za buduća vremena.

Svojim dugovječnim životom ispunio je svoje poslanje pa u duhu vjere kažimo da je zaslužio odmor i nagradu za svoj dugogodišnji trud i rad na Njivi Gospodnjoj i da u vječnosti pred licem Božjim moli za nas.

Dragi fra Karlo, neka ti bude laka hrvatska zemlja, u kojoj ćeš čekati uskrsnuće tijela tu u Podbiokovskim vrletima, koje umivaju svoje temelje u Jadranu, koji nas izravno veže sa svim narodima i zemljama ovoga nam Bogom danog planeta.

Ivan Bekavac Basić

***

MAKARSKA - Braći makarskog samostana izražavamo iskrenu sućut u povodu smrti poštovanog fra Karla Jurišića.

Djelatnici Galerije Gojak

***

BAŠKA VODA - Povodom smrti našega mještanina fra Karla Jurišića iskrena sućut

Općina Baška Voda

***

ZAGREB - Dragi fra Gabrijele, u žalosti s tobom i svim tvojima povodom smrti tvoga dragog brata fra Karla, toga hrvatskog velikana morala, povijesti kulture i pravoga fratra suosjećam s Vama

Pere Todorić

***

MÜNCHEN -  Želja mu se ispunila

Možemo mi misliti i ovo i ono. Govoriti ovo i ono. Ali, fra Karlu se želja ispunila. On je bio zaljubljenik u Makarsku. Stara i nova crkva, samostan, sve je to za njega bio Hram. On je u njemu živio, molio, radio, trpio i poput starca Šimuna iščekivao Utjehu Izraelovu.

Od njega se želim oprostiti s dvije male crtice koje zapisah iz susreta s njim. Prva se odnosi na poratne godine, a čuo sam je od njega u ljeto 2012. godine. Druga je vezana za njegov rođendan 2016. godine.

Nema ribe

Pričao mi fra Karlo Jurišić, zvali smo ga “Kačić”, gvardijan u Zaostrogu. Osvanuo petak, peti rujna, četiri godine poslije Drugoga svjetskog rata, četrdeset i devete. Jutro je svitalo, pivci su pivali, ljudi se budili i odlazili na mul kupiti ribe. Pošao i fratar iz samostana u Zaostrogu, po želji časne sestre kuharice kupiti ribe, jer petkom se ne jede meso. Ide na mul, a ususret njemu žena s ribom. "Znači, ima ribe?", pozdravi je u prolazu. "Ima ribe, ima svita, gužva je velika, triba strpljenja", odgovori žena.

Čeka u redu kao i drugi ljudi. Udiše miris mora, čempresa i bora, a galebovi nad njim grakču. Došao i fratar na red i pita: "Ima li ribe?" "Za tebe nema!", odgovori ribar.

U fratarskoj halji, s mirisom mora i bora, vratiti se mora bez ribe u samostan. Godine prolazile, ribar se obratio, fratru ribu donosio, sakramente primio, s Bogom se izmirio i pošao na drugi svit.

Fra Karlov rođendan

Kolovoz 2016. Fra Karlo slavi rođendan. Nije s fratrima u blagovaonici, nego leži u svome bolesničkom krevetu. U maloj, skromnoj sobi. Poslije ručka pohodiše ga fratri i zapjevaše uz njegov bolesnički krevet rođendansku pjesmu. On, sav blažen, uskliknu: "Sad vidim, da ste dobri ljudi, prava braća i da ste svi bili moji učenici!"

Eto, u ime svih njegovih učenika opraštam se od našega "starog profesora" riječima starca Šimuna:

"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem svih naroda:

svjetlost na prosvjetljenje narodâ,

slavu puka svoga izraelskoga!"

Fra Jozo Župić, dušobrižnik

***

SPLIT  -   Dragi fra Karlo! Dragi moj mladomisnički kume! U času  kad  povorka  Tvoje rodbine po tijelu, Tvoje redovničke braće po sv. Franji i drugih brojnih znanaca i vjernika, preko bogoslužja Crkve prati Tvoje posmrtne ostatke, osjećam da smo Ti i ja sada još bliže u Božjemu Duhu, pa Tebi na spomen u tom istom Duhu izražavam ovo kratko sjećanje.

Pedeset i tri godine nakon moga mladomisničkom slavlja u Novalji, u mojem pamćenju i još više u mojoj duši, odjekuje Tvoja propovijed o dostojanstvu i ljepoti svećeništva, napose one riječi koje si spontano naglasio nadahnut velikim reljefnim križem uzduž i poprijeko na stropu velike župne crkve. Te riječi o Križu ostavio si mi kao znak - znak Raspetoga  -  u kojemu mi valja hoditi na putu svećeničkog poslanja...

Hvala Ti, moj stariji brate u redovništvu i svećeništvu, na pratnji i poruci u mojoj Mladoj Misi. Hvala Ti, dragi i veoma cijenjeni profesore povijesti Crkve i sakralne umjetnosti, jer si mi time bio jedan od onih koji su me oduševljavali za život u Kristovoj Katoličkoj Crkvi i za kulturalno bogatstvo koje je kršćanstvo dalo čovječanstvu, posebno ono u hrvatskoj trinaeststoljetnoj povijesti.

Hvala Ti, dragi fra Karlo, za bratsko prijateljstvo sve do nedavnih dana, prijateljstvo u kojemu je rastao moj doživljaj s Tvoga ljudskog, franjevačkog i svećeničkog življenja, i, ne manje, s Tvojih intelektualnih sposobnosti i velikoga znanja.

Interpretirajući riječi: “Navik on živi ki zgine pošteno” Frana Krsta Frankopana (o kome je fra Karlo zanosno govorio nama makarskim studentima teologije), neka mi bude dopušteno kazati: Dragi fra Karlo, navik živi, jer si život svoj živio časno i pošteno!

Fra Bernardin Škunca

***

SPLIT -  Dragi i poštovani fra Gabro! Primio sam žalosnu vijest da nas je napustio Vaš brat, fra Karlo Jurišić. Molim Vas da primite izraze duboke, prijateljske sućuti. U ovoj rečenici ne izričem samo svoje osjećaje, nego Vam prenosim sućut svoje supruge Vere i svojega brata Zdravka, koji su me zamolili da to učinim i u njihovo ime.

Nisam, se mogao odlučiti da Vam pišem hitrijim, ali ne manje osobnim putem - brzojavno. Uz tužnu vijest navrla su sjećanja: imao sam sreću i čast susresti se s fra Karlom u nekoliko navrata. Bilo je to nažalost već poodavno, ali ostalo mi je duboko urezano u pamćenju. Trajno su me se dojmili njegova vedrina, pronicavost, životna energija i zainteresiranost za svaki detalj svijeta i svaki trenutak u kojem je živio. Ta vedrina i energija izbijaju  -  uz golemo znanje, intelektualnu radoznalost i nadasve ljubav prema zavičaju i domovini  -  i iz njegovih tekstova koje sam imao prilike čitati. Ipak, doživljaj osobnoga susreta ostaje nezamjenljiv, dragocjen.

Sada, kad mislim na fra Karla, koji je gotovo dosegnuo stoljetni vijek, a dugi niz desetljeće bio prisutan i djelatan u Makarskoj kao duhovna i intelektualana konstanta za koju se znalo da je uvijek ondje (bez obzira jesmo li ga vidjeli ili nismo) - nekako mi se čini da je on   -  sit venia verbo  - bio poput Biokova, i da će poput Biokova i ostati. Svakako, njega ću se ja sjetiti svaki put kad ugledam tu jedinstvenu planinu.

U ovim trenutcima za nas žalosnima, a za njega, uvjeren sam, prelaska u bolji svijet, ne znam točnijih riječi od onih koje su davno napisane, a koje fra Karlu tako dobro pristaju: “Bonum certamen certavit, cursum consummavit, fidem servavit.”

S iskrenim prijateljskim osjećajima,

Vaš  Bratislav Lučin

***

KOZICA  -  Fra Karlo je bio župni vikar Kozice i Zavojana, pa se s nekoliko riječi u ime mojih župljana i u svoje ime opraštam od njega. Tu je službu obavljao od 15. 10. 1972. do 1. 9. 1973. U isto vrijeme bio je profesor crkvene povijesti na Bogosloviji u Makarskoj. Stanovao je u makarskom samostanu. Nedjeljom, blagdanima i drugim pastoralnim prigodama putovao je autom u Kozicu i Zavojane. Fra Karlo nije vozio. Vozač mu je bio bogoslov fra Josip Grgić. Ponekad mu je bio i kuhar, a u Zavojanima i stražar. Naime, dok su oni slavili sv. Misu, dvojica mladića  izbušili su im gume na autu. Otada je fra Josip, svaki put kad bi došli slaviti sv. Misu u Zavojane, dežurao kod auta. Drugih većih neprilika te vrste fra Karlo u Zavojanima nije imao ili nije spominjao.

Zapisao je kako je usred Božićne mise u Kozici, koju su slavili u 4 sata ujutro, jedan mladić s kora zavikao: "Živio drug Tito!" Fra Karlo je prekinuo Misu. Nastavio ju je tek kada je netko od odraslih (Drago Jujnović) iz crkve udaljio tog mladića i druge koji su uz njega sjedili. Taj incident nije bio plod smišljene provokacije, već mladenački nestašluk.

Kada bih mu spomenuo taj događaj, fra Karlo bi se nasmijao. Kazao mi je da bi se volio susresti s tim mladićem, da bi mu pokazao samostan i počastio ga. Prošle godine upriličen je taj susret, što je i medijski popraćeno.

Za veće blagdane fra Karlo je ostajao u Kozici po nekoliko dana. Piše u Župnoj kronici da je kroz tih „deset mjeseci i po“ prešao Biokovo 57 puta i u župama proveo 92 dana. Zima, piše fra Karlo, 1972/1973.  bila je  -  hvala Bogu - blaga. Uza sve to više puta nam snijeg nije dao naprijed pa sam morao gurati i svoje i tuđa auta kroz snijeg na Stazi i preko Prisike. U Župnoj kronici fra Karlo navodi: „Svakog sam puta vodio Dnevnik rada i u moje dvije bilježnice potanko opisao događaje…“

U Župnoj kronici donosi samo značajnije događaje i radove u župi. Među njima ponosno navodi kako je obilježio mjesto mučeništva „svete uspomene“ fra Ladislava Ivankovića.  U živicu stinu dao je uklesati natpis:

29. VIII. 1942.

ČETNICI UBIŠE

66 KOZIČANA

I NA OVOM MJESTU

NJIHOVA ŽUPNIKA

FRA LADISLAVA

IVANKOVIĆA.

Natpis je uklesao majstor Mate Šetka, sinovac pok. fra Jeronima Šetke.

Fra Karlo mi je, kao i drugim kolegama, bio drag profesor. Predavao je živo i zanimljivo. Uz  događaje i podatke iz crkvene i nacionalne povijesti,  trudio se u nas usaditi ljubav prema Crkvi, našem hrvatskom narodu i našoj Provinciji. Posebno sam se s fra Karlom zbližio otkako sam prije četrnaest godina postao župnik Kozice i član makarskoga samostana. Poticao me i davao mi podršku u obilježavanju godišnjica mučeništva svećenika i vjernika koje su na području Kozice i Zavojana ubili četnici i komunisti-partizani u ratu i poraću.

Osobito mu je bilo drago što svake godine svečano obilježavam spomedan mučeništva fra Karla Ćuluma, zavojanskog župnika, koga su mjesni komunisti jezovito mučili i ubili 25. svibnja 1943. godine. Župnu su kuću zapalili 17. 9. 1956. godine.  Kuća je u sred sela tri dana gorjela. Nitko se nije usudio gasiti požar. Fra Karlo mi je iz samostanskog arhiva dao preslikati značajan dokument o ubojstvu fra Karla Ćuluma i sam mi je kazao svoja saznanja o tom događaju.

Izražavao je divljenje kako se hercegovački franjevci i njihova provincijska uprava odnose prema svojim mučenicima koji su ubijeni u ratu i poraću.

Kada sam jučer (15. siječnja) na kraju nedjeljne sv. Mise u Kozici kazao da je umro fra Karlo Jurišić, iz grla se začuli uzdasi kao da je umro netko mlad, a ne starac od 99 godina.

Fra Karlo je znao govoriti: „Nisam više mlad, ali sam mladić!“ Mladiću fra Karlo, uživaj u zagrljaju Nebeskoga Oca vječnu mladost i sreću! U ime vjernika Kozice i Zavojana i u svoje ime izražavam ti zahvalnost, a tvome bratu Gabrijelu i obitelji sućut.

Fra Marko Bitanga, župnik

***

Poštovani oče gvardijane, poštovani fra Ante!

Sa zakašnjenjem od nekoliko dana (jer sam bila u bolnici i nisam pratila vijesti) saznala sam za smrt dragoga nam fra Karla, našega „Starca Milovana“. Vašoj maloj makarskoj fratarskoj zajednici i preko vas cijeloj Provinciji izražavam duboku sućut zbog odlaska najstarijega i najpoznatijega vašega člana.

Znali smo da ovako bolestan ne može još dugo, iako ne bi bilo čudno da je dočekao i stotu, makar je samo načeo. No, i ovako je zaokružio stoljeće, a i bez okrugle stote ostat će legendaran.

Ja sam ga upoznala davne 1972. i otada smo na svoj način prijeteljevali - telefonom, pismima i mojim posjetima njemu u samostanu, a jednom je i on (mislim 1997., kada je primao odličje od pok. predsjednika Tuđmana) posjetio u Zagrebu mene i moju pok. majku. Najčešće smo razgovarali o prošlosti Makarskog primorja, ali doticali smo i sve moguće druge teme: aktualnu politiku, događaje na društvenoj sceni, stanje u diplomaciji, stanje u kulturi i novinarstvu, školstvo, važnost poznavanja vlastite i narodne povijesti, a osobito ga je zanimala sudbina hrvatskog jezika. Silno ga je veselilo kada sam je 2001. u Obrazovnoj redakciji Hrvatskog radija dobila zadatak da uređujem emisije „Govorimo hrvatski“ i vrlo često, osobito prvih godina, slao mi je primjere riječi i sugerirao koje bi teme i na koji način trebalo obraditi.

Znali smo se koji put u nečemu i porječkati, najčešće oko primata njegove Baške Vode ili moje Podgore, ali uvijek je to bilo dobrohotno. Naučila sam od njega jako mnogo, što su razgovorima, što iz njegovih knjiga ili članaka. Ali i iz drugih knjiga koje mi je posuđivao, upisujući me u svoju tkv. crnu knjigu (dok posuđeno ne vratim) ili barem donosio u malu sobu pokraj porte, ostavljajući me da pročitam ili prepišem što me zanima. Ili bi mi pak, kad se već počelo fotokopirati, izabrane dijelove kopirao. Naročito mi je to bilo važno 1970-tih, kada do nekih knjiga nisam drukčije mogla doći.

Često me je poticao na pisanje, tj. požurivao me da završim ono što sam započela, raspitivao se kako mi napreduju istraživanja. Specijalno me često pitao o radu na knjizi o podgorskim iseljenicima, čudeći se koliko sam građe prikupila, a ja godinama stalno obećavala da ću knjigu završiti do idućega ljeta. I još nisam.

Žao mi je što nisam zabilježila ili snimila više priča koje mi je kazivao. Neke su snimke već odavno izbrisane, a neke sam i sačuvala. Tako sam 1996. objavila dokumentarnu radio-dramu „Rapsodija po Ivanu“, u kojoj su fra Karlo i sestra Marija od Presvetoga Srca (Pteričević) bili glavni likovi – on je gvoorio o Ivanu Meštroviću i njegovu spomeniku fra Andriji Kačiću Miošiću, a ona o svojoj inspriraciji Meštrovićevim spomenikom, o svom zvanju i ulasku u samostan. Prije 13-14 godina radila sam s njim veliki intervju za turističku brošuru „Info – Makarska rivijera“. Oko toga smo se intervjua bili malo i „zaratili“, jer mu nije bilo drago što sam pisala onako kako je on govorio, nego je htio da mu govor bude književni. No kasnije je priznao da mu je to najbolji intervju i da, prema komentarima mnogih, nigdje nije bio tako vjerodostojan kao tu. Lani sam objavila i onu priču o njegovu božićevanju u Pasičini (i za priču dobila 3. nagradu na jednom državnom natjecanju).

Imam još nekih zapisa, ali zaista sam mogla više toga zabilježiti i žao mi je što nisam. Jer je fra Karlo i svjedok stoljeća i istraživač događaja u proteklim stoljećima i kroničar.

Ostat će mi u sjećanju kao dragi prijatelj koji je bio uvijek tu ako je nešto trebalo zapisati i provjeriti, uvijek spreman na šalu.

Neka mu Bog podari vječno svjetlo. Počivao u miru.

U Zagrebu, 21. 1. 2017.

Smiljana Šunde

****

ZAGREB  -  Dragi rođače fra Gabrijele, iznenadila nas je i rastužila vijest da je naš fra Karlo preminuo. Bila je čast poznavati ga, a tek biti s njim u rodu. Primi našu iskrenu sućut

Ante i Vanja Jurišić

***

ZAGREB   -   Dragi rođače Hrvatine, s tugom smo primili vijest da je dragi fra Karlo preminuo. Mislimo na tebe i molimo Boga da ti da snage u tvojoj boli, a njega ćemo se uvijek s radošću i ponosom sjećati.

Višnja i Vlado Barać s djecom

***

SPLIT  -  Poštovani i dragi fra Gabro, Vama i cijeloj Vašoj obitelji iskrena sućut povodom smrti Vašega brata poštovanog fra Karla. U mislima i molitvama s Vama

Vaš Književni krug

***

BAŠKA VODA -  Povodm smrti Vašega brata fra Karla primite našu iskrenu sućut

rodica Gita Čuljak s obitelju

***

SPLIT  -  Dragi fra Gabrijele, primi našu iskrenu sućut

Milan, Gina i Gabrijela Gašpar

***

ZAGREB - U povodu Vašega osobnog obiteljskoga redovničkog gubitka izvolite primiti izraze naše duboke sućuti

Obitelj Josip Berislav Filipović Grčić

***

HUMAC  -  Dragi fra Gabrijele! Nakon molitve za pokojnoga fra Karla, izražavam Ti sućut zbog bratove smrti i želim svako dobro

Fra Žarko Ilić


***

SPLIT  -  Društvo prijatelja kulturne baštine izražava Vam duboko žalovanje zbog smrti brata fra Karla Jurišića, ofm.

Uprava Društva

***

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

URED PREDSJEDNIKA

Zagreb, 2. veljače 2017.

Fra Joško Kodžoman provincijal

Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Trg Gaje Bulata 3 21000 Split

Poštovani oče provincijale, fra Kodžoman,

s tugom sam primio vijest o gubitku dr. fra Karla Jurišića, cijenjenog franjevca, istaknutog svećenika te dugogodišnjeg profesora crkvene povijesti.

Za vrijeme svog plodnog života, fra Karlo je značajno doprinio razvoju župnog života Makarskog primorja, Franjevačkog samostana u Zaostrogu, Franjevačke bogoslovije u Makarskoj te Provincije Presvetog Otkupitelja. Time je dao velik obol i u promicanju hrvatske kršćanske kulture, za što je i odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Moje molitve su stoga s Vama i ostalom braćom franjevcima koji su surađivali s fra Karlom.

Molim Vas da primite izraze moje iskrene sućuti povodom odlaska fra Karla kojeg sam poznavao od ranog djetinjstva i koji je bio veliki prijatelj moje obitelji u Makarskoj.

S osobitim poštovanjem,

PREDSJEDNIK

mr.sc. Andrej Plenković

 

GLONN -  Dragi fra Gabrijele!

Ruke i srce pružamo Tamo… Znam, uzdižu se same od sebe… Povlači ih On koji nas je stvorio, u kojemu je naše Počelo i naš Dom. Neka Njegov Mir uživa Tvoj dragi brat fra Karlo. U mislima i molitvama za pok. brata fra  Karla

s. Silvana Klapež

***

GLONN  - Poštovani fra Gabrijele!

Vama, Vašima koje poznajemo i ne poznajemo u svoje ime, ime moga brata Stipe i naše obitelji izražavam iskrenu sućut povodom smrti našega nadaleko poznatoga i dragog brata fra Karla. Uz molitve, s poštovanjem i pozdrav

s. Vesna Lapenda

***

METKOVIĆ   -   Poštovani fra Gabrijele!

Pokoj vječni Vašemu bratu fra Karlu, a Vama iskrenu sućut izražava

Tomislav Panza

***

LONDON  -  Dragi oče Gabrijele!

Najprije moje sažaljenje za odlazak fra Karla (Drage)… Eto, promijenio je ovaj svijet s onim vječnim.

Stariji sam dvije godine od pok. fra Karla. Za stoti rođendan (1. XII. 2016.), po ovdašnjem običaju, dobio sam čestitku od kraljice Elizabete.

Tvoj pok. brat i ja bili smo u vrlo  prijateljskim  odnosima  sve  godine    od

Sjemeništa u Sinju. Iza gimnazije sam otišao na Pravni fakultet...

Poslije uspostave slobodne Hrvatske izmjenjivali smo vijesti. Slao mi je svoje članke…

Hvala mu za bodrenje i izvješća o slobodnoj Hrvatskoj.

Sreli smo se par puta. Dok sam vodio turiste u Makarsku, pozvao me je u  Bašku Vodu na večeru u svojih sestara. Tada sam vidio one figure vašega oca Zane. Svaka čast!

Hvaljen Isus!

Pozdravlja Te Joso Skelin

***

SEEHAUSEN (dr. Ante i Helga Glibotić)

Dragi fra Gabro!

U “Hrvatskom slovu” čitao sam da je fra Karlo umro. Žalovanju nisam sklon, već reknem i pišem što mi je napisao fra Vjenceslavov kolega sa studija: “Tužan sam, što je tako rano otišao, a sretan sam, jer je otišao časno na vječnu Božju gozbu!” Pa, eto, i ja se veselim, jer znamo kamo je fra Karlo otišao.

Mislim da je to bilo o sv. Iliji 1998. godine. Sustreli smo se u sobi, gdje je fra Vjenceslav ležao bolestan. Na odlasku reče mi: “Šeta da nam on odlazi! On je bio dika naše Provincije, pametan, otkad ga znam. Skroman i ne uobražen kao mnogi.”  Tako je za fra Karla uvijek govorio i fra Vjenceslav.

Drugi put, mislim da je to bilo u proljeće 1963. godine. Moj je stric fra Ivan bio u bolnici na Firulama, a ja sam vlakom došao iz Zagreba, da bi ga posjetio i večernjim se vlakom vratio u Zagreb. U bolesničkoj sobi našao sam fra Karla kod strica. Vidjelo se je da su se bratski voljeli, pa mi reče sve najbolje o stricu. Uz to mi reče, jer je znao da je student  “slaba takujina”, neka dođem u 12 s. na Dobri na ručak i da se malo odmorim za noćni vlak.

Iza podne sam došao rekavši poslije zvona fratru da trebam fra Karla. On mi reče da je fra Karlo na ručku i da se javim poslije. Otišao sam pred kazalište, gdje su prosjaci čekali ostatke jela od glumaca, pa oni rekoše da čekam: “Iza njih ostane dosta jela!”

Tako sam čekao neko vrijeme, kad vidim fra Karla kako gleda naokolo (traži me). Kad me je video, reče mi da je pokarao fratra što me nije odmah pustio, jer sam student i da sam došao posjetiti svoga strica fra Ivana…

Fratri su me dobro počastili i uvečer sam se zdrav uputio nazad u Zagreb.

Nadam se da si dobro.

Srdačno Te pozdravlja Tvoj Ante

***

IV. PRIGODNI TISAK

- Dvije osmrtnice (1. Franjevačke provincije, 2. Obitelji), Slobodna Dalmacija, LXXIV/2017.,  br.  23716, 40-41.  - Slike 2 (16. I. 2017.)

- DIJANA TURIĆ, Na Gradskom groblju Sv. Križa  sahranjen  fra  Karlo  Jurišić. Nadnaslov: Odlazak omiljenog i cijenjenog svećenika. Nekadašnji župnik župa Makarske rivijere preminuo je u subotu u Franjevačkom samostanu u 99. godini života, Makarska kronika, 2017., br. 734, s. 1+4-5. -  Slike 3 (17. I. 2017.)

- Nadbiskup Barišić predvodio Misu zadušnicu za fra Karla Jurišića, IKA, 2017., 3, 12-13 (18. I. 2017.)

- RADOJKA DIVIĆ, In memoriam: Za fra Karla „Proculum (!) Caritatis“ (Čaša ljubavi), Makarska kronika, 2017., br. 735, s. 17. - Slika 1 (24.I.2017.). - Tiskarska grješka: proculum, treba: poculum!

- U spomen: Fra Karlo Jurišić (Sarajevo, 13.VIII.1918. - Makarska,14.I. 2017.), Hrvatsko slovo, 2017., br. 1136, 29. - Slika 1 (27. I. 2017.). - Govor fr. G. Jurišića na Zadušnici.

-  B. RIŠIĆ, Karlo Jurišić, svećenik i redovnik, Glas koncila, LVI/2017., 4, 32-33. - Slika 1 (29. I. 2017.)

-  + o. Karlo Jurišić, OFM, Marija, LV/2017, 2, 75+80. - Slika 1.

***

LITERATURA

- Sedamdeseta obljetnica života i djelovnja fra Kala Jurišića,  Kačić -  Zbornik u čast fra Karla Jurišića, Split, XXV/1993., 21-56.

***

U BAŠKOJ VODI SV. MISA ZADUŠNICA ZA MJEŠTANINA I ŽUPNIKA

(30. dan poslije preminuća)

“Sveta je i pobožna misao moliti za pokojne da im se grijesi opropste.”

(usp. 2 Mak 12,45)

Stari je pobožni običaj, ukorijenjen na starozavjetnoj tradiciji, da kršćani za svoje drage pokojnike najprije slave sv. Mise zadušnice ili sprovodne, zatim kad obitelji stigne vijest o smrti (“post acceptum nuntium mortis”), pa sedmi i trideseti dan te konačno na obljetnicu smrti. Jasno je da se u bilo koji dan u godini može služiti sv. Misa za bilo kojega pokojnika. Čak u svakoj sv. Misi, u kanonu, svaki svećenk u ime Crkve moli za pokojnu braću i sestre.

Sv. Franjo Asiški u  svomu  “Pravilu” naređuje  braći  da  mole  za  pokojnu braću (pog. 3). Stoga “Generalni statuti Reda” određuju, uz druge molitve za pokojnju braću, da u svakoj Provinciji svaki svećenik za preminuloga brata prikaže bar jednu sv. Misu (čl. 15). Tako su za fra Karla fratri slavili oko 270 sv. Misa.  Gvardijani su dužni u posebnu knjigu zapisati kad je koji svećenik prikazao sv.  Misu za pojedinoga preminulog fratra.

Osim toga, svaki samostan mora imati posebnu knjigu (nekrologij) u koju se upisuju osnovni podaci o preminuloj braći.  Prije svake večere čitaju se iz te knjige braća, kojima je na sutrašnji dan  obljetnica smrti, da bi se braća mogla za njih pomoliti.

Također je stari običaj da svaka župa slavi sv. Misu za preminuloga župnika. Stoga je fra Petar Vrljičak, župnik Župe Uznesanja Marijina (Bast-Baška Voda) pozvao župljane u nedjelju, 12. veljače  t. g. na sv. Misu za pok. fra Karla Jurišića. On je bio ne samo Baškovođanin, a nego je bio i župnik u vrlo teško doba, kada su komunisti ubili fra Petra Pavišu, župnika (28.XII.1943.). Bio je na čelu Župe od 1944. do 1949. godine.

Župnik fra Petar je koncelebrirao s fra Gabrijelom, pokojnikovim bratom, koji je prikazao život i djelovanje pok. fra Karla. Uz ostalo, iznio je kako su komunisti planirali ubiti fra Karla, ali ga je spasio mladi vojnik u partizanskoj uniformi.

U Molitvi vjernika molilo se je ne samo za fra Karla, nego i za sve pokojne župnike, sve pokojnike u Župi i za sve vjerne mrtve.

Mješoviti zbor Župe predvodio je pjevanje, u kojemu su sudjelovali svi nazočni vjernici.

***



 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas271
Ovaj mjesecOvaj mjesec42416
UkupnoUkupno5577923

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 31 

Administrator

franodoljanin@gmail.com