Apostolsko pismo “Misericordia et misera” – naglasci i poruke

Sa zatvaranjem Svetih vrata na Bazilici sv. Petra zaključen je Izvanredni jubilej milosrđa. Da bismo razumjeli važnost koju je Jubilej imao za život Crkve, njegovu svrhovitost i učinke za kršćanske zajednice, potrebno je razmotriti dva programatska dokumenta: Bulu proglašenja Svete godine – Misericordiae vultus, i apostolsko pismo Misericordia et misera, kojeg je papa Franjo potpisao u Vatikanu na svetkovinu Krista Kralja.

Univerzalni karakter Jubileja

U Buli Misericordiae vultus - Lice milosrđa (11. travnja 2015.) Vrhovni Svećenik ističe da smo „pozvani pokazati milosrđe jer je milosrđe prvo bilo pokazano nama“ (Mv 9), podsjećajući na poziv Mateja, kojeg je Isus pogledao milosrdnom ljubavi i izabrao ga: miserando atque eligendo. Želio je da milosrđe iznova postane bitni dio svakodnevnog kršćanskog života, jer „Crkva živi autentičan život kada ispovijeda i objavljuje milosrđe – najljepšu značajku Stvoritelja i Otkupitelja“ (Mv 11). Određuje da Jubilej započne 8. prosinca 2015., na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM-e –upravo na 50-tu godišnjicu zatvaranja Drugoga vatikanskog sabora (1962.-65.). Izvanredno dopušta da se Sveta vrata, osim na velikim rimskim bazilikama, otvore i u partikularnim crkvama, na katedralnim crkvama i u svetištima; što je na poseban način očitovalo univerzalni karakter jubileja. Izražavajući brigu za sveopću Crkvu i želeći približiti svakom čovjeku lice milosrdnog Oca, Papa najavljuje da će tijekom Svete godine odaslati misionare milosrđa, koji će imati vlast da opraštaju i one grijehe koji su u ingerenciji Svete Stolice. Povjeravajući Svetu godinu zaštiti Majke Milosrđa, Franjo potiče katolike diljem svijeta na tjelesna i duhovna djela milosrđa. Zanimljivo je da je sâm Sveti Otac anticipirao otvaranje Jubileja, kada je 22. studenoga 2015. god. – za posjeta Srednjoafričkoj Republici– na katedrali u Banguiju otvorio Sveta vrata. Tom prigodom posebno je molio da se na Crni kontinent vrate toliko potrebni mir, pomirenje, oproštenje i ljubav. Tog je dana Bangui bio duhovni centar svijeta. Kako u Africi, tako je i u ostatku svijeta Jubilejizobilovao konkretnim znakovima milosrđa.


U Rimu 21.292.926 hodočasnika

Prigodom zaključenja Godine milosrđa, u Vatikanu je 21. studenoga 2016. god. održana konferencija za medije, na kojoj je predstavljeno apostolsko pismo pape Franje Misericordia et misera te su iznesene konkretne brojke. Predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije mons. Rino Fisichella precizno je naveo podatke iz središnjeg ureda za prijavu hodočasnika. U sami Rim hodočastilo je 21.292.926 hodočasnika! Najviše je bilo hodočasnika iz Italije, slijede hodočasnici njemačkog govornog područja, SAD-a, Poljske, Španjolske; a valja spomenuti i hodočasnike iz Rusije, Kine, Japana, Južne Koreje, Venezuele, Čada, Ruande, Cookovog Otočja, Nepala… Rim su posjetili hodočasnici iz ukupno 156 zemalja svijeta. U cijelom svijetu su otvorena Vrata milosrđa kao svjedočanstvo da Božja ljubav ne pozna nikakvih granica. U većinski katoličkim zemljama, broj vjernika koji su prošli kroz sveta vrata bio je iznad 80% od ukupnog broja katolika. Ova brojka ostvarena je i zbog samog razmještaja biskupija - u svijetu je oko 3000 biskupija, od čega ih se 50% nalazi u Europi, Srednjoj i Južnoj Americi. Diljem svijeta između 56-62% ukupnog broja katolika prošlo je kroz sveta vrata, ili u brojkama - između 700-850 milijuna vjernika prošlo je sveta vrata u vremenu od 8. prosinca 2015. do studenoga 2016. Ovom je broju potrebno dodati vjernike koji su prošli kroz Vrata milosrđa u svetištima i hodočasničkim mjestima diljem svijeta (Krakow, Santiago de Compostela, Guadalupe…). Pribrajajući te vjernike već navedenoj brojci dolazi se do ukupnog broja od 900 do 950 milijuna vjernika koji su u cijelome svijetu prošli kroz sveta vrata. Jubilejska događanja mogla su se pratiti i putem interneta. Službena mrežna stranica[1] (na šest jezika) ostvarila je više od 6.523.000 ulaza, a sadržaji stranica su pregledani više od 16.220.000 puta. Samo video pape Franje na Trgu sv. Petra dok ispovijeda mlade u manje od 24 sata pogledalo je više od 2.398.000 osoba, zabilježio je 42.000 lajkova, podijeljen je 8000 puta i ima 1500 komentara. Fotografija pape Franje u bolnici San Giovanni na Odjelu neonatologije u svega nekoliko sati pogledalo je 1.800.000 ljudi a podijeljena je 6600 puta. Događaji iz Rima su za nekoliko minuta postajali svjetski dostupni. Dobro je spomenuti da je u Rimu tijekom jubileja bilo 4000 volontera iz 36 zemalja, najstariji je imao 84 godine a najmlađi 18.[2]


Biti sredstvo milosrđa

U drugom dijelu konferencije predstavljeno je apostolsko pismo Misericordia et misera - Milosrđe i bijeda. Dokument ima 22 broja, a nosi nadnevak 20. studenoga 2016. god. Papa Franjo potpisao ga je na kraju euharistijskoga slavlja zatvaranja Izvanrednog jubileja milosrđa te nekoliko primjeraka uručio osobama koje predstavljaju različite stvarnosti - bilo u Crkvi, bilo u svijetu. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na bitne točke iz Pisma.

„Misericordia et misera" (milosrđe i bijednica) su dvije riječi preuzete od svetog Augustina (354.-430.) koji njima opisuje susret između Isusa i preljubnice (usp. Iv 8, 1-11) kako bi objasnio otajstvo Božje ljubavi kad izlazi ususret grešniku. Na početku dokumenta ističe se da „milosrđe ne može biti po strani u životu Crkve, već tvori njezinu samu bit; čini vidljivim i opipljivim istinu Evanđelja. Sve se otkriva u milosrđu, sve se odvija u milosrdnoj Očevoj ljubavi“ (usp. Mm 1). Polazeći od biblijske slike iz 8. poglavlja Evanđelja po Ivanu koja opisuje susret Isusa i žene uhvaćene u preljubu, papa Franjo zacrtava put Crkve u budućnosti - biti sredstvo milosrđa u susretu sa svijetom, bez isključivanja bilo koga. Milosrđe treba biti SLAVLJENO i ŽIVLJENO. Iz ovih temeljnih postavki Apostolskog pisma proizlaze neke pastoralne smjernice za čitavi svijet.

Misionari milosrđa

1) Misionari milosrđa nastavljaju i dalje svoju službu, koju su primili izravno od Pape 10. veljače 2016. god. u Vatikanu. Tada je Sveti Otac imenovao 730 misionara milosrđa koji će biti „živi znakovi Očeve spremnosti da prihvati one koji traže njegov oprost“ (Mv 18). U opisu njihova poslanja navedeno je da u svojoj zemlji animiraju - pod vodstvom dijecezanskih biskupa - pučke misije ili posebne inicijative povezane s Jubilejom, s posebnim naglaskom na slavlje sakramenta pomirenja. Misionari milosrđa su primili Mandat od pape Franje da odrješujui od grijeha pridržanih Svetoj Stolici, no u popisu se ne nalazi „biskupsko ređenje bez papinskog odobrenja“. To znači da misionari nemaju vlast odrješivanja ekskomuniciranih biskupa. Njihova je služba Apostolskim pismom Misericordiaetmiseraprodužena kako bi „milost Jubileja nastavila biti, u različitim krajevima svijeta, živom i učinkovitom“ (Mm 9). O nastavku njihove službe i konkretnim smjernicama brinut će se Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, a biskupima svijeta ostaje poziv da misionare pozivaju i prihvaćaju u svojim partikularnim Crkvama (usp. Mv 18).

U našoj Domovini 8 svećenika je imenovano misionarima milosrđa[3], svi franjevci! Franjevačka pokretljivost i blizina vjernom puku zasigurno je doprinijela da tijekom svete godine milosrđe izobiluje kod mnogih Hrvata. Produžetak njihove službe prigoda je i poziv da se u našim redovničkim zajednicama i mjesnim Crkvama posebna pažnja obrati na pripremu i samo slavlje sakramenta ispovijedi. Kultura koja sve više gubi osjećaj grijeha i kajanja za počinjeni grijeh osuđena je na život bez Boga, koji u konačnici dovodi do narušavanja konstitucije ljudske osobe. Više je nego jasna nakana i želja Svetog Oca da upravo preko misionara milosrđa navijesti neizmjerno Božje milosrđe i ljudima koji su već godinama udaljeni od Crkve ili su u svojem životu zapostavili redovitu ispovijed - iz raznih razloga. Marijanska svetišta naše redovničke zajednice posebna su mjesta za SLAVLJE milosrđa, a svaki samostan bi trebao biti mjestom neprestanog življenja milosrđa. Ako u obzir uzmemo činjenicu daljnje institucionalizacije službe misionara milosrđa i izmjene Zakonika kanonskog prava s tim u skladu, tada je više nego jasan potencijal samostanskih zajednica, koje se pokazuju pravim „duhovnim oazama“ ili „kućom punom otvorenih vrata“. Ovo će se posebno očitovati za vrijeme inicijative „24 sata za Gospodina“.

Vlast odrješivanja od pobačaja

2) Dio iz Apostolskog pisma koji je posebno odjeknuo u javnosti i kojeg su mediji donosili na naslovnicama odnosi se na dopuštenje svim svećenicima da odrješuju od grijeha pobačaja, često neprecizno navodeći komu je do sada ta vlast bila pridržana i kako se delegirala. Valja odmah istaknuti da su svjetski mediji vijest uglavnom tumačili feminističkom odnosno sekularističkom matricom, pa jeu tom kontekstu naglasak u izvještajima bio stavljen na ženu i „zdravlje žene“ odnosno „pravo žene“, a još nerođena ljudska osoba bila je izvan fokusa. Ovaj pogubni medijski pristuppolazi odnačelâ veoma štetnog rodnog feminizma, koji emancipaciju žene vidii u pobačaju. Naravno da ovakav sustav narušava integralni razvoj žene, očitujući puno širu revoluciju - političku, socioekonomsku, antropološku, odgojno-obrazovnu, demografsku, ekološku, pravnu, etičku.[4]S druge, pak, strane, mnogi su - tumačeći globalno upravljane medije - shvatili Papin pristup pobačaju kao kakav laksizam te su, najblaže govoreći, s čuđenjem dočekali njegovu odluku da svim svećenicima podijeli vlast odrješivanjaod grijeha pobačaja. U ovom slučaju kruto poimanje prava i strah mogu zamračiti veličinu Božjeg srca koje neizmjerno voli i uvijek prašta.

Tekst iz Misericordiaetmiseraglasi: „Kako na bi postojala bilo kakva zapreka između traženja pomirenja i Božjeg oprosta od sada udjeljujem svim svećenicima da snagom svoje službe odrješuju one koji su počinili grijeh pobačaja. Ono što sam bio dopustio za vrijeme Jubileja, sada neka bude produženo i na dalje, bez obzira na suprotne propise.“Važno je istaknuti daljnje Papine riječi: „Želio bih iz svega srca potvrditi da je pobačaj težak grijeh, zato jer prekida jedan nevini život. S istim žarom srca mogu i trebam kazati da ne postoji niti jedan grijeh kojeg Božje milosrđe ne bi moglo dohvatiti i uništiti, kada raskajano srce moli da se pomiri s Ocem.“ (Mm 12)

Katolička pozicija je više negoli jasna. Dobro je podsjetiti i na riječi sv. Ivana Pavla II. iz enciklike Evangelium vitae (1995.): „Vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno i hotimično ubojstvo nedužnog ljudskog bića uvijek teško nemoralno.“ Sveti Otac govori i o namjernom pobačaju: „Izjavljujem da izravni pobačaj, tj. hotimični kao cilj ili sredstvo, sačinjava uvijek teški moralni nered, jer sadrži namjerno ubojstvo nedužnog ljudskog bića“ (Ev 57. 62). Ova definicija ne pokazuje se istinitom samo u svjetlu vjere, već ju istinitom spoznaje i ractiorecta; budući da je zapisana i u naravnom zakonu, a ne samo u Svetom pismu, kako to prenosi Tradicija i što naučava redovito i opće Učiteljstvo. Prema tomu, pobačaj je težak moralni grijeh protiv života[5] za kojeg je propisana crkvena kazna izopćenja (ekskomunikacije), što znači isključivanje iz punog zajedništva života Crkve i zabrana pristupa sakramentima (usp. kan. 1398 ZKP-a). U ovu kaznu samim činom (latae sententiae) upadaju svi oni koji su izravno sudjelovali u pobačaju (majka, doktor koji je izvršio pobačaj, medicinski tehničari, otac koji nagovara na pobačaj…).

Prema katoličkom moralu, u slučaju pobačaja vrijedi opće načelo da se državni pozitivni zakoni trebaju uskladiti s naravnim zakonima ili im se barem ne protiviti. No, veliki raskorak između politike i morala na scenu je postavljen na Svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu 1995. god. UN je tada u obliku Rezolucije progovorio o „reproduktivnim pravima“ žena, što je otvorilo novu trasu rodnom feminizmu da od vlada diljem svijeta zahtjeva „pravo na medicinski siguran“ dakle legalan pobačaj. U Hrvatskoj je prekid trudnoće reguliran zakonom iz 1978. god., koji dopušta medicinski prekid trudnoće unutar 10 tjedana od dana začeća.[6]Hrvatski građani od 1991. god. čekaju ocjenu ustavnosti ovog Zakona, što je natuknula i Predsjednica Republike u svom govoru novim sucima Ustavnog suda (7. lipnja 2016.). U međuvremenu valja utvrđivati instituciju priziva savjesti.

Kao što je poznato, do sada je odrješenje od ovog smrtnog grijeha bilo pridržano biskupu, koji bi prema mjesnim prilikama redovito delegirao ovu vlast odrješivanja i nekim od svećenika (dekanima, ispovjednicima u Gospinim svetištima, župnicima i dr.)[7]. Od sada, „snagom svoje službe“ tj. samim tim što dijeli sakrament ispovijedi in persona Christicapitis, svaki svećenik može odriješiti od grijeha pobačaja, bez posebnog delegiranja. Potrebno je uvijek imati pred očima da je pobačaj zločin kojeg treba uračunati i muškarcima te životnom okružju. No, pobačaj je i drama koja kod mnogih žena izazivapost-abortivni sindrom. Potrebna je iskrena i milosrdna pastoralna pomoć, koja će na poseban način biti pružena u slavlju sakramenta ispovijedi.


Svjetski dan siromašnih

3) Osim slavlja milosrđa, naglasak je stavljen i na ŽIVLJENJE milosrđa odnosno na društveni karakter milosrđa. Papa Franjo upozorava Crkvu i čitavi svijet od opasnosti da se previše teoretizira o milosrđu te snažno poziva na življenje i svjedočenje „kulture milosrđa“. U tom smislu Sveti Otac je odredio da se na 33. nedjelju kroz crkvenu godinu slavi Svjetski dan siromašnih, upravo nedjelju prije svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga. Na taj će se način, prema Papinim riječima, milost Jubilarne godine na vidljiv način širiti u vremenu i prostoru. Na taj će dan cijela Katolička crkva „promišljati o tomu da se siromaštvo nalazi u srcu Evanđelja i da je nemoguća društvena pravednost i mir sve dok nam Lazar kuca na vrata vlastite kuće“ (Mm 21).

Pontifikat pape Franje obilježava posebna briga za „zajedničku kuću“ i društvenu pravednost. Milosrđe jest bitna dimenzija naše vjere i kršćanskoga svjedočenja, što se posebno očituje u susretu s rubnima, s malenima. U konkretnom svijetu pozvani smo nastaviti duhovna i tjelesna djela milosrđa, imajući pred očima imperativ - siromašni su preferencijalna opcija Crkve.

___________

[1] http://www.iubilaeummisericordiae.va/content/gdm/it.html

[2]Navedeni podatci dostupni su na službenoj mrežnoj stranici Jubileja milosrđa.

[3]U Hrvatskoj 4, u Bosni i Hercegovini 4.

[4]Ta revolucija (ideologija) treba se jasno prokazati kao rodna teorija ili queer teorija.

[5]Ostavljamo po strani moralnu procjenu kontracepcije, intercepcije i kontragestacije.

[6]I nakon prvog tromjesečja moguć je pobačaj u posebnim slučajevima, o čemu sud donosi komisija I. odnosno II. stupnja. Ovi posebni i iznimni slučajevi(terapeutski pobačaj, eugenetski pobačaj ili pobačaj poslije silovanja) ne mijenjaju moralni sud o pobačaju. Ove situacije valja prosuđivati pojedinačno i s milosrđem, razlikujući pri tom izravni i neizravni pobačaj.

[7]Vođeni pastoralnoj razboritošću i u skladu s kan. 137 ZKP-a, mnogi nad/biskupi tijekom došašća, božića, korizme i vazmenog vremena SVE svećenike s vlašću ispovijedanja na teritoriju nad/biskupije delegiraju za odrješivanje od grijeha pobačaja. Dobro je napomenuti da franjevci već otprije imaju posebnim dopuštenjem Svete Stolice vlast odrješivanja od pobačaja.

 

Fra Šimun Markulin, Rim

izvor: www.mir.hr


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1136
Ovaj mjesecOvaj mjesec44134
UkupnoUkupno5348671

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 94 

Administrator

franodoljanin@gmail.com