Split: Večernje slavlje Gospe od Zdravlja

Na svetkovinu Gospe od Zdravlja u Splitu, 21. studenoga 2016., večernje euharistijsko slavlje predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman, a koncelebrirali su gvardijan fra Jakov Begonja i župnik fra Ante Udovičić, koji je uveo u slavlje pozdravivši o. Provincijala i o. Gvardijana kao i štovatelje Gospe od Zdravlja.


 

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Samo prije dva dana, u ovoj smo našoj crkvi svjedočili, jednom kulturnom događaju, koji se, možda dugo neće ponoviti. Naime, u organizaciji župe i samostana Gospe od Zdravlja, ansambl HNK iz Splita, nakon četrdeset pet godina ponovno je izveo prekrasnu Kantatu Gospi od Zdravlja, čiji je autor glasoviti hrvatski skladatelj i dirigent Boris Papandopulo. U pozdravnom sam se govoru osvrnuo na kulturne znamenitosti, koje se nalaze tu u našoj crkvi. Spomenuo sam veličanstvenu Dulčićevu fresko sliku, koja je ispunila zaleđe prezbiterija. Kao posebnu vrijednost, ovog prostora,  istaknuo sam Kaufmannove orgulje, ali pritom ni jednom riječju nisam spomenuo ono najvrednije blago naše crkve, a to je slika Čudotvorne Gospe od Zdravlja, zbog koje je, posljedično, sve drugo pridošlo. Upravo zbog velike pobožnosti svijeta prema našoj Gospi, koju svojom brojnom nazočnošću i danas svjedočite, srušena je stara crkva i sagrađena nova, veća i funkcionalnija.


Ova je naša crkva, već sada, prepoznata kao ispovjednica Grada Splita, ali je i nepresušni izvor svih drugih Božjih milosti, koje primamo i za koje se utječemo Gospinu zagovoru. Tu možemo naći mir, tu se možemo izboriti za svako naše pravedno traženje.  Traženje pravde, zadovoljštine ili neke druge moralne satisfakcije, traženje utjehe, posebno nakon rastanka od voljenih osoba, izlječenje od duševnih i tjelesnih rana, naručeni obiteljski odnosi, životna neizvjesnost, dugotrajna nezaposlenost,  traganje za osobom svoga života, te i sve druge molbe sličnog sadržaja odzvanjaju svakodnevno u ovoj našoj crkvi u kojoj čuvamo presveti lik naše pomoćnice i prijateljice, Čudotvorne Gospe od zdravlja na Dobrome.  Doista, ne spomenuti Gospu kao najveće blago ove župe i samostana, koje se neda s ničim uspoređivati, jedino se može opravdati činjenicom,  da mi je, u onoj prigodi,  bio glavni cilj naglasiti ne samo duhovnu stranu, već prije svega relevantnost ovog mjesta za sveukupni kulturni život Grada Splita, nad kojim bdije Ona, Majka Marija. Ona je ta po kojoj je u svijet došao dugo iščekivani Kralj, koji nam je donio poruku spasenja i oproštenje a o kojem, u prvom čitanju, govori prorok Izaija. Taj je naš Spasitelj ušao u povijest kao što ulazi i svatko od nas. On je izdanak iz panja Jišajeva, Davidovog oca. Njega je svijet prepoznao u osobi Isusa Krista, Marijinog Sina. On će uspostaviti novu pravednost, za kojom su čeznula pokoljenja. On će uvesti nove kriterije ljudskosti i moralnosti. Označit će novo vrijeme i pozvati ljude da trajno ostanu u službi mira, da izgrađuju svijet na novim temeljima, ljubavi i milosrđa. Nad svima, koji se budu pridržavali Njegovih savjeta i uputa, počivat će blagoslov Božji. Oni, pak,  koji se ogluše na riječi tog Glasonoše, koji zatvore uši i oči pred strahotama i užasima svijeta, doživjet će vremenitu i vječnu osudu i propast. U toj obećavajućoj viziji novog svijeta i obnovljenog jedinstva i zajedništva sudjeluju sva stvorenja Božja. Nema isključenih. Vrata Kraljevstva Božjeg, koje je s Isusom uspostavljeno, otvorena su svima, ljudima i životinjama, kako slušamo, jer sve što postoji, tu je da slavi svoga Stvoritelja. Kad danas pogledamo ulice našeg Grada, kada zavirimo preko visokih dvorišnih plotova i odškrinimo vrata domova ljudi, čovjek bi mogao pomisliti da je ta vizija univerzalnog zajedništva, koju nam nagoviješta prorok Izaija,  postala stvarnost. Naše vrijeme ispisuje stranice besprimjerne ljubavi i suživota ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Zanemarimo li onečišćenja javnih površina, lavež iz kaveza, s balkona, zatvorimo li oči pred činjenicom da su mnogi današnji navodni prijatelji (udomitelji) životinja, zapravo njihovi mučitelji, koji ih sustavno zanemaruju, izgladnjuju, drže u neprimjerenim uvjetima, a sve kako bi se pokazali pred drugima, kako bi bili u trendu, kako bi izliječili neku svoju frustraciju ili ispunili u svom životu nepodnošljivu tišinu, samoću, nadomjestili osnovnu ljudsku potrebu za društvom, možemo ustvrditi da se prorokova vizija obistinjuje, ali na neki čudan i meni nerazumljiv način.  Zar je danas suživot s ljudima postao toliko nemoguć, da smo spremni otići u ekstreme, kako bi u životu nadomjestili potrebu za kontaktom, za bližnjim, za prijateljstvom, za obitelji, za drugim, za domom… Kamo nas sve može odvesti naše nerazumijevanje bitne poruke o Božjem spasenju? Ne bismo li i sami trebali preispitat naša uvjerenja, koja su zemlju i sva stvorenja na njoj, pa i nas same, danas dovela do apsurda? Banalni primjeri iz životne svakodnevnice rječito  govore o našim poteškoćama da razumijemo Boga i Njegove namjere s ljudima i sa čitavim svijetom.


Život se u mnogim situacijama pretvorio u jednu veliku parodiju. Danas je čovjek, čini se, postao najmanje važan, neželjen,  gdje god da se pojavi, pogotovo ako je potreban, suvišan, gdje je prije bio nenadomjestiv, ali sve ako  i jest tako, moramo priznati, da je Božja Riječ utjelovljena, postala je čovjekom radi čovjeka, da je zbog čovjeka postala raspeta Ljubav, jer upravo iz čovjeka proizlazi sav nered svijeta. Upravo je čovjek taj koji u svijetu sije mržnju i strah, koji gramzivo uzima više nego što mu treba za dostojan život i sreću. Priroda i sva njezina stvorenja, trpe posljedice ljudske gramzivosti, sebičnosti, mržnje, osvete… „Današnji mentalitet, možda više nego kod ljudi iz prošlosti, djeluje suprotstavljen Bogu milosrđa, te ustvari nastoji samu ideju milosrđa isključiti iz života i otkloniti iz ljudskog srca. Čini se da  riječ i koncept milosrđa stvara nelagodu u čovjeku, koji nastoji sve i svakoga podčiniti i nad svime zagospodariti.“ (Papa Franjo, bula MV 11)

Papin apel upućen je svima u svijetu, napose Crkvi Katoličkoj, koja je ukorijenjena u svakom narodu i kulturi, da aktivno promiče kulturu milosrđa, jer je ona preduvjet opstanka svijeta. Ako itko, onda je Crkva i svi oni koji se osjećaju njezinim članovima, pozvana staviti u središte svoga interesa i navještaja obnovu narušenog povjerenja među ljudima,  stvaranje klime obiteljskog i šireg društvenog prihvaćanja, uvažavanja…

Drugo današnje svetopisamsko čitanje iz poslanice sv. Pavla Rimljanima, nudi perspektivu neostvarenom i posrnulom ljudskom zajedništvu. Sveti nas Pavao poziva da kao kršćani hodimo u novosti života, koji nam je Isus obznanio. Upravo nam Sveta obitelj, Marije, Josipa i Isusa, u svojoj pojavnosti, pomaže razumjeti jednostavnost življenja iz vjere i pouzdanja u Boga. Mnogi će danas reći da su ideal i sklad Svete obitelji nedostižni ciljevi, jer je život u međuvremenu postao puno složeniji, jer su ljudi postali zahtjevniji, ali mi znamo da i u vrijeme Svete obitelji nisu svi uspijevali ostvariti svoje ideale. I onda je bilo siromašnih, i onda su se rastavljali, i onda je život bio ugrožen na svakom koraku, i onda je bilo prijetnji, ugroza, ratova, nepravednih socijalnih odnosa, pohlepe…Ovaj tekst iz poslanice Rimljanima, svima nam je, vjerujem, dobro poznat, jer ga, osim u crkvi, najradije čitamo u prigodi blagoslova obitelji i to s razlogom. Taj je tekst možda i prvi jasno formulirani obrazac odgovornog kršćanskog ponašanja. Tekst ne može biti jasniji i gotovo da i ne treba nikakvog komentara. Kršćanin ne slijedi stari zakon: milo za drago. On i prema svojim neprijateljima postupa kao s najboljim prijateljima, a sud prepušta Bogu.

Srećom, braćo i sestre, da religiozni impulsi u čovjeku nisu nikada utihnuli, posebno ne u našem narodu, a što iskreno začuđuje, kada znamo za sva prošla i današnja nastojanja, da se Boga potjera iz javnog života, da Ga se ubije u ljudskom srcu, da ga se preko slabosti i nedosljednosti njegovih vjernika diskvalificira. Trudimo se, braćo i sestre, usprkos svim tim navalama, ustrajati u vjeri, nadi i neumornom činjenju dobrih dijela, jer ono što čovjek čini u životu, nalazi svoje mjesto i u vječnosti. Mi dobro znamo, da vjera koju u sebi nosimo, koju živimo, ne postoji kako bi svi oni siromašni i obespravljeni u svijetu, kojih je oduvijek bilo i kojih će, na žalost, biti,  u njoj našli zemaljsku utjehu. Religija nije nadomjestak za prognanu socijalnu državu, kako netko reče. Pogotovo to nije kršćanska religija. U svijetu i u životu nema ničega pozitivnog i dobrog za čovjeka, a što svoj temelj ne bi moglo pronaći u nauku Isusa Krista i Crkve katoličke. Niti, s druge strane, ovaj svijet poznaje neki porok, neku lošu praksu,  koja bi, kao takva, mogla proći nekažnjeno pred licem Boga, jedinog pravednog i milosrdnog suca.

Slaveći  svetkovinu Prikazanja BDM, Crkva nas poziva da uočimo bitnu poruku ovog slavlja, koja se može sažeti u misao da je čovjek po sebi svet, jer je Bog tako htio, da je ljudski život najveća zemaljska vrijednost, da je čovjek, od rođenja do groba, tajna koju možemo razumjeti samo uz Božju pomoć. Polazeći od tog saznanja, čovjek ima potrebu zahvaliti Bogu na daru svoga i na daru svačijeg tuđeg života. Te se geste upravo spominjemo u činu  Gospinih roditelja, Joakima i Ane, koji prikazuju svoje dijete u hramu i zahvaljuju Bogu na daru njegovog života. Ne precjenjujte se, kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima, imajte o sebi ispravno mišljenje, koje, ako je ispravno, nikada neće htjeti sebe prenaglasiti a druge i drugačije obezvrijediti.

U našoj današnjoj nezavidnoj društvenoj situaciji, Crkva nam ne nudi opijum, to nam nude oni koji dopuštaju da čovjek ili dijete, na uglu škole, za sitniš može nabaviti opojno sredstvo koje će mu „pomoći“ da nakratko pobjegne od stvarnosti.

Nitko u svijetu, ponajmanje oni koji misle da imaju moć nad ljudima, ne mogu mobilizirati u čovjeku skrivene zalihe ponosa i svijest o ljudskom dostojanstvu, kao što to može naša Majka Marija i Njezin božanski Sin Isus Krist. A taj ponos i ta svijest o izvornom ljudskom dostojanstvu, koje se ne može ničim kupiti i koje se ne da s ničim uspoređivati,  danas nam treba više nego ikada prije, jer se nalazimo u prijelomnom trenutku povijesti.

I stoga, molimo, u ovoj prigodi, presvetu Majku da nas ohrabri na našem životnom putu i da nas obrani od onih koji u ovom društvu neumorno nastoje ugušiti glas kršćanske savjesti, nazivajući nas konzervativnima, fundamentalistima, klerikalcima, koji stavljaju primjedbe na ideju da se naša djeca u obrazovnim institucijama odgajaju u kršćanskom duhu i da usvajaju kršćanske vrijednosti.

Imamo li pravo, braćo i sestre,  biti pošteđeni od  svakodnevnih nemoralnih medijskih sadržaja i sugestija koje rastaču moral osobe, pojedinca, obitelji, društva, koje unose nezadovoljstvo i podjele u nas i među nas? Kako se othrvati, kako se obraniti, kako ostati netaknut…? Kršćanin zna, samo uz molitvu, osobnu i obiteljsku, a posebno onu, koju upućujemo Gospi.

Jer Njezin život, koliko god je bio težak, sretno se završio. On je bila i ostala sretna žena, ispunjena i zadovoljna. Nije bila zatočenik sebe, robinja loših navika, poslušnik bez ponosa i dostojanstva, žrtva krive propagande, frustrirana i nezadovoljna jer joj je u životu štošta nedostajalo. Ona je oduvijek za nas, kršćanske vjernike, trajni simbol vjernosti i odanosti, ona je utjelovljenje jakosti i snage. Promatrajući Nju, shvatili smo da gdje postoji smisao življenja da tu nema depresije, te bolesti koja se poput nezaustavljive epidemije širi oko nas.

Po Njoj  naša veza s Bogom i nadalje traje, ona nam daje sigurnost i ulijeva vjeru u budućnost, pa čak i u jednom tako nestalnom i promjenjivom društvenom kontekstu, kakav je naš današnji. Ona nije ona koja stoji i čeka, već primjer čovjeka koji se pravedno bori da mu u životu bude bolje. Živjela je u sjeni velikog obećanja da će se u Njezinom životu i životima Njezinih bližnjih sve dobro završiti, ako ustraju u služenju Bogu i ljudima i ako se odreknu krivih ljudskih ambicija. Nauči i nas, Majko naša, kako biti solidarni s tjeskobom  koja leži ispod sjaja uspjeha.

Marijo, ti si živo Evanđelje koje ruši sve pretpostavke našeg modernog društva, koje čezne za uspjehom, za utjecajem, za moću, novcem i u tom nastojanju ne pozna granica. Oslobodi nas straha pred prezirom onih koji misle da smo zastranili, kojima je trbuh Bog, koji preziru križ i spremnost na žrtvu, koji proklamiraju razuzdano uživanje, kojima je bračna nevjera normalna pojava, koji prevaru uzdižu na pijedestal svetoga.

Braćo i sestre, prihvatimo i u ovom svetom misnom slavlju, u kojem častimo sv. Mariju njezin poziv da se obnovimo u svojoj vjernosti Bogu i ljudima.

Neka nas, braćo i sestre, još jednom blagoslovi naša majka Marija, Čudotvorna Gospa od Zdravlja.  Neka nam pruži utjehu vjere i nadu da će nam, koliko zbog našeg osobnog i zajedničkog zauzimanja, još više po neiscrpnom milosrđu Božjem svanuti novi bolji dani, da živimo sa svima u miru, da uživamo u ljepotama zemlje koju smo dobili u baštinu, zahvalni, ponosni i zauvijek vjerni Bogu i Gospi. Amen.

***************

Na kraju slavlju gvardijan fra Jakov Begonja zahvalio je provincijalu fra Jošku Kodžomanu, župniku fra Anti Udovičiću kao i svim sudionicima koji su doprinijeli da ovo slavlje Gospe od Zdravlja bude uistinu veličanstveno. Posebnu riječ zahvale o. Gvardijan uputio je svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Slavlje Gospe od Zdravlja završava večernjom zahvalnom misom koju predvodi župnik fra Ante Udovičić.

Tijekom cijeloga dana brojni su hodočasnici posjećivali crkvu i molili Gospu za zdravlje duše i tijela ne samo za sebe nego i za svoje najbliže, upalili svijeću, pomirili se s Bogom u sakramentu pomirenja te se osnažili u euharistiji Tijelom Kristovim. Za sakrament pomirenja franjevci-svećenici s Dobroga kao i s Trstenika te svećenici susjednih župa bili su na raspolaganju vjernicima od 5.30 sati. Bogoslovi, članovi Frame i Vijeća roditelja te neokatekumeni na raspolaganju su za svečano slavlje blagdana Gospe od Zdravlja. Pjevanje i sviranje za vrijeme svetih misa cijeloga dana predvodili su mo fra Stipica Grgat i s. Zorislava Radić.

Na svetkovinu Gospe od Zdravlja u Splitu u ponedjeljak, 21.studenoga 2016., svete mise slavljene su u 6, 7, 8, 9, 10, 11, 15, 16, 17, 18, 19 i 20.30 sati. Svetu misu u 11 sati predvodio je nadbiskup Marin Barišić, a u 19 sati provincijal fra Joško Kodžoman. Prigoda za ispovijed u samostanu, a ne u crkvi - od 5.30 do 21 sat.

Za svetkovinu župa se pripravila devetnicom bogatom duhovnim i kulturnim sadržajem. Kroz devetnicu misna slavlja predvodili su fra Domagoj Volarević, fra Perica Maslać i fra Josip Grbavac.

Svaku večer uoči euharistijskog slavlja župno osoblje predvodilo je molitvu krunice i molitvu Gospi od Zdravlja, a poslije euharistijskog slavlja redovito je održavan kulturni program.

 


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1168
Ovaj mjesecOvaj mjesec71344
UkupnoUkupno5070223

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 82 

Administrator

franodoljanin@gmail.com