Dr. Ljubomir Antić

 

 

DRUŠTVENE I POLITIČKE PRILIKE U ŠEPURINI I ZATONU

U VRIJEME ANTIĆEVA ROĐENJA

 

 

Umjesto sažetka

Predavač, koji svakoga dana mijesi, peče i lomi kruh političkih zbivanja od početka ovoga agresorskog rata protiv Hrvatske, a porijeklom je od loze i roda o. fra Ante Antića, dao je iz svoje zahvalnosti prema Sluzi Božjemu kraće izlaganje o političkim prilikama iz vremena Antićeva rođenja i djetinjstva.

 

 

Običaj je da se na znanstvenim skupovima posvećanim životu i djelu značajnih osoba posveti i određena pažnja rodnom mjestu dotičnika. Takvi referati obično tematski odskaču iz cjeline, no pokazalo se da su oni itekako korisni, važni i potrebni. Zemljopisni i društveni ambijent znaju naime itekako utjecati na formiranje osobe u razvoju. Time sam se vodio predlažući organizacijskom odboru Znanstvenog zbora “Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske” temu o Sepurini u vrijeme rođenja odnosno djetinjstva oca Ante Antića.

Antić je veoma često prezime u Šepurini. Sa skoro četrdeset obitelji koje su ga nosile na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ono je bilo na drugom mjestu odmah poslije prezimena Vlahov. Ostala najčešća prezimena su: Curkov, Antulov, Grubelić, Kursar, Grbelja i Franić.

Šepurina je u vrijeme rođenja o. Ante Antića (1893.g.) na vrhuncu svoga veoma dinamičnog razvoja. Dobra konjuktura vina, koje je osnovni proizvod a dotiče s prostranih vinograda s područja četiriju općina (Zlarin, Tijesno, Vodice i Šibenik), pokretač je tog prosperiteta. Sjećajući se upravo toga razdoblja, šepurinski pjesnik Vicko Mišurac u svojoj knjizi “Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia)” -tiskanoj u Šibeniku 1912. godine - pisao je:

“Uza vino ulje je rodilo,

Oh onda je sveto doba bilo,

Bilo žita i bilo voćaka,

U marljiva našega seljaka.

 

On za sve to liepi novac hvato,

U kući mu bilo obilato,

Svega brate što je od potrebe,

Da obitelj prehrani i sebe.

 

Baštine je marno obradivo,

I na novo kuće sagrađivo,

Po kućama sobe se redale,

Raznovrsnim bojama bojale.”

 

Da je vino kojeg je bilo “ko u bunaru” i dobre kvalitete, govori podatak da se na zagrebačkoj izložbi vina ujesen 1892. godine među sedmoricom koja su odlikovana “počastnom diplomom i velikom kolajnom” spominje i don Ante Surija, šepurinski župnik, a o standardu življenja govori podatak da je 1. listopada 1891. u mjestu otvoren novi poštanski ured.

Sve je to pratio i nagli rast stanovnika koje se u odnosu na popis iz 1857. godine, kad je u Šepurini obitavalo 881 žitelj, više nego podvostručilo. Selo već ima i školu, a materijalni prosperitet možda najbolje ilustrira podatak što je uz ne baš malu “staru crikvu” i crkvicu na groblju sagrađena i nova, neobično velika zajedno selo.

Takav prosperitet mjesta na osnovi proizvodnje vina neće promaknuti zadarskom “Narodnom listu” koji je u broju od 1. 11. 1902. zabilježio:

“Kako u broju (pučanstva) koraknula je Šepurina naprijed i u svom posjedu. Smješteno na otoku nemalo kud širiti posjeda, pa poput mrava radeći, pedalj po pedalj kupovalo i razširilo se u četiri obćine, tako da su mu stanovnici danas gospodari od svojih 15 hiljada stolitara izvrsnoga vina, koje je zbog svoje dobrote poznato i vrlo traženo.”

Uz takav razvoj odvijao se i veoma dinamičan politički život. Narodni preporod u Dalmaciji, doduše, već je poodavno završen. Narodna stranka još 1870. godine izvojevala je pobjedu na izborima za Dalmatinski sabor. Dvije godine poslije autonomaši su izgubili vlast u Šibeniku, a 1882. konačno je potučen Bajamonti u Splitu. Zlarinska općina, međutim, kojoj je pripadala Šepurina, dugo će još ostati u rukama autonomaša (odnosno “tolomaša”, kako su ih zvali u narodu), tj. pripadnika stranke, koja se protivila sjedinjenju Dalmacije s ostalim dijelom Hrvatske. U dublje uzroke toga stanja ovdje ne možemo ulaziti.

Spomenut ću tek uzgredno jedno ime koje je nezaobilazno u svakom razglabanju o preporodnim i političkim gibanjima u Šepurini: za razliku od mnogih svećenika u Dalmaciji koji su se uključili u Narodni preporod ili su pak bili njegovi izraziti vođe, poput Mihovila Pavlinovića, šepurinski župnik Toni (don Ante) Surija iz Trogira bio je glavna smetnja “preporođenja” Šepurina. Bogat i sposoban, on nije birao sredstva šireći “tolomašku” propagandu u selu.1 U tome je imao dosta uspjeha premda je nailazio na oštar otpor dobrog dijela Šepurinjana, o čemu svjedoče mnogobrojna pisma koja su protiv njegove aktivnosti pisali Šepurinjani ondašnjem dalmatinskom novinstvu. Šepurinski narodnjaci nisu se dali. Svoje hrvatstvo iskazivali su u mnogim prilikama pa tako i za izbora za Carevinsko vijeće u Beču na kojima je u izbornom kotaru Šibenik - Knin narodnjak Juraj Biankini (također svećenik) pobijedio “tolomaša” Savu Bjelanovića. Oni su pobjedniku uputili ovaj brzojav: “Radosno Vam najiskrenije kličemo: Živio, naš novi zastupniče, na korist i obranu hrvatskoga naroda! Živio! Glavar i Hrvati Prvić Šepurine.” Posebni brzojav uputio je Cvjetko Mišurac: “Radujem se Vašem izboru na Carevinskom Vijeću. Bog Vaspolivio na korist i diku hrvatskoga naroda!” Više Šepurinjana nalazimo i na popisu članova Književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu. Još godine 1879. tu su: Tome Tomin, Vlahov, Šime Vla-hov, Lovre Cukrov i Martin Matin Cukrov.

U to vrijeme četrdesetak Šepurinjana bilo je pretplaćeno na splitski “Pučki list”, a čitao se i Biankinijev zadarski “Narodni list” budući da su u njemu objavljivani mnogi članci o Šepurini. I doista, ako je učestalost članaka u novinstvu pokazatelj značenja nekog mjesta, onda Šepurina u vrijeme rođenja i djetinjstva o. Ante Antića uopće nije bila “seoce neko, neznano daleko.”

Ta koje se selo,moglo pohvaliti svakogodišnjim vatrometom. A to se događalo u Šepurini svake godine uoči svetkovine sv. Roka, zaštitnika župe, o čemu je “Narodni list” redovito obavješćivao općinstvo. Tako su Šepurinjani i gosti na Veliku Gospu navečer 1897. godine mogli gledati 10 točaka “vatrometne predstave” u izvedbi umjetnika Ermenegilda Rabisa od kojih je posljednja najavljena ovako: “Slava sv. Roka sa fotogeničnim svietlom na srebrene trahove, okružen sa 120 rubina, sa 150 svietlih kuglja i veselim pucanjem.”

Peronospora koja će upravo te godine ugroziti šepurinske vinograde dovest će jedno vrijeme čak do gladi u Šepurini (vlada će narodu dijeliti pljesnivi kukuruz, što će ponosni Šepurinjani odbiti), no vatromet će se održavati sve dok Rabisovo skladište jednoga dana nije odletjelo u zrak.

Koju godinu poslije župljani će naručiti za svoju crkvu oltarnu sliku sv. Fabijana i Sebastijana, ne od bilo koga nego od velikog Splićanina Emanuela Vidovića.

Narav roditelja o. Ante Antića, njihov odgoj i tradicija koje su prenosili na svoga sina uz takav duhovni i materijalni ambijent osnovni su čimbenici iz kojih je izrasla snažna osoba koja desetljećima plijeni pažnju, kako puka tako i stručnjaka s mnogih područja.

__________

1 Na ovom mjestu (op. korektora V.T., o. vicepostulatora) neka se spomene da je don Ante (Toni) Surij krstio (8. svibnja 1893) u Šepurini dječaka Antu Antića, a predavač je (dr. Lj. Antić) u odužem razgovoru s o. vicepostulatorom s radošću govorio, isticao i iznosio prekrasni uzor župnika Zatona (kod Šibenika) don Vice Škarpa koji bijaše protivnik i žestoki borac protiv autonomaštva (“tolomaštva”) kao i duhovni preporoditelj župe Zatona. Kako su roditelji (Toma i Tade Antić) svog sinčića Antu poslije njegova krštenja sa sobom i starijom djecom prinijeli na stalni boravak u Zaton, tako se je i život dječaka, posebno u vrijeme osnovnog školovanja, razvijao i napredovao u Zatonu pod nadzorom i župnika don Vice Škarpe. Don Vice je iz Zatona prije Ante Antića poslao na Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinj najsposobnije učenike: dr. o. fra Antu Crnicu, o. fra Špira Živkovića i dr. Antu Živkovića (jurista), svi značajni i veoma utjecajni ljudi za Crkvu i narod Hrvata. O don vicinu prosvjetiteljskom radu za trajnu uspomenu Zatonjanima i povijest veoma je lijepo u Župnom arhivu ostavio svoje bilješke župnik don Ive Bareša. Arhiv Vicepostulature.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Meterize: Priče iz Vukovara

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Dani sv. Elizabete

************

Šibenik / Šubićevac

************

Šibenik / Šubićevac: Prikazivanje filma i humanitarna akcija

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas512
Ovaj mjesecOvaj mjesec44656
UkupnoUkupno7255589

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57