Split: Predstavljeno "Tradicijsko crkveno pučko pjevanje ... "

U dvorani Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, 10. studenoga 2016., predstavljen je drugi zbornik enciklopedijskog formata pod nazivom „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja II, koji je uredio fra Stipica Grgat, donedavno profesor Glazbene umjetnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i voditelj crkvenih zborova u splitskoj župi Gospe od Zdravlja, a objavila Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja u Splitu kao 8. Svezak iz glazbenog niza „Nova et vetera" Zbornika Kačić iz Splita.


U ime domaćina nazočne je pozdravio akademik Davorin Rudolf koji je izrazio radost i zadovoljstvo predstavljanja ovoga velebnoga djela. Zatim je u ime Franjevačke provincije iz Splita pozdravne riječi uputio provincijal fra Joško Kodžoman koji je naglasio kako su se franjevci od osnutka Provincije (1735.) do danas trudili dati svoj doprinos i na kulturnom polju što pokazuje i ovo djelo fra Stipice Grgata koji je iz ljubavi prema glazbenoj umjetnosti ostvario da na vidjelo iziđe i ovaj drugi svezak. U nastavku je o. Provincijal istakao kako su franjevci bili i graditelji glazbala, a osobito orgulja, i da im je 'notno crtovlje bilo kruh svagdanji'. Fra Stipica je i ovim djelom sačuvao glazbenu baštinu od zaborava i dao mogućnost da tu autentičnost naše pjesme mogu čuti ne samo vjernici u našim crkvama nego i posjetitelji Lijepe naše. Ovo glazbeno blago je suhozid koji govori o našoj povijesti i o našoj vjeri. Na kraju je o. Provincijal čestitao i zahvalio fra Stipici i njegovim suradnicima na ovom izdanju i najavio njegov novi istraživački rad na ovom polju zaželjevši mu mnogo entuzijazma u nastavku rada kako bismo imali cjelovit uvid i zaokruženi pogled na dio bogatoga, nacionalnoga, tradicijskoga, crkvenoga, pučkog, glazbenog fundusa.

 

dr. sc. Vito Balić

Franjevačko dragocjeno izdanje

Pozdravljam sve nazočne i drago mi je što mogu predstaviti novi, drugi zbornik pod nazivom Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja II. (2015), koji je uredio fra Stipica Grgat, a objavila Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja u Splitu kao 8. svezak iz glazbenog niza Nova et vetera Zbornika Kačić.

U ovom predstavljanju kratko bih ukazao na kontekst objavljivanja sabrane građe pučkog pjevanja, a potom prešao na prikaz strukture zbornika.

Ideju za ediciju poput ove potaknula je Uprava Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i franjevaci – glazbenici koji djeluju u njoj, a od samog početka stručnim savjetima podupirali su je muzikolozi dr. sc. Hana Breko Kustura i dr. sc. Gorana Doliner, prerano preminuli dr. sc. Miljenko Grgić te etnomuzikolog dr. sc. Joško Ćaleta.

Muzikologinja dr. sc. Gorana Doliner na temelju vlastitog bogatog iskustva na istraživanjima srodne tematike (Spomenici glagoljaškog pjevanja, sv. II, Glagoljaško pjevanje u Novom Vinodolskom, ur. Jerko Bezić, HAZU, Zagreb 1998.), usmjerila je grafičko oblikovanje, organizaciju i obradu građe na način na koji je to Jerko Bezić razložio u predgovoru prvog sveska Spomenika glagoljaškog pjevanja Stjepana Stepanova (Stjepan Stepanov, Spomenici glagoljaškog pjevanja, sv. I, Glagoljaško pjevanje u Poljicima kod Splita, ur. Jerko Bezić, JAZU, Zagreb 1983.), kada je postavio smjernice započetog projekta pri tadašnjoj JAZU. Iz takvog usmjeravanja nužno je proizašlo i preuzimanje postavljenih Bezićevih zadataka koji zahtijevaju objavljivanje notne građe uz popratne komentare, analize i napomene, kako bi se omogućila njena daljnja istraživanja i komparacije, te njeno objavljivanje prema regionalnom principu.

Bezićeve zadatke koji se odnose na prikupljanje glagoljaškog pjevanja, a koji su se u ovom izdanju prenijeli na cjelokupno tradicijsko crkveno pučko pjevanje kao dio sveukupne usmene pučke glazbene baštine, treba razumjeti iz konteksta postupnog rasta sustavnog prikupljanja usmene pučke glazbe. Od početaka nakon Johanna Gottfrieda Herdera (1744-1803) pojačana prikupljanja odvijaju se tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća na cijelom europskom prostoru i po različitim lokalitetima diljem svijeta. Prikupljene rezultate tih istraživanja pokušalo se predstaviti između dvaju svjetskih ratova i pristupiti izdavanju cjelokupnih sabranih materijala, što se intenzivnije nastavilo tek u zadnjim desetljećima 20. stoljeća. Ovoj zadnjoj fazi možemo pridružiti i objavljivanje prikupljene građe glagoljaškog i crkvenog pučkog pjevanja od početaka 80-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj, kao i zbornik koji predstavljamo.

Ovdje bih upozorio i na pridjev »tradicijsko« iz naslova (za razliku od oblika tradicionalno), čije se pojavljivanje, određivanje i ustaljivanje u hrvatskoj etnologiji i etnomuzikologiji od sredine 1970-ih do početka 1980-ih, veže uz, tada novo, shvaćanje tradicije kao dinamičnog i promjenjivog predmeta istraživanja kao i novoga pristupa takvom istraživanju, kako je to zamijetila muzikologinja Naila Ceribašić. Ovo promijenjeno shvaćanje predmeta i pristupa istraživanja dogodilo se u vremenu postavljanja Bezićevih zadataka i bitno je utjecalo na širinu prikupljene građe. Upravo ta širina prikupljene građe, kako u notnim primjerima, tako i u etnološkim, etnografskim i etnomuzikološkim podatcima sabranim u iscrpnim komentarima, predstavlja svjedočanstvo dinamičnosti i promjenjivosti , koji mogu otkrivati put za takvo njeno daljnje trajanje.

Muzikolog Carl Dahlhaus upozoravao je otprilike istodobno da je »razmatranje o tradiciji strano njenoj biti«. Prema njemu, tradicija je primarno u neiskazanom, koje se samo po sebi razumije, a kada postane predmet našeg promišljanja, mi uspostavljamo distancu i nismo više obuzeti njome. To znači da se tradicija, kada postaje dio naših promišljanja i razmatranja, postupno gubi i da ju zamjenjuju druge forme odnosa s prošlošću, te da svako vrijeme, prepoznavajući tradiciju, prepoznaje razloge njenog iščezavanja.

Prepoznati franjevce kao »čuvare tradicije crkvenog pučkog pjevanja« ne znači shvatiti ih kao »dogmatske restauratore prošlog«, nego kao one koji prepoznaju uzroke nestanka tradicije i koji ih nastoje umanjiti ili ukloniti, ili stvoriti uvjete za njeno daljnje trajanje, koje može biti jedino dinamično i promjenjivo.

Ovim zbornikom doprinosi se stvaranju uvjeta za očuvanjem tradicije u današnjici i budućnosti, ali njeno trajanje ovisit će samo o ljudskim zajednicama i njihovoj »obuzetosti tradicijom«, a upravo je veliki dio građe sakupljen od franjevaca koji su bili tijesno povezani sa svojom župnom zajednicom.

U nastavku bih iznio nekoliko riječi o strukturi samog zbornika.

U ovom svesku zbornika prikupljena su pjevanja s 22 lokaliteta Šibenske biskupije (Stankovci, Banjevci, Čvrljevo, Drniš, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Pakovo Selo, Promina, Rupe, Radošić, Šibenik, Širitovci) i Splitsko-makarske nadbiskupije (Bast – Baška Voda, Brist, Drvenik, Igrane, Sumartin, Veliko Brdo, Vrgorac) u kojima pastoralno djeluju franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja (dva primjera su neodređenog lokaliteta sa šireg područja Provincije). Napjeve su snimili tijekom zadnja tri desetljeća fra Ivan Čupić, fra Stipica Grgat, fra Žarko Maretić, Ivan Talijančić i Siniša Vuković, a po jedan primjer snimili su fra Petar Klarić, Ljubomir Markotić i Martin Veža.

Glazbena građa navedenih lokaliteta donesena je u notnim zapisima, a  skoro tri četvrtine zapisane građe u tonskim zapisima na priloženim kompaktnim diskovima. Građa je upotpunjena popratnim tekstovima, analizama i popisima. Samoj građi prethode dva poglavlja, kratki uvodnik i popis redoslijeda napjeva, a slijedi devet poglavlja u kojima se iznose analize i napomene, tonski nizovi, komentari, tekstovi napjeva, redoslijed oblika, popisi, oznake i kratice, tonski zapisi te prilozi i dodatci.

Uvodnik ovog zbornika sadrži predgovor urednika fra Stipice Grgata i uvodnu riječ provincijala fra Joška Kodžomana. Uvodni stručni tekstovi iz prvog sveska odnose se, također, i na ovo izdanje: muzikološki prikaz Hane Breko Kustura, povijesni pregled Provincije fra Vicka Kapitanovića, povijesno-analitički kontekst napjeva Gorane Doliner i jezik napjeva Mile Mamića. Ipak, osjeća se potreba za novim uvidima i sintezama ovih istraživanja s različitih polazišta. Dragocjenost ovih izdanja leži i u činjenici što se organizacijski i obradom nadovezuju na studije sličnog sadržaja Jerka Martinića (1981), Stjepana Stepanova (1983) i Gorane Doliner (1998) te zajedno s njima čine značajan fundus primjera i istraživanja koji mogu poslužiti za novo znanstveno promatranje, analizu, komparaciju i buduću organizaciju građe. I ovo nadovezivanje na slične studije možemo shvatiti na način »tradicije«, ali one kojoj je nužno razmatranje postignutih rezultata da bi dostigla znanstvenu razinu. Završna poglavlja (VII-XII), također, donose različite popise na način kao što je to utvrđeno u navedenim studijama, pa ovakvo jedinstveno izlaganje građe olakšava svaki pristup i komparaciju.

Zbornik donosi ukupno 162 napjeva pod 151 brojem, jer pojedini brojevi sadrže dodatne varijante. Ova opsežna građa do sada nije bila nigdje zapisana niti objavljena. Napjevi se izlažu kroz 10 rubrika. Prve tri obuhvaćaju pjevane mise u nedjelje i blagdane te mise za mrtve, napjeve za službu riječi i euharistiju. U sljedeće četiri rubrike raspoređeni su napjevi kroz godinu: božićni, korizmeni, za obrede Velikog tjedna i slavlja svetaca. Nakon zasebne rubrike za sprovodne napjeve, u dvije završne rubrike razvrstani su hvalospjevi na kraju mise i otpust vjernika te ostali različiti napjevi.

Iz općeg pogleda na zapise napjeva razvidno je da je riječ o jednostavnijem načinu zapisivanja koji omogućava širem krugu korisnika i promicatelja ovog pjevanja lakše shvaćanje, pa time i lakšu praktičnu primjenu zapisane građe, za razliku od detaljnih zapisa (primjerice, poput načina zapisivanja Bele Bartóka, istaknutog mađarskog skladatelja i etnomuzikologa) koji bi znatno suzili praktičnu primjenu. Moguće zamjerke na primjenu jednostavnijeg zapisa znatno su umanjene zbog priloženih tonskih zapisa skoro tri četvrtine zapisane građe, a koje je kvalitetno obradio Mario Božić. Brojevi na kompaktnim diskovima raspoređeni su po redoslijedu notnih zapisa.

Za sve napjeva donose se analize i napomene, te sustavni pregled tonskih nizova, po uzoru na prvi svezak Spomenika glagoljaškog pjevanja. Njih je izradio urednik fra Stipica Grgat kao i gotovo sve komentare primjera (izuzevši komentare triju primjera fra Mile Čirka). U odnosu na prvi svezak, komentari su dvostruko dulji (70 stranica) i uz bogat i temeljit kritički aparat sadrže brojne dragocjene etnološke, etnografske i etnomuzikološke podatke. U komentarima se, kao i u prvom svesku, ukazuje na poveznice dviju tradicija, crkvenog pučkog pjevanja i glagoljaškog pjevanja na lokalitetima ove franjevačke provincije, kao i na srodnost sa svjetovnim pučkim napjevima i gregorijanskim pjevanjem, a nastoji se i komparirati napjeve različitih lokaliteta.

U ovom predstavljanju nisam želio ulaziti u dublje uzroke gubljenja tradicije, pa bih to htio nadomjestiti usporedbom tradicijskog pjevanja u Dalmaciji s njenim suhozidima. Svaki suhozid gradi se u određenu svrhu, za njegovu izgradnju potrebno je umijeće, iz njegove jedinstvene elementarne gradnje razvija se mnoštvo raznolikih oblika koji plijene pozornost zbog snage elementarne ljepote. Ipak, da bi se očuvali, o njima mora trajno skrbiti cijela zajednica. Promjene načina života i znatno smanjenje stanovništva na lokalitetima s kojih je prikupljena ova građa otežavaju i narušavaju očuvanje tradicije crkvenog pučkog pjevanja. Zbog toga tiskani mediji knjige i tonskih zapisa u izdanju Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja omogućavaju »drugo postojanje« ove tradicije, ne više samo u usmenoj predaji, premda ona još ponegdje živi u neprekinutom, ali otežanom modelu tradicijske prakse, a ponegdje, zahvaljujući upravo ovim istraživanjima i izdanjima, ponovno oživljava.

dr. sc. Vito Balić, viši asist.

Umjetnička akademija u Splitu

Odjel za glazbenu umjetnost

*******

U glazbenom djelu programa sudjelovali su crkveni pučki pjevači župe Sv. Jure iz Radošića, a moderator predstavljanja bio je fra Ante Akrap koji je na završetku, kao koordinator projekta, zahvalio svim sudionicima.

Svezak sadrži 488 stranica, podijeljenih u 12 poglavlja, te predstavlja, opsežnu glazbenu građu koja ukupno sadržava 151 napjeva iz 23 lokaliteta Šibenske biskupije i Splitsko-makarske nadbiskupije. Prva tri notna zapisa obuhvaćaju pjevanje mise u nedjelje i blagdane te mise za mrtve, napjeve za službu riječi i euharistije. U slijedeće četiri rubrike raspoređeni su napjevi kroz godinu: božićni, korizmeni,za obrede Velikog tjedna i slavlja svetaca. Nakon zasebne rubrike za sprovodne napjeve, u dvije završne rubrike razvrstani su hvalospjevi na kraju mise i otpust vjernika te ostali različiti napjevi. Kao takva, bez sumnje, daje mogućnost uvida u stanje nekada žive tradicije crkvenoga pučkog pjevanja na tim prostorima.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas238
Ovaj mjesecOvaj mjesec50278
UkupnoUkupno5211462

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 104 

Administrator

franodoljanin@gmail.com