Esslingen: Održan teološki seminar

Fra Josip Kulović, župnik, gosp. Ivan Ivanković i gosp. Željko Galić, pastoralni referenti, organizirali su s ostalim suradnicima Hrvatskih katoličkih zajednica Esslingen – Filderstadt – Kirchheim – Nürtingen (biskupija Rottenburg-Stuttgart) u sklopu trajne formacije 3., 4. i 6. studenoga 2016. teološki seminar na temu: „Hrvatske katoličke zajednice u Njemačkoj pred izazovima sadašnjega vremena“. Seminar je vodio prof. dr. sc. fra Stipe Nimac, OFM, umirovljeni profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu i duhovni asistent Splitsko-dubrovačkoga područnoga OFS-a.

 

Uvod

Fra Stipe je problematizirao, kontekstualizirao i aktualizirao funkcioniranje aktualnoga stanja i ukazao na perspektive Hrvata katolika u Crkvi i društvu u Njemačkoj danas.

Prema statistikama Hrvatskoga dušobrižničkoga ureda, u Saveznoj Republici Njemačkoj početkom 2016. godine, naveo je fra Stipe, ima oko 300.000 hrvatskih katolika, 95 hrvatskih katoličkih zajednica (misija) u kojima djeluje 90 svećenika, 3 đakona, 51 pastoralni suradnik/-ca i 45 tajnica.

Nadalje je napomenuo da je Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj ustanova tajništva Njemačke biskupske konferencije, odjela Crkva u svijetu i migracija. Središnjica tajništva je u Bonnu. Odjel Crkva u svijetu i migracija usko surađuje s Hrvatskim dušobrižničkim uredom, ponajprije pri raspoređivanju svećenika i pastoralnih suradnika/-ca u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama diljem Njemačke. Ured je u redovitim kontaktima i s Vijećem Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, kao i s nacionalnim ravnateljem za Hrvatsku inozemnu pastvu u Zagrebu.

Dakle, Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj je ured triju biskupskih konferencija (Njemačka biskupska konferencija, Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine) koji je odgovoran za komunikaciju među tim biskupskim konferencijama, za upravne poslove i koordinaciju pastoralnoga rada u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Ured je ujedno sjedište delegata za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj.

Isti ured, uz razne oblike pastoralne djelatnosti, organizira također seminare i tečajeve trajne formacije na regionalnoj i saveznoj razini. Ovaj teološki seminar održan je na razini Hrvatskih katoličkih zajednica Esslingen –Filderstadt – Kirchheim – Nürtingen (biskupija Rottenburg-Stuttgart).

Fra Stipe je u svojemu izlaganju dotaknuo aktualno stanje ovih zajednica i uopće hrvatskih katoličkih zajednica na području Njemačke kao i na području biskupije Rottenburg-Stuttgart ukazujući na dokumente i pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije („Eine Kirche in vielen Sprachen und Völkern. Leitlinien für die Seelsorge an Katholiken anderer Muttersprache“, 2003. i „Gemeinsam Kirche sein“, 2015.)  kao i na pastoralne smjernice mjesne Crkve biskupije Rottenburg-Stuttgart („Richtlinien für die Pastoral in Katholiken anderer Muttersprache in den Seelsorgeeinheiten der Diözese Rottenburg-Stuttgart“ (2005., iste ažurirane 2008.).

Napomenuo je fra Stipe nekoliko osobitosti migracijskih etapa hrvatskih ljudi u Njemačku: prva etapa uslijedila je neposredno Drugoga svjetskoga rata. To su uglavnom politički progonjene osobe; druga etapa dogodila se 60-ih godina 20. stoljeća. Tu su migracijsku etapu karakterizirali ekonomski razlozi („Gastarbeiteri“ – radna snaga za obnovu Njemačke); treća etapa, tzv. izbjeglička i prognanička, tijekom i poslije Domovinskoga rata u Hrvatskoj te rata u Bosni i Hercegovini; zadnja, četvrta etapa, migracijski val u Njemačku nakon 1. srpnja 2013., kada je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije. Fra Stipe je naglasio kako se fenomen migracija – bile one mehaničke ili prirodne – treba sagledavati ne samo sa sociološkoga, političkoga i ekonomskoga, nego također s teološkoga motrišta. S teološkoga vidika migracije ne treba gledati negativno. Nažalost, kod hrvatskih migranata u Njemačkoj migrantsku zbilju većinom se sagledava negativno.

Teološki gledano fra Stipe ističe da migrantima treba isticati njihovo ljudsko i kršćansko dostojanstvo koje im je darovano na krštenju. Oni trebaju sebe otkriti kao subjekte u njemačkoj Crkvi i u njemačkome društvu te sami biti evangelizirani kako bi mogli i oni druge evangelizirati. Fra Stipe je u svezi s tim naveo i pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije i mjesne Crkve, biskupije Rottenburg-Stuttgart koje odgovorno promišljaju o društvenoj i crkvenoj integraciji jer su oni iz zemlje iseljenja kao i oni u zemlji useljenja potrebni uzajamne pomoći i razumijevanja prema kršćanskim načelima. S tim u svezi i Katolička Crkva u Njemačkoj kao i Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u svojim pastoralnim smjernicama ističu i potiču primjereniju pastoralnu djelatnost prema kontekstu vremena i prostora samih naslovnika, tj. konkretno migranata iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Fra Stipe inzistira na potrebi posebnoga pastorala migranata koji ima svoj specifikum i koji bi računao na novi preustroj pastorala migranata. U mnogim biskupijama u Njemačkoj dolazi do prestrukturiranja pastorala i stvaranja novih pastoralnih jedinica. Katolička Crkva u Njemačkoj čini značajne napore da iznađe nove integrativne oblike pastoralnoga djelovanja, gdje će migrant ili član drugoga materinskoga jezika biti subjekt i imati prikladno mjesto u pastoralu. Katolička Crkva u Njemačkoj intenzivno promišlja, kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini, kako današnjemu čovjeku navijestiti Evanđelje.

U toj je Crkvi puno govora o pastoralnom prostoru, o dušobrižničkim jedinicama, o savezu župa i Citypastoralu, te o kooperarativnom i zajedničkom pastoralnom radu na svim razinama. O tim izazovima pozvani su promišljati također hrvatski dušobrižnici i njihovi pastoralni suradnici. S tim u svezi nasušna je potreba suradnje zajednica drugih materinskih jezika i mjesnih katolika – kako naglašavaju pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije (i mjesna Crkva, biskupija Rottenburg-Stuttgart) – kako bi se naviještanje radosne vijesti danas vidljivije očitovalo i svjedočilo.


Prvo predavanje „Sveto pismo u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“

Nakon uvodnih misli fra Stipe je prešao na temu prvoga izlaganja „Sveto pismo u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“.

Fra Stipe je za razradu predavanja uzeo dokument Papinske biblijske komisije „Tumačenje biblije u Crkvi“ (1993.) i naglasio povlaštenu ulogu Božje riječi u životu Crkve potičući promidžbu „Biblijskoga pastorala“ u životu i radu naših iseljenika u Njemačkoj. Na temelju navedenog dokumenta obradio je ove naslove: Sveto pismo u liturgiji, lectio divina; Sveto pismo u  pastoralnom služenju; Sveto pismo u ekumenizmu i međureligijskom pastoralu. Na poseban je način istaknuo i potaknuo na klasičnu metodu lectio divina koja se kako nekad tako i danas pokazala vrlo učinkovitom.

„Danas lectio divina označuje tradicionalni oblik čitanja riječi Božje. Lectio divina ili 'sveto čitanje' jest pozorno čitanje Biblije u razgovoru s Bogom. Izraz lectio izravno ne znači bilo koje čitanje ili proučavanje Biblije u znanstvene svrhe, literarne, egzegetske ili hermeneutičke svrhe, a niti oblik tradicionalnoga razmatranja, nego ponajprije osobitu pozornost za objavljenu riječ i za onoga koji u njoj progovara, tj. za samoga Boga. Njezin atribut „božansko“, znači da je objekt lectionis riječ Božja, te da se čitanje događa u prisutnosti živoga Boga, pod djelovanjem njegove milosti. Ono pretpostavlja odnos s Ocem koji nam govori u svojoj Riječi i s Duhom koji je učitelj i egzeget Pisma, u zajedništvu s Crkvom. [...] 'Zadaća je lectionis divinae da osobnu i zajedničku molitvu učini sigurnim odgovorom na objavu živoga Boga, koji i nama govori preko Pisma' (Dei Verbum, 21). Za pravilno doživljavanje lectionis divinae suvremeni pisci ističu nužnost slušanja što se ostvaruje u Duhu, s očima uprtim u Krista i u stavu unutarnje šutnje, u živome odnosu sa stvarnošću i poviješću molitelja koja je prosvijetljena riječju i ostaje otvorena praksi, djelovanju u koje se mora ući kontemplacijom. Stoga se danas ne govori samo o četiri stepenice srednjovjekovne metode (lectio, meditatio, oratio i contemplatio), nego i o nastavljanju u životu s utjehom, razlučivanjem, odlukom, konkretnim djelovanjem u korist braće.

Tako je lectio divina ponovno pronašla svoj životni sok: moliti i živjeti Božju riječ, riječ života.“ (J. Castellano).

Fra Stipe je ovu temu zaključio sa sv. Pavlom iz Druge poslanice Timoteju ističući pedagošku dimenziju Svetog pisma u životu Crkve ovim riječima: „Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban“ (2 Tim 3, 16-17).

 

Drugo predavanje „Liturgijska godina u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“

Drugo predavanje naslovljeno „Liturgijska godina u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“ temeljio je na konstituciji Drugoga vatikanskog koncila Sacrosanctum concilium, br. 102. Liturgijska godina je skup slavlja kojima Crkva godišnje slavi Kristovo otajstvo; ideju o nizu slavlja tijekom godine prva je Crkva baštinila iz židovske predaje.

Liturgijska godina nije, međutim, nastala slijedeći neki organski i sustavno zamišljeni plan. Ona je prije plod postupnoga teološkoga zamišljanja o vremenu: slavlja liturgijske godine odjelotvoruju u sadašnjosti spasenjsku zbiljnost događaja spasenja. Crkva, kako uči Drugi vatikanski koncil, tijekom godine razvija čitavo Kristovo otajstvo, te “Bogu odana Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane kroz godinu spasonosno djelo svoga božanskog Zaručnika slavi svetim spominjanjem. Svakoga tjedna, u dan što ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodnjega uskrsnuća, koje uz to, zajedno s njegovom blaženom mukom, svetkuje i jednom u godini najvećim blagdanom Uskrsa. Tijekom pak godine Crkva razvija čitavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i rođenja do uzašašća, do duhovskoga dana i očekivanja blažene nade i dolaska Gospodnjega. Slaveći tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina, da se tako ta otajstva na neki način u svako doba ponazočuju, kako bi vjernici mogli doći s njima u dodir i napuniti se milošću spasenja.” (Sacrosanctum concilium, 102)

Drugi je vatikanski koncil (Sacrosanctum concilium, 102) zatražio da se prije svega u središte opet vrati nedjelja i da se liturgijska godina tako izmijeni da vjernicima omogući bolje sudjelovanje u vjeri, nadi i ljubavi, u čitavu Kristovu otajstvu koje je raspoređeno kroz godinu.

Nedjelja je praiskonski blagdan, dan uskrsnuloga Gospodina i dan Crkve, prvi i osmi dan. Ne smije joj se pretpostaviti nijedna druga svetkovina koja ne bi bila od posebne važnosti jer je nedjelja jezgra cijele liturgijske godine. Slijed nedjelja, od prve nedjelje došašća do posljednje nedjelje „kroz godinu“, tj. do svetkovine Krista Kralja, utemeljuje liturgijsku godinu, koja svoj vrhunac ima u vazmenome trodnevlju. Drugi vatikanski sabor je jasan i u nauku i u odredbama: „Nedjeljom slavimo Kristovo vazmeno otajstvo i toga dana ne smije biti nikakvih posebnih slavlja koje bi joj potamnile prvotnu ulogu. Ni obljetnice, ni početak škole, ni neka dobrotvorna akcija. Ne treba se nedjelja uklapati u naše programe, nego se naši programi trebaju uklapati u nedjelju. Tako će npr. biti sasvim u redu da se određene nedjelje – poštujući liturgijske tekstove i misna čitanja određena za taj dan – tumačeći Božju riječ, osvrnemo i na neku zadanu temu (misije, zvanja, karitas) i to onda spomenemo i u molitvi vjernika kao našu posebnu nakanu“.  „Cjelokupna liturgija uvijek slavi samo jedno otajstvo: vazmeno otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Otajstvo je jedno, ali u sebi bogato, tako da obuhvaća svu Božju ljubav prema nama, kako u povijesti, tako i danas“ (Z. Pažin).

Tijekom godine Crkva s posebnom ljubavlju časti i Djevicu Mariju, a pobožnosti vjernika nudi spomendane mučenika i drugih svetaca. Liturgijska slavlja, prema danoj im važnosti, nazivaju se svetkovine, blagdani, spomendani. No, kako blagdani svetaca ne bi prevladali nad blagdanima otajstva spasenja, Drugi vatikanski je koncil odredio (Sacrosanctum concilium, 111) da cijela Crkva slavi samo one svetačke blagdane koji su zaista od sveopćega značenja. (R. Gerardi)

Fra Stipe je seminar zaključio ovim riječima: „Sveto pismo i liturgijsku godinu ne smijemo pretpostaviti ničemu. Oni, uz Katekizam, najučinkovitije oblikuju i odgajaju hrvatskoga čovjeka doseljenika u Njemačkoj. Stoga je nasušno potrebno da, kako dušobrižnici tako i pastoralni suradnici te ostali dio Božjeg naroda, osobno i zajednički te uzajamno uzmemo ove sadržaje kao prioritetne za cjeloživotno učenje te za odgoj i obrazovanje u vjeri.“

Izvještaj je fotografijama popratio gospodin Ivan Ivanković, pastoralni referent u Esslingenu.

Fotografije – Esslingen

Fotografije – Nuertingen

Fotografije – Sielmingen

***************

Prilog:

Tekst izložbe "NE DIRAJ" od Bertl Zagst

Pet  figura od ogradne-  odnosno nato-žice

(Esslingen, crkva sv. Pavla 06.11.2016.)

----

Koga se štiti?

Tko štiti koga?

Koga se mora zaštititi?

----

Uz djelo Bertl Zagst: "Ne diraj"

Za svaku sigurnost:  Još jednom ograđeno (ciglama), da se nebi ozlijedili  pijanci, djeca i ostali ljudi.

Za svaku sigurnost:  Čvrsta,  oštra kao žilet i efektivna nato-žica. Kršćanska Europa naoružava se u znaku trnove krune protiv stranaca koji traže zaštitu.

Za svaku sigurnost: Izložbena nastavna jedinica. - Naše obrambene sposobnosti, naše visoko razvijene  sigurnosne tehnike, našeg iskustva u odstranjivanju, zagrađivanju, zatvaranju.

Za svaki slučaj: Do not touch!

Koga zapravo trebamo vidjeti iza ove ogradne žice? Upućuju li ove bodljikave figure na izbjeglice, kojima u ime dobrodošlice šaljemo haljinu od sigurnosne žice? Prepoznajemo li  sebe same u ovoj skupini, kako smo, zabrinuti  i u strahu, umotali svoj život u ovu žicu? Koga ova žica čuva? Od koga i zašto?

Do not touch! Izloženo samo za oči. Nije potrebno dodirivati kako bi osjetili bol ovih oštrih bodlja.  Kiša i vjetar i naše misli prolaze kroz njih nezaustavljivo.  Kao i oni što u prolazu hitaju na posao, u školu, u grad, iz grada,  koji se dovoze i opet odlaze. Neka ove oštrice iskidaju tkivo i niti njihovih misli, neka osakate njihove uvježbane fraze, kako bi  iz oslobođenih misli i riječi nastale nove.

Martin Schalhorn

slobodan prijevod s njemačkog, gospodin Ivan Ivanković

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas849
Ovaj mjesecOvaj mjesec77470
UkupnoUkupno5076349

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 99 

Administrator

franodoljanin@gmail.com