Knin: Oproštaj od fra Mate Markote

U crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu  u subotu, 29. listopada 2016., mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Matu Markotu koji je preminuo u samostanu u Kninu u četvrtak, 27. listopada 2016., u 80. godini života, 62. redovništva i 52. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, kninski gvardijan fra Marko Duran i još 42 svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Mate. Pjevanje je predvodio župni zbor.

Sprovodne obrede na gradskom groblju u Kninu, uoči mise zadušnice, predvodio je kninski gvardijan fra Marko Duran.

Iz propovijedi mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog

'Tko sluša moje riječi i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz mrtvih u život.' Progovorilo nam je evanđelje. I naša misao traga za onim vječnim počivalištima. Htjeli bismo imati jasniji  prikaz vječnog života koji nadilazi ovo naše zemljano postojanje. Misao traži dokaz, a Bog nam je darovao ovu svoju ljubav. Darovao nam je sposobnost voljeti i upravo po tome dao nam je vezu sa vječnim. Naši dragi, koji nas napustiše ne ostaju samo u našem sjećanju, oni ostaju u našoj ljubavi, koja se njihovim odlaskom ne umanjuje. I kao da nam tek bol rastanka pokazuje koliko smo neku osobu voljeli. Koliko će nam nedostajati. Neshvatljivo je, da nam bol rastanka otkriva ljubav. Nije li tako bilo i na križu Kristovu. Bog nam je pokazao svoju ljubav darivajući nam svoga sina da po njegovoj smrti i uskrsnuću budemo učvršćeni u nadi, vjeri i pravoj ljubavi koja ne prolazi sa ovim mijenama ovoga svijeta nego ostaje zauvijek. Vjera u uskrsnuće i ljubav prema voljenima, prema onima koji su nas zadužili, ruši barijeru smrti i nudi nam utjehu da ćemo se opet sresti onkraj ovoga života, s onu stranu tvari, kad nastupi svitanje uskrsnog jutra. Toga braćo i sestre postajemo svjesni upravo ovih dana o blagdanu svih svetih i spomenu mrtvih na dušni dan. Vjernička duša upravlja pogled put nebesa i konca ljudskog života. Krist uskrsnu od mrtvih. On je prvina usnulih. Prvorođen na novi, besplatni život. To je srž naše vjere, temelj na kojem stoji naše vjerovanje u svemogućeg boga stvoritelja i spasitelja. I samo u toj vjeri možemo i smrt prihvatiti jer nije kraj nego prijelaz u vječni život s bogom.

Pokojni fra Mate nosio je svoj križ života i ustrajao do kraja. Život je posvetio Bogu u svom svećeničkom i redovničkom pozivu. Darove koje je od Boga primio stavio je njemu u službu. Bogu na čast i svome narodu na pomoć. Ustrajao je u molitvi, dobroti i ljubavi. Dobri Bog neka mu svaku molitvu usliši u nebeskoj vječnosti. Neka ga pridruži svojim izabranima i voljenima u radosti i gledanju Božjeg lica i neka ga nagradi za svako strpljivo podneseno trpljenje.

Gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti. Preostaje nam molitva Bogu za snagu prihvatiti ono nepromjenjivo. Samo vjera u Kristovu blizinu i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu. U ovoj svetoj misnoj žrtvi i mi učvrstimo svoju vjeru u uskrsnuće. Ugledajmo se u primjere svetih. Ugledajmo se u one, koji su među nama prednjačili u dobroti, jer to je put na koji nas Isus zove da se i sami jednom možemo nadati blaženoj vječnosti i ostvarenju onih Isusovih riječi: „Da to je volja oca mojega da tko god vidi sina i vjeruje u njega ima život vječni. Ja te uskrisiti u posljednji dan. “ Amen.

Prije otpusta pismo sućuti splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića pročitao je fra Ivica Jurić, a potom je riječ utjehe i oproštaja u ime franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iskazao provincijal fra Joško Kodžoman, a gvardijan fra Marko Duran se oprostio u ime franjevačkog samostana sv. Ante u Kninu.

 


Oproštajna riječ provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni oče Biskupe, u ime franjevaca naše Provincije, te rodbine i prijatelja pok. fra Mate Markote, od srca Vam zahvaljujem, što ste se unatoč svojim brojnim obavezama odazvali našem pozivu da predvodite ovu sv. misu i zahvalnu molitvu Bogu za našeg pokojnog fra Matu.

Draga braćo svećenici, novaci, bogoslovi, časne sestre, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Mate, braćo i sestre u Kristu!

Nikome nije lako govoriti u prigodi tuđeg ispraćaja, jer sve nazočne ispunjaju osjećaju tuge i žalosti zbog rastanka od osobe pokojnika. Nije lako govoriti ljudima tamo gdje osjećaju bol, gdje se usuđuju sumnjati i postavljati teška pitanja, gdje su se spremni suočiti s vlastitom krhkošću i smrtnošću.

Smrt, kada god i kako god nastupila, ostaje neželjena stvarnost s kojom se, kao ljudi, ipak moramo susresti. Kao vjernici, poruku nade i utjehu  otkrivamo samo u neiscrpnoj snazi Božje ljubavi, koju nam je pokazao u svom Sinu, našem uskrslom Gospodinu, Isusu Kristu.

Za nas kršćane, godine borbe sa sobom i vlastitom konačnošću, istovremeno znače i dugi proces rasta u vjeri da je uskrsli Krist objavljeni Bog, da nam je donio spasenje i opravdane razloge zbog kojih vjerujemo da se u svakom čovjeku, ipak, krije i nešto više od čovjeka. I dok se neki od ljudi u tom svom polaganom umiranju bore s vlastitom nevjerom i sumnjom, drugima blizina smrti, upravo po zrelosti njihove vjere, označava trenutak spoznaje, koji su dugo i s nestrpljenjem iščekivali. Na vratima smrti, ne nadamo se samo susretu s Bogom, onakvim kakav On doista jest, već se veselimo i susretu sa sobom, kao i sa svima koji su nam tu na zemlji bili dragi i bliski. Naš je pokojni fra Mate ostavljao dojam čovjeka koji smireno iščekuje taj napeti trenutak, u kojem će mu se otvoriti oči za pravu stvarnost onoga što smo i tko smo ovdje i tamo. Utoliko je smrt i izvor radosti za svakog čovjeka, jer mu konačno omogućuje taj susret sa sobom i sa svima ostalima u potpunoj jasnoći i istini. Smrt je, možemo zaključiti, usprkos plaču i tuzi, u svojoj srži izvor radosti i prilika da se zahvali voljenoj osobi pokojnika za njegov život i mnoge lijepe uspomene kojima nas je Bog obdario po jednom čovjeku. Radost je za nas ljude znati, da nam je Bog nekoga dao, s kim smo podijelili mnoge sretne trenutke u životu i da se taj život sada vraća izvoru iz kojeg je potekao. Kao kršćani, upravo u trenutku ispraćaja naših dragih pokojnika, uviđamo kolika je zapravo radost biti s drugima u svijetu.

Smrt nam otvara oči da uvidimo koliko je svaki ljudski život dragocjen i nenadomjestiv, koliko je važan i koliko obogaćuje svijet, Zajednicu, Crkvu…

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama upoznam s životnim putem našeg pokojnog fra Mate.

Fra Mate Markota rođen je 8. rujna 1937. u Ramljanima od oca Ivana i majke Mare r. Bartulović. Osnovnu je školu završio u Ramljanima, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Makarskoj, Sinju  i Zagrebu (1950. – 1960.) Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj (1960.-1965.).

U novicijat je stupio 5. srpnja 1955. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 6. srpnja 1956. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1961. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 16. prosinca 1964. također u Makarskoj, gdje je primio i red prezbiterata 28. veljače 1965. po rukama msgr. Frane Franića. Mladu misu, fra Mate je proslavio u rodnim Ramljanima 2. svibnja 1965. godine.

Kao svećenik-redovnik vršio je sljedeće pastoralne i redovničke službe: U razdoblju od 1965. do 1971. godine bio je župnik Pline.  Godine 1971. imenovan je ekonomom Provincije.

Na toj je službi ostao šest godina, te je ujedno od 1973. do 1976. bio i definitor Provincije.

Potom sijede puna tri desetljeća života i rada u inozemstvu, točnije  u Kaliforniji i Kanadi. Godine 1976. fra Mate je imenovan dušobrižnikom u misiji San José, gdje je ostao do 1985. godine, kada postaje voditelj HKM u Edmontonu, u Kanadi. Nakon tri godine provedene u Edmontonu, fra Mate 1989. godine preuzima misiju Victoria i tu ostaje do 1992., nakon čega postaje voditelje misije u Vancouveru.

Godine 1996. fra Mate se vraća u Domovinu, u grad Knin, gdje će ostati do konca svoga života. Po povratku, sve do 2009. godine fra Mate je vršio službu bolničkog kapelana u Kninu. Zadnje je godine svoga života fra Mate, iako umirovljen, pomagao kao ispovjednik pri samostanu u okvirima svojih mogućnosti.

U četvrtak, 27. listopada 2016., u 80. godini života, 62. redovništva i 52. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima, fra Mate je blago u Gospodinu preminuo.

Moj posljednji susret s fra Matom je bio sredinom mjeseca rujna ove godine. Susreli smo se na ručku u Kninu u dupkom ispunjenoj samostanskoj dvorani, gdje su se okupili brojni svećenici i bogoslovi, prigodom proslave blagdana Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Saveza. Iako ga je već duže vrijeme zdravlje počelo izdavati, valjda vidjevši taj razdragani skup, djelovao mi je raspoložen i pribran. Izmijenili smo nekoliko srdačnih riječi i ničim nije dao naslutiti da se njegov život bliži kraju. On je u mojim očima ostajao uvijek isti, kao da je vrijeme stalo, dok smo se svi mi drugi oko njega ubrzano mijenjali.  Ali i na njemu je život, naravno, ostavljao svoje tragove a o njima bi najbolje mogli posvjedočiti oni koji su s njim proveli zadnjih dvadeset godina u kninskom samostanu. Nitko mi se od braće nije posebno na nj žalio. Fra Mate je imao svoj životni ritam, svoj životni stil, koji kao takav nije nikoga posebno inkomodirao. Mnogi su mu mogli zapravo pozavidjeti na, rekao bih, samo prividnoj ležernosti s kojom korača kroz život. A prava je istina da je fra Mate najturbulentnija razdoblja svoga života i rada zapravo ostavio iza sebe. Vršeći službu ekonoma Provincije, kao mlad čovjek, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, fra Mate je negdje sam posvjedočio, da njegova narav ne podnosi stalni pritisak pojedinaca, njihova stalna žaljenja i uvijek nova traženja.

Ni njemu se samom očito nije bilo lako nositi s teretom zahtjevne  i odgovorne provincijske službe. Jedva je dočekao da se s njega skine to preteško breme i da se otisne u pastoralne vode, gdje će, kako najbolje zna i umije, brinuti o raseljenim hrvatskim ljudima, koji su raspršeni svijetom, išli trbuhom za kruhom.

Pridodaju li se tome sve teškoće vremena i Crkvi nesklone društvene prilike, lako ćemo razumjeti njegovu životnu muku kroz koju je prolazio, kao i toliki njegovi kolege. Ali kroz tu je muku i on kao čovjek i svećenik sazrijevao i rastao. Zarana je, čini se, upoznao ljudsku narav, u njezinom najsjajnijem i nešto manje sjajnom izdanju, što mu je i samom pomoglo da spozna njezina ograničenja i da napusti neke iluzije, koje nas većinu prate u životu. Slijedile su duge godine života u tuđini, daleko od obitelji, od rodbine, od svoje franjevačke braće, daleko od Domovine, čijem se stvaranju obveselio, daleko od naroda, čijim se imenom ponosio. U tuđini, ponajviše sam, na vjetrometini, često okružen ljudima kojima nije uvijek mogao bezuvjetno vjerovati, sve je to u našem fra Mati ostavljalo svoj trag.

Ali kao što se u vatri kuša zlato, tako su i mnoge fra Matine vrline,  poput ljubavi, prema bratu čovjeku, posebno prema Domovini Hrvatskoj, vjeri, postojanosti i odanosti, mogle biti bolje prokušane i  dokazati svoju snagu i vrijednost.

Njega je, čini mi se, život ponajviše naučio oprezu i učvrstio u narodnoj mudrosti koja poručuje svakom putniku namjerniku: Ne žuri, stani! Sidi! Odmori! Bogu se pomoli, uz Božju pomoć sve se stigne!

Kako to u našem ljudskom životu biva i fra Mate je, uz svoje prirođene ljudske predispozicije kao i najraniji odgoj koji je dobio već u obitelji, iz koje je ponikao, od dobrih roditelja, oca Ivana, zvanog Palas i majke Mare,  primio patinu ljudskog i redovničkog  profila.  Čovjek je kao suha zemlja, u kojoj svaka atmosferska pojava i svaki okolni utjecaj ostavlja u njoj svoje raspoznatljive tragove.

Kao predstojnik franjevačke Zajednice, čiji je fra Mate bio ponosni član, u ovom sam trenutku ispunjen ljudskom tugom zbog našeg privremenog rastanka, ali i ponosan, zbog činjenice njegovog ustrajnog i uzornog, ljudskog, svećeničkog i redovničkog života.

Dragi fra Mate, veliko hvala tebi i tvojoj cijenjenoj obitelji, iz koje si potekao, s kojoj ćemo ostati prijateljski povezani i koja te je odgojila  i prenijela ti jasne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala. Uvijek ćemo te nositi u srcu i ostat ćeš nam u lijepom sjećanju. Oprosti ako si u našoj Zajednici od bilo koga i bilo kada doživio nekakve uvrede. Živeći među ljudima i to je, čini se,  neizbježno. Ali ti, svemu usprkos, svoju Franjevačku provinciju nisi nikada prestao voljeti. Pokazivao si tu ljubav do zadnjih dana svoga života, ponajviše, obilazeći mnoge naše samostane, pohađajući braću, drugujući s njima, raspitujući se o njihovim životnim prilikama… Neka te Svevišnji i milosrdni Bog zbog mnogih dobrih djela koja si za života učinio, a koja su Njemu jedinome znana, u svojoj milosrdnoj ljubavi pogleda, neka ti se smiluje i primi te u zagrljaj svojih svetih i izabranih!

Počivao u miru Božjem!

*****************

Oproštajne riječi kninskog gvardijana fra Marka Durana

Preuzvišeni o. Biskupe, mnogopoštovani o. Provincijale, braćo svećenici, braćo i sestre pok. fra Mate, dragi bogoslovi, novaci, sjemeništarci, časne sestre, braćo i sestre.

Kad govorimo o pokojnima onda razmišljamo  o njihovu životu i radu, što su oni dobra u svome životu učinili. Kakav je bio njihov život u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Također razmišljamo o vječnosti – životu koji nismo dosegli. Danas dižemo svoje oči prema nebu, prema vječnoj domovini. Tamo je naš cilj. Ovu smo sv. misu prikazali Gospodinu za našeg brata, fratra i svećenika, fra Matu Markotu.

O njegovu životnom putu čuli smo od provincijala fra Joška Kodžomana. Ja želim nešto reći o fra Mati kao njegov gvardijan. Fra Mate je došao u Knin 1996. godine i primio službu bolničkog kapelana. Tu službu vršio je do studenog 2009. godine. Od Tada do smrti vršio je službu ispovjednika. Bio je čovjek društven, drag i vesele naravi. Do zadnjega dana pratio je zbivanja i u Crkvi i u društvu. Svako dobro ga je veselilo a negativna zbivanja su ga žalostila i zabrinjavala. Znao se radovati s radosnima i suosjećati s ljudima u nevolji. S godinama ga je sve više pritiskala bolest (šećer, bronhitis,tlak…). Zadnje dane se vidjelo kako ga bolest sve više i brže iscrpljuje. Njegova doktorica Ojdana Maričić molila ga je da  ide u bolnicu na što je jedva pristao i jedva izdržao osam dana. Govorio mi je, kad bih mu došao u posjetu: „Idem ja kući. Što ću ovdje. Ovu terapiju mogu primati i u kući“. U nedjelju se osjećao dobro. Govorio je: „Sad me ništa ne boli. Baš se dobro osjećam“. Već idućih dana teže je disao i teže se kretao. Nije htio opet u bolnicu. Do zadnjeg časa je hodao. U četvrtak u podne pošao je prema WC-u i srušio se. Odmah je došla hitna, pokušali su ga reanimirati, ali nisu uspjeli. Fra Mate je preminuo u Gospodinu.

Fra Mate je svoje svećeništvo živio s ljudima i za ljude. Bio je posrednik između Boga i ljudi, između neba i zemlje. Bio je na strani ljudi da ih tješi, hrabri i podjeljuje Božje tajne u Riječi – Evanđelju i sakramentima. Sv. Franjo je rekao da „svećenike treba poštivati kao one koji nam daju duh i život“. Dati duh i život znači biti onaj koji vlastitim životom i svjedočenjem zna probuditi vjeru; koji navješćuje da je Isus Gospodin, koji potiče ljude da se uključe u aktivan život.  Ljude je poučavao kako je zlo zlu robovati, ukazivao je da život s Bogom počima i završava.

Svojim je radom i žrtvom života pokazao koliko je volio Boga. Shvatio je Isusovu poruku i stavio je kao svoj cilj. Shvatio je da se u nebo ulazi sada: svakom dobrom riječju i svakim dobrim djelom.

Dragi fra Mate, shvatio si da je Bog ljubav. On te je i pozvao k sebi. Neka su blagoslovljeni tvoji napori oko dobrih djela za čovjeka koje si s ljubavlju činio prema Svevišnjemu.

U ovoj prigodi zahvaljujem medicinskom osoblju Doma zdravlja i bolnice „Hrvatski ponos“ Knin, kao i osoblju samostana sv. Ante Padovanskoga koji su mu pomagali u njegovoj bolesti.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

*****************

Sažalnica mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog

Split, 29. listopada 2016.

Br. 343/2016.

Poštovani oče Provincijale,

Vama, braći franjevcima naše Provincije Presvetog Otkupitelja, kao i rodbini pokojnog fra Mate izražavam svoju ljudsku i kršćansku sućut. Brat Mate završio je svoje zemaljsko hodočašće u ozračju svetkovine Svih Svetih i spomendana naših pokojnika. Želimo mu da se pridruži zajedništvu svetih, svojoj pokojnoj rodbini, kao i duhovnoj obitelji oca Franje.

Zahvaljujem dobrom fra Mati za njegovo pastoralno djelovanje u našoj Splitsko – Makarskoj nadbiskupiji, kao i među našim vjernicima u Inozemstvu. S vjerom i nadom opraštamo se od pokojnog brata želeći mu sretan prijelaz i radostan susret s nebeskim Ocem. Molimo Gospodara života da svoga slugu, u svojoj milosrdnoj ljubavi prepozna, i primi ga u društvo svojih svetih i blaženih.

Počivao u miru Božjem!

+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

*****************

Fra Josip Bebić

Bietigheim-Bissingen

Mnogopoštovani provincijale fra Joško, draga braćo!

Do nas u Njemačkoj doprla je tužna vijest o smrti našeg brata u Kristu i sv. Franji fra Mate Markote. U nemogućnosti da  se osobno oprostim od njega, zahvaljujen Trojedinom Bogu na svemu što je učinio u širenju Njegova Kraljevstva na zemlji. Iz svog iskustva zahvalan sam Bogu što mi je fra Matu stavio na put kad sam kao mlad svećenik s njegovim sumještanima u Ramljanima obnavljao crkvu Sv. Ivana, vjeronaučnu dvoranu i izgradio malu mrtvačnicu. Naš tadašnji provincijal fra Petar Čapkun i pokojni fra Mate davali su mi punu potporu u tome, bez njih sigurno ništa od toga ne bih uspio. Našemu fra Mati jako su zahvalni vjernici u HKM-u San Jose u Kaliforniji za velika djela koja je za njih učinio tijekom svoje pastoralne službe u SAD-u.

Neka Gospodin po zagovoru sv. Franje Asiškoga i svih svetaca i blaženih u svome kraljevstvu nagradi fra Matu Markotu dostojnim mjestom za sav njegov trud, djelotvornu ljubav i dobrotu koju je iskazivao gdje god je djelovao.

Svoj braći franjevcima, fra Matinoj rodbini i Tebi, mnogopoštovani Provincijale, izražavam iskrenu sućut!

Neka mu je laka hrvatska gruda!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

*****************

Štovani o. Provincijale,

Povodom prestanka rada srca na ovome svijetu našega fra Mate primite moju iskrenu sućut. Bog ga je primio u svoj perivoj gdje će naći odmora poslije naporne zadaće na ovom svijetu za koju ga je Bog pozvao i odabrao. Nemojmo biti žalosni, on nas čeka.

Uz pozdrav našega oca sv. Franje

MIR I DOBRO

i uvijek u Kristu odani

Ivo  Aleksić














 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1804
Ovaj mjesecOvaj mjesec71455
UkupnoUkupno4987888

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 56 

Administrator

franodoljanin@gmail.com