München: Predstavljanje knjige fra Stjepana Čove

U organizaciji Akademskog kruga Hrvatske katoličke misije u Münchenu pod vodstvom  mr. Ante More, u nedjelju, 2. listopada 2016., održano je predstavljanje dugogodišnjega znanstvenog rada fra Stjepana Čove i njegove najnovije knjige „Franjevci žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća u Cetinskoj krajini“.

Kako je u samom uvodu predavanja naznačio fra Filip Mimica, vijest o smrti pogodi svakog čovjeka, a posebice ako se radi o nekome pojedincu iz naroda kojemu i sami pripadamo. Zbog toga se i prof. dr. fra Stjepan Čovo u svojem dugogodišnjem znanstvenom i teološkom radu dotakao i ove teme koja ne smije biti zaboravljena; o ubojstvima fratara Cetinske krajine počinjenim tijekom Drugoga svjetsko rata i poraća. Unatoč zapečaćenim arhivima UDBE i mnogim poteškoćama pri istraživanju okolnosti mučenički ubijenih 44 franjevca iz Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Stjepan Čovo uspio je sakupiti podatke o 20 franjevaca i objaviti ih u svojoj knjizi.


Komunisti su fratre smatrali svojim zakletim neprijateljima jer su branili vjerske i narodne vrijednosti života od kojih je narod Cetinske krajine oduvijek živio. Prema riječima fra Stjepana Čove, u Jugoslaviji je mržnja prema Katoličkoj crkvi pored ideološke dobila i nacionalne obrise. Koliko je to bilo na djelu, vidi se iz toga što je Vladimir Bakarić, predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i prvi predsjednik komunističke Vlade Narodne Republike Hrvatske, otvoreno rekao Svetozaru Ritigu, tadašnjem ministru vjerskih poslova u Zagrebu, kako su svećenici njegovi neprijatelji. Time je navijestio rat Katoličkoj crkvi.

Partizani-komunisti počeli su progoniti i ubijati fratre od 1942. godine i to su produžili do 1948. godine. Svi fratri bili su žrtve partizansko-komunističkog progona osim o. fra Rafe Kalinića koji je živ spaljen od njemačke vojske dok je išao opremiti umirućeg bolesnika, a o. Kovačić bio je žrtva dvoreći bolesne tifusare. Četrnaestorica (14) fratara bili su župnici ili kapelani (oo. Bazo, Borković, Bradarić, Cvitanović, Glavaš, Milanović-Litre, Paviša, Pavlov, Poljak, A. Romac, I. Romac, Šabić, Vezilić i Vugdelija), četvorica su bili profesori (oo. Kalinić, Kovačić, Lapić i Olujić), jedan gvardijan (o. Bajić) i jedan student teologije (fra R. Vučić). Od četvorice profesora dvojica su ubijeni bez procesa: o. Olujić i o. Lapić, dok je o. Kalinić živ spaljen, a o. Kovačić zaražen tifusom dvoreći zaražene. Fra Rudolf Vučić, student teologije, ubijen je u završnim ratnim operacijama blizu Trsta. Nijednom franjevcu nije dokazan nikakav osobni zločin.

Kako je naznačio fra Stjepan Čovo u svojem izlaganju, mržnja protiv vjere iskaljena je prema svim umorenim fratrima a posebno prema o. Anti Cvitanoviću. Mučitelj ga je pitao vjeruje li u Boga, u članke Vjerovanja, i poslije pozitivnog odgovora na svaki članak, gađao ga je tanetom puške dok ga nije ubio. To brutalno fra Antino ubojstvo potvrdio je sam mučitelj. Fratri su bili čvrsti u obrani vjere i nacije, suprotstavljali su se nametnutoj ideologiji koja se kosila s vjerskim i nacionalnim interesima. O. Grabić, provincijal, tvrdio je, da se s punim pravom mogu ubrajati među mučenike. Smrt većine fratara dogodila se strijeljanjem, na nepoznatim mjestima, najvjerojatnije u jamama (oo. Cvitanović, Olujić, Pavlov, A. Romac i Vezilić). Prije smrti, fratri su bili podvrgavani veoma okrutnim mučenjima, dugim i neljudskim ispitivanjima, elektrošokovima itd. Na Križnom putu su nestali: o. Šabić i o. Vugdelija. Petorici je sudio nepravedni vojni ratni sud i izrekao smrtnu osudu: o. Veziliću, o. Milanović-Litri, o. Glavašu i o. Poljaku dok je o. Bajić bio osuđen 12 godina zatvora tijekom kojeg je umro u kaznionici Stara Gradiška. Na nekim formalnim sudskim procesima, sudsko vijeće sačinjavale su redovito nekvalificirane osobe, pune mržnje prema vjeri i Crkvi. Okrivljenici nisu imali nikakve pravne zaštite i djelotvorne potpore da dokažu svoju nevinost, niti su im dozvolili svjedoke, niti suce branitelje.

Prema riječima fra Dušana More, ova knjiga pisana je i vođenja ljubavlju, a ne osvetom ili mržnjom. Pisana je zbog istine kako bi mogli oprostiti krvnicima, danas još živućima ili već mrtvima, koji su ta zlodjela počinili. Franjevci-mučenici sada se vraćaju u javnost reljefima i pisanim porukama sa željom i opomenom da se takva zla nikad ne ponove.



 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas262
Ovaj mjesecOvaj mjesec52565
UkupnoUkupno5424035

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 112 

Administrator

franodoljanin@gmail.com