SV. FRANJO ASIŠKI I MILOSRĐE – „Bog se ne umara opraštati“

Tema milosrđa okarakterizirala je pontifikat pape Franje od samog početka. U njegovom prvoj molitvi „Anđeo Gospodnji“, u nedjelju 17. 03. 2013., komentirajući epizodu žene preljubnice koju je Isus spasio (Iv 8,1-11), on je podsjetio da je „lice Božje, licemilosrdnog oca, koji uvijek ima strpljivosti“; zatim, naglašavajući da se Bog „nikada ne umarapraštati, ali se mi, koji put, umorimo tražiti oproštenje“. Nekoliko tjedana kasnije, svećenicima koje je on zaredio u nedjelju Dobrog Pastira, 21. 04 2013., traži od njih: “u ime Krista i Ckve: molim vas, nemojte se umoriti biti milosrdni“.

Sv. Franjo Asiški, od kojega je Papa uzeo ime, također govori o milosđu i o tome kako ga je živio. Paul Sabatier krajem XIX stoleća piše: „spisi sv. Franje sigurno su najbolji izvor da bi ga se upoznalo…Istina je da daju malo informacija oko njegova života, ne daju ni datume ni činjenice; ali čine nešto bolje: objavljuju etape njegove misli i njegovog duhovnog napretka,…i njegove same duše: svaka fraza je ne samo smišljena, nego življena, i još očituju emocije Siromaška“(Franje).

Otkrivamo, na kraju, da je on znao, kao i njegov Učitelj (Isus), staviti ispred stroge pokore zahtjeve milosrđa, bez ikakovog kompromisa posebno kada se radi o nasljedovanju Krista. Znao je, konačno, uskladiti milosrđe sa istinom (Ps 85,11). To je, tajna svetosti, koja čini stvari ljepšima i težima, upravo se sastoji u ovome: staviti zajedno aspekte koji se čine da su suprotni, kako je činio Isus: on je oprostio preljubnici koju su svi željeli kamenovati, upozoravajući je da više ne grijši. Bio je s njom milosrdan,  nije ju osudio niti sudio, nego ju je ipak posjetio da ono što jeučinila bijaše grijeh (Iv 8,11). Budući da se milosrđe bez istine može preoblikovati u sukrivnju (suučesništvo), i istina bez milosrđa lako pada u osudu. „Jernemilosrdan je sud onomu tko nečini milosrđa; amilosrđe likuje nad sudom“. Istina je naprotiv da je„milosđe uvijek bolje od osude“ (Jak 2,13).

Malo prije smrti, diktirajući svoju Oporuku, Franjo je definirao temeljni  trenutak vlalstitog obraćenja, susret s gubavcima, i osudio je kao grešnost svoje mladenačko ponašanje: Gospodin ovako dade meni bratu Franji da počnem činti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko gledati gubavce. Ali sam me Gospodin dovede među njih i iskazah im milosrđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko; i poslije sam malo ostao, pa otišao iz svijeta.“

Od grijeha k milosti: iskustvo milosrđa

Franjo dolazi tako od grijeha ka milosti preko iskustva milosđa. Početak vlastitog obraćenja okarakterizirano je kao „činiti milosrđe“. Carlo Paolazzi ističe da je Frarnjo „čini se ponovno čitao susret s gubavcima kroz filter prispodobe o dobrom Samaritancu“: samaritnac, međutim, poslije nego su svećenik i levit prošli ispred čovjeka pretučena od lopova, približio mu se i „učinio mu je milosrđe“ (fecit miseriocrdiam in illum, Lk 10,37). Čini se da je ovaj evanđeoski odlomak Franjo više puta čitao i meditirao (o njemu razmišljao).

Iz „Legende trojice drugova“: Kad se jednog dana usrdno molio Gospodinu,primio je ovaj odgovor: „Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati moraš prezreti i zamrziti ako želiš spoznati moju volju. A kad tako počenš raditi, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.“

Obradovan svimo ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nadaleko od Asiza, sreo je jednoga gubavca. A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.

Nakon nekoliko dana uzeo je mnogo novaca i otišao u sklonište gubavaca. Sve ih je zajedno sabrao i svakom je pojedinom udijelio milostinju i poljubio ruku. Odlazeći odande osjetio je kako se ono što mu prije bijaše odvratno, tj. vidjeti gubavce i dotaknuti ih, preobratilo u nasladu. Pogled na gubavce, kao što je rekao, toliko mu bijaše odvratno da nije htio ne samo vidjeti ih nego se nije htio ni približiti njihovim boravištima. Ako bi se kada slučajno desilo da je prolazio pokraj njihovih kuća ili bi ih samo vidio, svaki put bi odvraćao lice i rukama bi zatiskivao nos. Potaknut milošću milostinju bi im davao po kojem posredniku. No snagom Božje milosti postao je gubavcima blizak i prijatelj te je, kao što sam svjedoči u svojoj oporuci, među njima boravio i ponizno ihposluživao.“ (Franjevački Izvori, Sarajevo-Zagreb 2012, str. 547-548).

„Legenda triju drugova“ priča kako je jednog dana , dok je jahao u okolici Asiza, Franjo susreo gubavca: imao je uvijek odvratnost prema tim bolesncima, ali savladavajući samoga sebe, taj put je sišao s konja, poljubio je ruku čovjeku – možda izranjena kužnom bolesti – i dao mu je denar (novaca); još više, prihvatio je od njega poljubac mira.

Radilo se, sigurno, o  odlučujućem trenutku: gubavci su bili udaljeni tisuće miglia (mjera engl. = 1609 m)od svijeta (Izraz: kao od neba do zemlje) koje je sve do tada Franjo posjećivao ili sanjao. Ali ako je trebao dati si snagu da siđe skonja i poljubiti onu ruku, trebao je još više učiniti da bi nastavio s jednim sličnim putem. Od tog trenutka – preizira – započeo je zaboravljati samoga sebe, sve dotle dok nije stigao, s milošću Božjom, savršeno sebe pobijediti.

Ova ga je prva pobjeda učvrstila u njegovu uvjerenju i dala mu je novu hrabrost. Zatim je nekoliko dana kasnije uzeo sa sobom dosta novaca i uputiose prema mjestu gdje žive gubavci; podijelioje milostinju bolesnicima, svakomu od njih je poljubio ruku i dobio je neočekivani dar: „Ono što mu je prije bilo gorko, vidjeti i dotaknuti gubavce, zaista mu se pretvorilo u slast“. Sve do toga trenutka, u stvari, kada se je nalazio i pralazio u blizini mjesta gdej su živjeli gubvci okretao je glavu od njih i začipao rukama nos. Zaista, za vrijeme svoje bezbrižne mladosti bio je taknut suosjećanjem za te bolesnike i slao im je po drugima milostinju, ali sam nije dolazio među njih. Sada je, naprotiv, započeo osobno nositi im milostinju a iznad svega dajući im samoga sebe, a za uzvrat je primio slatkoću koju nikada prije nije kušao.

Od tog iskustva milosđa rodio se dakle novi čovjek, sposoban preokrenuti svaki svoj prijašnji kriterij vrednota i sudova: gorko postaje slatko i ono što prije bijaše odvratno preoblikovalo se u smisao života.

 

 

Otkrivanje Boga koji je milosrđe

Od ovog iskustva milosrđa on je otkrio Boga koji je milosrđe. Stigavši gotovo do kraja života, Franjo piše „Pismo čitavom Redu“ i završava ga molitvom u kojoj se obraća Bogu kao „svemogućemu, vječnomu, pravednomu i milosrdnomu“.

Božje je milosrđe, dakle neizrecivo, jer nadilazi naše soposobnosti da ga shvatimo i zato čovjek ne može naći odgovarajuće riječi da bi govorio o njemu izvan sebe. Po milosti, kaže Sv. Pavao, bili smo spašeni (Ef 2,5. Franjo i njegova braća tvrde da nas je Bog „stvorio, otkupio, spasit će nas po njegovu samom milosrđu; On, Bog, koji čini svako dobro, to čini i nama jadnima i slabima, gnjilima i nečistima, nezahvalnima i zlima“.

 

 

Pismo ministru (provincijalu): pjesma milosrđu

Franjo je tražio od minitra da“drži kao milost“ sve one stvari koje ga sprečavaju „ da ljubi Gospodina Boga“; i osim toga on, ministar, treba smatrati milošću sve one – „braću  ili druge“ koji mu se suprostavljaju, i također ako ga eventualno tuku: „I ljubi one koji ti čine ove stvari. I od njih ne očekuj drugo, ako ne ono što će ti Gospodin dati. I u tome ih ljubi, i ne traži da budu bolji kršćani“.  Pišući tako Frnjo se oslanja na Isusa i njegovo Evanđelje. „Gospodin naš Isus Krist, koga trebamo slijediti, nazvao je prijateljem svoga izdajnika (Judu) i predao se spontano onima koji su ga razapinjali. Dakle, svi su naši prijatelji oni koji nam nepravedno zadaju boli i tjeskobu, sramotu i uvrede, muku i patnju,  mučeništvo i smrt, i  trebamo ih mnogo ljubiti jer, zbog toga što nas oni muče, primit ćemo život vječni“.

Dakle, to je prijedlog potpunog izvlaštenja, poziv da se sve primi besplatno, i da se ustraje  u iskušenju i želji staviti u svoje ruke i pod svoj nadzor događaje i osobe.

Franjo traži od ministra da uvijek oprosti, da uvijek bude milosrdan prema braći grešnicima. Pa ako brat (fratar) grešnik ne bi tražio oprost i milosrđe, onda bi to trebao ministar tražiti od svoga brata (fratra) da li želi “milosrdni oprost“.I trebao ga nastaviti ljubiti više od samoga Franje sve dotle dok ga ne „privuče Gospodinu“. Samo na taj način ministar je mogao pokazati da zaista ljubi Gospodina i samoga Franju.

„Ne kažem ti do sedam, nego do sedamset puta sedam“, odgovorio je Isus Petru (Mt 18,22). Na temelju ove evanđeoske zapovijedi, Franjo traži od minstra da iskreno oprosti, iz dubine srca: brat (fratar) grešnik nije trebao čuti niti jednu riječ oproštenja (s riječima se lakše laže), nego čitati u očima (s kojima se mnogo teže može lagati),  uvrijeđenog ministra da mu je oprostio. Jedini je razlog, privući Gospodinu brataq (fratra) grešnika, jer spasenje braće bijaše najdragocjenije dobro među svim dobrima.

Franjo je tražio od braće (fratara) da gaje veliko milosrđe prema grešnom bratu (fratru) i da njegov grijeh drže u tajnosti.

Ovo Pismo, upućeno ministru, defintivno se može nazavati velika karta bratskogživota i kao pjesma milosrđu. Grgur Veliki, papa, rekao je: „dobro zna držati vlast, onaj koji se s njom, zna postaviti na istu razinu s drugima“. Franjo, ipak, uporno nastoji oko  milosrđa sve do gotovo davanja dojma da želi pretjerivati. Zašto to? Zato što „će sud biti bez milosrđa protiv onoga koji nije koristio milosrđe. Milosrđe je uvijek bolje od osude“ (Jk 2,13).

Priredio: fra Petar Milanović Trapo

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas432
Ovaj mjesecOvaj mjesec47838
UkupnoUkupno5276049

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 172 

Administrator

franodoljanin@gmail.com