Sinj: Predstavljeno: „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja II.“

U prigodi proslave 300. obljetnice Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. - 2016.) u srijedu, 21. rujna 2016. godine, u Franjevačkom samostanu Gospe Sinjske u Sinju, predstavljeno je izdanje „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja II.“. U ime Provincije pozdravne riječi uputio je fra Joško Kodžoman, provincijal, a predstavljači su bili Hana Breko Kustura, Joško Ćaleta i urednik fra Stipica Grgat. Riječi zahvale izrekao je fra Ante Akrap. Kroz program je vodio fra Šimun Markulin. U predstavljanju su sudjelovali crkveni pučki pjevači iz župa Brist, Radošić i Rupe.


Knjižno izdanje muzikološkoga blaga pjevane baštine Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, objavljeno u Glazbenom nizu Nova et vetera, svezak VIII., Zbornika Kačić, u A4 formatu, prikaz je tradicijskoga crkvenog pučkog pjevanja kao sastavnoga dijela liturgijskih slavlja u redovničkim samostanima i župama koje su im povjerene.

Fotografije


Program

  • Voditelj programa – fra Šimun Markulin
  • Pučki pjevači iz Brista
  • Pozdrav - fra Joško Kodžoman, provincijal
  • Muzikološki prikaz -  Hana Breko Kustura
  • Pučki pjevači iz Radošića
  • Napjevi prema osnovnim skupinama -  Joško Ćaleta
  • Pučki pjevači iz Brista
  • Tijek prikupljanja i obrada građe -  fra Stipica Grgat, urednik
  • Pučki pjevači iz Rupa
  • Zahvala -  fra Ante Akrap

 

 

Slijed predstavljanja

U predstavljanje je uveo voditelj programa fra Šimun Markulin koji je na početku rekao: „Hvaljen Isus i Marija! Dobra večer! Srdačan pozdrav svima vama, okupljenima na predstavljanju izdanja 'Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja'. Večeras javnosti predajemo drugi svezak crkvenih napjeva iz župa povjerenih franjevcima, na području od Zrmanje do Neretve. Sakupljeni su i zaboravu oteti napjevi iz župa Stankovci, Banjevci, Bast, Veliko Brdo, Drniš, Drvenik, Čvrljevo, Igrane, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Promina, Pakovo Selo, Radošić, Rupe, Sumartin, Bast-Baška Voda, Šibenik, Širitovci, Vrgorac i dr. Drago mi je što večeras među nama mogu pozdraviti fra Joška Kodžomana, provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Naša redovnička zajednica nositelj je ovog vrijednog projekta, pokrenutog o 800-toj godišnjici utemeljenja Franjevačkog reda. Pozdravljam svećenike i redovnice, posebno franjevce iz samostana Gospe Sinjske, članove uredničkog vijeća i stručne suradnike, posebno fra Stipicu Grgata, urednika izdanja. Radosni smo što su s nama i crkveni pučki pjevači, živi svjedoci bogate liturgijske i kulturne baštine ovog dijela drage nam domovine Hrvatske. Dobro nam došli!“, rekao je fra Šimun, a zatim najavio „da minutom šutnje odamo počast preminulim suradnicima ovog projekta: fra Vicko Kapitanović, fra Mile Čirko, Ljubo Stipišić Delmata, Miljenko Grgić, Ljubomir Markotić“.

Nakon uvodnih riječi voditelja pučki pjevači iz Brista izveli su sprovodni napjev „Oslobodi me, Gospodine“, a zatim je okupljene pozdravio o. Provincijal.

 


Pozdrav - Fra Joško Kodžoman, provincijal

Na početku kulturnoga druženja predstavljače i okupljene pozdravio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Joško Kodžoman, koji je ne početku izrazio „čast i zadovoljstvo da u ovom mističnom prostoru može pozdraviti predstavljače ovoga velebnog izdanja Tradicijskog pučkog pjevanja u našoj Provinciji. Prošle godine proslavili smo 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja uz Gospin zagovor. Prije nekoliko godina proslavili smo i 800 godina Franjevačkog reda. Naša Provincija, iako nije toliko 'stara', ima bogatu prošlost. Naša braća učinili su mnogo, a večeras stavljamo naglasak na glazbenu baštinu kojoj je prijetila opasnost od zaborava. Stvarana je kroz stoljeća i sada je bilo krajnje vrijeme za ovo djelo. Godine 2011. predstavljen je prvi svezak, a ovaj drugi nam pruža uvid u ovo blago koje je prikupljeno od Zrmanje do Neretve. Ovo vrlo vrijedno djelo možemo promatrati s povijesnog, kulturnog i jezičnog aspekta. Ljudi koji su radili na ovom projektu su – entuzijasti – i ja im u ime Provincije zahvaljujem na njihovu ljubavi i trudi prema ovom djelu. Nadam se da će nastaviti i na trećem dijelu. Uživajte na ovom predstavljanju koje će biti popraćeno izvođačima crkvenih pučkih pjesama iz nekoliko župa naše Provincije“, završio je o. Provincijal.


Prof. dr. Hana Breko Kustura

Građa je u ovom izdanju suvremenim muzikološkim metodama metodološki posložena načelom analize tekstovnih posebnosti uz opis glazbenoga oblika. O ovom postupku govorila je prof. dr. Hana Breko Kustura, stalna zaposlenica Odsjeka za povijest hrvatske glazbe na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Čuvari i baštinici specifične tradicije pjevanja

Knjiga koju večeras predstavljamo rezultat je jedne ideje skupine autora nastale 2008. Upravo ovdje, u Sinju!

Na radnom sastanku a na inicijativu franjevaca – glazbenika od kojih neki nisu među nama:  fra Mile Čirka, fra Stipice Grgata, fra Jure Župića, fra Domagoja Volarevića i koordinatora projekta fra Ante Akrapa  odlučeno je da se krene “projekt” notnog izdanja odabranih napjeva  koji se od davnine pjevaju u Spliskoj provinciji.

Prvotna ideja je brzo realizirana, objavljen je prvi svezak godine 2011, čemu detaljnije na stranicama Provincije.

No,  osim samih franjevaca,  redovnika, angažirano je i nekoliko drugih kolega znanstvenika: dr. Joško Ćaleta,  dr. Gorana Doliner, dr Mile Mamić  i pokojni prof. dr.  Vicka Kapitanovića, te prof. dr. Hana Breko Kustura. Na incijativu Gorane Doliner artikulacija sakupljenog materijala je tiskana u formi koja je danas pred svima nama.

Model prema kojemu nastaje evo već drugi svezak edicije indirektno je naslonjen na opsežnu studiju koju objavljuje HAZU a koja se zove Spomenici glagoljaškog pjevanja, tako da smo  u načinu obrade materijala željeli poštovani predložak koji se pokazao uspješnim. Ideja je to koju je začeo još 80tih godina 20. Stoljeća pokojni nam dragi akademik Jerko Bezić.

Kad  je tim stručnjaka započeo ovaj projekt na čelu sa fra Stipicom Grgatom nismo niti slutili da će se istraživanje starih napjeva koje su naši pretci pjevali u misnom Bogoslužju ove Provincije prerasti u pravi veliki istraživački pothvat koji ima svoj već drugi, a u planu je i treći nastavak.

Dozvolite mi samo kratko definirati naslov: Tema naše edicije je nastavak prikaza tradicijskog crkvenog pučkog pjevanja koje bilo  i jeste dio liturgijskog slavlja na područjima Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

Pred čitateljima je nakon prvog sveska objavljenog 2011. sada nova muzikoloska-etnomuzikološka studija iz područja pučkog pjevanja namijenjenog izvedbi u liturgijskom slavlju mise i oficija.

Svezak II donosi stare napjeve koji su se pjevali na području Dalmatinske zagore, ali i priobalnih lokaliteta od Drniša, Šibenskog kraja do južnog dijela koje obuhvaća župe makarskog obalnog pojasa, ali i makarske Zagore.

Knjiga koja je danas pred nama plod je marljivograda  jednog autora  - fra Stipice Grgata, a sastoji se zapravo od dva bitna velika dijela:

STRUČNE STUDIJE na 487 stranica I TRI NOSAČA ZVUKA.

TEORIJSKI SVEZAK predstavlja pisani diskurs o karakteristikama pjevanja koje je puk zajedno sa svojim franjevcima njegovao na ovim prostorima i to kroz prizmu komentara svakog pojedinog napjeva.

Fra Stipica Grgat na početku daje popis napjeva prema njihovoj liturgijskoj pripadnosti i to slijedom liturgijske godine.

Slijede potom  notni primjeri napjeva zabilježeni u suvremenom notnom pismu i s podacima:tko je pjeva, tko snimio te napjeve i na  kojem lokalitetu.

Nakon toga slijede komentari svakog pojedinog napjeva, rekli bismo svojevrsni “UVOD U SLUŠANJE”.

Naredno pogavlje donosi tekstove svih napjeva.

Kraj knjige donosi popis sve građe prema pojedinim lokalitetima.

Ukupno je riječ o 151 napjevu iz 23 lokaliteta. O čemu će u nastavku biti riječi, iz pera fra Stipice Grgata.

Premijerni pothvat!

Napominjem da je ovo prvi ozbiljniji stučni pothvat u Hrvatskoj u kontekstu jedne redovničke  glazbene tradicije i kao takav jedinstven u hrvatskoj katoličkoj glazbenoj tradiciji.

Razlika je od uzora upravo u privitku knjige  -  3 CDa koji su sami za sebe malo stručno djelo, kakvo primjerice za područje glagoljaškog pjevanja jedne određene regije još sustavno ne postoji.

Pred nama je studija koja istovremeno:

  • zadire u područje muzikološke struke ali i na područje tradicijske glazbe.
  • ona je vodič u povijesnu, liturgijsku, poetsku i jezikoslovnu dimenziju onih napjeva koji su se desetljećima prije pjevali u našoj splitskoj Provinciji koji pastoriziraju franjevci.
  • knjiga je popularno-znanstvena u načinu na koji je materijal doživio svoj put od zvučnog fenomena - njegova snimanja, slušanja i do transkripcije do  kritičkog analitičkog glazbenog prikaza u komentarima.
  • ona je namijenjena i široj javnosti i ne nužno glazbenicima.
  • naime, ne traži čitatelja sa glazbenim predznanjem, jer je pisana jezikom razumljivim ljudima svih stuka.

Knjiga je informativno bogata  jer - čitatelju koji ni građu niti struku ne poznaje zvukom, ali i transkripcijama napjeva zorno predstavlja jednu daleku tradiciju, uranjajući slušatelja  u jedan zaseban svijet liturgijske glazbe koja je usmenom predajom, i tek rijetko direktnim zapisom postojala na ovim prostorima od samih početaka pastorizacije pod vodstvom franjevaca.

Poglavito je informativna stranim kolegama i glazbenicima, ali i svim mladim ljudima koji ove napjeve više niti ne poznaju.

Konačno knjigu je predložak i stranim čitateljima jer posjeduje sažetke : na latinskom, njemačkom, engleskom i talijanskom.

Posebna je vrijednost knjige vrlo indikativna karta lokaliteta koju su obrađeni.

Posebno sam kao glazbeni historičar ponosna na stariji sloj napjeva  koji pripadaju tradiciji 18. stoljeća i svjedoče o glazbenoj aktivnosti starije braće franjevaca prethodnih razdoblja – tu su opusi fra Petar Kneževića kojem pripremamo veliku opsežnu znastvenu studiju.

Na koncu dozvolite  da parfraziram svojeg kolegu prof. Ennija Stipčevića, inače uz Goranu Doliner jednog od  recenzenata ove knjige, koji je rekao da su dva do sada tiskana sveska spomenik jednom naraštaju pučkih pjevača i istraživača zaokupljenih fenomenom crkvenog pjevanja.

Ja bih dodala da je ova knjiga monumentalni spomenik generacijama braće franjevaca koji su uz puk njegovali ovu glazbenu specifičnu estetku u kojoj se zrcale zvuci-odjeci starih starih gregorijanskih korala, glagoljaških napjeva, ali i čujno i prepoznatljivo odlika tradicijske «folklorne» glazbe onog kraja u kojima je nastala.

Raznolikost njihovih sonornosti, raznolikost jezika, leksika i načina pjevanja zrcali se u svakom pojedinom napjevu. Oni su ovim sveskom, zapravo spašeni od zaborava.

Knjiga fra Stipice Grgata će biti ne samo komparativni temelj novim glazbeno-povijesnim istraživanjima koja se bave aspektima uzajamnih veza gregorijanskog korala, glagoljaške tradicije i pučkih liturgijskih napjeva, već i partitura za pjevanje u godinama koje slijede!

Naposlijetku, dozvolite mi da zaključim:

Studija koja je pred nama donosi pjevanje kojeg u većem dijelu današnje Dalmacije možda više niti nema, ali zato nanova biva ozvučeno kao trajni biljeg jednog dijela naše kulture koji nas zvukovnošću i jezikom  razlikuje od drugih, ali istodobno na temelju zajedničkih korijena predloška koji se pjeva tako jasno i kongenijalno na svoj osobit lokalni način povezuje s univerzalnim jezikom liturgijske glazbe zapadne, Rimske crkve!

Prof. Dr. Hana Breko Kustura, HAZU,

Odsjek za povijest hrvatske glazbe


Pučki pjevači iz Radošića izveli su napjev „Zdravo tilo, zdravo krvi Isusova“.



Dr. sc. Joško Ćaleta - Napjevi prema osnovnim skupinama

Ovo izdanje prikaz je tradicijskoga crkvenog pučkog pjevanja kao sastavnoga dijela liturgijskih slavlja u redovničkim samostanima i župama koje su povjerene franjevcima. O napjevima je govorio etnomuzikolog dr. Joško Ćaleta. Donosimo riječi dr. Ćalete:

Pred nama je drugi svezak Tradicijskog crkvenog pučkog pjevanja u Franjevačkoj provinciji Presvetog otkupitelja nastao velikim trudom, žarom i upornošću fra Stipice Grgata, uz svesrdnu pomoć sada već stalnih suradnika istaknute muzikologinje dr. sc. Hane Kustura Breko i etnomuzikologa Joška Ćalete;

Hana Sinjanka vezana direktno uz svoje pratre a ja potomak fratarskog roda koji je ovoj provinciji podario dvojicu iskrenih i ponosnih svećenika fra Jerka i fra Miju. Ovako interdisciplinarno postavljena mreža raznovrsnih istraživačkih pristupa pokazala se primjerenommetodologijom za znanstveno ali što je još važnije i popularno predstavljanje do sada nepoznate glazbene građe. Autor i suradnici su uspjeli pretočiti dio glazbenog blaga bogatstva u konkretnu zapisanu formu pri tom ističući čitav niz dotad neuočenih veza između tradicijskoga franjevačkoga pučkog pjevanja srednje Dalmacije i  povijesno prethodne vokalne tradicije glagoljaškoga pjevanja.Nakon prvog izdanja koje je prilično iznenadilo glazbenu javnost pristranu ovoj vrsti glazbovanja a koje je stručna kritika bezrezervno dočekala s izuzetnim pohvalama, nije bilo lako nastaviti istim tempom a pri tom dosegnuti rezultate objavljene u prvom voluminoznom izdanju.

O čemu se naime tu radi; U osnovi, osobitost je crkvenog pučkog pjevanja u Hrvata specifična simbioza crkvene i tradicijske glazbe, koja istodobno utječe na opstanak tradicijskog i crkvenog pjevanja. Pučki pjevači preuzeli su osnove koralne psalmodije, no načini na koje preoblikuju crkvene napjeve gotovo su uvijek vezani uz stilske osobitosti tradicijske glazbe kraja u kojem žive. Starinski sloj hrvatske tradicijske i crkvene pučke glazbene prakse karakterizira heterogenost repertoara i obilje različitih stilova. Posljedica je to neujednačenih uvjeta življenja, turbulentnih povijesnih zbivanja te smještaja Hrvatske na zemljopisnom, političkom i kulturnom susretištu srednjoeuropskog, balkanskog i mediteranskog prostora.

Uhvatiti se u koštac s navedenim karakteristikama ali i problemima može samo osoba koja dovoljno „iznutra“ poznaje stanje, ono sadašnje zatrovano globalnom standardiziranošću kao i ono nedavno, prošlo koje je upravo odisalo navedenim karakteristikama simbioze glazbe upučene u intimnim molitvama Bogu glazbenim jezikom kojeg je pojedinac poznavao na jeziku koji taj pojedinac, pjevač razumije. Zahvaljujući mudrosti znamentitih biskupa hrvatski narod čitav milenij ima mogućnost upravo se tako izražavati, pjevati, dvostruko moliti a pri tom razumijeti i slobodno modificirati glazbeni predložak te improvizirati tekstualni.

U ovom slučaju ove velike odgovornosti prihvatio se brat, fratar koji dugi niz godina osluškuje bilo svoga naroda. Sam pjevač/svirač na narodnim glazbalima osjetio je potrebu da zabilježi ovaj presudni trenutak u glazbenoj povijesti crkvenog pučkog pjevanja. Svjedoci smo rapidne globalizacije načina života koja jednako pogađa i urbanu i ruralnu sredinu, kojoj ne može izbjeći niti nevjernik ali ni vjernik. Tko je mogao prije nekih dvadesetak godina zamisliti da će jedan od osnovnih načina komunikacije svećenika i župljana postati internetska stanica, facebook, SMS dopisivanje i neprestalno osluškivanje mobitela i ostalih tehničkih pomagala. Crkva bez elektrike, električnih zvona, električnih orgulja ali i popularnih električnih glazbala, ozvućena suvremenim skupim razglasima se i ne računa za mjesto obreda. Glas, instrument kojeg nam je Bog podario da njime komuniciramo pada u drugi, treći plan. Ni crkveno pjevanje nije odoljelo globalnim promjenama; mladi i neiskusni, u novoj tradiciji odgojeni svećenici rađe će svoje vjernike podučavati protestantskim i mormonskim himnama nego dozvoliti starijoj populaciji da glas koji se milenijima stvarao u malim župskim zajednicama nastavi svoj stoljetni život. Električna gitara i bubanj koji je bogati rođak gastarbajter odvojio od svojih teško stečenih Eura postaju neizostavnim rekvizitom kojem se klanjamo i u čijoj euforiji klimamo glavama i bacamo ruke u zrak poput naše afroameričke braće po američkim crkvama.

Upravo u nastojanjima da svojim radom ukaže na ove nelogičnosti i nerazumljivosti u nekim slučajevima i netrpeljivosti fra Stipica nastavlja isticati posebnosti starijeg ali i novijeg sloja tradicijskog pjevanja na području koje opslužuju braća franjevci.

U ovom su izdanju obuhvaćena pjevanja s 22 lokaliteta Šibenske biskupije (Stankovci, Banjevci, Čvrljevo, Drniš, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Pakovo Selo, Promina, Rupe, Radošić, Šibenik, Širitovci) i Splitsko-makarske nadbiskupije (Bast – Baška Voda, Brist, Drvenik, Igrane, Sumartin, Veliko Brdo, Vrgorac) u kojima pastoralno djeluju franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja (dva primjera su neodređenog lokaliteta sa šireg područja Provincije). Napjeve su snimili tijekom zadnja tri desetljeća fra Ivan Čupić, fra Stipica Grgat, fra Žarko Maretić, Ivan Talijančić i Siniša Vuković, a po jedan primjer snimili su fra Petar Klarić, Ljubomir Markotić i Martin Veža. Time je u oba sveska zbornika obuhvaćeno ukupno 39 lokaliteta Provincije.

Praktičnu stranu ovog izdanja predstavljaju terenske snimke objavljene uz izdanje kao i vjerne transkripcije koje je fra Stipica priredio za svaku varijantu predstavljenih napjeva. Za one koji žele doznati više slijede iscrpni komentari o pojedinoj župi, lokalitetu, posebnosti napjeva ili povijesti pojedinih značajnih napjeva poput onog srednjebosanskog Spavaj, spavaj kraljiću kojeg su naša braća franjevci sačuvali u Bosni. Svojim opsegom i stručnošću komentari funkcioniraju kao pouzdan vodič u povijesnu liturgijsku, poetsku i jezikoslovnu, te muzikološku i etnomuzikološku dimenziju odabranih napjeva. Na kraju pridodana iscrpna literatura svjedoči o znanstveno potkrijepljenim stavovima, iznesenima u urednikovim komentarima, a zacijelo će poslužiti i kao nezaobilazno polazište budućim istraživanjima.  Kao posebnost ističem i napjeve kojih više nema a koje je fra Stipica uspio zabilježiti poput glagoljaške mise u Igranima koja nam ukazuje na činjenicu o negdašnjoj živoj glazbenoj praksi glagoljanja  u Makarskom primorju.

Dva dosad priređena tiskana sveska spomenik su jednom naraštaju pučkih pjevača, kao i istraživača raznih struka zaokupljenih tim fenomenom. Završit ću  izuzetnom mišlju recenzenta ovog izdanja, glasovitog muzikologa Enia Stipčevića: „Napokon na vidjelo dolazi činjenica da tradicijsko crkveno pjevanje, kojega smo donedavno bili spremni olako proglasiti provincijalnom nezanimljivošću, „pjevanjem kojega više nema“, sadrži ustvari i za budućnost čuva neku širu, univerzalnu, gotovo zaboravljenu ljepotu.“

Dr. sc. Joško Ćaleta

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

 

Pučki pjevači iz Brista izveli su marijanski napjev „O, preslavna, trošna, betlemska štalica“.


Fra Stipica Grgat, urednik - Tijek prikupljanja i obrada građe

Predstavljamo glazbeni niz koji je rezultat istraživanja glazbenih historičara i crkvenih glazbenika, koji su napjeve zabilježili, snimili, transkribirali, spašavajući tako pjevanu tradicijsku crkvenu baštinu od zaborava. O ovom značajnom pothvatu govorio je urednik fra Stipica Grgat, donedavno profesor Glazbene umjetnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i voditelj crkvenih zborova u splitskoj župi Gospe od Zdravlja. Fra Stipica je rekao:

„Kada je prije osam godina započeo rad na prikupljanju napjeva Tradicijskog crkvenog pučkog pjevanja u Franjevačkoj provinciji presvetoga Otkupitelja, gotovo nitko nije slutio da će taj rad u konačnici polučiti tolike plodove.

Prisjetimo se da je kod predstavljanja Prvoga sveska bilo rečeno da je istraživački odbor odmah na početku svoga rada postavio nekoliko temeljnih postavki koje je trebalo slijediti, a one su se odnosile na: 1) Terensko istraživanje, 2) Ostavštinu poneke braće, 3) Arhivsko istraživanje.

Radom na terenu obišli smo 47 lokaliteta Provincije i snimili sve što se imalo snimiti. Taj se posao odvijao u dvije faze. Rad u prvoj fazi trajao je od 2008.-2011. Istraživanje je obavljeno u 24 lokaliteta uključivši i istraživanje u arhivima ponekih samostana u Provinciji kao iostavštinu poneke braće. Čitava građa iz tog perioda objavljena je2011. u Prvom svesku ove edicije.

Rad u drugoj periodi odvijao se od 2012. do 2015. Istražena su 23 lokaliteta: Stankovci, Banjevci, Brist, Veliko Brdo, Drniš, Drvenik, Čvrljevo, Igrane, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Promina, Pakovo Selo, Radošić, Rupe, Sumartin, Bast-Baška Voda, Šibenik, Širotovci, Vrgorac, a građa je sabrana je u Drugom svesku koji danas ovdje predstavljamo.

Ovaj svezak predstavlja, dakle, opsežnu glazbenu građu koja ukupno sadržava 151 napjev. Kao takva, bez sumnje, daje mogućnost uvida u stanje nekada žive tradicije crkvenoga pučkog pjevanja na tim prostorima. Gledano u cjelini, zapisani napjevi istovremeno svjedoče o vrlo plodnoj aktivnosti starije braće franjevaca iz prethodnih vremena i njihovoj brizi oko njegovanja i očuvanja crkvenoga glazbenog blaga.

U našem radu naišli smo na lokalitete u kojima je tradicijsko pučko crkveno pjevanje danas posve zamrlo. Migracijom i litorizacijom koje su dugo trajale,ti su napjevi potpuno nestali kao da ih nikada nije ni bilo. Usprkos tome, ovim projektom smo ipak najveći dio tog naslijeđenog blaga spasili od nestajanja. Valja pri tom istaknuti da su u nekim župama, primjerice, u Mirlović Zagori i Rupama uz neke stare napjeve napjevi stalnih dijelova mise sve do danas kontinuirani repertoar nedjeljnoga misnog slavlja, dok su u nekim mjestima (Banjevci, Radošić), zahvaljujući upravo našem istraživanju, nakon duge vremenske stanke ponovno oživjeli.

Gledano iz današnjeg kuta, iluzorno bi se bilo nadati da će sva ta drevna pjevanja ponovno zaživjeti i tako vratiti izgubljenu sliku minulih vremena. Ta su vremena jednostavno nepovratno prošla. Danas ih se možemo samo prisjećati. Kako je bilo i kako je danas, možda će nam najslikovitije reći priče dvojice naših pjevača kazivača. Unatoč njihovoj poodmakloj životnoj dobi, obojica još uvijek čuvaju živo sjećanje na ono kako je bilo.Jedan je iz Čvrljeva, a drugo iz Sumartinana otoku Braču. Mijo (Miško) Božić Stanić iz Čvrljeva, dugogodišnji animator i počimatelj pjevanja u svojoj crkvi priča:

„Prije, ljudi bi došli uru vrimena prid crkvu i razgovarali se. Jerbo, radija nije bilo, ni televizije, ni novina. Nikakvi visti. Onda diš' čut štogod nova već kod crkve. Pa bi ovi priča ovo, oni ono. Šta je 'ko čuja, šta je 'ko vidia. Dije 'ko bia, i tako. Tu bi se svašta saznalo. Ponda, eto ti pratra prid misu, a remeta bi zazvonia. I to je bia znak da se ulazi u crkvu. Ušlo bi se u crkvu i svak na svoju stranu i na svoje misto. Sve je se znalo. Pivači bi stali odma isprid oltara u dvi grupe, na dvi strane, okrenuti prema narodu. Tako je bilo prija. Sad su okrenuti prama oltaru ka i ostali svit [...] Nešto bi svita stalo u klupe, a ženske bi ćućnile, nako kako mogu, na kamen. Dica bi bila isto prid oltaron, na skalinin. A mlađarija na tavanu.

Sve je se pivalo. I svake nedilje isto, dok svit nije oša ća. Cila misa: I pištula, i Jevanđelje, i Virovanje, i Zdravo tilo, i Budi valjeno. Pivalo se i Gospin plač u korizmi. Najskoli ženske. To je bila divota. 'Ha, sad nema svita pa nema ni pivanja. Evo naprimer ovi moji mlađi [...] Ja i' gonin da priuzmu od mene pa da nastavu. Ali kak'i [...!] I tako sve iđe namanje.

Na Veliku Gospu, ili na zaštitnika crkava poslin mise nije se išlo kući, nego je svak ponio sa sobom nešto za ručat, i tu bi se na ledini ili na zidu ručalo, a onda je bila veselica. Zaigralo bi se kolo, zapivalo ojkavice, bacilo kamena s ramena, pričalo bi se, a kad se ponapiju znala bi se mlađarija i potuć na kamenja.“

Nakon ove kratke priče mislim da nam je lakše razumjeti u kakvim su okolnostima nastajali dotični napjevi. Poznavajući okvir i okolnosti njihova nastajanja, tek tada možemo lakše razumjeti autentičnost njihove melodijske krivulje, njihovu rustičnost, pa ako hoćete i u određenom smislunjihovu oporost. Ta niklisu u kršu, iz krša i za krš.

Ante Cvitanović,zvani Mika, koji je svojim prekrasnim glasom postao ne samo glavni pjevač,nego ikona pučkog pjevanja u sumartinskoj crkvi i od djetinjstva živi sudionik pjevanja oficija i svečanih napjeva, osobito u Velikom tjednu i sprovodima,priča u mikrofon našem snimatelju Siniši Vukoviću ovu zgodu.

(Budući da zbog visokih godina nije mogao doći, umjesto njega njegovo će kazivanje na izvornom sumartinskom dijalektu izreći njegov sumještanin Nikica Jurun).

„[...] Baraban je trajao dvi-tri ure: sridu, četvrtak i petak i ovo bi se sve ispjevalo. To bi započinjalo popodne oko tri-četri ure i to bi završilo kasno u noć. A čekala bi tu djeca kad ćemo mi to prestat pa bi mi onda sa onin 'škripaljkama' (čegrtaljkama) [...] A ima niki koji su tukli šiban po bankon, pa je to fratar zabranio. A to je bilo krasno. To se više dugo ne piva [...]

A Božji smo grob čuvali u marinersko odjelo, austrijske mornarice [...] Jer kad su oni (Sumartinjani) služili u vojski tri-četri godine, jer bila je mornarska služba u vojsci, onda je on ima pravo donit odjelo kući kad završi u službi i to komplet. Bilo je tu u Sumartinu oko dvaj'st uniformi i utome se čuvalo Božji grob. I jedne godine 'ha, štaš vidit, došla je narodna milicija. Nji' čuvare groba povatala. Odnila robu. Potirala. Odnila sve i više nije niko to vidio. Nisu vratili nikada nazd. I šta smo mi? Onda ništa nego [...]imali su bili puške, prave lovačke puške, ali udba je došla i sve su bili odnili [...] Onda šta? Mi svi na se crna odjela, kape francuzice, ovde IHS bila traka na ruku stražara groba. Učinili bi i drvene puške i nastavili daje čuvati Božji grob. I tako se čuva Božji grobu Sumartinu jednu dva'estak godina [...] To je bilo to.

Ma onda je bila vo'ja. Vo'ja je bila. Sad nema nikoga. Ma sad dođu ona dica, uvuku se unutra tamo,[...] a morate i' pustit, jer boje tako neg' nikako [...]“ (Kazivač: Ante Cvitanović Mika, 3. veljače 1997.)

Ovakvih i sličnih zgoda ima još dosta.

Na kraju želim reći da smo s prvim dijelom postavljenoga plana, tj. istraživanja na terenu uspješno završili. Sve smo, dakle župe obišli, snimili i zapisali u ova dva sveska. Preostaje još ono treće, arhivsko istraživanje građe na kojemu već radimo i koja će biti sadržaj III. sveska. Njega ćemo, nadam se, za dvije godine isto predstaviti na jednom ovakvom skupu i time ovaj velebni projekt privesti kraju. Hvala!“

Potom su pučki pjevači iz Rupa izveli „Budi valjeno“.


 

 

Fra Ante Akrap - Zahvala

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i koordinator ovog projekta zahvalio je ovim riječima:

„Rabin iz Radoschitza imao je jednoga učenika koji je tako dobro oponašao blagoslov svoga učitelja koji je izgovara petkom navečer, tako da, tko je slušao izdaleka, vjerovao je da čuje samoga rabina. Jednom dok je on bio u Radoschitzu, rabin ga pozove k sebi. "Saznao sam" reče, "da znaš savršeno oponašati moj blagoslov kako u riječima tako i u pokretima. Pokaži mi!" "Ako se rabi neće naljutiti", odgovori učenik. "Nemaš se čega bojati" reče rabin. Učenik izreče blagoslov nad vinom na isti način i poprati istim pokretima kao i rabin. Kad je međutim došao do određene točke prekinu blagoslov i neizusti više ni jedne riječi i ne učini više ni pokreta. Kasnije ga rabin priupita: "Zašto nisi nastavio?" "Rabi", odgovori učenik, "U tom trenutku rabin prinosi sebe, a zato ja još nisam spreman ni sposoban" (M. Buber, I racconti dei hassidim, Parma 1992., 471-472).

Mada nisam ni glazbenik ni etnomuzikolog pokušat ću do određene mjere oponašati one koji to jesu i u okviru ove zahvala progovoriti o ulozi glazbe i vrijednosti tradicije za očuvanje vlastitog identiteta.

"Tradicija je najuzvišenija sloboda za generaciju koja je živi s punom osjećajnošću, ali je najniže ropstvo za pasivne baštinike koji je prihvaćaju tromo i kruto", piše židovski filozof i teolog Martin. Buber (Discorso sull'Ebraismo, Milano 1996., 11). Vrednovati tradiciju ne znači živjeti u prošlim vremenima, propagirati zatvoreni sustav vrijednosti koji nema doticaja sa realnošću i sadašnjošću. Tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje… Pjesnik i filozof Džubran reče: "Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer." Tradicija je živo prenošenje duhovnog i kulturnog bogatstva, s jednog na drugi naraštaj. Vjernost vlastitoj tradiciji je neophodna u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta stoga je naša dužnost i obveza čuvati njegovati tradiciju da ne bi nestala iz nacionalne i religiozne memorije našega naroda.

Uvijek je čovjek kroz glazbu izražavao svoje osjećaje, pjevao o vrijednosti do kojih mu je stalo i time učinio glazbu temeljnim ljudskim simbolom za izražavanje slavlja, zajedništva, osobnih emocija, duševnih stanja i duboka dijaloga kako s Bogom tako i s čovjekom.

Djelo koje večeras predstavljamo nastalo je sa svrhom očuvanja naše baštine i tradicije i plod je dugotrajnog razmišljanja i velikoga rada stoga kao koordinator osjećam dužnost da zahvalim svima koji su tijekom proteklih godina klesali ovaj živi spomenik hrvatske nacionalne i religiozne kulturne baštine.

Ponajprije zahvaljujem Provinciji, uz čiji je blagoslov i svekoliku pomoć do realizacije ovoga projekta i došlo. Zahvaljujem Splitsko - dalmatinskoj županiji, Hrvatskom društvu skladatelja - HDS-ZAMP, Župama u kojima je građa snimana kao i njihovim župnicima. Zahvaljujem Zborniku „Kačić“ i njegovu uredniku fra Gabrijelu Jurišiću u čijem je izdanju i ovaj svezak izišao. Zahvaljujem uredničkom vijeću, gospođi Hani Breko Kustura, koja se od samoga početka uključila u ovaj projekt, pok. fra Mili Ćirku, Jošku Ćaleti etnomuzikologu, i fra Stipici Grgatu, glavnom uredniku, istraživaču i zapisivaču tonskih zapisa. Zahvaljujem i svim ostalim istraživačima, zapisivačima tonskim zapisa: već spmenutom pok. fra Mili Čirku, fra Žarku Maretiću, fra Ivanu Čupiću, Siniši Vukoviću, pok. Ljubomiru Markotiću, Ivanu Talijančiću i Martinu Veži. Zahvaljujem svim pjevačima, zborovima i njihovim voditeljima a na osobiti način pjevaču i animatoru fra Šimunu Čuguri. Zahvaljujem prevoditeljima sažetaka pok. fra Brunu Pezi, Gini Gašpar i Danijelu Tonkiću.

Zahvalnost dugujemo lektorima i korektorima Jošku Ćaleti, Mili Mamiću, Rudolfu Ćurkoviću i Vesni Marić, recenzentima Gorani Doliner i Enniu Stipčeviću. Zahvaljujem ton majstoru Mariju Božiču, fra Anti Branku Periši koji je izradio naslovnicu, Silviju Družeiću za prijelom knjige, tiskari "Jafra" - print d.o.o., Solin, gdje je knjiga i tiskana.

Zahvaljujem i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovoga projekta a koji u ovoj zahvali nisu pojedinačno spomenuti.

Izdavanje ovog djela popratili su i Hrvatski mediji koji su se trudilo u svojim izvješćima predstaviti domaćoj kulturnoj javnosti dio bogatstva naše duhovne i glazbene baštine. Stoga zahvaljujem Hrvatskoj radio televiziji, Hrvatskom radiju - Radio Split - u, Hit radiju - Sinj, Hrvatskom katoličkom radiju, Radio "Mir"Međugorju, Radio Marija, Tv mreži Terracon AG - Split; Glasu koncila, Hrvatskom slovu, Hrvatskom tjedniku, glasniku Marija, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom slovu, Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Informativnoj katoličkoj agenciji - IKA

Na kraju zahvaljujem gvardijanu svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petru Klapežu koji nas je večeras ugostio i prihvatio ideju da u sklopu proslave 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske predstavimo ovo monumentalno djelo.

Zahvaljujem i fra Šimunu Markulinu koji nas je vodio kroz večerašnji program.

Još jednom hvala svima vama koji ste sudjelovali u realizaciji ovog djela a i svima vama koji ste nazočili ovoj prezentaciji, a na osobiti način pjevačima - izvođačima koji su nas večeras obogatili svojim pjevanjem. Iskreno hvala svima!“

Voditelj programa fra Šimun Markulin završio je ovim riječima:

„Na kraju smo predstavljanja novog niza „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja“. Kao što je fra Stipica napomenuo, rad na trećem svesku velikim je dijelom završen, vjerujem da ćemo se uskoro naći na predstavljanju tog novog sveska a uredničkom vijeću želimo uspješan rad. Prva dva sveska možete nabaviti u našim provincijskim knjižarama ili ovdje večeras.

Hvala izlagačima, hvala vama poštovani posjetitelji što ste posvetili svoje vrijeme kako biste još bolje upoznali bogatu liturgijsku baštinu splitske Provincije. A da je svijetla budućnost pred nama i da će naša redovnička zajednica i dalje nastojati oko očuvanja i prezentacije kulturnog blaga hrvatskog naroda, svjedoči i sutrašnje slavlje svečanog zavjetovanja - 8-ica mladih franjevaca postaju punopravni članovi Provincije i nastavljaju stoljetno poslanje dalmatinskih fratara da vjerom, znanošću i kulturom izgrađuju Dalmaciju i cijelu nam Domovinu. Ovo sutrašnje slavlje dio je trodnevne priprave za središnju proslavu 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. I večerašnje predstavljanje pod okriljem Majke od Milosti doprinos je velikom sinjskom slavlju, na kojeg vas pozivamo u nedjelju, 25. rujna 2016. Ugodna večer…MIR I DOBRO.“


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas630
Ovaj mjesecOvaj mjesec79318
UkupnoUkupno5078197

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 75 

Administrator

franodoljanin@gmail.com