Proslavljena 300. obljetnica dolaska fratara u Omiš

Prigodom 300. obljetnice dolaska fratara u Omiš procesiju i euharistijsko slavlje na blagdan Gospe Karmelske u subotu, 16. srpnja 2016., predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman, a u koncelebraciji su bili omiški gvardijan fra Filip Budić, bivši omiški gvardijani fra Šimun Čugura i fra Marijo Jurišić te drugi svećenici. U slavlju su sudjelovali vjernici Grada Omiša i okolice među kojima su bili gradonačelnik Omiša Ivan Kovačić, predsjednik Vijeća grada Omiša kao i drugi predstavnici civilne vlasti u Omišu, dožupan Splitsko-dalmatinske županije Luka Brčić, saborski zastupnik Goran Marić i drugi uzvanici.


Uoči procesije i euharistijskog slavlja provincijal fra Joško Kodžoman blagoslovio je zastavu Gospe Karmelske, misnice, kalež, ciborij i misal. Nakon što je o. Provincijal pokadio Gospin lik i započeo litanije, formirana je procesija. Na čelu procesije bili su ministranti, zatim su bili vjernici koji su nosili barjake i Gospin kip, vjernici u narodnim nošnjama, svećenici, uzvanici i puk Božji. Za vrijeme procesije litanije je pjevao o. Provincijal. Pjevanje za vrijeme euharistijskog slavlja predvodio je samostanski zbor potpomognuti klapom Salona iz Solina i klapom Baska iz Baške Vode. Zborom je dirigirao Jure Šaban. Animator liturgijskog slavlja bio je don Emanuel Petrov, župnik Prika.


Na završetku slavlja gvardijan fra Filip Budić darovao je provincijalu fra Jošku dvije umjetničke slike, a potom su pročitane ili izrečene čestitke prigodom 300. obljetnice dolaska fratara u Omiš. Čestitku mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog, pročitao je don Emanuel Petrov. Gradonačelnik Grada Omiša prof. dr. sc. Ivan Kovačić održao je prigodni govor i gvardijanu fra Filipu Budiću uročio prigodne darove. (Propovijed i govore u cijelosti možete pročitati u daljnjem tekstu).

Gvardijan fra Filip Budić na početku zahvalnog govora naglasio je kako je ovo „veliki događaj za naš samostan, za našu Provinciju, za našu Nadbiskupiju, za naš Grad i za našu Županiju“. U nastavku je gvardijan fra Filip zahvalio svim institucijama, crkvenim, gradskim i državnim, kao i svim pojedincima koji su uložili mnogo truda i doprinijeli proslavi 300. obljetnice dolaska fratara u Omiš. Popis svih institucija i pojedinaca bio je uistinu velik što je pokazalo veliku suradnju samostana sa svima. Završavajući svoj zahvalni govor i znajući da mu je ovo i oproštaj nakon desetogodišnjeg djelovanja u omiškom samostanu gvardijan fra Filip Budić jedva je izrekao ove riječi „još jednom hvala svima i neka vas dragi Bog i Gospa Karmelska prate i čuvaju u vašem životu. Bog vas blagoslovio! Hvala vam na svemu!“ Nakon tih završnih riječi u crkvi je odjeknuo gromoglasni pljesak.

Uoči blagoslova provincijal fra Joško Kodžoman uputio je nekoliko prigodnih riječi, a zatim je bilo otkrivanje spomen ploče koja je postavljena na samostan. Spomen ploču otkrili su gvardijan fra Filip, gradonačelnik Ivan Kovačić i dožupan Luka Brčić, a blagoslovio provincijal fra Joško Kodžoman. Kod otkrivanja spomenploče klapa Baska ispjevala je hrvatsku himnu „Lijepa naša“ i pjesmu 'Na omiškoj stini', a Ruža Jolić, jedina hrvatska guslarica, ispjevala je spjev o 300. godina fratara u Omišu. Za sve vjernike bio je pripremljen domjenak u samostanskom klaustru.

Prigodom 300. obljetnice u izdanju Franjevačkog samostana Omiš tiskan je vodič pod naslovom „Franjevački samostan Omiš“ na 80 stranica. Vodič je podijeljen u šest poglavlja: 1) Omiš otvara vrata, 2) Petnaestorica prognanih, 3) Novčić za crikvu, 4) Samostansko kulturno blago, 5) Duhovna oaza mira i 6) Trista godina od dolaska fratara u Omiš.

Fotografije

 

Propovijed

provincijala fra Joška Kodžomana

U ljudskim životima postoje posebne prigode kada se sa zahvalnošću prisjećamo prošlosti, slavimo sadašnjost, te se pripremamo za budućnost. Te posebne ljudske prigode slavimo kao rođendane, kao imendane, ali i kao značajne obljetnice, odnosno, jubileje.

U ovom našem drevnom franjevačkom samostanu u Omišu kod Skalica, koji je posvećen Gospi od Karmela, ovom prigodom, uz blagdan naše nebeske zaštitnice, slavimo i 300. obljetnicu doseljenja franjevaca u Omiš. Kao i u mnogim drugim životnim prigodama i ovom smo se prilikom potrudili kako bismo uz ovo središnje euharistijsko misno slavlje našem obilježavanju 300. jubileja, dali još veći značaj i potpuniji sadržaj, u obliku dodatnih duhovnih, kulturnih i materijalnih ostvarenja. Zahvalni smo svi skupa Bogu, što je upravo nas zapala ta čast da možemo obilježiti ovaj značajni jubilej i na taj se način prisjetiti tolikih značajnih ljudi, njihovih djela – postignuća, i sveukupnog povijesnog stvarateljskog konteksta, koji nas je doveo do današnjeg svečanog trenutka. Naša nastojanja i nemaju drugi cilj već, s čeznutljivim pogledom u prošlost, reći svima hvala. Najprije zahvaljujemo Trojedinom Bogu na snazi vjere i nadahnuću, kojim je  pratio sve naše franjevce a s njima i lokalni narod u njihovim nastojanjima da se othrvaju svim navalama i prijetnjama od strane poznatih i nepoznatih povijesnih ugroza.

Kao provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koja je jučer proslavila svoga naslovnika i nebeskog zaštitnika, čast mi je što danas mogu, pred Bogom i ljudima, svim tim zaslužnim pojedincima, reći hvala. Hvala svim čuvarima i graditeljima ovog svetog mjesta, braći gvardijanima, svećenicima, časnim sestrama, muževima i ženama ponosnog grada Omiša i njegove okolice, koji su svojim samoprijegornim radom djelovali i djeluju na slavu Božju i za dobrobit ljudi, posebno onih najpotrebnijih. Hvala živima i pokojnima, hvala svima koji su ovaj samostan kroz njegovu tri stoljetnu povijest  ovjekovječili i obogatili svojim riječima i djelima,  svojim duhovim i kulturnim postignućima. Svako naše vjerničko i ljudsko slavlje, pa tako i ovo današnje, trebalo bi postati i otvoreni poziv da se i mi, kao djeca svoga vremena, na primjeru naših starih nadahnjujemo u sadašnjosti i budućnosti.

Dopustite mi da vas, braćo i sestre, letimičnim pregledom povijesti ovog samostana upoznam s osnovnim činjenicama, koje su utkane u ovaj naš 300.-ti jubilej.

Pred turskom silom franjevci su 1715. godine napustili samostan na otočiću u Prološkom blatu i, nakon kraćeg boravka u Dobrču kod Piska, smjestili su se u Omišu izvan grada kod crkvice Gospe od Karmela, kod Skalica. Na kapitulu u Našicama 1716. godine prava starog samostana u Prološcu prešla su na novo boravište franjevaca u Omišu, tako da je ono odmah od početka bilo samostan. Iste godine počela se graditi samostanska zgrada koja je završena 1718. godine.

Kasnije je proširivana i uređivana. Godine 1902. samostan je potpuno obnovljen i dobio je današnji oblik.  Zanimljivo je da je pri obnovi samostana zatražena pripomoć države u iznosu od 8 000 kruna. Država je pripomogla s tek 500 forinti. Franjevci se međutim nisu dali obeshrabriti. Podigli su 3. studenog 1908. „na izvjesno vrijeme“ zajam od 10 000 kruna od udovice Marte Kadić uz 5% kamata. Prodana je jedna zemlja u Podbablju za 1600 kruna, jedna u Dućama za 350 kruna i još jedna u Zakučcu. Od župnika franjevaca i dijecezanskih svećenika skupljeno je 2769 kruna. Obnova samostana je ukupno koštala 20 497 kruna. Preciznu evidenciju o svemu vodio je fra Marko Ivandić.

Uz samostan je, na temeljima starije trošne i malene crkvene zgrade, izgrađena nova crkva Gospe od Karmela. Zidanje današnje crkve započelo je 1741. godine. Gradnja je sporo napredovala, dovršena je tek 1770. godine. U crkvi su 1792. postavljene  orgulje majstora Gaetana Moscatellia. Temeljita obnova te novosagrađene crkve izvršena je 1907. – 1909. Pobočni mramorni oltar s malim gotičkim kipom iz 15. st. Gospe od Karmela, djelo je altariste Zeffirina Grassia. Nasuprot Gospinu oltaru je oltar s kipom sv. Paškala. U crkvi se posebno štuju sv. Franjo i sv. Ante, koji imaju svoje oltare, a uz njih i Gospe Lurdska i Fatimska, koje su izložene u pobočnim nišama (Usp. Shematizam FPPO, str. 151-152, 2007. Split; Zbornik „Kačić“ god. XVII, str. 217., 1985. Split).

Franjevci su omiškog samostana bili najpoznatiji zbog gostinjca što su ga držali, a bio je u posebnoj zgradi blizu samostana.

U njemu su primali putnike i siromahe, davali im konačište i hranu. U samostanu postoji knjižnica i samostanski arhiv te bogati fond muzikalija, ali i umjetničkih baroknih slika, dragocjenosti te nešto baroknoga drvenog namještaja. Kako bi se što bolje sačuvala i prezentirala kulturna baština, u samostanu je uređen i mali muzej.

Od godine 1978. u samostanu i crkvi pomažu i Školske sestre franjevke Krista Kralja provincije Presv. Srca Isusova (Split), kojima ovom prigodom želim odati posebno priznanje za njihov požrtvovni višedesetljetni rad u i oko samostana, na korist nas fratara ali i svih ljudi dobre volje.

Čini se da su franjevci, slijedom povijesnih istraživanja, u ovu svoju novu postojbinu došli upravo na poziv domaćeg stanovništva, koje im je u svojoj velikodušnosti, stavilo na raspolaganje crkvicu, u kojoj se od davnine častila Gospa od Karmela. Pretpostavljam da su franjevci po dolasku dobili i određeno zemljište, čime je stvorena  osnovna  za podizanje duhovnog centra i izgradnju najnužnije infrastrukture. Franjevci od samog početka, predvođeni fra Stjepanom Vrljićem, u čiju je čast postavljena i brončana skulptura pred samostanom, nisu mirovali. Odmah su se dali na posao, nastojeći uhvatiti ili povratiti nasilno prekinuti ritam njihovog redovničkog života i poslanja, razvijajući aktivnosti duhovnog života, njegujući pobožnosti, posebno prema Gospi od Karmela, sv. Anti i sv. Franji, brinući se za siromašne i potrebne, uza sve aktivnosti na planu odgoja i obrazovanja, te posebno kulturnog uzdizanja lokalne sredine. I danas se može reći,  da je kroz duga stoljeća prošlosti sve što je na ovim prostorima bilo na akademskoj razini dolazilo, nerijetko, upravo iz franjevačkog pera. Grad Omiš sigurno ne bi bio isti sa svojim samostanom i bez njega. Samostan s manifestacijom svoga franjevačkog duha, koji se, povijesno gledajući, na različite načine iskazivao, jest stvarno blago grada Omiša, omiškog priobalja, ali i zabrđa, ponosne Poljičke republike.

Hrvatski su franjevci uvijek bili usko povezani sa svojim narodom /iz naroda za narod/ . Oni su svom narodu u nekim najodlučnijim trenutcima njegove povijesti, bili i otac i majka. Narod to dugo vremena nije zaboravljao, reko bih sve do trenutka kada su se i na ove prostore počele naseljavati i ukorjenjivati unitarističke, prosvjetiteljske, i druge navodno naprednjačke ideje s kojima su pridošle i sumnje u vrijednosti i dobre namjere franjevaca a i crkve katoličke u cjelini.  Upravo zbog stoljetne dobre suradnje i povjerenja ovdašnjih ljudi u franjevce, mnogi ljudi iz naroda znali su činiti fratrima usluge zbog čega su ih ovi proglašavali subraćom „confratres Provinciae“.

Značajno je spomenuti da je prvi subrat naše provincije od njezinog službenog utemeljenja god. 1735. bio upravo Omišanin, Toma Dešković Furioz, plemić i glavni nadzornik tvrđave Zadvarje. Dotični je zbog osobitih zasluga i dobročinstava u korist sinjskih franjevaca, već na prvoj službenoj sjednici novoosnovane  Provincije 23. lipnja 1735. imenovan subratom sinjskog samostana. Drago mi je da i danas postoje ljudi koji nisu izgubili povjerenje u franjevce i njihov rad, te su spremni pomoći i poduprijeti projekte i inicijative samostana i svih ljudi koji su uz njega vezani ili ovise o njegovoj pomoći.

U vremenu, kao što je ovo naše, kada se svi trudimo naglašavati, naše tradicijske vrijednosti, našu bogatu i autohtonu kulturnu baštinu, koju nerijetko reprezentiraju i udomljuju upravo naši samostani, želio bih naglasiti da samostan nije samo kulturno - povijesna  znamenitost, koja kao takva obogaćuje sveukupnu kulturnu baštinu lokane sredine, već je on prvenstveno mjesto čiju svetost trebamo čuvati, jer baš samostan predstavlja ishodište naših narodnih, duhovnih, kulturnih i humanih vrijednosti, na koje danas možemo biti ponosni i kojih se nipošto ne bismo smjeli odricati.

Nadam se da grad Omiš i nadalje želi živjeti u sjeni svoga samostana, čuvajući njegovu posebnost.

Samostan, kao mjesto molitve i duhovnog sabiranja, želi i danas, baš kao i kroz protekla tri stoljeća, biti mjesto susreta s Bogom, mjesto molitve i prošnje, mjesto zahvaljivanja, mjesto utjehe, pomoći  i snage. Samostan želi oplemenjivati pustinju svijeta, želi ostati trajni znak Božje prisutnosti u svijetu, želi širiti mir i dobro među ljude i liječiti rane nanesene mržnjom, sebičnošću, zavišću…

Neka nas, naša nebeska zaštitnica, Gospa od Karmela sve skupa nadahnjuje za dobra djela  i svima isprosi milosti, koje na njezin blagdan i uz njezin zagovor, od Boga tražimo. Amen!

 

Čestitka mons. Marina Barišića,

nadbiskupa splitsko-makarskog

Oci franjevci

Franjevački samostan Omiš

 

Poštovani oci franjevci!

Dijeleći sudbinu svoga naroda, franjevci su pred turskom opasnošću  iz Prološkog Blata došli u Omiš i 1716. godine na Skalicama postavili temelj današnjeg samostana. Srdačno dočekani i primljeni od Omišana, svojom prisutnošću, kroz sada već 300 godina, obogaćivali su duhovni i kulturni život ovoga grada. Današnja generacija franjevaca i Omišana, ponosna na tristoljetnu povijest suživota, rado se sjeća i slavi svoj značajni jubilej. S osjećajem zahvalnosti, pridružujem se slavlju i od srca čestitam jubilej ocu Provincijalu, gvardijanu, braći u samostanu i svim Omišanima, ovaj događaj koji je istovremeno jubilej i naše Splitsko-makarske nadbiskupije.

Sretno i blagoslovljeno, na nova i mnoga ljeta!

Živjeli!

+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

 

Govor gradonačelnika Grada Omiša

prof. dr. sc. Ivana Kovačića

Mnogopoštovani Oče provincijale fra Joško,

cijenjeni gvardijane fra Filipe,

poštovani Franjevci,

dragi vjernici,

zadovoljstvo mi je sve vas srdačno pozdraviti u prigodi proslave tristote obljetnice dolaska fratara iz Prološkog blata u Omiš i blagdana Gospe od Karmela.

Franjevački samostan Gospe od Karmela u Omišu nastao je u teškim trenucima straha i beznađa, bijegom imotskih fratara pred turskom silom iz Prološkog blata u Omiš, a gvardijan fra Stjepan Vrlić koji je doveo fratre u Omiš u svojoj je kronici zapisao da su ih vlasti i građani Omiša srdačno primili te su fratri ova 3 stoljeća živjeli sa svojim narodom ovdje u Omišu i ostali s njim kroz sve bure i oluje do danas, služeći velikim trudom i ljubavlju u kršćanskoj pobožnosti.

Dragi omiški Franjevci, čestitam vam ovaj značajni jubilej i blagdan Gospe Karmelske!

Hvala vam što ste svih ovih 300 godina bili naši duhovni pastiri, izvršavajući svoje poslanje u kršćanskoj punini, posebice skrbeći o potrebitima.

Nadamo se da je Nagrada Grada koju je Gradsko vijeće Grada Omiša ove godine dodijelilo Samostanu  u znak zahvalnosti, simbolični doprinos obilježavanju ovog značajnog  jubileja.

Ali danas se, dragi sugrađani opraštamo i od gvardijana našeg samostana, našeg fra Filipa koji odlazi u novu službu u Sinj.

U ovoj svečanoj prigodi, zahvaljujemo mu na 10 godina službe u našem Franjevačkom samostanu. Svojim nesebičnim i samozatajnim zalaganjem  fra Filip je ove godine dobio i Plaketu Grada Omiša, a povodom desete obljetnice vršenja službe u samostanu o kojem je marljivo, predano i odgovorno vodio posebnu brigu te za njegovo pastoralno, svećeničko, društveno i humanitarno djelovanje kojim je poticao i mnogobrojne vjernike.


Uvijek vedar i veseo, možemo reći da je naš fra Filip čovjek iz naroda za narod, a to smo u ovih deset godina osjetili i doživjeli svi mi koji ga poznajemo. Posebno mu je uvijek na srcu bila ona duhovna strana čovjeka,

odanost Bogu i svakom bratu čovjeku. Bio nam je duhovna i moralna potpora. Uvijek je imao vremena za sve naše probleme, učeći nas kako imati vjeru u Boga u svim životnim okolnostima.

Ovom prigodom zahvaljujemo  mu za sve dobro koje je za naš grad i nas vjernike kroz proteklih deset godina učinio i želimo mu Božji blagoslov u novoj službi u Sinju s nadom da će ga narod cetinske krajine prihvatiti otvorena srca i duše jer fra Filip to i zaslužuje.

Fra Filipe, želimo Vam obilje zadovoljstva u novoj službi u koju odlazite, ali se nadamo da  nećete zaboraviti ni nas  jer  Omiš nije daleko. Nadamo se da ćete Omiš imati u lijepim sjećanjima, a ako je i bilo nečega lošega, nadamo se da ćete nam to oprostiti i da ćete sve što je bilo loše zaboraviti.

Uvijek ćete nam biti dragi gost.

U znak sjećanja na godine provedene u Omišu  darujemo Vam sliku  prepoznatljivog motiva našega grada i nadamo se kako će ona krasiti vaš novi životni prostor i kako ćete se svakoga dana pri pogledu na nju sjetiti svih nas.

Još jedanput Vam iskreno hvala na svemu i blagoslovljeno vam u Sinju!  Neka Vam Vaš novi početak bude radostan, kao što je radosno bilo i naše druženje s Vama!


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas199
Ovaj mjesecOvaj mjesec42272
UkupnoUkupno5489818

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 70 

Administrator

franodoljanin@gmail.com