Split: Proslavljena 50. obljetnica svećeništva

U zajedništvu sa trojicom svećenika jubilaraca provincijal fra Joško Kodžoman predslavio je u četvrtak, 14. srpnja 2016., u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu euharistijsko slavlje povodom 50. obljetnice svećeničkog ređenja. Jubilej 50. obljetnice svećeničkog ređenja pod motom „Milošću sam Božjom ono što jesam“ (1Kor 15,10) ove godine proslavili su fra Berislav Nikić, fra Vinko Prlić i fra Pavao Vučković koje je mons. Frane Franić, nadbiskup i metropolita splitsko-makarski, zaredio za svećenike 14. srpnja 1966. u Makarskoj.

U koncelebraciji, osim slavljenika, sudjelovalo je još 12 svećenika-franjevaca, a na slavlju su bili također i članovi obitelji zlatomisnika. Pjevanje je predvodio Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo fra Stipice Grgata, a za orguljama je svirala s. Zorislava Radić. Slavlju su se kasnije pridružili i drugi franjevci.


„Svečanom pjesmom 'Hvali Gospodina' Zbor Gospe od Zdravlja uveo nas večeras u ovu svečanost proslave 50. obljetnice svećeničkog ređenja koju slave fra Berislav Nikić, fra Pavao Vučković i fra Vinko Prlić“, rekao je na početku gvardijan samostana Gospe od Zdravlja fra Jakov Begonja, i izrazio čast što zlatomisnici slave ovaj veliki jubilej pod okriljem Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrom.

„U ime braće svećenika i svih vas vjernika čestitam zlatomisnicima njihov veliki jubilej, jubilej služenja Crkvi, Franjevačkom redu i Provinciji“, rekao je o. Provincijal uvodeći u slavlje te nastavio kako je ovo zahvalno slavlje za sve njihove životne trenutke kao i za tragove koji su ostavili u svom životu na različitim poljima rada.

„Večeras smo, u predvečerje blagdana Presvetog Otkupitelja – zaštitnika Provincije, okupljeni kako bismo izrekli i otpjevali pjesmu radosti i zahvalnosti Bogu, za živote i tolika desetljeća vjernog služenja trojice naših fratara“, rekao je o. Provincijal, i zatim nastavio kako su „naši zlatomisnici pet desetljeća svoga života posvetili Bogu, Crkvi, Franjevačkom redu… U vremenu u kojem čovjek sve češće pokazuje znakove svoje ljudske nestalnosti i nesposobnosti da se odupre sebičnim zahtjevima svoje ljudske prirode, obilježavanje pol stoljetne vjernosti i ustrajnosti na životnom putu, vrijedno je svakog divljenja. Bez obzira u kojem svojstvu čovjek  slavio i zahvaljivao za godine i desetljeća vjernosti i ustrajnosti u svom životu, kao svećenik, kao supružnik, kao odan prijatelj, radnik, stvaratelj, pisac, graditelj, liječnik, glazbenik… u svim slučajevima, čovjek svjesno naglašava pozitivnu stranu života, koji nije samo radost i veselje, a sve one grublje i negativnije  vidove osobne i zajedničke povijesti želi gurnuti u drugi plan i umanjiti im značenje u sveukupnom vrednovanju svoga života i postojanja. Zahvalnost je, doista, jedna od temeljenih odlika ljudskosti. Nitko ne može biti zahvalan samom sebi, zahvalnost je uvijek u relaciji prema drugom biću, bilo Bogu, bilo čovjeku, reče sveti Toma Akvinski. Stoga smo se i mi kao zajednica okupili kako bismo, u zajedništvu s našim zlatomisnicima, zahvalili Bogu, na daru njihovog dugovječnog života i vjernog vršenja svećeničke i redovničke službe“.

U nastavku propovijedi o. Provincijal je istakao da „iako su naši zlatomisnici ređeni davne 1966. godine u Makarskoj, ipak su za mjesto zajedničkog obilježavanja svog zlatnog svećeničkog jubileja izabrali crkvu i samostan Gospe od Zdravlja. S razlogom, jer ovo je posebno mjesto u našoj Provinciji, ne samo jer je tu sjedište Uprave Provincije, već više zbog sveukupnog značenja i djelovanja franjevaca u ovom gradu, na pastoralnom, duhovnom, kulturnom i humanitarno-karitativnom polju. Na svim tim područjima ljudske djelatnosti iskazali su se i naši večerašnji slavljenici. Daleko od svakog pokušaja pojedinačnog nabrajanja svega što su naši zlatomisnici postigli kroz desetljeća svoje svećeničke i redovničke službe, što bi mi u ovom trenutku bilo i nemoguće, vrijedno se je, ipak, letimično osvrnuti na najvažnija njihova postignuća“. Potom je o. Provincijal naglasio njihove muke i napore koje su podnijeli nastojeći podignuti materijalne objekte ali i posvećujući svoje živote narodu Božjem kojemu su nastojali biti izvor snage i trajni podsjetnik Božje nazočnosti na zemlji slaveći svete sakramente. Slavljenici su ulagali svoj trud „u poučavanju naroda Božjeg u vjeri katoličkoj, u širenju i vrednovanju kršćanske kulture, boljem upoznavanju vlastite vjerske i nacionalne baštine“. Potom je o. Provincijal naglasio njihov humanitarni rad čemu daju svjedočanstva i mnogih vjernika.

„Vi ste, dragi slavljenici, upoznavši ljubav već od svojih roditelja, prigrlili one pozitivne vrijednosti koje su vas nosile kroz život, i omogućile vam da ostanete do kraja postojani u drami vjernosti Bogu i čovjeku“, rekao je o. Provincijal i nadodao kako je ovo „velik dan, ne samo za našu braću slavljenike, već i za čitavu našu Provinciju, koju su naši slavljenici,  zadužili svojim marljivim i vjernim radom u Domovini i inozemstvu, gdje su već, voljom provincijskih Uprava i nedokučivom providnošću Božjom dospijevali“. (…) pri završetku propovijedi o. Provincijal je naglasio kako se „zbog tih silnih djela ljubavi i milosrđa želi u ovom trenutku kroz molitvu i s osjećajem najdublje zahvalnosti sjetiti svih vaših preminulih roditelja, koji su vas donijeli na svijet i koji su vas odgojili u kršćanskoj vjeri i s rodoljubnim osjećajima. Neka im uskrsli Krist bude utjeha i nagrada“.

O. Provincijal je zahvalio slavljenicima jer su svima omogućili da budu  dionici njihovog slavlja, njihove radosti i ponosa, te nastavio kako „svoj svećenički  jubilej na ovom mjestu, ne slavite samo iz običaja, već sa sviješću, potrebom i sigurnim znanjem, da bez milosti Božje, koju vam je isprosila majka Marija, vaš svećeničko-redovnički život ne bi bio ni upola tako sretan, ispunjen i plodan. Svima, koji su vam svojim savjetima i primjerima,  pomogli da u kušnjama života ne klonete duhom, još jednom veliko hvala. Po vama su obogatili Provinciju, ojačali Crkvu i zadužili Narod“. O. Provincijal je spomenuo i njihovoga preminulog kolegu fra Anđelka Validžića. O. Provincijal je na kraju propovijedi zaželio da „ovaj dan i proslava bude poticaj i nadahnuće i svoj našoj mladoj braći da svoj život predaju u Njegove ruke“ i završio molitvom „otvori nam, Gospodine, svima oči pameti, srca i duše, da Ti u ovom svečanom trenutku svi možemo pravo zahvaljivati i da neustrašivo idemo putem obraćenja i milosti Božje“.

 

Nakon popričesne molitve gvardijan fra Jakov Begonja pročitao je čestitku koju je ovom prigodom uputio mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. O. Nadbiskup je napisao:

„Poštovani zlatomisnici

Fra Berislav Nikić

Fra Vinko Prlić

Fra Pavao Vučković

Dragi oci franjevci, zlatomisnici!

U izvanrednoj Godini jubileja milosrđa Božjega slavite svoj zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, vjernih poslužitelja Božjeg milosrđa, vjernosti Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu.

Na vaše redovničko i svećeničko djelovanje s pravom može biti ponosna naša Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Splitsko-makarska nadbiskupija i tolike druge sredine u kojima ste, u svježini karizme svetog oca Franje, svjedočili Radosnu vijest spasenja. Velikim dijelom vaš zlatni svećenički jubilej bio je zahvaćen teškim vremenima bezbožnog komunizma. Ali zahvaljujući milosti Božjoj i čvrstoj vjeri naroda Božjega, ostali ste Kristovi i Franjini. Puk Božji među kojim, i za kojega ste živjeli, u vama je prepoznavao vjerne svjedoke Krista raspetoga i uskrsloga.

Dragi jubilarci, dobar dio svoga zlatnog jubileja darovali ste svojoj Crkvi u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U ime pokojnih nadbiskupa Frane, koji vas je zaredio, nadbiskupa Ante i u svoje osobno ime, čestitam i zahvaljujem na zauzetom i predanom radu na slavu Boga, dobrobit Crkve i domovine Hrvatske.

Poštovani fra Berislave, fra Vinko i fra Pavle, neka milosrdni i veliki Svećenik nagradi vašu vjernost, blagoslovi i prati sve dane vašega života, te uz nove zemaljske jubileje On vam bude životna nagrada konačnog jubileja punine života!

Na mnogaja ljeta!

Sretno i blagoslovljeno,

+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

 


 

Fra Andrija Nikić, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, obratio se slavljenicima i sudionicima ovim riječima:

„Mnogopoštovani o. Provincijale!

Dragi zlatomisnici!

Poštovano braćo i rodbino!

Dobro došli na zlatomisničko slavlje naših svečara: fra Berislava Nikića, fra Vinka Prlića i fra Pavla Vučkovića.

Otac provincijal je u svojoj propovjedi lijepo predstavio naše sretne zlatomisnike. Hvala mu na toplim riječima! Dirnut rečenim, kao mlađi rođak fra Berislava Nikića, imam i ja želju prigodnom govoru dodati nekoliko posebnosti iz njegova života. Rođen je 1959. u Ružićima. Još kao dječak saznao je za ubojstvo župnika fra Zdenka Zupca. velikog broja naših fratara, 130 župljana te preko 17 000 katolika iz cijele Hercegovine. Doživio je zatvaranje ružićkog župnička fra Čede Škrobe, drastične presude devedeset dvojici preživjelih hercegovačkih franjevaca i uglednih katolika. Stasanje u komunističkom društvu koje je uime bratstva i jedinstva socijalizma, tolerancije i slobode, ubijalo hrvatske uglednike, bacalo u jame i tjeralo strah u kosti svakom neistomišljeniku.

I te nevine žrtve zalijevale su sjeme njegova poziva Božjem miru i pravdi, poziva ispravnog služenja Bogu i čovjeku, svećeničkog poziva. Sjeme je proklijalo, raslo i u fra Berislavovoj duši izraslo u jako i nepokolebljivo stablo staro pedeset godina. Pedeset godina Berislavova misništva evo je danas okrunjeno i krunom Božje slave.

Jedna latinska izreka kaže: Preko trnja do zvijezda. Da, danas se valja sjetiti fra Berislava trnja. Kao mladi svećenik je na Čvrljevu iskusio susret s komunističkim kazamatom i lažnim optužbama. Nevin, kao i mnogi fratri i katolici, sljedbenici Isusa Krista, ubrojen je medu zločince. Progon, uhićenje, ispiranje mozga, duševnu i tjelesnu patnju fra Berislav je prihvatio kao trofej koji ga prati i potiče na život drag Bogu i čovjeku.

Težnja za dostojanstvom svakog čovjeka, kao i san o mogućnosti stvaranja slobodne Republike Hrvatske, učinili su da se potpuno preda radu za njezinu slobodu i priznanje. Za svoga gotovo tridesetogodišnjega pastoralnog djelovanja u Njemačkoj, uz kratki predah, učinio je puno dobra kako hrvatskim braniteljima i pučanstvu u Lijepoj našoj, tako i vjernicima u Njemačkoj. Naš zlatomisnik fra Berislav. svojom je svećeničkom i samaritanskom službom bio i ostao sluga Kristov katoličkom puku u Hrvatskoj i u Njemačkoj.

Ne treba zaboraviti ni na drugu dvojicu slavljenika. Valja nam zapamtiti kako su još prije 50 godina, samim svojim svećeničkim ređenjem fra Berislav Nikić, fra Vinko Prlić i fra Pavao Vučković, naoružani Božjom milošću, pobijedili komunistički sustav i napade na Katoličku crkvu.

Hvala i čestitke fra Berislavu, fra Vinku i fra Pavlu za sve što su učinili za Katoličku crvku, franjevački red i hrvatski narod. Trebalo je doživjeli dob zlatnoga misnika. Trebalo je izdržati u kušnjama i ostali vjeran Bogu, narodu i sebi.

Hvala ti, fra Berislave, što si bio milosrdni Samaritanac na cestama kojima su prolazile ranjene duše. Hvala ti što si bio milostivi Samaritanac svim Hrvatima u tuđini u borbi za kruh svagdašnji. Hvala Ti, rođače, što si bio Samaritanac u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu i Hrvatskim katoličkima misijama u Njemačkoj. Spašavajući druge nisi izgubio samog sebe, nisi ležao na putu. Ostao si postojan, uporan i milosrdan. Danas, kad započinješ svoje zlatomisničke dane, Isus ti ne prestaje govoriti: Fra Berislave, Idi, ali i dalje čini tako". Dragi fra Berislave,

Ti nam vijek živi i radostan ostani

Dijamantni misu i k narodu poslani.

Bog nam te poživio.“

 

Zlatomisnicima je čestitku uputio i Anđelko Mijatović ovim riječima:

„Zlatomisnicima fra Vinku Prliću, fra Pavlu Vučkoviću i fra Berislavu Nikiću: služili ste Bogu i Crkvi. Na ponos ste Redu, rodu i narodu za koje ste se žrtvovali“.

Uoči blagoslova, provincijal fra Joško Kodžoman udijelio je zlatomisnicima zahvalnicu prigodom 50. obljetnice svećeničkog ređenja za „predani rad u franjevačkom bratstvu i svećeničkoj službi“.

Slavlje je završilo zajedničkim fotografiranjem i domjenkom u samostanskoj dvorani.

Fotografije

 

 

Spjevao i uz gusle otpjevao fra Stipica Grgat

u prigodi Zlatne mise fra Berislava Nikića,

fra Vinka Prlića i fra Pavla Vučkovića

Split, 14. 7. 2016.

NA ILJEDU I DEVETSTOTINE,

A TRIDESET DEVETE GODINE,

POSRID MISTA DIČNOGA RUŽIĆA,

SLAVNOG RODA PLEMENA NIKIĆA.


OTAC PAVA, A I MAJKA SLAVKA

DAŠE NA SVIT SVOGA SINA BRANKA,

NA TO IME LIPOGA KRSTIŠE,

RADOST OCA I MATERE BIŠE.


RASTE DJEČAK, NIŠTA GA NE MUČI,

DOBAR NAUK S OCEM, MAJKOMUČI,

IZ DOTRINE SVAKU KRIPOST PIJE,

U POŠTENJU, TU MU RAVNA NIJE.


POSLUŠAJTE VELIKIH ČUDESA,

ŠTO ĆE SADA PASTI IZ NEBESA:

SVETO ZVANJE U MALOM SE RODI,

U SAMOSTAN NJEGA OTAC VODI.


NEĆE BRANKO ČUVAT STARE KULE,

VEĆ ON ŽELIU FRATARSKE SKULE.

MALO VRIME POSTOJALO BIŠE,

RODITELJI S NJIM SE RAZDILIŠE.


HERCEGOVAC OD RANIH GODINA

POĐE U SINJ, OVO JE ISTINA,

HOĆE SLIDIT ŽIVOT SVETOG FRANE

S REDOVNICIM SRID CETINE RAVNE.


PRVE ŠKOLE DOBRO ZAVRŠIO,

NA VISOVAC TER SE ZAPUTIO,

ON OD BRANKA FRA BERISLAV POSTA,

I TU POBRE GODINICU OSTA.


U MAKARSKOJ ŽIVOT NASTAVIO

I TU SE JE LIPO UPUTIO,

DOBRO UČI, A I DOBRO SLUŠA,

ZANOSA MU PUNA MLADA DUŠA.


KAD JE SVE TO MAJKA MU VIDILA

RONEĆ SUZEVAKOGOVORILA:

„AKO TI JE TEŠKO, MILI SINE,

POĐI KUĆI PUT HERCEGOVINE.“


ALI ĆAĆA NA NOGE SE SKOČI

PA NA ŽENU ISKOLAČI OČI:

„ŠUTI, ŽENO, NEKA MALI IĐE

SLUŽIT BOGU I BLIŽNJEMU, VIĐE“!


ZAREDI SE BERE SVEĆENIKOM

SVOJOJ KUĆI PONOSOM I DIKOM;

UPRAVA GA U ČVRLJEVO DADE,

TU PROVEDE GODINICE MLADE.


ZATIM ODE U NJEMAČKU POBRE

I TU STEČE SVE NAVIKE DOBRE;

OD MÜNCHENA PA DO WUPPERTALA

I OD KÖLNA SVE DO RÜSSELSHEIMA.


SVUGDI TRČI EVANĐELJE NOSI

I SVAKOMU VRIMENU PRKOSI;

HARAN FRATAR NA BOŽIJOJ NJIVI,

SVAK GA HVALI I SVAK MU SE DIVI.


VATA VEZE KOD UGLEDNIH LJUDI,

PRIJATELJA IMA BERE SVUGDI,

OD HÖFFNERA SLAVNOG KARDINALA,

DO LEHMANNA I KOHLA KANCELARA.


SVAK M'OTVARA I SRCE I VRATA,

SIROTINJI VRIDI BERE ZLATA;

PIŠE KNJIGE, PODIŽE VRTIĆE,

EVO, BRALE, SVAKE DOBRE SRIĆE.


I STARAČKE DOMOVE ON GRADI,

ZA BLIŽNJEGA NEUMORNO RADI;

SVAKOME JE DOBRO UČINIO,

BLAGOSLOV MU SAV OD BOGA BIO.


DANAS S NJIME U BIJELU GRADU

LIPO SLAVE SVOJU MISU MLADU,

DVA JUNAKA, DVA ORLA KRSTAŠA,

VINKO I PAVA, LIPA DIKA NAŠA.


JEDAN DOĐE S PLEMENA PRLIĆA,

A DRUGI JE SLAVNIH VUČKOVIĆA.

OBOJICA HRABRO VOJEVALI

SVE ZA CRKVU I PROVINCIJU DALI.


KAMO IH JE ZAJEDNICA SLALA:

U GRADOVE, A I MISTA MALA,

GRADILI SU CRKVE I OLTARE,

ČUVAJUĆI TAKO NAŠE STARE.


NE ŽALEĆI NI ZNOJA NI TRUDA,

NE PLAŠEĆ SE NI LJUDSKOGA SUDA,

POŠTENO SU U SVOM ZVANJU STALI,

ZA BOGA SU SRCEM IZGARALI.


SVOJ TROJICI I SLAVA I DIKA,

ZA SVE DANE ŽIVOTNOGA VIKA.

DAJ IM, BOŽE, JOŠ OVAKI SLAVLJA,

LIPI DANA I SRIĆE I ZDRAVLJA.



Kratki životopisi

Fra Berislav Nikić rođen je 12. studenoga 1939. u Ružiću (Grude). U Sinju je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju (1956. – 1962.), a u Makarskoj je studirao na Franjevačkoj visokoj bogosloviji (1962. – 1968.). U novicijat je stupio 24. kolovoza 1958. na Visovcu, a svečane zavjete je položio 8. prosinca 1964. godine. Za svećenika je zaređen 14. srpnja 1966. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je 31. srpnja 1966. u Ružićima (Hercegovina).

Pastoralnu službu vršio je slijedećim župama i misijama: župni vikar u Drnišu (1967. – 1970.), župnik u Kadinoj Glavici (1969. – 1970.), župnik u Čvrljevu (1970. – 1972.), dušobrižnik u Münchenu (1972. – 1973.), voditelj misije Traurent (1973. – 1975.), voditelj misije Wuppertal (1975. – 1982.), voditelj misije Bonn (1982. – 1991.), gvardijan i župnik u Zaostrogu (1991. – 1994.), župnik u župi Bast-Baška Voda (1994. – 2000.), voditelj misije Rüsselsheim (2000. – 2013.). Kratko vrijeme bio je u samostanu St. Gabriel u Münchenu, a zatim je od 2014. u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.

Fra Vinko Prlić rođen je 22. srpnja 1940. u Sovićima (Gorica). U Sinju i Zagrebu pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju (1955. – 1960.), a u Makarskoj je studirao na Franjevačkoj visokoj bogosloviji (1962. – 1967.). U novicijat je stupio 7. srpnja 1957. na Visovcu, a svečane zavjete je položio 8. prosinca 1963. godine. Za svećenika je zaređen 14. srpnja 1966. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je 24. srpnja 1966. u Gorici (Hercegovina).

Službe u Provinciji: župni vikar u Metkoviću (1967. – 1973.), prefekt u Sinju (1973. – 1977.), župnik u župi Miljevci (1977. – 1982.), župnik u Prološcu (1982. – 1991.), gvardijan, župnik i dekan u Imotskom (1991. – 1997.), župnik u Zmijavcima (1997. – 2006.), privremeni upravitelj župe Runovići (2005.). Sada vrši službu župnika u Staševici od 2006. i službu dekana od 2015. godine.

Fra Pavao Vučković rođen je 21. kolovoza 1940. u Maljkovu (Potravlje). U Makarskoj, Sinju i Zagrebu pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju (1951. – 1960.), a u Makarskoj je studirao na Franjevačkoj visokoj bogosloviji (1962. – 1967.). U novicijat je stupio 7. srpnja 1957. na Visovcu, a svečane zavjete je položio 8. prosinca 1963. godine. Za svećenika je zaređen 14. srpnja 1966. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je 24. srpnja 1966. u Maljkovu.

Službe u Provinciji: župni vikar u Drnišu (1967. – 1969.), župnik u Kadinoj Glavici (1969.), podmagistar bogoslova u Sinju (1969. – 1970.), tajnik i vozač o. Provincijala (1970. – 1971.), župnik u Brštanovu (1971. – 1973.), župnik u Vrlici (1973. – 1976.), definitor i ekonom Provincije (1976. – 1979.), župnik u Otoku (1979. – 1988.), gvardijan u Zagrebu (1988. – 1997.), župnik u Zagrebu (1988. – 1991.), župni vikar u Zagrebu (1991. – 1997.), župni vikar u Kninu (1997. – 1999.), župnik u Vrpolju (1999. – 2003.), gvardijan i župni vikar u Imotskom (2003. – 2006.), župnik i samostanski vikar u Splitu (2006. – 2009.), župni vikar u Sinju (2010. – 2016.). Sada vrši službu ispovjednika u samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske.


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1964
Ovaj mjesecOvaj mjesec77875
UkupnoUkupno4911596

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 142 

Administrator

franodoljanin@gmail.com