Proslava sv. Ante u Kninu

Zvuci zvona u rano jutro 13. lipnja 2016. najavili su svetkovinu sv. Ante Padovanskog, koja je Dan Samostana i Župe, kao i Dan Grada Knina. Vjernici su već od 6 sati ispunili samostansku crkvu Sv. Ante, gdje je fra Ivan Lukač predsjedao euharistijskim slavljem. U 7 i 8 sati euharistijskim slavljima predsjedali su fra Petar Pletikosa (župnik Promine) i  fra Ante Čavka (župnik Vrpolja).


Zvonjava s kninskog zvonika označila je početak procesije s kipom sv. Ante ulicama Grada, a nakon toga je fra Marko Duran, gvardijan i župnik, pokadio kip i započeo litanije Svih svetih. Kip su iz crkve iznijeli vatrogasci, a u nošenju su se još izmjenjivali vojnici, učitelji, policajci i članice HKD "Napredak". U procesiji je sudjelovalo oko 500 ljudi, zajedno s predstavnicima gradske i županijske vlasti te predstavnicima javnih ustanova.

Po dolasku procesije u crkvu Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, kip sv. Ante postavljen je u crkvu i započelo je euharistijsko slavlje, kojim je predsjedao mons. Ante Ivas, administrator Šibenske biskupije. Hrvatski radio Knin uživo je prenosio svetu misu. Zahvalu ocu biskupu uputili su fra Marko, gđa. Josipa Rimac, zastupnica u Hrvatskom saboru, i gosp. Nikola Blažević, zamjenik koji obnaša dužnost gradonačelnika. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je primanje u samostanu i svečani ručak za uzvanike.

Propovijed biskupa Ante Ivasa

„O jeziče blagoslovljeni koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio.., moli za nas!“

Kad hodočastimo na grob svetoga Ante koji se nalazi u veličanstvenoj bazilici sv. Ante u gradu Padovi u Italiji, čuvari i vodiči će vam s najvećim poštovanjem pokazati kako se iza glavnog oltara nalazi najdragocjenija relikvija tj. zemaljski ostatak tijela Svetoga Ante koga u tom gradu nazivaju jednostavno „IL Santo“tj. Svetac. Tamo se, u zlatnoj posudi – pokaznici čuva jezik svetoga Ante, koji je  i poslije njegove smrti, do dana današnjega ostao neraspadnut, „gotovo živ svečev jezik“… I svatko se pred tom relikvijom, pred tim čudom, zaustavi sa dubokim poštovanjem. I ne možeš nego povjerovati da je Bog htio da taj jezik, koji je cijeloga svoga života Boga hvalio i slavio. Koji je govorio Božjim jezikom ljubavi, dobrote, milosrđa…, koji je govorio Evanđeoskim Isusovim jezikom.., jezikom mudrosti, kako smo čuli u prvom sv. Čitanju danas,  koju je „zavolio više nego žezla i prijestolja, više nego dragulje i sve zlato i srebro.., više od zdravlja i ljepote.., jer njezin sjaj bez prestanka svijetli…“

Ne znam, draga braćo i sestre što bi na ovaj svoj blagdan sv. Ante poželio da od čudesnog Božjeg bogatstva, kojim je On bio obdaren i čime je bio ispunjen njegov život,  nama danas udijeli i podari Bog, po njegovom zagovoru… Da nas danas Bog, po njegovom zagovoru obogati i ispuni naš život da možemo zajedno sa njim Boga hvaliti i slaviti. Da se doma svojim kućama, svojim obiteljima, svojoj djeci i svom svakodnevnom životu vratimo… Svatko od nas ima zasigurno svoje potrebe i želje i molitve s kojima smo pred svetoga Antu došli da ih on, kao veliki Božji ugodnik ponese pred lice i srce Božje. Da nas Bog po njegovom zagovoru usliša i mir nam svoj i dobro svoje podari…

Čini mi se ipak da bi danas, u ovom našem vremenu u kojemu su se  ni izmiješali ljudski jezici.., gotovo kao u vrijeme izgradnje Biblijskog Babilona, kad su se ispremiješali ljudski jezici tako strašno da više nisu mogli graditi ni kulu ni grad do neba,kako su govorili.., jer se nitko s nikom više nije moga razumjeti ni sporazumjeti… Kula se srušila.., ljudi se razišli… Sveta Knjiga nam veli da je  „svetogrdna ljudska oholost da gradi svoj grad bez Boga i njegovih zakona, bila uzrokom pomutnje jezika, nerazumijevanja među ljudima i narodima, pa onda uzrok svađa, mržnja, sve do strašnih ratova i ruševina.., materijalnih.., ali još više do duhovnih ruševina, koji kao da se sve i danas sve više gomilaju, posvuda.

Slušajući danas kako se govori, kakvim se jezikom sve više govori.., kakav nam se jezik, riječnik i govor nameće posvuda.., ne samo na ulici.., nego u novinama, u medijima.., u društvu.., kakav se govor upotrebljava u politici.., u Hrvatskom Saboru..., sve do jezika kojim se govori u obiteljima, pa i pokušajima da se nametne u školama… Svim se sredstvima i propagandom želi pomutiti najtemeljnije riječi Božje: Čovjek više nije stvorenje Božje, zato i nema više temeljnu vrijednost i dostojanstvo: možeš ga ubiti već u krilu majčinu.., ubiti ga ako smeta interesima kapitala ili je nekoristan i star. Obitelj više nije obitelj, nego bračno partnerstvo (može i između samih muškaraca i žena) Kažu, ne rađamo se kao muško i žensko, nego je to stvar slobodnog odabira… jer svatko možeš biti i jedno i drugo, bez obzira kako te Bog preko roditelja stvorio i rodio… Sloboda više nije univerzalna vrijednost jer je Božji dar,  nego ovisi o volji i sile moćnika svijeta… (trebaju mi tvoji izvori nafte.., tvoje vode… Nećeš li milom onda ćeš silom…, pa onda bombe, avioni, tisuće mrtvih, izbjeglica, krize na sve strane....) A Ljubav više nije temeljni zakon života, nego sebično zadovoljavanje pohote ljudske… Temeljni zakon je interes, dobit, moć, sila, vlast… Služenje, žrtva, križ.., obitelj, domovina.., Bog? To su istrošene riječi zatucanih vjernika, katolika.., nazadnjaka, nacionalista.., Crkve… Kao da se obistinjuju riječi svetoga apostola Jakova, koje smo danas slušali u svetom čitanju: „jezik je kao vatra, svijet nepravda, jezik kalja cijelo tijelo, te zapaljen od pakla zapaljuje kotač života. Sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dadu se ukrotiti, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti… Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se braćo moja tako događati… Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska…

A Bog kaže da „na početku svega bijaše Riječ i da Riječ bijaše Bog… Najveće Evanđelje, radosna vijest koja je odjeknula ovom našom zemljom i još uvijek odjekuje, bila je: „I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.“ Bog je u Isusu Kristu ljudskim jezikom govorio Božju riječ. A Božje Riječ je da smo Božja stvorenje, još više da smo na njegovu sliku stvoreni, njegovim darovima obdareni. Da svaki ljudski život ima nepovredivo dostojanstvo koje nitko ne smije povrijediti, mijenjati Božja pravila ljudskoga života po svojoj volji, nasuprot Božjim zakonima koje je on s Očinskom (majčinskom) ljubavlju usadio u svako ljudsko biće… I da sve ljudske nevolje i nesreće i svi ljudski nesporazumi, nerazumijevanja i neredi svake vrste nastaju onda kad se pomuti ili odbaci ili pogazi Božja riječ među ljudima… Tada se pomute jezici, pa nastaju zli jezici o kojima govori sv. Jakov… S kojima se susrećemo svakoga dana.

Eto zato vjerujem da nam je danas potrebno moliti sv. Antu za ono u čemu je on bio nenadmašan, čudesan, Bogom obdaren sposobnošću da može govoriti Božjim jezikom… To je jezik kojim je govorio Isus: „svi su se divili njegovim riječima koje su izlazile iz njegovih usta“.., i svi su njegov jezik razumjeli, jer je to bio jezik koji je opraštao: „Oprošteni su ti grijesi tvoji.“ Riječi koji su podizali bolesne, tješili žalosne, smirivali vjetrove i oluje…

Mali Ferdinand je taj Božji jezik učio već u svojoj obiteljskoj kući, od svojih dobrih kršćanskih roditelja… Tim je jezikom učio govoriti u svojoj župnoj crkvi, slušajući pažljivo Božju riječ… Toliko ju je zavolio da je kao mlad čovjek zaželio naviještati RB i među nevjernicima… Za rana je osjetio poslanje koje je Isus rekao svojim apostolima: Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svim narodima…“ Bio je spreman postati mučenik za Riječ Božju… Sav se posvetio Božjoj riječi, kao svećenik i kao redovnik… Postat će glasoviti propovjednik po selima i gradovima… Postao je i učitelj mladih svećenika i redovnika… Toliko je bio uporan u govorenju jezikom Božjim, da je, došavši u jedan grad gdje nisu htjeli slušati Riječ Božju koju je propovijedao, izišao na obalu  mora i počeo govoriti ribama… Povijest je zabilježila čudesan događaj da su se ribe okupile oko njega, podizali svoje glave, kao da slušaju i razumiju jezik kojim je govorio Svetac…

Molimo sv. Antu da nama današnjim kršćanima otvori dušu za RB koja nam se svake nedjelje naviješta u Sv. Euhaistiji, na nedjeljnim svetim Misama. Da nam riječ Božja bude svjetlo, i putokaz… da u njoj nalazimo život i snagu za život.., da nam okrijepi ljubav prema Bogu i bližnjemu, prema obitelji, djeci, mladima.., prema domovini narodu… Jer Riječ Božja je kao sjeme koje rađa rodom, ako su naše duše, naši životi, ne kamenito i trnjem zaraslo, nego plodno tlo…

Večernje euharistijsko slavlje

Večernje euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Ante Padovanskog, 13. lipnja 2016., okupilo je u crkvi GVHKZ-a mnoštvo vjernika Knina. Slavljem je predsjedao pater Ike Mandurić, a koncelebrirao je fra Marko Duran i fra Ivan Šimunac. Liturgijsko pjevanje animirao je VIS David. Kip svetog Ante bio je izložen za mnoge štovatelje, koji su željeli u osobnoj i zajedničkoj molitvi isprositi milosti po svečevu zagovoru.
Nakon euharistijskog slavlja, fra Marko je izmolio blagoslovnu molitvu nad djecom i sve nazočne poškropio blagoslovljenom vodom.
Još jednom svim Kninjankama i Kninjanima te dragim prijateljima čestitamo Dan Samostana i Župe, kao i dan Grada. Bog blagoslovio Knin!

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1409
Ovaj mjesecOvaj mjesec55051
UkupnoUkupno5283262

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 82 

Administrator

franodoljanin@gmail.com