Presveto Srce Isusovo

Izgubljena ovca

(Lk 15,3-7)


Pokušajmo plastično predočiti kako se je izgubila ovca. Najednom je okrenulo nevrijeme. Svjedoci smo u zadnje vrijeme kako nas to nevrijeme iznenađuje: poplave, pustoš, stradavaju ljudski životi. Jutros pročitah naslov u jednome Portalu: Kataklizmični izvještaj UN-a o klimi `Stovehenge će nestati, Venecija potopiti i New York također`. Gromovi, munje i ovce se razbježaše. Jedna za drugom obezglavljeno trče, a pastir ih pokušava usmjeriti prema štali, da ih zaštiti. Jedna ovca trči, zasljepljena od straha, gubi se u klancu, i ne nalazi izlaza. Ostaje u šikarju. Noć je. U daljini zavijaju vukovi. Ovca je u smrtnom strahu.

"Izgubljenih ovaca" ima puno u našemu društvu. To nisu samo oni – kako ih se često tumači paralelom o "izgubljenom sinu" -, koji bježe vlastitom krivnjom i namjerom. Ne, svaki, koji se osjeća osamljen i napušten, može se prepoznati u slici "izgubljene ovce":

- Budući da je sudbina udarila poput munje i grmljavine, i sada je netko razočaran od života, bez hrabrosti, bez povjerenja, bez prijatelja.

- Budući da je netko učinio glupost i još uvijek nosi posljedice i osjeća se odbačen i osuđen od sviju.

- Budući da je netko potisnut na rub, možda radi neke zapreke ili svoga nazora, ili je došao iz tuđine i ovdje se nije mogao udomaćiti.

A pastir? "On ostavlja devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom ovcom." Ona jedna njemu je vrijedna muke i rizika, a čitavo stado ostavlja neko vrijeme samo. Tako misli Isus. Svaki pojedinac njemu je vrijedan, tako da ga on osobno traži. Za Boga svatko ima beskonačnu vrijednost. Pojedinac, koji je stvarno spašen od izgubljenosti i smrtne opasnosti, budi u nebu više radosti nego mnoštvo kojemu je još uvijek lijepo  "u štali"!

Svima, koji se na bilo koji način osjećaju kao "izgubljene ovce", treba doviknuti: postoji pastir koji vas traži. Trebate se nadati. Vi niste napušteni od Boga i svijeta – Isus vas traži. Za njega ste svi vrijedni muke. Ima ljudi koji su učili od Isusa i sada u njegovo ime traže "izgubljene ovce".
Ponovno se vraćam plastičnom predočavanju pastira koji ide kroz noć i traži svoju izgubljenu ovcu. Gdje treba početi?  On ide amo i tamo i zove je po imenu.

Sada je red na samoj ovci! Što ona mora činiti da je pastir može naći? Ona mora blejati. Ona mora biti uočljiva, inače je pastir ne nalazi, ili tek nekim slučajem. Još jednom pozivam sve koji se osjećaju kao "izgubljene ovce": Ako čujete da vas pastir zove – ako susretnete nekoga u koga možete imati povjerenje-, učinite se uočljivim! Odvažite se, osloviti ga! Ne može se gledati u čovjekovu nutrinu. Ne može se primjetiti kod svakoga da se osjeća izgubljenim, ako on o tome ne govori…Nije lako moliti za pomoć, pa i tada kad je netko na kraju. To se mora priznati. Potrebno je puno poniznosti. Neke ovce koprcaju se radije same i pokušavaju vlastitom snagom osloboditi se trnovitog šikarja svojih problema. Pritom se još dublje zapletu. Teško im pada zastati, i dopustiti da ih drugi oslobodi, previje im rane i ponese ih kući. Tko rado priznaje svoje slabosti? U odnosu prema ljudima pada im teško, ali i prema Bogu. Dok konačno ne uvidim da trebam otkupitelja i da na kraju kriknem: " Gospodine, spasi me!", moram se primjereno učiti poniznosti.

Odvažimo se priznati, da smo kao "izgubljena ovca" i dopustimo da nam Isus pomogne! Nakon toga slijedi obećanje: oslobođenje iz trnovitog šikarja i put do kuće može još biti mučan i težak, ali je na kraju slavlje. Slavlje za pastira, za ovcu i za stado. Isus proziva tako reći "devedeset devet pravednika": "Radujte se sa mnom!" Treba se radovati i veseliti ako je netko izvučen iz jame, ako je opet obuhvaćen nadom, ako se ponovno nalazi u zajednici.

To je obećanje za sve: ako dopustite da vas Isus nađe, ima razloga za slavlje. Opet ćete doživjeti radost. Steći  ćete novo prijateljstvo, novu zajednicu, nov dom.

Još se nešto događa: ponovno nađene "izgubljene ovce" mogu same postati "dobri pastiri". Često puta oni su najbolji pomoćnici, jer su upoznali bijedu izgubljenosti iz vlastitog iskustva i mogu se uživjeti u situaciju drugih izgubljenih. Oni njih ne susreću "odozgor", nego ih drže sebi "ravnima" i ljudi se osjećaju shvaćenima. Budući da su oni iz iskustva upoznali moć Spasitelja Isusa, oni mogu vjerodostojno posvjedočiti nadu izgubljenima.

Fra Jozo Župić


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1175
Ovaj mjesecOvaj mjesec81980
UkupnoUkupno5080859

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 97 

Administrator

franodoljanin@gmail.com