Sinj: Oproštaj od fra Petra Vučemila

U četvrtak, 10. ožujka 2016. godine u crkvi Gospe Sinjske u Sinju vikar Provincije fra Ante Udovičić u 15.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Petra Vučemila koji je preminuo u KBC Firule u Splitu u ponedjeljak, 7. ožujka 2016., u 69. godini života, 52. redovništva i 43. svećeništva. U koncelebraciji su bili sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Ante Bilokapić, dekan don Stipe Ljubas i 87 svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Petra. Pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi i sjemeništarci, a na orguljama je pratio mo. fra Jure Župić.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.


Fotografije

 

Oproštaj vikara Provincije fra Ante Udovičića

Poštovani o. Gvardijane fra Petre,

cijenjeni kolege svećenici,

braćo i sestre u Kristu!

Fra Petar Vučemilo rodio se u Lučanima, župa Sinj, 15. lipnja 1947., od oca Stjepana i majke Pere r. Batarelo. Osnovnu školu je završio u Lučanima, Sinju i Makarskoj od 1954. do 1962., a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju od 1962. do 1968. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu od 1968.-1974. godine.

U novicijat je stupio 14. srpnja 1964. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 15. srpnja 1965. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1970. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 29. lipnja 1972. u Drnišu, a red prezbiterata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju. Mladu misu proslavio je u župi Sinj 8. srpnja1973. godine.

U Provinciji je vršio slijedeće službe: U župi Vrlika od 1973. do 1974.  vršio je službu župnog vikara. U rodnoj župi Sinj od 1974. do 1975. bio je voditelj radova oko obnove Svetišta. Potom ga Uprava Provincije šalje na službu u Frankfurt gdje je od 1975. do 1979. vršio službu dušobrižnika kao i misiji Esslingen od 1979. do 1982. godine. Nakon toga pastoralno je djelovao na ne njemačkoj župi u Düsseldorfu od 1982. do 1986. godine. Službu voditelja misije vršio je u Ludwigsburgu pd 1986. do 1994., potom u Mainzu od 1994. do 2000. i u Frankfurtu od 2000. do 2006. godine. Službu župnika od 2006. do 2009. vršio je u župi Turjaci, a potom ga Uprava Provincije šalje u Offenbach od 2009. do 2014. gdje je vršio službu voditelja misije. zadnje dane svoga života proveo je ovdje u Sinju.

Sveta Majka Crkva u trenucima kad se oprašta od zemnih ostataka ljubljene djece, prožeta istinskom vjerom, svetkuje Kristovo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća.

To njeno slavljenje Kristova vazmenog otajstva uključuje i želju da svi oni, koji su se po sakramentu krštenja zaodjenuli Kristovim duhom, te na taj način postali sutjelesnici Krista umrlog i uskrišenog, s njime po otajstvu Velikog petka prijeđu u život.

Majčinska molitva u trenucima prijelaza njene ljubljene djece iz ovoga prolaznoga u neprolazno, vremenitoga u vječno uključuje također i žarku želju da njihove duše budu očišćene, kako bi dušom mogli biti primljeni sa svetima i izabranima u Kraljevstvo nebesko, a tijelom da čekaju blaženu nadu - slavni Kristov dolazak i uskrsnuće od mrtvih.

Upravo ta vjera i želja Ljubljene Majke sabrala nas je danas da prikažemo euharistijsku žrtvu Kristova Vazma te poput miomirisa tamjana uzdignemo molitvu za blaženi pokoj brata nam fra Petra.

Neka ovaj trenutak zajedništva, nas udova Zaručnice Kristove, njemu pribavi duhovnu korist, a nama donese snagu vjere, utjehu nade i ljubav prožetu Kristovom nazočnošću. Amen.

 

OPROŠTAJNI GOVORI

Fra Ivan Dotur

Dragi brate u Kristu, kolega i nadasve vrli prijatelju!

Opraštam se danas od tebe u ime nas osmorice tvojih kolega, u ime župljana župe Turjaci gdje si proveo tri nezaboravne godine svoga svećeništva i ostavio neizbrisiv trag, u ime svih koji su te voljeli i cijenili i koje si ti volio. Poseban izraz sućuti tvojoj braći Jozi i Anti i č. s. Stipanki i cijeloj tvojoj rodbini.

Opraštam se danas i ovdje od tebe ni sam ne vjerujući da se dogodilo ono čega smo se u posljednje vrijeme pribojavali.

Teško je zato u ovom trenutku oproštaja biti mudar i pribran te kazati nešto što već nije rečeno, a ne izmamiti suzu u oku i žal u srcu.

Teško mi je, dragi fra Peko, sabrati u par rečenica sve ono lijepo od tebe i s tobom proživljeno. A toga je uistinu bilo mnogo. Od davne 1962., kad smo isti dan sjeli u klupe našega sjemeništa do svećeničkog ređenja ovdje u dvorištu našega samostana. Ovdje si, dragi kolega, pred oltarom Čudotvorne Gospe Sinjske, 8. srpnja 1973. slavio svoju mladu Misu. Odavde si krenuo, propovijedao i približavao Boga ljudima i ljude Bogu. Nju, našu čuvaricu i znak našeg raspoznavanja, nisi nikad zaboravio. U rijetkim trenucima, kad smo znali ostati sami u posljednje vrijeme, makar zdravstveno dobrano načet, znao si mi reći 'Kolega, uza sve to što moramo trpjeti, netko više netko manje, naš život nije opterećen besmislom i beznađem. Ni život, pa ni sama smrt nisu crna točka iza koje sve prestaje i biva bezvrijedno. Stvoreni smo za nešto više i vrjednije. Stvoreni smo za život u Bogu i s Bogom'.

Zato, dragi brate u Kristu, počivaj snom pravednika, u sjeni stoljetne Gospine tvrđave na groblju Sv. Frane u društvu subraće koje si i sam poznavao, s njima živio i ispraćao ih na drugu stranu rijeke života. Bila ti laka ova rodna gruda hrvatske zemlje koju si istinski volio, a tvojoj plemenitoj duši neka je pokoj vječni u Gospodinu.

**************

Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski

Riječi mons. Barišića pročitao je dekan don Stipe Ljubas

Poštovana braćo franjevci!

U spriječenosti da predvodim misu zadušnicu za pokojnog brata fra Petra, izražavam svoju kršćansku i ljudsku sućut vama, braćo franjevci, članovi obitelji Presvetog Otkupitelja, kao i obitelji Vučemilo, časnoj sestri Stjepanki, braći, mnogobrojnoj rodbini, župljanima, prijateljima i poznanicima.

Fra Petar je prerano prešao sve postaje životnog križnog puta te iz korizme prešao u vječnost. Oproštaj s njime usmjerava našu pažnju, molitvu i nadu prema Licu milosrđa Božjega – Kristu spasitelju, raspetom i uskrslom. On, koji nas uvodi u puninu svoga života, čini relativnom dužinu dâna našega zemaljskog življenja. Zahvalni Gospodinu i pokojnom fra Petru za njegovo pastoralno služenje u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, kao i misionarsko djelovanje među braćom i sestrama u inozemstvu, molimo milosrdnog Oca da ga primi u svoj nebeski dom i pridruži svetima i blaženima.

Rado ću se sjetiti pokojnog fra Petra u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!

+ Marin Barišić

Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

**************

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež

Poštovani Vikaru naše Provincje,  braćo svećenici, cijenjene časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci, ožalošćena  rodbino, dragi prijatelji i znanci našega fra Peke.

Svi smo pogođeni, ožalošćeni, pogotovo što je  fra Pekina Smrt došla iznenada. Nismo mogli pratiti iz časa u čas kako se ljudski život gasi da bismo nekako očekivali onaj posljednji čas rastanka s našim fra Pekom. Ali zato upravo možda s još većom unutarnjom potrebom poniremo u Božju Riječ, doživljavamo vjeru, ne samo za ovaj konkretni redovnički, svećenički život oko kojeg smo se ovdje sabrali. Fra Pekin život koji smo u ovoj svetoj Misi postavili na oltar da ga prinesemo Bogu za nebesku liturgiju, to je zapravo  čas kad mislimo i o sebi i o svom smrtnom času, kada mislimo o svima onima koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere u novi i besmrtni život.

Fra Peko je glavninu svoga života ostvario kao redovnik, svećenik. On je slavio euharistiju. On je kršćanski narod u Domovini i inozemstvu hranio Riječju, hranio Kristovim Tijelom, ali u prvom redu tim otajstvom snažio je sebe. S vjerom je iz dana u dan unosio sebe u Kristov život, s njime proživljava sada smrt i uskrsnuće. Vjreujemo da se njegov  život poslije smrti u potpunosti rascvjetao i otvorio licem u lice s milosrdnim Bogom Ocem nebeskim.

U ovom času oproštaja naviru nam mnoge zgode iz njegova života, mnoge slike, mnoga naša zajednička životna iskustva. Ali jedan temeljni dojam i uvid dok mislimo na na njega kao fratra i svećenika je taj da je fra Peko sebe predao Bogu. Na temelju krštenja, po redovničkim zavjetima, na temelju odaziva dara svećeništva. Sebe je ugradio u našu redovničku zajednicu Presvetog Otkupitelja. Zapravo cijeli svoj život ugradio je u crkvenu zajednicu i onako kako je sam shvćao. Onako kako su mu životne okolnosti i unutarnje snage pomagale. Tako je sam sebe darivao, ali nikada stavljajući sebe u prvi plan, nego pretvarajući se u sredstvo, u instrumenat Isusa Krista, njegovo Evanđelje, vjere i nade, uza sve životne brige i poteškoće. U svom svećeničkom poslanju svi mi koji smo ga posebno poznavali  vidjeli smo da je bio uvijek  otvorena srca i raširenih ruku za sve ljude posebno za  povjerene mu vjernike u svojoj svećeničkoj i župničkoj službi.

Posljednjih par godina njegova života bile su ograničene njegove mogućnosti djelovanja i zračenja radi životnog križa bolesti kroz koji je prolazio. I tu je uvijek osjećao neki nutarnji napor da se umiri, da se ne pomiri sa činjenicom nemoći, nego je uvijek iznova tražio, nastojao i pokušavao,  sve do prošlog ponedjeljka kada mu ja na putu prema terapiji uz njegova sinovca Ivicu pozlilo i uz svu medicinsku pomoć na Firulama srce nije izdražalo  nego je prestalo kucati.

Fra Pekin život je bio, obasjan onim što je on bio u svojoj ljudskoj dubini, u svojoj vjeri i u svom predanju Isusu Kristu.

Stoga ovaj današnji oproštaj ovdje s ovom svetom Misom je bio poseban znak naše povezanosti s Bogom, i kao dar za fra Pekin život na kojem mu  našom molitvom zahvaljujemo.

To je naša bratska obveza da ga svojom vjerom prinesemo milosrdnom i dobrom Bogu u molitvi, u vapaju za smirenje. Mi to činimo s vjerom.

Činimo to s pouzdanjem, s nadom da nam se  po Kristu raspetom i Uskrslom, premda se ovozemaljski dom zaista razara, izgrađuje u Bogu novi Dom na nebesima. Ta pukotina odavle prema vječnosti, taj otvor koji nam osvjetljuje Uskrsli Krist Gospodin je dar nama u ovom času  rastanka s našim fra Pekom.

U ovom trenutku u svoje osobno ime i u ime svih fratara našega Samostana izražavam zahvalnost dragom Bogu na daru fra Pekina života što ga je podario našoj redovničkoj zajednici.

Zahvaljujem vikaru naše provincije fra Anti izaslaniku našega provincijala fra Joška Kodžomana koji je u kanonskoj viziti naših fratara u SAD-u, koji nas je sve u homiliji utješio i osnažio na putu vjere u našoj svakidašnjici do konačnog cilja u Bogu.

Zahvaljujem vama drage i ožalošćene obitelji našega fra Peke. Loza je vaša od davnine povezana s našom Provicijom po svećeničkim i redovniškim zvanjima. Lijepo Vas je bilo vidjeti kako ga posjećujete. Svakom Vašem pozivu i dolasku  posebno se radovao. Njegova dobrota i ljubav koju je gaio prema vama i vas prema njemu neka ostaje naša trajna poveznica sa svima Vama.

Na poseban način zahvaljujem medicinskom osoblju Kliničkog bolničkog centra Križine i Firule, odjela za kardiokirurgiju  koji su pokušali sve učinit da fra Peki spase i produže ovozemni život, ali Bog je očito imao svoje planove.

Dok svi skupa zahvaljujemo Gospodinu za njega kao osobu i za njegovo redovničko-svećeničko poslanje i prikazujemo ga sa svime što je kao čovjek bio da ga Gospodin primi i da mu sve dobro nagradi, a sve ljudske slabosti očisti u svojoj neizmjernoj ljubavi, jer on je živio nošen ljebavlju prema Kristu Gospodinu, prema Crkvi, našoj franjevačkoj Provinciji i domovini Hrvatskoj.

U tom predanju posebno je bio nošen ljubavlju prema našoj Nebeskoj Majci Mariji Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.

Gospodin koji, jedini sve zna, On će najbolje priznati i najbolje nagraditi svoga slugu našega fra Peku. Zato i molimo pokoj vječni daruj mu Gospodine. I Svjetlost vječna svjetlila njemu! Počivao u miru Božjem.

Odmah poslije završnog euharistijskog blagoslova uputit ćemo se prema groblju svetog Frane kako bi se u sprovodnoj molitvi  oprostili od našega fra Peke.

Poslije sprovoda svu fra Pekinu rudbinu i braću svećenike i časne sestre pozivam na zajedničku okrepu u naš Samostan.

**************

SUĆUTI

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Zagreb, 10, ožujka 2016.

Mnogopoštovani

Fra Joško KODŽOMAN OFM, provincijal

A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost

i ovo smrtno obuče u obuče u besmrtnost,

tada će se obistiniti riječ napisana:

Pobjeda iskapi smrt.

Gdje je smrti, pobjeda tvoja?

Gdje je, smrti, žalac tvoj?

(1 Kor 15,54-55)

Mnogopoštovani Oče,

Iz katoličkih sam medija saznao da je preminuo Vaš subrat fra Petar Vučemilo, koji je veći dio svojega svećeničkog i redovničkog služenja proveo u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Njemačkoj te ostavio dubok pastoralni trag kod naših iseljenika.

Iako ga osobno nisam poznavao, siguran sam kako je ostao u lijepom spomenu  među vjernicima u mjestima gdje je služio kako našim vjernicima, tako i njemačkim katolicima: u Frankfurtu na Majni, Esslingenu, Düsseldorfu, Ludwigsburgu, Mainzu i Offenbachu.

Molim stoga Gospodina da mu bude milosrdnim Sucem i bogato nagradi sve što je fra Petar činio za povjerene mu vjernike, osobito tijekom teških ratnih dana za naše prognanike i izbjeglice u Ludwigsburgu i Mainzu.

Vama, mnogopoštovani Oče, i cijeloj Franjevačkoj provinciji Pprovinciji Presvetog Otkupitelja izražavam kršćansku sućut pridružujući se Vašim molitvama za preminuloga Subrata.

Iskreno Vas pozdravljam u Gospodinu,

dr. Tomislav Markić, ravnatelj

****************

Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj

Poštovani o. Provincijale,

poštovani članovi Provincije Presvetog Otkupitelja,

poštovana rodbino,

do nas je stigla tužna vijest da je preminuo fra Petar Vučemilo dugogodišnji dušobrižnik za Hrvate u Njemačkoj.

Ovim putem Vam želimo izraziti našu duboku i iskrenu vjerničku i svećeničku sućut.

Pokojni fra Petar, naš Peko, stigao je u Frankfurt davne 1975. godine gdje je kao kapelan započeo svoju dušobrižničku službu u hrvatskoj inozemnoj pastvi. Pokojnik je, samo s kratkim prekidom od nepune tri godine, ostao u Njemačkoj gotovo 40 godina. Shrvan bolešću završio je  službu voditelja HKM Offenbach 1. listopada 2014., te se nakon kraćeg liječenja u Njemačkoj vratio u samostan u Sinj.

Pokojnik je gotovo cijeli svoj svećenički vijek proveo među iseljenim Hrvatima u Njemačkoj. Generacije vjernika zapamtile su ga po nesebičnoj brizi, trudu i naporu koji je kao svećenik ulagao za njih u svim zajednicama u kojima je zdušno djelovao od Frankfurta, preko Esslingena, Düsseldorfa, Ludwigsburga, Mainza i Offenbacha. S puno ljubavi i osjećeja se brinuo posebno za mlade s kojima je sudjelovao na svim Biblijskim olimpijadama, folklorijadama i hodočašćima u organizaciji našeg Ureda.

Neka ga Gospodin obilno nagradi za sve dobro koje je kao svećenik i čovjek činio kroz gotovo četiri desetljeća među Hrvatima diljem Njemačke.

Oče provincijale, dok Vama osobno, Vašoj subraći u Provinciji i svoj pokojnikovoj rodbini izražavamo iskrenu sućut, molimo Gospodina da ga obilno nagradi u nebeskoj domovini. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. Počivao u miru!

vlč. Ivica Komadina, delegat

****************

Hrvatska katolička misija Offenbach

Poštovani oče Provincijale,

Tužna smo srca primili vijest da je milosrdni nebeski Otac u svoje Kraljevstvo pozvao našega dragog bivšeg župnika fra Petra Vučemila.

Vama i svim članovima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kao i rodbini našeg dragog fra Petra izražavamo svoju iskrenu sućut.

Zahvaljujemo dragom Bogu za fra Petra koji je kroz četiri godine rada na njivi Gospodnjoj u našoj Zajednici utkao posljednje godine svoga redovničkog i svećenikog života te je ostavio trag velikog redovnika i svećenika. Iako je bio vidno narušena zdravlja, nije se olako predavao. U svojoj bolesti slijedio je Krista živeći i propovijedajući njegovu Radosnu vijest. Poput Spasitelja, koji je padao pod teretom križa, dizao se i strpljivo nosio svoj križ. Imao je veliko srce za svakoga, uvijek spreman pomoći. Zračio je kršćanskom vedrinom i radošću, što je govorilo da iznad svega voli svoj svećenički poziv. Dijelio je s nama radosne i žalosne trenutke te je uvijek na upit: „Fra Petre kako ste?“, znao s osmjehom uzvratiti: „Bit će bolje!“  Posebno mu je na srcu bila mladež, ministranti, prvopričesnici, krizmanici, folkloraši, te se svesrdno za njih zauzimao. Teško mu je pao odlazak iz naše Zajednice, jer je imao puno planova i želja, no bolest je bila jača te se morao pomiriti s odlaskom.

Za sve brige, ostvarene i neostvarene planove, za sva krštenja,vjenčanja, prve sv. pričesti i krizme, za sve utješne riječi u našim teškim životnim trenutcima, za svaki osmjeh i šalu, fra Petre, od srca Vam hvala!

Dok molimo milosrdnog Boga Oca za našeg fra Petra, vjerujemo i čvrsto se nadamo da ga je primio u svoj očinski zagrljaj.

Počivao u miru Božjem!

Hrvatska katolička zajednica Offenbach am Main

Župno pastoralno vijeće

Fra Tomislav Dukić, župnik

Zvonko Orlović, pastoralni suradnik

*************************

Fra Jozo Župić

Dragi fra Petre,

pred nekoliko dana čuli smo se telefonski. Bio si raspoložen za razgovor. Pohvalio si mi se, da ti stanje ide nabolje. Čak si u jednom trenutku izrazio želju ponovnog prihvaćanja jedne misije. Rekao si mi: Gledam fratre oko sebe, fra Pavla, fra Eugena, fra Franu, svi su stariji od mene i aktivni su, a sebe ne mogu zamisliti, da ništa ne radim. To si ti. Bio si čovjek akcije, uvijek novih planova i projekata. Spomenut ću samo neke:

U vremenu nesretnoga rata koji je pogodio Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i kad su mnogi izbjeglice došli na područje Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg, trebalo je mnoge udomiti, a za djecu organizirati Hrvatsku dopunsku nastavu. O tom djelovanju, a na temelju arhivske građe u uredu Hrvatske katoličke zajednice Ludwigsburg mogla bi se napisati cijela knjiga.

Posebni projekt u Misiji bila je "Stepinčeva katedrala 91". Evo što je kardinal Franjo Kuharić, pokrovitelj festivala koji se održao 16. lipnja 1991. u Ludwigsburgu, a repriza je bila u Zagrebu u dvorani "Vatroslav Lisinski" 19. lipnja 1991.,  pisao u svom pismu od 30. travnja 1991.: "Kao zagrebački nadbiskup izražavam svoje zadovoljstvo zbog organiziranja Festivala zabavne glazbe "Stepinčeva katedrala ´91" koji je pokrenula Hrvatska katolička misija u Ludwigsburgu i Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u Zagrebu. Drago mi je što Festival želi ujediniti iseljenu i domovinsku Hrvatsku ujedinjenu duhovno, kulturno i nacionalno oko zagrebačke katedrale za njezinu vanjsku obnovu. Ona je na neki način zajednička crkva svih katoličkih Hrvata, jer je katedrala glavnog grada Republike Hrvatske i jer je mauzolej hrvatskih velikana među kojima je zagrebački nadbiskup i Kardinal blažene uspomene Alojzije Stepinac."

Ti si u Zagrebu, u svom govoru, između ostaloga kazao: "Osim duhovnog, kulturnog i nacionalnog, naš festival ima i karitativni značaj. Naime, s prikupljenim sredstvima s festivala želimo doprinijeti obnovi zagrebačke katedrale, koja je znak hrvatskog raspoznavanja, simbol naše duhovnosti i arhitetonska lozinka civilizacijske pripadnosti našega naroda. Kao zgrada, poznato vam je, ona propada, pa je njena obnova hrvatski nacionalni imperativ. Ovim festivalom želimo motivirati domoljubnu i vjerničku svijest te dati impuls obnoviteljskom procesu koji će našu katedralu učvrstiti u njenoj materijalnoj strukturi onako kako je ona čvrsta u hrvatskoj vjeri i ljubavi."

Osim festivala, u tvoje vrijeme Misija je zdušno pomagala u ratnim stradanjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Prema arhivskom materijalu, mogla bi se napisati cijela knjiga. Spomenut ću gradove u koje se slala pomoć u hrani, odjeći, lijekovima i novčanoj pomoći. U neke gradove i po više puta: Osijek, Rijeka, Karlovac, Split, Zagreb, Sl. Požega, N. Gradiška, Slavonski Brod, Zadar, Biograd, Valpovo, Đakovo, Virovitica, Ogulin, Vodice, Makarska, Sinj, Podravska Slatina, Bjelovar, Stankovci, Trogir, Vrgorac, Sisak, Šibenik, Županja, Novska, Kutina, Sumartin, Ljubuški, Aržano, Rama i Jajce.

Mogao bih nabrajati i nabrajati sve ono što si u širini svoga srca učinio za brata čovjeka. Razumijem tvoje riječi koje si telefonski izgovorio, a ti ćeš sada u vječnosti razumjeti, zašto te Gospodin pozvao, i nije ti dopustio više akcije. Sada ćeš na drugi način biti aktivan.

Neka ti je sretna i blažena vječnost u društvu s blaženim mučenikom Alojzijem Stepincem.

Tvoj kolega i brat fra Jozo Župić

****************

Fra Josip Bebić

Poštovani o. Provincijale,

Vijest o smrti fra Petra jako me potresla. S fra Petrom sam dugo godina povezan (od sjemeništa, bogosloviji i pastoralnom rada u Njemačkoj. Često sam u hrvatskim katoličkim misijama koje je on vodio (Frankfurt i Offenbach) slavio svete mise. Njega sam naslijedio u Mainzu. Jako dobro smo surađivali. On je dovodio iz Frankfurta svoje folkloraše u Mainz, a ja svoje u  Frankfurt. Kad sam bio delegat on je bi predstavnik frankfurtsko-mainske regije. Izražavam svoju iskrenu sućut u ime svojih vjernika, koje je on također pastorizirao i koji ga se često i rado spominju, našoj Provinciji na čelu s mnogo poštovani provincijalom fra Joškom Kodžomanom i njegovoj rodbini.

Neka ga Gospodin obilno nadari za sve što je za njega učinio u širenju njegova kraljevstva među Hrvatica i Nijemcima. Pokoj vječni Darija mu, Gospodine i svjetlost vječna svjetlima mu.

Neka mu je laka hrvatska gruda koju je jako ljubio i pomagao.

Mi, hodočasnici u Fatimi, već večeras ćemo ga uključiti u svoje molitve.

Pozdravljam

fra Josip Bebić

****************

Štovana družbo,

Povodom ovozemaljske smrti našega  fra Petra Vučemila primite moju sućut. Ne recimo mu zbogom nego doviđenja.

Mi ćemo doći gdje je on sada. Nije pisaća greška gdje sam napisao našega člana.

Sa fra Petrom sam grijao školske klupe sjemeništa, šetao po brdima Krke oko Visovca kao novaci, te opet zajedno dijelili nezaboravne dane klerikata.

Uz pozdrav našega sv. Franje Mir i dobro

uvijek u Kristu odani

Ivo Aleksić

****************


 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1643
Ovaj mjesecOvaj mjesec41382
UkupnoUkupno5576889

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 66 

Administrator

franodoljanin@gmail.com