Split: Oproštaj od fra Mile Čirka

U franjevačkoj crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu na Trsteniku u četvrtak, 11. veljače 2016., provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Milu Čirku koji je preminuo u Splitu u ponedjeljak, 8. veljače 2016., u 76. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva.

U koncelebraciji su bili gvardijan fra Petar Milanović Trapo, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Miroslav Vidović, generalni vikar Vojne biskupije fra Jakov Mamić, dekan KBF-a fra Anđelko Domazet, župnik župe Rašeljke don Mijo Klarić i drugi svećenici.

Sprovodne obrede, uoči mise zadušnice, na groblju Lovrinac u Splitu za pok. fra Milu predvodio je gvardijan na Trsteniku fra Petar Milanović Trapo. Na oproštaju je bilo oko 100 franjevaca i svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Mile. Pjevanje su predvodili Zbor franjevačkih bogoslova pod ravnanjem fra Frane Bosnića i Franjevački muški zbor iz Makarske.

Fotografije

 


Fra Joško Kodžoman, provincijal

Oproštajni govor

Poštovani generalni vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije, poštovani generalni vikaru Vojne biskupije u RH, poštovani dekane KBF-a Sveučilišta u Splitu, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, postulanti, cijenjena obitelji, rodbino i prijatelji pok. fra Mile, sve Vas srdačno pozdravljam u ime naše Franjevačke provincije, u ovoj tužnoj prigodi, u kojoj se opraštamo od našeg dragog pokojnika.

Ljudski život, promatran iz perspektive kršćanske vjere, po smrti nije doveden do apsurda. Smrt nije tragedija ljudskog života. Smrt na svoj način kruni ljudski život, ljudska nastojanja i ujedno otvara tom životu, koji se muči u uvjetima ovozemaljskoga, perspektivu vječnosti. Fra Milin je život, uslijed bolesti, jednostavno dozorio. Njegov se život mogao i nastaviti, ali svi smo osjećali, ne bez teškog križa bolesti i borbe za svaki novi dan. Gospodin ga je pozvao k sebi, možda i s namjerom da mu prištedi veću patnju i muku, uzrokovanu prije svega teškim križem bolesti. Ne molimo li se svi sv. Josipu, za sretnu i blaženu smrt. Naš je fra Mile, možda i sam zatečen neočekivanim pozivom, uistinu bio uslišan u tim svojim molitvama.

Braćo i sestre, svako naše molitveno bogoslužje, baš kao i ovo današnje, na svetkovinu Gospe Lurdske, u pravilu započinje liturgijskom pjesmom a upravo je naš pokojni fra Mile, čitavi svoj svećenički i redovnički život posvetio zahtjevnoj i odgovornoj službi očuvanja i unapređenja liturgijskog pjevanja i obogaćenju glazbene kulture u našoj Provinciji. Generacije fratara mogu posvjedočiti, koliko je fra Mile bio predan svome poslu, koliko je živio liturgijsku glazbu, nastojeći svima usaditi pravi osjećaj i ljubav prema toj vrsti glazbe, ukazati na njezinu važnost, dostojanstvo, otkriti svima smisao i svrhu crkvenog pjevanja… Dopustite mi stoga da vas u kratkim crtama upoznam s fra Milinim životnim putem, s njegovim i tuđim odlukama, koje su usmjerile njegov svećenički i redovnički hod prema istaknutom glazbenom stručnjaku, orguljašu, dirigentu, zborovođi, zaljubljeniku u glazbenu umjetnost u najširem smislu te riječi, a napose vrsnom pedagogu, koji nas je, svojom vedrinom i jednostavnošću, sve oduševljavao i nadahnjivao…

Fra Mile Čirko rođen je 15. srpnja 1940. u župi Rašeljke u općini Livno od oca Stjepana i majke Mare r. Čirko. Na krštenju je dobio ime Karlo. Nakon završene osnovne škole, koju je pohađao u Kazagincu, Rašeljkama, Tomislavgradu i Aržanu, u razdoblju od 1947. do 1956., fra Mile je upisao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. Dijelom zbog političkih zabrana odgojno-obrazovnog rada Provincije a dijelom i zbog skučenih prostornih uvjeta, završne je razrede Gimnazije fra Mile pohađao i u Zagrebu, između 1956. i 1961. godine. Kroz to je vrijeme fra Mile stupio i u franjevački novicijat na Visovcu, točnije 7. srpnja 1958., sukladno ondašnjem ustrojstvu franjevačke formacije.

Filozofsko-teološki studij fra Mile je pohađao u Makarskoj (1963.-1968.).

Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1964. u Makarskoj, gdje je zaređen i za đakona 27. ožujka 1967. Red prezbiterata fra Mile je primio 29. lipnja 1967. u Splitu po rukama Splitsko-makarskog nadbiskupa msgr. Frane Franića. Mladu je misu proslavio u rodnoj župi Rašeljke 9. srpnja 1967. godine.

Kao mladomisnika Uprava ga Provincije određuje za službu župnog vikara u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje ostaje godinu dana. Nepunu godinu, fra Mile je potom proveo i u svojstvu orguljaša i zborovođe u našem Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, te kao učitelj đaka-sjemeništaraca crkvenom pjevanju. Uočivši njegovu nadarenost i već dokazanu ljubav prema liturgijskoj glazbi, Uprava Provincije ga je odredila, i bez njegova izričitog traženja ili želje, za daljnji četverogodišnji studij crkvene glazbe, koji je uspješno pohađao između 1970. – 1974. i završio na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završenog studija crkvene glazbe, fra Mile je 1974. godine imenovan profesorom crkvenog pjevanja na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Uz redovitu profesorsku službu, između 1982. i 1985. vršio je i službu gvardijana samostana u Makarskoj, te službe tajnika Bogoslovije, samostanskog ljetopisca i dopisnika za Vjesnik Provincije. Od 1985. do 1987. fra Mile je bio i član Vijeća splitsko-makarske nadbiskupije za liturgiju, crkvenu umjetnost i glazbu.

U jeku ratnih zbivanja u Republici BiH, od 1993. do 1996., kada je iz sigurnosnih razloga Franjevačka klasična gimnazija-Visoko bila premještena u Bašku Vodu, fra Mile je djelovao i kao nastavnik glazbenog odgoja na toj obrazovnoj instituciji.

Realiziranjem prethodnog sporazuma o Udruživanju Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj i Teologije u Splitu, te formiranjem nove sastavnica splitskog Sveučilišta, pod imenom Katolički bogoslovni fakultet, fra Mile je na novom fakultetu nastavio svoju službu profesora crkvene glazbe sve do umirovljenja 1. listopada 2002. godine. Rezidenciju je, kroz sve to vrijeme, zadržao u Makarskoj, koju je volio i u kojoj se dobro osjećao, pa je bio 2003. imenovan samostanskim vikarom i ekonomom, te, na godinu dana, i pastoralnim suradnikom u župi Bast-Baška Voda. Godine 2008., nakon useljenja u ovaj novosagrađeni samostan u Splitu, fra Mile preseljava na Trstenik sa zaduženjem voditelja i animatora liturgijskog pjevanja. Tu je posljednju službu vršio predano sve dok ga u tome nisu spriječili sve učestaliji zdravstveni problemi, koje je, moram naglasiti, stoički podnosio. U ponedjeljak, 8. veljače 2016., u 76. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva, njegovo je ovozemaljsko hodočašće iznenada završilo.

Vijest o iznenadnoj smrti našeg fra Mile, sve nas je pokosila i svima je priuštila bol i žaljenje zbog gubitka tako drage i pristupačne osobe. Fra Milina ljudska vedrina, naglašeni smisao za humor, te prirođena blagost i nenametljivost, ne mogu neprimijećeno nestati iz svijesti svakog onog koji ga je poznavao, pogotovo ne u svijetu zabrinutih i tmurnih lica, u svijetu ljudske proračunatosti, u svijetu neukusne nametljivosti i želje za dominacijom. Fra Mile je, naprotiv, imao svoj, da se tako izrazim, prepoznatljiv ljudski gard.

Čovjek, nošen i prožet emocijama, teško se miri s činjenicom fizičkog rastanka od osobe s kojom je bio vezan, obiteljskim, rodbinskim, prijateljskim i bratskim vezama. Ni teška bolest, ni visoke životne godine ne mogu nas u susretu sa smrću utješiti i lišiti boli zbog rastanka od voljenih osoba, ili osjećaja da su naši pokojnici, usprkos svemu, mogli toliko toga zajedničkoga još s nama proživjeti.

Budući da smo zajednica vjerujućih, u smrti ne gledamo definitivni kraj ljudske osobe, već, snagom našeg religioznog uvjerenja prihvaćamo je kao blagdan plača i tuge, ali i još više kao blagdan radosti i zahvalnosti Bogu za jedan ljudski život i mnoge milosti kojima nas je Bog obdario po jednom čovjeku. Mi smo danas tu kako bismo odali počast našem pokojnom bratu, ali i kako bismo u svjetlu njegovog životnog primjera i sami uskrsnuli na nove i drugačije međuljudske odnose. Naša molitva ide za tim da bude od koristi našem pokojnom bratu ali i svima nama koji ostajemo iza njega, da i nas otisci Božjeg Duha, koji se zrcale na licu i u osobi pokojnika, potaknu u smjeru ljepšeg, boljeg, iskrenijeg življenja i građenja ljudskog zajedništva.

Ovo je trenutak u kojem želimo zahvaliti osobi pokojnog fra Mile, za svako dobro djelo kojim nas je Bog preko njega, kao ljudsku, redovničku i crkvenu zajednicu obdario.

Doista, vrlina zahvalnosti izravno dodiruje krajnje temelje ljudskoga postojanja, jer teško da postoji neka druga čovjekova odlika koja je toliko primjerena otkrivanju stanja njegovog unutarnjeg duhovnog i moralnog zdravlja kao što je to njegova sposobnost pokazivanja zahvalnosti (Otto Friedrich Bollnow).

Kao stručnjak za crkvenu glazbu, fra Mile je održao brojna predavanja na domaćim znanstvenim skupovima. Objavljivao je stručne radove u časopisu za sakralnu glazbu, Sv. Cecilija, te u liturgijsko-pastoralnoj reviji Služba Božja. Zapažene znanstvene priloge objavio je i u raznim zbornicima, kao što su „Čuvari baštine“, „Sveta Marija“, „Kačić“. Nerijetko su se njegovi tekstualni prilozi i notni zapisi pojavljivali i u mjesečnicima, Naša ognjišta, Brat Franjo i Živa zajednica. Na molbe naših župnika, surađivao je i u brojnim župnim glasilima, kao što su Slivno, Grad ma gori, Proložac, Gospa Sinjska, Izvor i mnogim drugima. Posebnu energiju i želju da se naša provincijska i crkvena glazbena baština sačuva od zaborava, fra Mile je pokazivao priređujući brojna liturgijska izdanja Službe Božje, poput Pjevane Jutarnje i Službe čitanja za Veliki Petak i Veliku Subotu, te Pjevane Večernje nedjeljom i Pjevane devetnice Božiću. U tom svom nastojanju objavio je i četiri notna zapisa „Muke“ prema napjevu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Kao iznimno vrijedan doprinos očuvanju glazbene baštine tradicijskog crkvenog pučkog pjevanja, istaknuo bih fra Milino sudjelovanje u zahtjevnom znanstvenom projektu Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, čiji je prvi volumen tiskan 2011. godine a drugi se upravo nalazi u tisku.

Svoje znanje i ljubav prema pjesmi, ponajprije onoj pjesmi, čije mu se izvođenje činilo prikladnim za crkveni prostor, fra Mile je rado prenosio i na vjernike laike. Nakon preseljenja Bogoslovije iz Makarske 1999. godine, fra Mile je osnovao muški Zbor Franjevačkog samostana, kojeg su sačinjavali glazbeni entuzijasti, ali su pod dirigentskom palicom našeg fra Mile postigli zavidni nivo višeglasnog pjevanja u dalmatinskom stilu. Ni tu na Trsteniku fra Mile nije bježao od vjernika i suradnje s njima, već ih je vrlo rado uključivao u liturgijsko pjevanje.

Kao osobitu zaslugu i doprinos Provinciji i Crkvi, istaknuo bih fra Milinu brigu i nastojanje da i druge ljude oduševi za svećeništvo i redovništvo. Njegova vedra narav, sreća i zadovoljstvo životom koje je živio, a nadasve zdravi smisao za humor, plijenili su pozornost mnogih, te je u tom smislu, mnogima dao poticaj da razmišljaju o duhovnom zvanju.

Zbog te ljudske otvorenosti i pristupačnosti, brzojave sućuti, povodom fra Miline smrti uputili su mnogi njegovi poznanici i suradnici. U ime Provincije i obitelji, svima najsrdačnije zahvaljujem.

U ovom trenutku veliku zahvalnost izričem poštovanoj obitelji Čirko, iz koje je fra Mile potekao i koja mu je usadila jasne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala, a čime si nás kao franjevačku zajednicu silno obogatio. Po fra Mili ostat ćemo prijateljski povezani s njegovom obitelji. Hvala i svoj ostaloj fra Milinoj rodbini, svim njegovim prijateljima i znancima, koji su ga podržavali u radu i u svećeništvu.

Neka nas milost Božja, braćo i sestre, potakne na odluku da ubuduće svi predanije živimo i radimo, te da s više poštovanja pristupamo osobi svakog čovjeka, a našem fra Mili neka udijeli vječni počinak i mir duše.

Dragi fra Mile, hvala ti za sve i oprosti nam sve čime smo te možda povrijedili ili iznevjerili tvoja bratska očekivanja. Neka te, dobri i milosrdni Gospodin, primi u svoj zagrljaj!

Počivao u miru Božjem!

 

 

OPROŠTAJNI GOVORI

Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović uputio je riječi sućuti provincijalu Kodžomanu, braći franjevcima i obitelji pok. fra Mile u ime splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića i u ime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Mons. Vidović je rekao kako se „nekoga najbolje može upoznati kad se s njime živi. Ja nisam živio s pok. fra Milom, ali sam ga upoznao za vrijeme studija i povremenim susretima. Nježnost je bila karakterna osobina pok. fra Mile i blago onoj zajednici koja ima takvog svećenika. Mi ga danas ispraćamo molitvom, a ptice s kora ispraćaju ga pjesmom. Proslavljena Crkva i kor anđeoski ga očekuju. Neka mu dobri Bog bude nagrada“, završio je mons. Vidović.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata fra Jakov Mamić oprostio se od fra Mile riječima sućuti u ime svećenika i obitelji buškoblatskog kraja. „Zatečeni smo, žalosni i ponosni“, započeo je tim trima riječima sućut fra Jakov. „Zatečeni smo nepredviđenim odlaskom koji nije trajao ni minutu. Jednostavno je otišao. Otišao je da nas ne povrijedi i da nam dade misliti da i mi trebamo ići. Žalosni smo jer ćemo s njim moći biti samo kroz memoriju. Ostat će samo njegova slika koja će biti način da mu nešto kažemo. Žalosni smo jer je ljubio napuštenu kolijevku i jer je otišao čovjek koji je svom kraju pružao utjehu da se ne osjeća zapuštenost i jad. Ponosni smo jer je kao franjevac imao Franjin odnos s Bogom. Nikad se ničim nije hvalio što se novcem moglo kupiti“, završio je fra Jakov.

Kolega fra Rafael Begić je rekao: „Svi moji kolege su dragi i dobri. A fra Mile je bio iznad svih nas drag i dobar. Fra Mile je imao dvije naglašene karizme: Karizmu lijepe naravi i karizmu ukusna humora. Sa svima je lako stvarao kontakte i stvarao prijateljstva, svoje razgovore bi učinio ugodnima blagom i neuvredljivom šalom. Svoj humor nikad nije pretvarao u ruganje ili zajedljivost. Sjećam se kad smo 1956. godine Zdravko Nenadić i ja došli iz Posušja u Sinj u sjemenište, našli smo fra Milu gdje se igra s jednom malom lopticom. Otvoreno nam je pričao kako je u sjemenište došao par dana prije jer mu je majka kazala: Tko zna, može doći puno djece u sjemenište pa ti nećeš imati mjesta. Pitao je mene: Otkuda si ti? Kad sam mu rekao da sam od Posušja, fra Mile mi kaže: Pa mi smo rođaci. Kako, pitao sam ja. Pa tvoja mater i moja mater su dvije matere, protumači mi fra Mile. Zatim nam je pokazao kako ćemo namjestiti krevete, te nas vodio u crkvu i kapelu i konačno pod "tezu" gdje se možemo igrati. Među nama kolegama fra Mile je uvijek bio naše centar; svi smo ga voljeli i svatko gaje držao uz kolegu i prijateljem. Kao fratar fra Mile nikad nije tračao o svojim fratrima; nikad ga nitko nije vidio ljuta, nije bio ni najmanje svadljiv. Kao svećenik bio je veoma ozbiljan. U propovijedima znao je naći zgodne primjere, kojima bi uvjerljivo potkrepljivao svoje ideje. Kad je jednom držao ukop jednog tek krštenog djeteta, tumačio je skupljenim vjernicima: Svi imamo u životu svoj životni cilj. Taj cilj nastojimo što pri je i što sigurnije postići. Ovo je dijete već stiglo na svoj cilj u nebo. Mi se moramo cijeli život i boriti i bojati hoćemo li dospjeti u nebo. O fra Mili će sigurno biti još govorenja i pisanja a ja ne smijem dugo govoriti. Zahvaljujem dragom Bogu što sam imao ovakvog kolegu i prijatelja i molim se Bogu, da našu zajednicu obogati ovakvim fratrima. A Tebi, kolega, hvala na društvu i dobrom fratarskom primjeru. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!“

Dekan KBF-a prof. dr. sc. fra Anđelko Domazet oprostio se ovim riječima: „Danas se opraštamo od našega fra Mile i želimo mu zahvaliti za sve ono što je za nas bio i učinio. Kao diplomirani crkveni glazbenik, fra Mile j e bio nastavnik crkvene glazbe i voditelj vježbi crkvenog pjevanja pri Katedri liturgike na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Nakon preustroja dvaju područnih studija Franjevačke teologije u Makarskoj i Teologije u Splitu u novi KBF Sveučilišta u Splitu, fra Mile je kao zaposlenik obavljao nastavnički posao do 15. srpnja 2002. kada je stekao pravo na odlazak u prijevremenu mirovinu. Fra Mile je bio duboko svjestan važnosti svećeničke pjevačke službe i skladnog liturgijskog pjevanja u Crkvi. Generacije budućih svećenika neumorno je vježbao u crkvenom pjevanju i nastojao im udahnuti ljubav prema liturgijskoj glazbi, gregorijanskom pjevanju, klasičnoj polifoniji. U ime svih nastavnika, studenata i zaposlenika KBF-a upućujem iskrenu sućut svim članovima obitelji pok. Fra Mile. Počivaj u miru Božjem i neka dobri i milosrdni Bog nagradi svako tvoje dobro djelo.“

Na kraju se od fra Mile u ime samostanske obitelji na Trsteniku oprostio gvardijan fra Petar Milanović Trapo ovim riječima: "Poštovana braćo i sestre, u ponedjeljak, 8. veljače 2016., u jutarnjim satima, u samostanu, preminuo je naš fra Mile Čirko, član samostana O. Fra Ante Antića, ovdje na Trsteniku. Njegova dugogodišnja bolest lagano je napredovala, ali on nikada nije izgubio nadu i optimizam. Kad god je trebalo sam je odlazio u bolnicu „Križine“ i držao se uputa svojih liječnika. U bolesti je bio strpljiv, o njoj nije govorio  niti se je ikad javno tužio. Prošle godine, kroz ljetni period, osobno sam s njim gotovo tri mjeseca svako jutro odlazio na Žnjan, na plivanje. Poslije toga je išao u bolnicu, izvadio krv, i rezultati su bili veoma dobri. To mu je vratilo osmijeh na lice i radost. U siječnju sam s njim više puta razgovarao o prošlogodišnjoj uspješnoj terapiji plivanja na Žnjanu. Veselio se i predložio mi da i na ljeto ponovimo prošlogodišnji program, ali njegova smrt to neće dozvoliti. Fra Mile, krsno ime Karlo, najbolje govori o njegovu karakteru, o njegovoj naravi. Bio je miran i blag, a u zajednici i društvu mio i drag. Uvijek spreman na lijepe doskočice i šalu. Po tom je bio prepoznatljiv, ne samo u samostanu, nego u čitavoj našoj franjevačkoj Provinciji. Volio je ptice i jedno ih je vrijeme držao u svojoj sobi, dok mu liječnik nije savjetovao da za njegovo zdravlje to nije dobro. Nije mu se bilo lako odreći svojih prijatelja kanarinaca koji su mu po čitav dan pjevali u sobi, ali je poslušao svoga liječnika. Također je volio cvijeće. Njegova soba je bila puna raznovrsnog cvijeća kao i obližnji hodnik u samostanu pored njegove sobe. I na to je svakodnevno brižno pazio. U tomu se vidjela njegova franjevačka duša. Da, tu se je fra Mile osjećao, ugodno, domaći, kod kuće. Veoma je pazio na našu franjevačku tradiciju i u tomu je bio veoma aktivan da se ne bi što zaboravilo ili preskočilo.Pazio je također i na državne blagdane, posebno da se na vrijeme izvjesi na samostan hrvatska zastava. Preko različitih portala rado je pratio i situaciju u Hrvatskoj, a na poseban način predsjedničke i parlamentarne izbore.  To je intenzivno proživljavao i o tome rado s fratrima razgovarao. Zahvaljujem bolničkom osoblju, liječnicima i medicinskim sestrama, na odjelu Hematologije u bolnici Križine, koji su se zdušno brinuli o našem fra Mili, a fra Mile im je bio zato  veoma zahvalan. Zahvaljujem i svima onima koji su ga bodrili, obilazili i pazili za vrijeme njegove bolesti.U ime našeg franjevačkog bratstva, ovdje na Trsteniku, izražavam iskrenu sućut članovima njegove obitelji, rodbini, prijateljima i znancima. Fra Milino franjevačko, katoličko i hrvatsko srce preostalo je kucati, ali uspomena i sjećanje na njega dugo će ostati u nama i među nama. Dragi fra Mile tiho si živio a još si se tiše preselio u vječnu Domovinu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!"

 

* * * * * * * * * * * * *

SUĆUTI

Fra Jozo Matić

„I svatko tko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mojega imena, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“ (Mt 19, 29) riječi su Isusove kada govori o nagradi koji predano pođu za njim.

Dragi fra Mile, čuo si te Isusove riječi, postao si sin sv. Franje i ugledni član naše Provincije. Svojom predanošću i službama, koje si s ljubavlju vršio, zadužio si nas da Ti rečemo - Hvala!

Uza sve što si imao u nama fratrima mnogo braće i sestara, od Tebe, kao pajzan – tako smo se često oslovljavali, želim Ti zahvaliti što nisi zaboravio ni svoje Rašeljke, onaj naš kraj. Rado si posjećivao svoje i druge koji su na bilo koji način bili vezani s Tobom i nama fratrima.

Svojom prisutnošću svima si bio povod radosti i veselja. Tvoja blaga i smirena narav, oznaka Tvoje osobnosti, i Tvoj humor mnoge je razveseljavao po čemu ćeš mnogima dugo ostati u sjećanju i o čemu već mnogi pričaju. Spomenut ću kako si na Prisici izazvao Garana kad si ga nagovarao da i on pođe za fra Tomićem – da pođe u fratre, a dečko Marko (zvani Garan)  svojoj materi Ivuši reče: „Majko, što su se oni uhvatili naše kuće, kao da nema i drugih kuća, pa iz naše je dosta jedan“.

Hvala Ti, fra Mile, što si mi u životu bio blizak, pravi brat – na mladoj misi kao bogoslov desna ruka – a za vrijeme dok sam bio u Tučepima pomagao si da se župni zbor proširi, uvježba – i na svim svečanostima davao si svoj udio da liturgijsko pjevanje bude što bolje…

Stoga Ti u ime župe Tučepi, u ime zbora, orguljašice Romane i vjeroučiteljice Marine, želim reći – Hvala!

Zadnji put smo razgovarali kad si me uveo u samostan da vidim pok. fra Vicu prije njegove smrti – kako ćeš ako Bog da 'da me podrži u zdravlju' na ljeto proslaviti svoju zlatnu misu. Evo, Gospodin Te je pozvao da je proslaviš u nebeskom kraljevstvu, gdje si sada dobio nagradu vječnoga života, jer si za Njega ostavio sve svoje i za Njega si živio.

U svoje ime, u ime moje obitelji kao i u ime fra Tomićeve obitelji Brekalo – bratu Tomi, sestrama i njihovim obiteljima, rodbini i prijateljima iskrena sućut.

****************

don Jozo Čirko

Mnogopoštovani Oče Provincijale,

Pročitah vijest da je u 76. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva preminuo naš fra Mile (mi u Rašeljkama smo voljeli reći Karlo Micarov).

Dok zahvaljujem Bogu za neprocjenjivi dar fra Milina života, za apostolske napore i neumorno promicanje Radosti Evanđelja, koje je on požrtvovano i nenametljivo obavljao, Vama, poštovanim članovima Splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, poštovanoj obitelji fra Mile izražavam iskrenu sućut.

Fra Mile je i u moje svećeništvo, kao i u mnogih mlađih rašeljačkih svećenika, ugradio dio sebe. Bio nam je uzor, a na osobit način u sviranju i pjevanju. Znam da je volio svoje svećeništvo i redovništvo i da je zračio tom svećeničkom i redovničkom radošću.

Plemenitu dušu pokojnog fra Mile preporučujem Božjem milosrđu. Kao kršćani vjerujemo da se 'njegovim vjernima život mijenja, a ne oduzima'. U toj vjeri živo se nadam da je Gospodin primio u svoje vječne dvore svoga vjernog slugu i nagradio ga svojim obilnim milosrđem.

Rado bih došao na pokop, ali sam spriječen – imam već zakazane ispite na Teološkom institutu u Mostaru tog dana kao i jedan sprovod u svojoj Župi.

Šipovača-Vojnići, 9. veljače 2016.

*****************

S. M. Dolores Mandić, OSC

SESTRE KLARISE - SPLIT

Mnogopoštovani Oče Provincijale!

Iskrena sućut Vama i svoj braći u Provinciji Presvetog Otkupitelja, povodom smrti - odlaska u Očev dom, svima nam dragog fra Mile Čirka!

Vodio je pjevanje i u našoj crkvi, na susretu sestara s bogoslovima.

Molimo i vjerujemo da sada pjeva Gospodinu svomu, pred licem anđela!

U zajedništvu smo sa svima Vama u molitvi i zahvalnosti za fra Milu!

U miru i dobru, ostaju Vam odane u Kristu.

*****************

Dragi oče Provincijale!

Primite moju iskrenu sućut u povodu smrti našega dragog fra Mile.

Vaša Hana Breko Kustura

*****************

Franjevački svjetovni red

Mjesno bratstvo Blagovijest – Trstenik

Poštovani fra Joško, provincijale Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Vama i svoj franjevačkoj obitelji naše provincije u prigodi preminuća fra Mile Čirka izražavam iskrenu ljudsku i kršćansku sućut u ime OFS „Blagovijest“ Split- Trstenik i svoje osobno ime. Vjerujem da će dobri Otac, na kraju zemaljskog hodočašća, fra Milu uvesti u nebesku radost. Kao bratstvo sjetit ćemo se fra Mile u svojim molitvama.

sestra Mira Maslov, ministra

*******************

Rino Ćapin

Poštovani oci franjevci,

saznavši za smrt fra Mile Čirka izražavam vam najdublju ljudsku i kršćansku sućut kao i obitelji pokojnika. Iako pok. fra Milu nisam osobno poznavao,viđao sam ga u samostanskoj crkvi u Makarskoj gdje je bio na službi i ostavio na me dojam predanog i požrtvovnog redovnika i svećenika koji je svojim skladbama uljepšao liturgijska slavlja te je stečeno znanje nastojao i prenio na mnoge generacije redovnika,svećenika ali i laika dok je bio aktivni profesor na Bogosloviji u Makarskoj i na KBF-u u Splitu. Milosrdni Bog podario mu pokoj vječni u nebeskim prostranstvima svijetlosti i mira!

U molitvama bit ću s vama s vama tijekom pokopa.

Mir i dobro!

*******************

Povodom ovozemaljske smrti fra Mile Čirka primite moju iskrenu sućut.

Ivo Aleksić

********************

Poštovani  oče  Provincijale i draga  braćo  franjevci,

Sućut  je čovjekova  za  bližnjega  njegova,

a sućut  je  Gospodnja  za  sve  živo:

Gospod  ih  kori,  odgaja  i  poučava

te  vraća kao  pastir  stado  svoje.

On  je  milostiv  onima  koje  se  stege drže

i  koji su revni  u naredbama  njegovim.

Knjiga  Sirahova

Teško  je  prihvatiti tužnu  vijest  da  je  preminuo naš  predragi fra  MILE  ČIRKO, OFM. Bila  je  čast poznavati  Vašeg  brata. Svojom duhovnom  dimenzijom  u našim je  životima ostavio neizbrisiv trag. Iskreno  suosjećamo  u  Vašoj  boli. Posebni  ljudi žive  u našim  srcima  i  kad nisu  pored nas. Sjećanje  nas  tješi  i hrabri  vjeru o postojanju boljeg  svijeta u vječnosti. U  mislima  i molitvama smo  s  Vama

Anđelka  Paleščak (r. Banić Škojo) sa obitelji

i Slavica  Jurišić  sa obitelji

********************

Izražavam duboko poštovanje prema preminulom fra Mili Čirku kojega poznajem iz svojih ranih mladenačkih dana. Kada je fra Mile došao u Zagreb ja sam bila srednjoškolka i pjevala sam u velikom zboru g.Lurdske.Zborom je tada ravnao također sada pokojni maestro fra Anđelko Milanovića a  fra Mile nam se priključio kao svirač na orguljama. Tako je počelo druženje nas srednjoškolaca sa uvijek vedrim,nasmijanim i raspjevanim fra Milom. Tužna sam što više nije s nama a istovremeno i sretna jer sada  upotpunjuje zbor nebeskih anđela. Njegov milozvučni glas zauvijek je ostavio neizbrisiv trag u uhu i u srcu. Vama tj. subraći svećenicima i cjelokupnoj provinciji PRESVETOG OTKUPITELJA izražavam iskrenu i duboku sućut.

Pozdrav

JADRANKA BARLOVIĆ  rođ. TIČIĆ - nećakinja pok. fra Bernarda


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1167
Ovaj mjesecOvaj mjesec71343
UkupnoUkupno5070222

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 76 

Administrator

franodoljanin@gmail.com