Split: Oproštaj od fra Petra Bezine

U franjevačkoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu u četvrtak, 4. veljače 2016., mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Petra Bezinu koji je preminuo u ponedjeljak, 1. veljače 2016., u 99. godini života, 81. redovništva i 74. svećeništva. U koncelebraciji su bili mons. Ante Ivas, biskup šibenski, provincijal fra Joško Kodžoman, vikar Provincije i župnik Gospe od Zdravlja fra Ante Udovičić, gvardijan fra Jakov Begonja i drugi svećenici.

Sprovodne obrede, uoči mise zadušnice, na groblju Lovrinac u Splitu za pok. fra Petra predvodio je gvardijan fra Jakov Begonja. Na oproštaju je bilo oko 90 franjevaca i svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre, župljani iz Prugova i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Petra. Pjevanje je predvodio mo fra Stipica Grgat.

Mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice izrazio je ljudsku i kršćansku sućut o. Provincijalu, braći franjevcima, biskupu Anti, rodbini i poznanicima pokojnog fra Petra. „Ova sveta misa je ljudski moment oproštaja gdje preporučujemo Božjem milosrđu fra Petra i u ovoj molitvi opraštamo fra Petru koji nam je, vjerujemo, već oprostio“, rekao je o. Nadbiskup.

„'Neka se ne uznemiruje srce vaše' riječi su koje Krist rekao na putu prema svojoj smrti“, rekao je mons. Barišić na početku propovijedi i nastavio kako nas i smrt uznemiruje iako se to događa i u 99. godini. Smrt kao sjena prati naš život iako je tu smrt pokušavamo potiskivati. Jedan od načina naše kulture u borbi protiv smrti jest eutanazija. Suprotno toj kulturi, sv. Franjo Asiški smrt naziva „sestrica smrt“. Taj pojam 'sestrica' jest pozitivan, jer na primjer časna 'sestra' služi životu, medicinska 'sestra' pomaže u ozdravljenju. Stoga i sv. Franjo naziva smrt 'sestricom' jer služi za prijelaz u puninu života, u život koji nam je darovao onaj koji je rekao 'neka se uznemiruje srce vaše, vjerujte u mene'. Prvi kršćani nazivali su smrt 'dan rođenja'. Prije su se više molile i molitve za dobru i blaženu smrt. Smrt je važan događaj i zato je važno moliti za dobru smrt jer i mi poput apostola Tome imamo bezbrojna pitanja pred tajnom smrti. 'Pitaj milost, a ne znanje', pitaj Boga, a ne čovjeka', 'pitaj svemogućega, a ne ograničenoga', citirao je o. Nadbiskup i naglasio kako se susrećemo sa smrću pok. fra Petra koji je u duhu sv. Franje imao dioptriju smrti kao sestricu jer u euharistiji i u drugim slavljima naviještao uskrsloga Krista. Štoviše, on je i u svojim znanstvenim radovima ispovijedao tajnu vjere. Vjerujemo da ga Gospodin uvodi u tu tajnu punine života, završio je o. Nadbiskup.

Fotografije


OPROŠTAJNI GOVORI

Provincijal fra Joško Kodžoman

Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine, preuzvišeni biskupe Ante, u ime franjevaca naše Provincije, te rodbine i prijatelja pok. fra Petra Bezine, od srca Vam zahvaljujem, što ste se unatoč svojim brojnim obavezama spremno odazvali na naš poziv da predvodite ovu sv. misu i sudjelujete u zahvalnoj molitvi Bogu za našeg pokojnog fra Petra.

Draga braćo svećenici, bogoslovi, časne sestre, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Petra, braćo i sestre u Kristu!

Koračajući kroz vrijeme i susrećući se tako često sa smrću svojih bližnjih, razmišljajući o njoj, postajemo naviknuti na ljudsku i zemaljsku privremenost. Samo od sebe nam se nameće pitanja smisla ljudskog nastojanja, truda i muke i, kao vjernicima, otvara nam se perspektiva nužnosti vječnoga života. Bog nam je u svome Sinu Isusu Kristu pokazao jedinstven primjer predanja, ljubavi i milosrđa, zahvaljujući kojemu, razumijemo temeljnu poruku života, koji se rađa iz ljubavi i za ljubav.

Po onome što nam je Bog objavio, shvaćamo, da je naš ljudski rastanak privremen, da se sa smrću sve ne završava, da je ona početak nove dionice puta, da za čovjeka, pored ovozemaljske, postoji i druga nadzemaljska stvarnost…

Dopustite da vas upoznam s temeljnim činjenicama fra Petrova života i rada.

Fra Petar Bezina rođen je 14. travnja 1917. u župi Prugovo od oca Ante i majke Ane r. Čipčić. Osnovnu je školu završio u rodnom Prugovu (1924.-1929.), a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju (1929.- 1935.). Filozofsko-teološki studij pohađao je u Sinju i Makarskoj (1936.-1942.).

U novicijat je stupio 31. kolovoza 1935. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 1. rujna 1936. godine. Svečane zavjete položio je 3. prosinca 1939. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 30. svibnja 1942. u Makarskoj, a red prezbiterata primio je po rukama msgr. Kvirina Klementa Bonefačića, 12. srpnja 1942. u Splitu. Mladu misu proslavio je u župi Gospe od Zdravlja u Splitu 19. srpnja 1942. godine.

Za života je fra Petar vršio brojne pastoralne i redovničke službe.

Od 1943. do 1946., fra Petar djeluje u samostanu Gospe od Zdravlja i pastoralno u samostanskom okružju. Godine 1946., zbog poslijeratnih političkih okolnosti i opće životne nesigurnosti svećenika, fra Petar je imenovan župnikom svoje rodne župe Prugovo, koju je do 1958. posluživao iz samostana u Splitu. Uz Prugovo, fra Petar je devet godina posluživao i župu Konjsko. Na studij crkvene povijesti u Ljubljanu odlazi 1958. godine, koji uspješno završava 1961.

Po povratku u Provinciju, godine 1961. fra Petar postaje župnikom Promorskog Doca, gdje ostaje do 1965. Iza toga preuzima župničku službu na Unešiću i tu ostaje do 1970. godine. Slijedi dugo razdoblje njegova župnikovanja u župama na području grada Šibenika. Od 1970. do 1988., nastanjen u župnoj kući na Meterizama, fra Petar, uz šibenske Meterize, poslužuje duže ili kraće razdoblje i župe, Crnica, Bilice i Šubićevac.

Nakon aktivnog pastoralnog razdoblja, fra Petar se godine 1988. trajno nastanjuje u Splitu u samostanu Gospe od zdravlja, gdje do smrti djeluje kao ispovjednik i kao glavni urednik glasila „Fra Rafo Kalinić – žrtva svoga svećeništva“, koje izlazi s ciljem prikupljanja građe o njegovu životu i stradanju, s ciljem upoznavanja javnosti o krepostima fra Rafina života i mučeništva, te kao priprema za pokretanje procesa beatifikacije, fra Rafe Kalinića i ostalih 43-ice mučki ubijenih članova Provincije.  U ponedjeljak, 1. veljače 2016., u 99. godini života, 81. redovništva i 74. svećeništva, fra Petar je, okrijepljen sv. sakramentima, završio svoje ovozemaljsko putovanje.

Fra Petar se svojim dugogodišnjim pastoralnim radom i drugim životnim postignućima, prije svega iznimno bogatom spisateljskom, znanstvenom i istraživačkom djelatnošću, svrstao među značajne osobe koje su znatno doprinijele rasvjetljenju stradanja katoličkih svećenika u Hrvatskoj kao i velikog broja vjernika u župama koje pastoriziraju članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Posebnu je pozornost poklanjao istraživanju prosvjetne, odgojno-obrazovne djelatnosti Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, njezinim kulturnim djelatnicima, rukopisnoj baštini pohranjenoj u provincijskim arhivima, te ljetopisima samostana u kojima su zapisana brojna svjedočanstva mukotrpnih nastojanja i patnji, koja su fratri s narodom stoljećima proživljavali suočeni s raznim životnim nedaćama. Kada su se stvorili za to uvjeti, nastankom moderne i suverene hrvatske države, fra Petar je puno svoje životne energije utrošio istražujući i prekapajući državne i crkvene arhive, kako bi što pouzdanije mogao prikazati uzročno-posljedičnu vezu stradanja svećenstva i Katoličke crkve u vremenu rigidnog i represivnog komunizma.

Njegov je svećenički i osobni duhovni profil oblikovan u vrijeme užasnog progona i stradanja, njegove najbliže obitelji, u sjeni smaknuća mlađeg mu brata fra Ivana i tolikih mu znanih kolega…

Kao i drugi kolege iz ondašnjeg tzv. slobodnog poslijeratnog vremena, nesklonog Crkvi i njezinim službenicima, i fra Petar je, u prvim danima svoga svećeništva iskusio strah, progon i represiju te je do konca svoga ovozemaljskog života bio prožet traumatskim sjećanjima na to vrijeme. Bojazan za goli život, patnja zbog neizvjesnosti pred sutrašnjim danom, siromaštvo, neimaština i druge ambijentalne nedaće prisilno su formirale psihu i duhovni profil mladog svećenika. I sam je, kao mladi svećenik, morao platiti skupi danak oporom i brutalnom vremenu u kojem je iz pukotina ljudskih duša na svakom koraku progovarala komunistička mržnja prema Crkvi i vjeri. Iskustvo straha i razorne prisile, u slučaju fra Petra Bezine nije ipak u njemu paralizirala sva nastojanja da u sebi razvije oslobađajuću snagu Evanđelja, te da se usprkos društvenim restrikcijama pokori i pasivizira. Fra Petar je do posljednjeg životnog daha bio predan nastojanjima da obznani i objelodani tragediju jednog vremena, da prokaže njegove krivce, političke nalogodavce i u svojim književnim djelima da uskrisi sve nevine žrtve, mržnje i terora. Najprije se pozabavio onima koji su mu bili najbliži, koje je za života poznavao, ali nije zaboravio ni ostale katoličke svećenike i vjernike koji su mučeni i ubijani na širokim prostorima Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije.

Redovničkoj Zajednici, kojoj je pripadao i koja je desetljećima također proživljavala sveprisutnu, općecrkvenu i društvenu dramu napetih odnosa i previranja, uvijek je ostao vjeran i zahvalan za darovane prilike i mogućnost bavljenja znanstvenim i istraživačkim radom čiju ćemo pravu vrijednost, uvjeren sam, spoznati i morati priznati tek nakon njegove smrti. Svačiji je znanstveni rad podložan kritici, pa tako i fra Petrov. Poneka metodologijska nedosljednost ili namjera da u povijesnom i činjeničnom prikazu obuhvati što šire razdoblje, i to u godinama kada životna energija slabi, nisu ipak dovoljni argumenti koji bi mogli dovesti u pitanje predani i u stručnoj javnosti priznati i hvaljeni znanstveni rad našeg fra Petra. Fra Petar je pisao o mnogim temama koje su drugi najradije preskakali, zbog ljudskih kalkulacija i straha da se ne bi kome zamjerili. On, pak, nije bježao od istine, niti se dao ičim obeshrabriti. Naše društvo i njegovi pojedinci i danas zaziru od pomisli i nužnosti suočenja s povijesnom istinom, s ljudskim ulogama i postupcima, koji su mnoge koštali glave. U ime naše Provincije, zahvaljujem fra Petru na toj životnoj hrabrosti i odvažnosti, kao i izraženoj snazi ljudske volje, koja mnogima može služiti kao primjer.

Svakome, tko se usudi izreći svoj stav ili sud o njegovu pisanju, fra Petar jasno poručuje, a što si ti učinio i poduzeo da se dozna istina, da se odužiš žrtvama ratova, da se odužiš povijesti, njezinim procesima i značajnim pojedincima…

Svojim životnim radom, fra Petar je dao i poticaj svima ostalima, da ne žale truda i muke, kako bi se odužili prema svima onima koji su nas napustili, a posebno prema našim provincijskim mučenicima. Veliki ljudski entuzijazam i traganje za povijesnom istinom, rezultirali su širokim opusom znanstvenih djela, studija i članaka koja neće nitko moći zaobići ili preskočiti u želji da se informira o onome što se dogodilo.

Za svoj iznimni duhovni, znanstveni i kulturni doprinos, fra Petar je za života primio brojna priznanja i nagrade od najznačajnijih društvenih i kulturnih institucija. Među ostalima, Splitsko-dalmatinska županija je 1998. godine uručila fra Petru Nagradu za životno djelo za izvanredan doprinos u proučavanju hrvatskoga školstva. Slijedeći pozitivan primjer Splitsko dalmatinske županije, isto je učinilo i poglavarstvo grada Splita, 2009. godine, uručivši fra Petru također Nagradu za životno djelo za osobiti istraživačko - publicistički rad na izučavanju povijesne građe.

Dr. Bezina je, ističe se u obrazloženju, živa enciklopedija – legenda Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Bavio se i dokumentarnim filmom, zapaženi su "Čudotvorna Gospa Sinjska" (1965.) i "Visovac" (1966.). Nagrada je ujedno priznanje i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, hrvatskoj povjesnici i mnogobrojnim žrtvama o kojima je fra Petar u svojim žrtvoslovnim djelima stručno i s ogromnom ljubavlju svjedočio – posvetivši tom radu cijeli svoj život. Najnoviju Nagradu za životno djelo, fra Petar je dobio prošle godine od Općine Klis, kao istaknuti povjesničar, te duhovni i kulturni djelatnik.

Od ostalih nagrada ističem onu Hrvatskog društva katoličkih novinara, koje je 2013. godine fra Petru dodijelilo nagradu kao pokretaču i dugogodišnjem uredniku Glasila vicepostulature "Fra Rafo Kalinić – žrtva svoga svećeništva" za višedesetljetno publicističko djelovanje i trag koji je ostavio u riječi i slici, posebice rasvjetljujući žrtve II. svjetskog rata u našim krajevima.

Nisu manje važne ni nagrade Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz 2004 i nagrada Matice hrvatske – Ogranak Split iz 2005. godine. Fra Petar je tri godine bio urednik i književno-znanstvenog časopisa Hrvatska obzorja koje izdaje ogranak Matice hrvatske iz Splita. Prihvaćajući fra Petrovu odreku, zbog visokih godina, na dužnost glavnog urednika tog časopisa, Upravni odbor i Ogranak Matice hrvatske iz Splita izrazili su fra Petru „trajnu zahvalnost za nesebičan doprinos ugledu i duhovnoj baštini koju Ogranak njeguje, unapređuje i čuva. (…) fra Petrov doprinos u proučavanju činjenica iz naše povijesti, i posebno iz vremena Drugog svjetskog rata i vremena borbenog ateizma, ostaje zauvijek skup jasnih spoznaja i uporište novim proučavanjima koja će omogućiti daljnji razvoj hrvatske povijesne znanosti.“

Kao zauzeti istraživač povijene građe i publicist fra Petar je bio i član saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava.

Prilikom pohoda pape Ivana Pavla II. 1994. Republici Hrvatskoj Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja poklonila mu je u bijelom omotu knjigu dr. fra Petra Bezine pod naslovom „Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948.“

Prilikom postavljanja kamena temeljca za Crkvu Hrvatskih mučenika na Udbini, u njezine temelje postavljene su knjige dr. fra Petra Bezine: Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995; Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije, Split, 2000; Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja Žrtve rata, 1941-1945; 1990-1995., Split, 2003.

Zbog svega izrečenog, u ime Provincije, u ime Crkve katoličke, u ime Hrvatskog naroda, izričem najdublju i najiskreniju zahvalnost našem fra Petru, za autentični primjer bratskog suživota, za izvanredan angažman na duhovnom, znanstvenom i kulturnom polju, čime nas je sve skupa zadužio.

Veliko „Hvala“ izričem i poštovanoj obitelji Bezina, koja nam je dala fra Petra i po kojem ćemo s njom ostati trajno povezani, kao i čitavoj fra Petrovoj rodbini, svim njegovim prijateljima i znancima.

Braćo i sestre, ovo je pravi i jedinstveni trenutak da zahvalimo voljenoj osobi pokojnika u ime cijele naše Provincije, za svako dobro djelo kojim nas je Bog po njemu obdario.

Upravo u susretu sa smrću naših dragih pokojnika, najbolje uviđamo koliko smo važni jedni drugima i koje bogatstvo svaki pojedinac znači za svijet i za Crkvu Božju u njemu. Neka nas milost Božja potakne u ovom trenutku na odluku da ubuduće predanije živimo i radimo, te da s više poštovanja pristupamo osobi svakog čovjeka, a našem fra Petru neka udijeli vječni počinak i mir duše, za kojim je čitavi život tragao i čeznuo.

Počivao u miru Božjem!

* * * * * *

Fra Ante Jurić

Iza staroga, povijesnog i ponosnoga grada Klisa, penje se prema sjeveru Napoleonova cesta, koja vijuga preko Kočinjega bi da i spušta su u kamenitu prodolinu gdje se nalazi selo Prugovo. Tu je fra Petar ugledao svijetlo dana g. 1917. Obitelj Ante i Anice Bezina bila je velika, poznata, dobro stojeća i poštena prugovska obitelj. U obitelji je bilo pet braće i tri sestre.

Fra Petrov životni put, a posebno za vrijeme II. svjetskog rata, bio je popločan trnjem, siromaštvom, žrtvom i suzama. Iz njegove obitelji mnogi su bili ubijeni: otac, dva strica, dva brata i još nekoliko njegove druge rodbine. Slobodno možemo reći da je obitelj bila desetkovana, a znademo dobro od koga, od komunista. Zašto? Zbog vjere i ljubavi prema Domovini Hrvatskoj. Nikada nije mogao prežaliti smrt svoga brata fra Ivana o čijoj se sudbini jako malo znade.

Izgleda da ga je to upravo ponukalo na povijesna istraživanja i stradanja naše braće svećenika kao i našega vjernog Božjeg Hrvatskog naroda.

Fra Petar je iza rata dolazio na Prugovo i slavio svete mise i sakramente te držao vjeronauk. Kroz to vrijeme, između mnogih, krstio je i mene. Za vrijeme njegova župnikovanja na Prugovu moj pokojni otac bio je crkovinar i remeta preko 35 godina. Fra Petar je bio jako dobar prijatelj s mojom obitelji, a posebno s pokojnim djedom i ocem.

Fra Petar je često dolazio na Prugovo i sjećam se kako sam mu kao dječak služio kod svete mise. Moje redovničko zvanje, dakako, najprije je dar Božji, koji dugujem molitvama moje majke, ali isto tako i dobrom primjeru fra Petra i fra Ivana Vuke.

Eto, to malo kršno selo Prugovo dalo je 15 svećenika i 8 časnih sestara. Fra Petar je bio jedan od najstarijih. S vremenom se osipa povorka tih Bogu posvećenih osoba jer mlađi nažalost ne pristižu.

Svaki korak koji poduzimamo u životu, podsjeća nas da gdje god idemo uvijek smo na putu prema vječnosti. Svećenik kao sluga Isusa Krista i svoga naroda u svom životu sudjeluje u otajstvu muke, smrti i uskrsnuća. Fra Petar je bio jako osjetljiv na neistine i nepravde. Bog uvijek ne ispunja naše želje ali uvijek ispunja svoja obećanja vječnoga života.

Pokojniku je Bog dao dosta dugi život i dobro zdravlje. Tri dana prije smrti išao je na šetnju Marmontovom do mora i natrag. I poslije toga dva dana je ležao u krevetu da bi se ugasio kao svijeća koja je dogorjela na slavu Bogu i braći ljudima.

Dragi fra Petre, ponosni smo na Vas i na Vaša povijesna istraživanja, na Vašu izdavačku djelatnost. Hvala Vam za sve što ste učinili za vjeru našu, majku Crkvu, Provinciju, naše Prugovo i naš Hrvatski narod.

U ime svih svećenika, redovnika i redovnica, u ime svih vjernika Prugova, kao i u svoje osobno ime, izražavam ti, fra Petre, istinsku zahvalnost, a rodbini iskrena kršćanska sućut. Nadamo se da te je Uskrsli primio u svoje divno nebesko Kraljevstvo. Bit ćete u našim molitvama, a vi isto molite za nas. Počivao u miru Božjem. Amen.

* * * * * *

Fra Jakov Begonja, gvardijan

Poštovani o. Nadbiskupe, o. Biskupe i o. Provincijale, braćo svećenici i rodbino pok. fra Petra!

„A sad na posao“ i „I dogodine“ bile su dvije poslovice koje je fra Petar često izgovarao. Ujutro nakon doručka znao je gotovo redovito reći „A sad na posao“ i otišao bi u svoj ured. Kod slavlja imendana, rođendana, Božića, Uskrsa i drugih slavlja u vrijeme čestitanja uvijek je odgovarao „I dogodine“. Slijedeće slavlje bit će u kraljevstvu nebeskom.

Braćo i sestre, dana 30. siječnja 2016. fra Ante Branko Periša čuo je neki udarac u fra Petrovoj sobi i odmah je otišao k njemu. Došavši u sobu pomogao mu je smjestiti se i rekao „Fra Petre, sada morate dva dana ležati“. Kroz ovih zadnjih nekoliko dana fra Petrova rodbina je neprestano bila uz njega, osobito dvije Marije. U nedjelju navečer, 31. siječnja, dogovorio sam se s braćom u samostanu za cjelonoćno 'dežurstvo' jer smo bili svjesni da je fra Petar pri kraju svoga životnog puta. U vrijeme kad je fra Petar preminuo kod njega je u sobi bio fra Luka, a nekoliko trenutaka kasnije stigla mi je poruka. Fra Petar je preminuo u 1.58 sati u ponedjeljak, 1. veljače.

Dana 3. listopada 2013. nakon što smo u crkvi imali obred preminuća sv. Franje fra Petar je primio bolesničko pomazanje u svojoj sobi uz sudjelovanje cijele naše samostanske obitelji i nekoliko članova rodbine. Fra Petar se od toga trenutka malo po malo oporavio jer su mu posebno u tome pomagali sinovac Marko i dvije Marije. Kao gvardijan ovoga samostana moram naglasiti kako su kroz ove ove dvije godine i četiri mjeseca njegove sinovke – dvije Marije – svaki dan redovito dolazile k fra Petru i iskazivali mu ljubav i pažnju. Od srca im zahvaljujem. Braća franjevci su činili isto, a među njima se posebno ističu fra Petrovi susjedi fra Ante Vugdelija i fra Ante Branko Periša koji su znali noću razgovarati s fra Petrom u njegovim potrebama. Iako su možda nekada ti razgovori bili teški, fra Ante i fra Branko zaslužuju posebnu zahvalu.

Na kraju još jednom zahvaljujem sinovkama – Marijama – koji su najviše ljubavi pokazale prema fra Petru i svima koji su na njihovu riječ dolazili i pomagali fra Petru, tu uključujem i liječnike koji su se brinuli za njega. Od članova obitelji posebnu zahvalnost zaslužuje i Marko. Članovi obitelji Bezina kroz ovo su vrijeme upoznali naš redovnički život.

Zahvaljujem provincijalu Kodžomanu, biskupu Ivasu i nadbiskupu Barišiću koji je predvodio ovu misu zadušnicu za pok. fra Petra.

Zahvaljujem rodbini i prijateljima pok. fra Petra koji su se došli oprostiti od njega. Pozivam vas na domjenak u nušu samostansku dvoranu kako bismo zajedno mogli izmijeniti još pokoju riječ o fra Petru uz čašicu i zalogaj.

Bog neka je hvaljen i slavljen po onima koji čine dobro!

* * * * * *

Fra Žarko Maretić

Braćo i sestre u Kristu!

Fra Petra sam pobliže upoznao kad je došao na službu u samostan Gospe od Zdravlja u Splitu 1989. gdje sam tada bio gvardijanom. Naša provincijska uprava njemu je povjerila zadaću da osvijetli lik mučenika fra Rafe Kalinića ubijenog od njemačkih fašista, što je on rado prihvatio. Budući da su u Hrvatskoj uskoro nastale demokratske promjene i prestanak jednoumne diktature, fra Petar je započeo pretraživati arhive i javno pisati o brojnim komunističkim zločinima počinjenim nad fratrima Provincije Presvetog Otkupitelja tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Kasnije je svoje istraživanje proširio i na komunističke žrtve među biskupijskim svećenicima, klericima i sjemeništarcima po Dalmaciji, a onda i na stradanja hrvatskih vjernika po župama povjerenih braći naše Provincije. Fra Petar je za taj posao zaista bio kompetentan. Sam je bio živi svjedok toga zlog vremena i mnogih progona hrvatskih svećenika i vjernika. Studirao je crkvenu povijest i postigao doktorat. Sa svojim suradnicima hodao je po dalmatinskim mjestima i ispitivao još žive svjedoke o tim nemilim događanjima.

Mučenik fra Rafo, čija je mučenička svetost bio glavni cilj fra Petrova pisanja, rodom je iz njegova mjesta Prugova i osobno ga je poznavao.

Najprije kao gvardijan, potom kao višegodišnji voditelj provincijskog Karitasa „Panis vitae“ u istom samostanu (imali smo svoje urede jedan do drugoga) i konačno kao provincijal od 2001. do 2003. fra Petra sam u njegovu radu svestrano podržavao. Surađivao sam u glasilu „Fra Rafo Kalinić“, zatim i u uređivanju i predstavljanju više njegovih knjiga. Vozio sam ga automobilom i sudjelovao u prezentaciji tih knjiga po raznim mjestima, od Dubrovnika do Zagreba. Kad sam bio u mogućnosti i financijski sam pomagao tiskanje fra Petrovih knjiga jer sam bio uvjeren da je sve to dragocjeno svjedočanstvo i naša obaveza prema mučenoj braći o kojima se toliko godina nije smjelo govoriti.

Mislim da sam fra Petra kroz to naše druženje prilično upoznao. Želio bih ovom prigodom istaknuti samo neke njegove osobine koje su mi se sviđale. Uvijek i svugdje je svjedočio svoje svećeništvo i redovništvo. Svugdje je nastupao u svom redovničkom odjelu, habitu. Uvijek je izražavao veliku ljubav prema svojoj redovničkoj Provinciji, prema svojoj braći fratrima. Svugdje je izgovorenom i pisanom riječi izražavao i svoju veliku ljubav prema svome hrvatskom narodu. Dobro je poznavao stradanja svojih fratara i svoga naroda jer je s njima mnogo godina kao župnik po zagorskom kamenjaru dijelio dobro i zlo.

Divio sam se fra Petrovoj spontanoj komunikativnosti, jednako s običnim kao i učenim ljudima, u susretima sa svećenicima, biskupima ili časnim sestrama. Uvijek je bio otvoren, uljudan i prijazan, otmjeni gospodin a opet jednostavan fratar, uvijek vedar i raspoložen. Veoma dobar propovjednik. U svim nastupima imponirao je svojim slušateljima gromkim glasom i visokim stasom. Kao od brda odvaljen podsjećao je na nekog starozavjetnog proroka. Bio je neumoran radnik bilo kao župnik u pastoralu, bilo kao pisac tolikih knjiga.

Dragi fra Petre, hvala ti za sav tvoj tako dugotrajan rad „na njivi Gospodnjoj44 na dobrobit svete Crkve, naše Provincije i hrvatskog naroda. Hvala ti za našu osobnu suradnji i druženje. Neka te Isus Krist, dobri Pastir, primi i nagradi vječnim životom i neka te prati zagovor sve naše braće mučenika čije si žrtve ti rasvjetljavao da bismo im bili zahvalni i uzimali ih za uzor. U raj poveli te anđeli; na dolasku tvojem primili te mučenici! Amen.

* * * * * *

SUĆUTI

Mons. ANTE IVAS

biskup šibenski

Poštovani Provincijale!

U ime svećenika, redovnika, redovnica i vjernika, kao i u moje osobno, Vama i cijeloj Provinciji, iskazujem ljudsku i kršćansku sućut o preminuću fra Petra Bezine, svećenika i redovnika.

Zahvaljujemo Bogu za 27 godina njegova predanog služenja Crkvi koja je u biskupiji šibenskoj, u župama Primorski Dolac, Unešić i za dugogodišnju službu u Šibeniku u tada novoosnovanoj župi sv. Jeronima na Meterizama. Trebalo je puno svjetla i snage Duha Svetoga i pastoralne umješnosti, u ono vrijeme i okolnostima, okupljati ljude vjernike, koji su morali napustiti svoja sela i župe, svoje navike i dotadašnji način života i početi živjeti u teškim i sasvim drugačijim životnim uvjetima na periferiji grada, često i bez najosnovnijih uvjeta za život. Svjedok sam koliko je tim ljudima i obiteljima bilo teško u svakom pogledu, kako materijalnom tako i u vjerskom životu. Fra Petar je kao župnik stanovao u jednoj maloj nedovršenoj kući čije je prizemne prostorije koristio kao „župnu crkvu i višenamjensku vjeronaučnu dvoranu". Svojom neposrednošću i jednostavnošću i spremnošću da sa svakim porazgovori, da svakoga savjetuje, da pomogne nadvladati dramatične promjene koje su mnoge ljude i obitelji mučile i izneredile, fra Petar je uspio formirati malu župnu zajednicu u kojoj su se i djeca i odrasli osjećali kao „kod kuće.., kao doma." Danas je ta župa iz tih korijena izrasla u veliku i aktivnu župu sa novom crkvom, pastoralnim centrom i zauzetim vjernicima laicima, djecom, mladima i odraslima.

Zahvaljujemo Bogu na uzornoj svećeničkoj i prijateljskoj suradnji koju je fra Petar gradio i njegovao, kako sa svojim biskupom Josipom Arnerićem tako i sa svim kolegama svećenicima u dekanatu i u cijeloj biskupiji. I mnogo je do te suradnje držao. Svojim iskustvom i raspoloživošću bio je uvijek spreman pomoći nama mlađim svećenicima, kako u pastoralnom radu tako i u duhovnoj izgradnji.

Zahvaljujemo Bogu za njegov predani istraživalački i spisateljski rad i djelo. „Fra Petar se dugo vremena, možemo reći, do svoje smrti, bavio teškom i

mučnom problematikom „rana, ožiljaka i tragova ratnih i poratnih" na ovim našim prostorima pa tako i na području Biskupije šibenske. 1998. godine obdario nas je opsežnom knjigom: „Šibenska biskupija kroz dva rata." Sjećajući se i sam vremena kad su se mnogi tragovi zakapali, i mnogi istiniti događaji, a posebno imena prešućivala, namjerno i nasilno brisala, ili su odlazila i bila potiskivana u zaborav, fra Petar se neumorno trudio zapisati, posvjedočiti i sačuvati spomen na konkretne ljude, na događaje, na činjenice iz bolnih i mučnih ratnih i poratnih vremena. Putuje, istražuje, proučava, razgovara, pita i bilježi. „Neka se ne zaboravi", govorio je često. Zato je uredio i priredio za tisak i tiskao „Ljetopis samostana sv. Lovre u Šibeniku", 1996. i „Ljetopis samostana sv. Ante u Kninu." 1998. godine.

Posebno se trudio donijeti sačuvana svjedočanstva o brojnim svećenicima i redovnicima, koji su za svoje zvanje, uvjerenje i vjeru u Krista i vjernost Crkvi i narodu podnosili progone i pravo mučeništvo, mnogi sve do mučeničke smrti. Tako je 2000. godine izdao knjigu: „Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i zadarske nadbiskupije od 1941. do 1992."

Zahvaljujemo ti Gospodine za fra Petra i molimo da on koji je cijeli svoj život uložio da za nas i za buduće generacije svećenika, redovnika i vjernika sačuva spomen na mučenike naše nedavne povijesti i tako nam posvjedoči „trajnu prisutnost Otkupljenja po plodovima vjere, nade i ljubavi u muškarcima i ženama svih jezicima i rasa koji su slijedili Krista u različitim oblicima kršćanskog zvanja" (Sv. Ivan Pavao II.), bude svima nama i budućim generacijama na primjer, nadahnuće, poticaj i ustrajnost u vjernosti Bogu i narodu.

Neka ti, dragi fra Petre Gospodin podari mjesto u zajedništvu svetih naših mučenika i ispovjedalaca. Neka ti svijetli Svjetlost vječna. Počivao u miru!

**********

Mnogopoštovani Oče Provincijale,

Vama i braći izražavamo iskrenu sućut, povodom smrti dragog Vam subrata, dr. fra Petra Bezine!

Naše starije sestre sjećaju se kako je fra Petar još kao mladi fratar, za vrijeme Drugog svjetskog rata, dolazio posjećivati sestre, zajedno s fratrima iz Gospe od Zdravlja. I pomagali zajednici kroz to teško vrijeme...

Dolazio je za sv. Mise i za predavanja sestrama. Uvijek je cijenio zajednicu i preporučivao se s povjerenjem u molitve sestara!

Molimo da ga Gospodin nagradi za njegov predani svećenički život u službi Provincije, Crkve i Hrvatskog naroda!

Dragocjen je njegov znanstveni rad, kao i neumorno nastojanje da se pokrene kauza za o. Rafu Kalinića! Vjerujemo da će uroditi plodom njegov trud!

Bog neka mu bude vječna nagrada i svjetlo!

Zajedno smo s Vama u molitvi za njegovu dušu!

Mir i dobro!

Sestre klarise – Split

S. M. Dolores Mandić, OSC, opatica

**********

Poštovanim članovima Splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,

poštovanoj obitelji fra Petra Bezine.

Fra Bezina cijeli je život posvetio predanu i ustrajnu radu u promicanju vrijednosti kršćanske, napose franjevačke filozofije, kao i različitih manifestacija neosporivih načela tradicije i kulturne baštine. Svoje je zamisli desetljećima uobličavao i prenosio mnogobrojnim znanstvenim i stručnim člancima, knjigama, čiji su sažeci prevedeni na više jezika, mehanizmima što ih pružaju mogućnosti fotografskog i filmskog zapisa, održavajući istovremeno razna predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu, analizirajući prešućivane i samim time vrlo teško istražene teme.

Od iznimnoga je značenja njegov višegodišnji kontinuiran rad na sustavnome istraživanju mnogih nesuđenih zločina počinjenih od strane jugoslavenskoga komunističkog terora, posebice nad više stotina svećenika i časnih sestara.

Oduvijek je zastupao načela prava na samoodređenje i državnu neovisnost hrvatskog naroda. Svojom znanstvenom akribijom postavio nam je čvrste temelje za daljnja istraživanja trajno nas zaduživši.

Ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović

 

**********

U nemogućnosti da osobno budem nazočan ispraćaju fra Petra Bezine, ovim putem Vam izražavam svoju najdoblju sućut.

Blaženko Boban,

gradonačelnik Grada Solina

**********

Ogranak Matice hrvatske u Splitu

Izražavamo duboku tugu što nas je napustio naš vjeran i vrijedan član, poštovani i dragi fra Petar Bezina završivši tako svoj zemaljski život i uputivši se u zagrljaj Ocu Nebeskome kojemu je odano služio do kraja života. Osim što je bio veliki radnik na Njivi Gospodnjoj, bio je čovjek silne snage i energije radeći uvijek za opće dobro i istinu. Pokojnikova svestranost zaslužuje divljenje. Ne samo da je bio odan član Ogranka Matice hrvatske u Splitu već i dvogodišnji urednik njezinog časopisa Hrvatski obzori. Za svoj nemjerljiv doprinos ugledu kako časopisa tako i općem ugledu Matice hrvatske, naš Ogranak u Splitu dodijelio mu je nagradu 2005. godine. Za svoj rad fra Petar Bezina ostat će trajno upisan u povijest Matice hrvatske, a svima nama uzor gorljive vjere, ljubavi i neumornog rada za čovjeka i istinu na slavu Svevišnjega i domovine Hrvatske. Provinciji Presvetog Otkupitelja i braći u Kristu izražavamo našu sućut, a našem bratu Petru želimo da trajno uživa blizinu Svevišnjega.

Ogranak Matice hrvatske u Splitu

Predsjednik,

Trpimir Jurkić

**********

Poštivani o. Provincijale!

Saznao sam za preminuće p. o. Petra Bezine. Osobno sam ga poznavao i gajim lijepe uspomene na naše susrete. Preminućem, dragi naš fra Petar ušao je u Vječnost. Sudjelujem molitvenim zajedništvom s braćom za njegovu dušu te mu želim od Gospodina vječnu svjetlost i vječni pokoj. Smiluj mu se, Bože, po velikom milosrđu svojem. Vodstvu Provincije i svoj braći izražavam iskrenu sućut uz rastanak od fra Petra. Počivao u miru!

Darko Portada

**********

Vidio sam da je preminuo naš STARINA fra Petar Bezina.

Izražavam svoj braći iskrenu sućut i zahvaljujem Bogu Ocu za sve dobro što je preko njega činio za našu Provinciju, naš narod, posebno za njegovo dugogodišnje nasljedovanje sv. Franje i Isusa Krista.

Neka mu Gospodin sve obilno plati i upiše njegovo ime u Vječnu knjigu života.

U svojim molitvama za pokojnika bit ću s njim i s vama svima vama povezan.

fra Josip Bebić

**********

Poštovani oci franjevci,

u povodu smrti najstarijeg člana vaše provincije dr. fra Petra Bezine upućujem vam iskrenu kršćansku sućut. Neka mu dobri Bog kojemu je vjerno cijeli život udijeli vječni pokoj u nebeskoj domovini a svima koji tuguju podari utjehu zbog privremenoga rastanka.

Uz franjevački pozdrav

Mir i dobro!

Rino Ćapin

**********


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas795
Ovaj mjesecOvaj mjesec65069
UkupnoUkupno5153528

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 132 

Administrator

franodoljanin@gmail.com