Split: Propovijed p. Stipe Balatinca

Gospa od Zdravlja,

19. studenoga 2015.

Blažena Djevica Marija Kraljica mira

 

Čitanja:

Iz 9, 1-3.5-6;

Lk 1, 26-38.

 

Draga braćo i sestre!

Jučer smo govorili o tome kako moramo stati i zapitati se o svojemu duhovnom stanju. Važno je znati u kakvom se duhovnom stanju nalazim i kakva je moja vjera da bi znao što činiti da izbjegavam grijeh i vjerno Bogu živim.

Danas smo uzeli obrazak sv. Mise o Blaženoj Djevici Mariji kao Kraljici mira. Želimo moliti našu Gospu za mir, ali želimo razmišljati kako do njega doći. Kako postići mir duše i savjesti?

Kad je čovjek zdrav ima tisuću želja, a kad je bolestan samo jednu: Da ozdravi. Tako i u duhovnom životu: Kada nemamo duhovnog mira, kada nam savjest nije čista, kada je nešto nagriza i muči, čovjek misli samo kako će se toga osloboditi, i ako sebe zavarava i odgađa, često na času smrti izreče priznanje da umiri svoju savjest u tom presudnom trenutku i u zadnjoj prilici.

Zato je naše centralno pitanja danas: Imam li ja mir savjesti, mir duše, mir svoje nutrine? Je li Gospa kao Kraljica mira zavladala mojim srcem sa svojim Sinom ili je tu neki drugi vladalac?

U ovom razmišljanju također će nam pomoći sv. Ignacije Lojolski sa svojim razmatranjem o Dvije zastave iz Duhovnih vježbi (Br. 136. – 147.). U tom razmatranju on kaže kako trebamo promatrati kako Lucifer šalje nebrojene vragove po čitavom svijetu „ne izostavljajući ni jedne pokrajine, nijednog mjesta, nijednog staleža, nijedne osobe posebice.“ I takođe trebam paziti što on govori i kako upućuje zloduhe da se vladaju prema ljudima: „Najprije će ih napastovati s pohlepom za bogatstvom, kao što on redovito i čini kod mnogih da bi ih što lakše priveo do težnje za taštom ljudskom časti, a potom do sve veće oholosti. Tako je prvi stupanj bogatstvo, drugi čast, treći oholost, a odatle ih navodi na sve druge grijehe.“

Zapazimo: Nitko od nas nije izuzet od napastovanja. I također uočimo da je kod svakog taktika ista: Prvo u nama želi izazavati pohlepu za bogatstvom. Ne imanje. Nego pohlepu, težnju, sanjarenje, maštanje da ja imam ovo, ili ono... Loto, lutrija i kladionica su znak toga! Ako mi se usadila pohlepa eto nemira. Ako čovjek postigne bogatstvo nije miran. Mi se često varamo pa kažemo: Blago njemu ima ovo! Blago njoj može si kupiti ono! Itd. No, daleko je to od blaženstva. Čovjek koji posjeduje bogatstvo ne staje tu nego mu se javlja težnja za taštom ljudskom časti. Pa do skora smo mogli čuti na vlastite uši kako je jedan naš sugrađanin na pitanje što će mu uključivanje u politiku kad ima toliko puno novca, otprilike odgovorio: Imam bogatstvo, ali nemam moć. Ja želim moć. I kad se čovjek preda toj težnji upada u oholost i samouzdizanje te je sklon svakom grijehu, jer oholost je izvor svih grijeha i zala. Tu onda nema mira. To je zapravo put nemira, zarobljenosti i grijeha. To nam pokazuje i priča „Klub 99“:

Bio je jednom jedan tužni kralj, a imao je vesela slugu, koji je svuda išao  s velikim osmjehom na licu. „Pažu“ – reče jednog dana kralj, „odaj mi tajnu svog veselja“!„Nema tajne, gospodine. Jednostavno nema razloga za žalost. Sretan sam što vama služim, što živim u kući koju mi je dvor dodojelio, imam što jesti i još od vremena do vremena dobijem koji novčić za posebne zasluge.“

Kralj tada pozove svog najmudrijeg savjetnika i kaže mu da želi saznati tajnu paževe sreće. Ovaj mu reče: „Tajnu njegove sreće ne možeš otkriti, ali možeš je uništiti ako želiš.“ „Kako?“ – upita kralj. „Učlani ga u Klub 99!“

I kralj uzme vrećicu, stavi u nju devedeset i devet zlatnika i dade ih pažu govoreći: „Ovo je od sada tvoje blago. Uživaj u njemu i nikome ne govori kako si ga stekao!“ Paž nikada u životu nije vidio toliko novca. Poče ga prebrojavati. Svaki put je došao samo do devedeset devet. To ga je silno razočaralo. Pa gdje je stoti zlatinik. Tražio ga je po džepovima, na stolu, da nije pao na pod... Gledao je tih 99 zlatinika i stalno se pitao zašto nema još jedan, imati sto zlatinika, bilo bi savršeno. Odlučio je raditi za taj jedan zlatnik. No, on je vrijedio toliko da je morao natjerati i ženu i djecu da rade i štede. Uslijed toga toliko se promijenio da ga ljudi više nisu preopznavali, a i njegova veselja je nestalo. Na kraju ga je kralj otpustio iz službe jer nije želio slugu koji je stalno loše volje“ (Usp. Bruno Ferrero: Ali mi imamo krila, str. 48-49).

Koji je onda put mira? To je Isusov put i Isusov nauk. Što on nudi?

U istom razmatranju promatramo kako Isus odabire svoje apostole i učenike i šalje ih da „svima budu na pomoć“ i da ih vode najprije do duhovnog siromaštva, a neke i do samog istinskog siromašta, te nakon toga do „želje za pogrdama i prezirom“, iz čega onda „slijedi poniznost“. „Tako treba da budu tri stupnja: prvi, siromaštvo protiv bogatstva; drugi, pogrde ili preziri protiv ljudske časti; treći, poniznost protiv oholosti. A od ta tri stupnja neka navedu ljude na sve druge kreposti.“

Dakle, u onome što nam Isus nudi, a što je prvo duhovno siromaštvo, prepoznajemo slobodu i nenavezanost. Da bi imalo duhovno napredovali, imali mir i radost, moramo se osloboditi bilo kakvih neurednih navezanosti, ovisnosti i svake vrste zarobljenosti. To nije samo na materijalne stvari, nego i na ljude, pa čak i na duhovnu utjehu, na koju mogu biti navezan, tako da Boga ne ljubim zbog njega samoga nego samo ako mi nešto daje. Na drugom mjestu (Br. 23) će sv. Ignacije reći: „Da ne volim zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.“ I vjernici često stavljaju zdravlje na prvo mjesto, ali i ono može očitovati navezanost. Na prvom mjestu bi trebala biti slava Božja i naša vjera.

Kad se govori o „pogrdama i prezirima“ to nam malo grubo zvuči. Ali da pojasnimo možda je bolje reći „biti spreman na odricanje, žrtvu i sramotu radi Boga“. U časti čovjek želi vladati, biti moćan i snažan, pokazati svoju moć i mišiće, račune, jahte i avione. A u „pogrdama i preziru“ stavlja Boga na prvo mjesto i spreman je trpjeti, patiti, podnositi, sve suprotno od uživalačkog mentaliteta. Iz toga onda dolazi poniznost, koja nije u tome da me drugi gaze i omalovažavaju, da samo dopuštam poniženje i uvrede bez ikakve obrane, nego poniznost je u stavljanju Boga na prvo mjesto i u podnošenju svega samo da njega ne uvrijedim i ne počinim neki grijeh. Poniznost je u čistoći i zato iz nje onda mogu izlaziti i druge kreposti.

Takav čovjek postigao je mir.

To nam je i dobra škola za postizavanje duhovnog napretka, jer ako preskačemo ove stepenice nećemo uspjeti. Puno ćemo se mučiti i krivite sve oko sebe, a napretka neće biti. Znaj, ako si na išta navezan, a želiš izgraditi bilo koju krepost neće ti to uspjeti i bit ćeš mrzovoljni vjernik kojega ljudi ne vole!

U predslovlju današnje Mise Mariju nazivamo učenica Kristova i učenica mira. Marija je, dakle, prošla Isusovu školu i naučila kako doći do mira. Mi se možda čudimo kako je Marija prihvatila Božju riječ preko usta anđela Gabrijela, više se divimo kako je Isusa rodila i našla u Jeruzalemskom hramu kao dvanaestogodišnjaka, s njom trpimo na križnom putu i na Kalvariji i čudimo se kako je to sve podnijela. Ali još veće je čudo kako Marija u miru s apostolima čeka Duha Svetoga. Kako može biti mirna, sabrana, u molitvi, nakon svega...?U navještenju se duhovno osiromašila, kroz Isusov skroviti i javni život naužila pogrda i prezira, a na Kalvariji trajno ponizila „izgubivši“ svoga Sina, a prihvaćajući Ivana, po Isusovim riječima: „Ženo evo ti sina, sinko evo ti majke“ (Usp. Iv 19, 26-27).

Zato je Marija mogla imati mir, zato je mogla prihvatiti novu zajednicu apostola i zato je mogla prihvatiti svoju novu ulogu: Ona vidljivo neće biti ništa u Crkvi, to će biti Petar, ona će biti duhovna Majka i zagovornica kroz stoljeća.

Ugledajmo se u Mariju Kraljicu mira, koja i nama želi donijeti mir, a to je njezin Sin Isus Krist. Kad zazivamo Mariju Kraljicu mira, to znači da prihvaćamo Isusovu školu duhovnosti. I ako smo do sada bili kao kod Izaije „narod u tami i blizu smrti“, po Mariji nam je „svjetlost jarka osvanula“, „radost nam se umnožila, uvećalo veselje“, imamo onoga tko će biti „Knez mira“, Vladar mira u našim dušama.

Krenimo u Isusovu školu duhovnosti i imat ćemo mir, mir duše, savjesti i srca. Vjerujmo to je moguće. Moguće je imati mir. Isus će nam ga dati. Bog će to za nas učiniti. „Privržena ljubav Gospodina nad Vojskama to će učiniti!“Amen.

P. Stipo Balatinac SI


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2039
Ovaj mjesecOvaj mjesec57641
UkupnoUkupno5362178

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 208 

Administrator

franodoljanin@gmail.com