Siverić: Obilježena 50. obljetnica smrti Krste Odaka

U nedjelju, 8. studenoga 2015., bilo je u župskoj crkvi Sv. Petra u Siveriću kraj Drniša vrlo svečano. Razlog je što su župljani toga sela zajedno sa svojim župnikom fra Stjepanom Matićem obilježavali obljetnicu smrti svoga uglednog i poznatog mještanina, hrvatskog skladatelja Krste Odaka, koji je točno prije pedeset godina (4. 11. 1965.) umro u Zagrebu.


U 10.30 sati, pola sata prije redovite nedjeljne župske mise, održana je komemoracija Odaku u čast. U komemorativnom dijelu sudjelovali su župnik fra Stjepan Matić koji je pozdravio nazočne i vodio konferansu, fra Joško Kodžoman provincijal koji je uputio pozdravnu riječ, gradonačelnik grada Drniša gospodin Josip Begonja, koji je zajedno sa župnikom fra Stjepanom pokrovitelj ove manifestacije te održao pozdravnu riječ, župski mješoviti zbor Gospe od Zdravlja iz Splita s orguljašicom s. Zorislavom Radić i maestrom fra Stipicom Grgatom. Fra Stipica je ujedno održao prigodno predavanje o životu i djelu Krste Odaka. Nakon komemoracije uslijedila je svečana sveta misa koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Za vrijeme komemoracije i mise pjevao je zbor Gospe od Zdravlja izvodeći skladbe Krste Odaka. Nakon mise župnik fra Stjepan je pozvao sve uzvanike na zajedničku okrepu.

Fotografije

 

Predavanje fra Stipice Grgata

o životu i djelu Krste Odaka


KRSTO ODAK – KOMEMORACIJA U SIVERIĆU

U PRIGODI 50. OBLJETNICE SMRTI

Uvod

Jubilej ima u sebi uvijek nešto pozitivnoga. Proslava obljetnice kakva događaja, početka rada nekoga ili neke ustanove, obljetnice života ili smrti itd. Prema tome smisao nekog jubileja je da se prisjetimo nekoga čiji je život i rad obilježilo određeno vrijeme, a široj društvenoj zajednici i njezinoj kulturi ostavio neizbrisiv trag.

Danas se, evo prisjećamo na jedan skroman ali doličan način, u prigodi 50. obljetnice njegove smrti, čovjeka, sina ovoga mjesta i ovoga kraja, hrvatskog skladatelja Krste Odaka, glazbenog umjetnika koji je hrvatskoj glazbenoj kulturi dao nemjerljiv doprinos, a koji je umro prije pedeset godina.

Moje izlaganje, dakako, neće imati nikakvih znanstveno-analitičkih ambicija. Naprotiv, koliko mi u ovoj prigodi vrijeme dopušta, nastojat ćemo se u kraćim crtama i više informativno prisjetiti onoga najznačajnijeg iz njegova života i rada.

 

Život

Krsto Odak rođen je u Siveriću 20 ožujka 1888. godine od oca Bože i majke Tomice rođene Ramljak. Obitelj je bila srednje bogata. Krstin otac je kao pismen čovjek bio nadglednik u rudniku „Monte Promina“. S Tomicom je imao sedmero djece.

Krsto je završio osnovnu školu 1900. godine, a iste se godine upisao u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i uredno je završio. Godine 1906. Odak je stupio u novicijat na Visovcu, obukao fratarski habiti uzeo redovničko ime fra Konrad. Nakon godine novicijata nastavio je školovanje u Šibeniku na studiju filozofije, potom polaže maturu u Sinju. Studij teologije nastavioje u Zaostrogu i Makarskoj.Pri kraj studija primio je niže i više redove, a zatim je 28. srpnja 1912. godine zaređen za svećenika. Mladu misu slavio je na Visovcu,na Gospu od Anđela 2. kolovoza iste godine.U mjesecu rujnu 1912. godine uprava Provincije šalje Odaka u München na daljnji studij sociologije. U münchenskom franjevačkom samostanu sv. Ane upoznao je glasovitog franjevca glazbenika oca Hartmanna koji će u Odaku probuditi urođenu želju za studijem glazbe, što će biti prekretnica u njegovu daljnjem životu.Nakon završenog jednogodišnjeg studija, unatoč želji i molbi da ga se ostavi u Münchenu na studiju glazbe, Provincija ga vraća u Domovinu u Sinj, što je Odak teška srcaprimio. Tu će nažalost nastati vrlo dugo i žučljivo trvenje između njega,njegove želje da studira glazbu i Provincije koja je pri tom imaladrugačiji stav.

Odak je doduše ostao u Sinju dvije godine kao zborovođa i učitelj sjemeništaraca, ali to su bile godine ispunjene više nezadovoljstvom i apatijom nego zauzetim radom u službi koja mu je povjerena. Franjevačka provincija će ga stoga premjestiti za župskog pomoćnika u obližnji Otok, a zatim će ga 1917. godine imenovati župnikom iste župe. U toj službi Odak ostaje sve do 1919. godine. Odak je u Otoku vršio vrlo zauzeto i za svaku pohvalu najprije službu pomoćnika,a zatim župnika.

Budući da se tijekom boravka u Otoku napetost s upravom Provincije ne samo nije smanjila, nego je poprimila još oštriji odnos, Odak je, vidjevši da od njegova studija glazbe nema ništa, donio radikalnu odluku te dana 16. ožujka 1919. godine napušta Župu Otok i na svoju ruku odlazi na studij u Prag odakle se više nije vratio. Provincijal ga je 19. ožujka suspendirao župničke službe i svećeničkog reda.[1]

U Pragu Odak ostaje tri godine, učeći u majstorskoj klasi Viteslava Novaka, poznatog glazbenog pedagoga, a potom dolazi u Zagreb. Po povratku u Zagreb 1922. godine on postaje jednim od prvih profesora na netom utemeljenoj Muzičkoj akademiji u kojoj djeluje sve do umirovljenja 1961. godine. Umro je 04. studenog 1965. g. u 78. godini života i pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.


Odak – glazbenik umjetnik

Bez obzira na Odakov radikalni raskid s dosadašnjim životnim pozivom, franjevca i svećenika, ovdje danas stojimo pred čovjekom i umjetnikom koji je bez sumnje ostavio duboki trag u brazdi hrvatske glazbene kulture. Dakako, baš s tog aspekta danas ga ovdje promatramo,pa otud i smisao ove komemoracije.

Ono po čemu svakog umjetnika mjerimo jest njegovo djelo, sav njegov opus što ga je ostavio iza sebe. Po njemu dotičnom umjetniku dajemo u kulturi ono mjesto koje mu doista i pripada.

Analizirajući kakvoću i sve relevantne faktore jednog umjetničkog djela, nije teško uočiti okolnosti sredine u kojoj je umjetnik odrastao i koje su imale možda presudnu ulogu u stvaranju njegova umjetničkog habitusa kao i načinu njegova umjetničkog izražavanja.

Sredine u kojima je Odak živio od rođenja do odlaska u Prag bile su: rodna siverićka, potom sinjska, visovačka i šibenska, zatim zaostroška i makarska, jednogodišnja münchenska, opet sinjska i konačno otočka (Župa Otok kod Sinja). Već njihovo suhoparno nabrajanje nameće spoznaju o skromnosti njihovih, naročito onodobnih, značajki i dometa. U tim sredinama Odak se formira u skromna, prema životu oprezna i mudra, a prema drugima tolerantna i sređena čovjeka.[2]

Ipak, to je ujedno vrijeme, ako se izuzmu godine djetinjstva u Siveriću, koje je Odak proveo, u kojima je rastao i dozrijevao najprije kao đak,zatim kao studenti konačno kao svećenik i punopravni član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Prema tome nije neopravdano reći, i to se mora priznati, da je Odak prve glazbene zasade, doduše još uvijek skromne, stekao u odgojnim zavodima spomenute Franjevačke provincije.

Odak je kao umjetnik živio u Zagrebu između Dvaju Svjetskih ratova i nakon Drogo svjetskog rata. Poznato je, naime, da je međuratno vrijeme u evropskoj glazbi bilo vrijeme Nacionalnog smjera koji se tada nametnulo kao dominantni pravac. Jednostavno rečeno to je stil u kojem su umjetnici stvarali svoja djela na elementima i idiomima nacionalnog folklora. Nacionalno u glazbi toliko je tada bilo izraženo da se uzimalo kao kriterij vrednovanja samog glazbenog djela. Premda se hrvatskim skladateljima toga doba (nazvani su prelazna generacija) zamjera da nisu dovoljno stvarali u nacionalnom duhu,nego su prianjali „evropskoj internacionalnoj struji u glazbi“[3] u kojoj je prevladavao stanoviti pluralizam, a na nacionalni izazov odgovarali šutnjom[4], ipak, Odak je u početnoj fazi svoga nastupa u zagrebačkoj javnosti,iako je već tada bio kritiziran da negira folklor, više ili manje stvarao upravo na nacionalnojosnovi. Ako se uzme u obzir njegove motete iz tog perioda, ili pak operu Dorica pleše, oni su inspirirani onim narodnim u duhu nacionalnog pravca oblikovani jedni na staroslavenskom jeziku, a drugi na elementima međimurskog folklora.

Upravo crkvenim skladbama Odak uzdiže staroslavensko pjevanje, kao i naše glagoljaško pjevanje na najvišu razinu. Tim svojim duhovnim opusom on zahvaća u našu povijest da bi nam iznova dozvao u svijest činjenicu da smo jedini narod u katoličkoj Crkvi koji je skoro tisuću godina imao liturgiju na narodnom jeziku.

Usprkos svemu tome, onodobna glazbena kritika bila je spram Odaka vrlo podijeljena. Lavina svih mogućih napada ali i pohvala obrušila se na njega, posebice, nakon praizvedbe opere Dorica pleše 1934. godine. Dok su jedni išli u neopravdanu krajnost te su osporavali ili čak negirali njegovu stvaralačku snagu, drugi su ga stavljali na pijedestal najdarovitijeg hrvatskog skladatelja toga vremena. On će to u svom kasnijem sazrijevanju i dokazati što će istovremeno biti odgovor na zahtjeve tadašnje glazbene kritike.

Budući da ovdje nije ni vrijeme ni mjesto da navodimo,a pogotovo analiziramo sva Odakova djela, a njih je oko 80 što numeriranih što nenumerirani;od instrumentalnih do vokalnoinstrumentalnih; od djela jednostavnijih formi do složenijih ili složenih kao što je opera Dorica pleše; od svjetovnih do duhovnih kao što su njegovi crkveni moteti itd., ovdje ćemo se ipak, ali samo letimično i više radi ilustracije zaustaviti tek na nekima od njih, kao onima u kojima se zorno ogleda sva dubina njegova glazbenog promišljanja.

Odak je kao čovjek zasigurno bio svjestan činjenice da je napustio franjevački i svećenički oblik života i prema tome vjerojatno nosio stanoviti teret ili osjećaj, ja bih ovdje rekao možda ožiljak odgovornosti koji je, realno rečeno, svakom čovjeku koji je učinio isti takav korak teško zatomiti ili izbrisati iz svijesti kao da ništa nije bilo. To će se manje-više odraziti i u nekim njegovim umjetničkim djelima.

Muzikolog Lovro Županović, dobar poznavatelj Odakova glazbenog govora tvrdi da je Odak gotovo autobiografski opisao svoje poniranje u vlastitu nutrinu u njegovu najpoznatijem motetu za bariton solo, mješoviti zbor i orgulje Svrši stopi moje. Na tom tragu Županović analizira ovaj motet riječima: „Da je motet Svrši stopi moje prožet snažnom autobiografskom konotacijom, potvrđuje tekstovni predložak trećeg odsjeka drugog dijela sastojeći se svega od dvije riječi Spasajej, Gospodi. Vapaj je to živog i pred nama „golog“ čovjeka ne bez osjećaja krivnje, vapaj za smirenjem i za snagom da se izdrži; vapaj koji od dvokratnog krika nestaje u pianissimu i na harmoniji kojom kao da je stavljen znak pitanja u njegovo ispunjenje.“[5]

Sve u svemu, sagledavajući sav Odakov stvaralački rad uviđamo da je riječ o jednom zavidno bogatom opusu. Stoga sve rečeno možemo sažeti u jednu rečenicu i reći da je Odak u svim glazbenim formama kojih se dotakao stvorio vrijedna umjetnička djela koja su, bez ikakve sumnje u velikoj mjeri obogatila hrvatsku glazbenu kulturu.

Upravo stoga On zauzima ono mjesto koje ga stavlja u red neumrlih na Olimpu hrvatske glazbe. Uz njegovog bližeg susjeda i barda hrvatskog kiparstva, ali i nositelja svekolikih društvenihzbivanja svoga vremena,Ivana Meštrovića,Odak je drugi Drnišanin koji je u novijoj hrvatskoj povijestipostao stupom velebne zgrade hrvatske kulture i zaslužni sin Siverića i Drniške krajine. Na čast i ponos!

N.B. Na kraju neka mi bude dopušteno istaknuti daje i Meštrovićev i Odakov početak životnog usmjerenja i ulaska u veliki svijet usko vezan uz njihove župnike franjevce. Hvala!


[1]Opširniji opis „slučaja Odak“ vidi: fra Josip Ante Soldo,Krsto Odak do odlaska u Prag, Krsto Odak, Život i djelo, HMD-HGZ, Muzički zbornik, Zagreb, 1997., str. 113-126.

[2] Usp. Lovro Županović, Skladateljstvo Krste Odaka u procjepu između onodobno aktualne i tradicionalne glazbene izričajnosti, Krsto Odak, Život i djelo, HMD-HGZ, Muzički zbornik, Zagreb, 1997., str. 15-52.

[3]Usp. Lovro Županović, Isto, str. 32.

[4]Usp. Nikša Gligo, O „avangardnosti“ „nacionalnih škola“ u glazbi prve polovice 20. stoljeća, Krsto Odak, Život i djelo, HMD-HGZ, Muzički zbornik, Zagreb, 1997., str. 93-110.

[5]Usp. Lovro Županović, Isto, str. 28.


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

11.-20. srpnja: Studenci - Proslava sv. Ilije

*********

17. - 20. srpnja: Metković - Proslava sv. Ilije

*********

17. - 20. srpnja: Brist - Proslava sv. Margarite

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1878
Ovaj mjesecOvaj mjesec43416
UkupnoUkupno5204600

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 63 

Administrator

franodoljanin@gmail.com