Visovac: Oproštaj od fra Šime Samca

U franjevačkoj crkvi Gospe od Milosti na Visovcu, u petak, 30. listopada 2015. u 14 sati mons. Ante Ivas, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Šimu Samca koji je preminuo u Franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu u srijedu, 28. listopada 2015., u 70. godini života, 53. redovništva i 44. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, provincijal zadarske provincije fra Andrija Bilokapić, vikar mostarske provincije fra Ivan Ševo, visovački gvardijan fra Mate Gverić, karinski gvardijan fra Mladen Kovačević i još 95  svećenika.


Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, predvodio je gvardijan na Visovcu fra Mate Gverić. Na oproštaju su bili članovi rodbine, časne sestre i osobni prijatelji koji su se došli oprostiti od fra Šime. Pjevanje je predvodio zbor franjevačkih bogoslova a za orguljama je svirala s. Klara Pavlović.

Mons. Ante Ivas na početku mise zadušnice pozdravio je okupljene uskrsnim pozdravom „mir vama“, a zatim nastavio kako je „naš brat Šime u ovoj crkvi uzdizao svoj život i misli prema Domovini nebeskoj. Učio je mlade novake da je smisao ljudskog života proći zemljom i činiti dobro te doći u zagrljaj Božji. To što je učio i svjedočio, vjerujem da je sada iskusio. Za nas kršćane smrt je vrijeme slavlja jer su stari govori da je smrt preminuće, a to preminuće mi danas slavimo“ završio je o. Biskup i pozvao na pokajnički čin.

Fotografije

Propovijed - mons. Ante Ivas, biskup šibenski

Svaki je ispraćaj naše braće i sestara s ovoga svijeta, zapravo  vjerničko slavlje ispraćaja u onu „Tajnu vjere“ koju je sv. Ivan apostol milošću i darom Duha Svetoga „vidio“ i zapisati u knjizi Otkrivenja: „Ja, Ivan vidjeh novo nebo i novu zemlju, Sveti grad, novi Jeruzalem vidjeh, u kojem će Bog prebivati sa narodom svojim. Sveti grad u kojem će Bog otrti svaku suzu s očiju, jer smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer – prijašnje uminu. Ja ću žednome dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova.“

U toj vjeri ispraćamo našega brata fra Šimu, dok idemo u susret blagdanima „Svih Svetih“ i „Spomena na sve svoje vjerne mrtve“, u kojima Crkva na duboko i intimno svečan način slavi upravo te velike Tajne (otajstva) naše vjere: „Vjerujem u  općinstvo svetih, uskrsnuće tijela i život vječni!“

Nigdje nam nije toliko potreban dar vjere koliko pred neumitnim i teškim i mučnim pitanjima: zašto smrt i što nakon smrti? Izgleda da nakon svega postoje samo dva ozbiljna odgovora: Smrt je „uništenje ili uzvišenje.“ Ako je smrt posljednja točka postojanja, kraj ljudskog života i bilo kakve ljudske aktivnosti, ako je smrt kraj ljudske osobe, nije li to zapravo uništenje smisla ljudskoga života uopće, života koji sav protiče u čežnji, u borbi, stalno u porođajnim bolima, u križevima, u razapinjanju u iščekivanju, u nadama…  Nije li to najbolniji poraz koga nije moguće izbjeći!? Svi ljudski pokušaji da odgovore na to pitanje pokazali su se i pokazuju se nedostatni i nemoćni… Tužno, da tužnije ne može biti.

Ipak, jedan je Čovjek u ljudskoj povijesti dao pravi odgovor koji nadilazi svu ljudsku logiku i mogućnosti, odgovor koji dokazuje kako ta neuklonjiva ljudska nada i čežnja za Životom, za „životom u izobilju“, u punini, ta čežnja za životom i onkraj smrti, nije uzaludna. Bio je to Božji odgovor koji je u svome sinu Isusu Kristu iz Nazareta proživio i otrpio sav ljudski život, ušao u ljudsko umiranje, dao se razapeti na križ, ušao u ljudsku smrt, u grob, dao da na njegov grob navale „kamen veoma velik i stave carski pečat“ da ne bi ustao iz groba, kako je govorio. Ali, upravo smo po križu, i smrti Kristovoj, vele-čudom njegova uskrsnuća spašeni od smrti i uzdignuti gore, na „vis (visovac) Sionski“,  u novi Grad, u kojem Bog nama ljudima žednima života, daje piti iz samog izvora vode života, zabadava. To je veličanstvena pobjeda i baština pobjednikova. To je najveće ljudsko uzvišenje. To je slavlje nad slavljima. Najveličanstvenije Otajstvo naše vjere. To je „nebeski Visovac“ na koji danas, ovdje sa „zemaljskog Visovca“, ispraćamo našega brata fra Šimu. Kakvo slavlje !!!

Sa ovog Gospinog otoka, ispraćamo ga Gospi od anđela, Gospi uznesenoj u nebesku slavu, Gospi majci i odvjetnici našega naroda Hrvatskoga. Ispraćamo ga u društvo Svetoga Frane, „glasnika velikoga Kralja“, maloga brata Frane, čija ga je iskrena „djetinja vjera“ i potpuna odanost Kristovu Evanđelju oduševila. Koga je u svojoj Franjinoj redovničkoj zajednici nastojao nasljedovati, u njegovim evanđeoskim duhu (ovdje u „zipki serafina“) odgajati mlade redovnike, novake, dočekivati hodočasnike, naviještati Evanđelje, živjeti u franjevačkoj skromnosti i u poslušnosti odlaziti gdjegod su ga poglavari  trebali i slali i odano vršiti različite mnogobrojne službe i zaduženja. Ispraćamo ga u nebesko općinstvo sv. Nikole Tavelića, blaženog Alojzija Stepinca, sluge Božjega oca Ante Antića, službenice Božje majke Klare, u općinstvo svetih, „opečačenih pečatom Boga živoga, koje nitko ne mogaše izbrojiti.“

Fra Šime je vjerovao da se u te Božje visine života može doći samo Kristovim putem, putem križa, kako je sam Krist rekao: „Nitko ne može biti moj učenik ako se ne odreče samoga sebe, ne uzima svoga križa svaki dan i ne ide za mnom. (Lk 9,23)“ To je zakon „kristolikog života, zakon suobličenja i suživljenja, pokristovljenja. To je Kristov put na „Visovac“: „Ako s njime zajedno trpimo (sutrpimo), s njime ćemo zajedno biti proslavljeni“ (Rim 8,17).

Fra Šime je cijeloga života strpljivo, kršćanski vjernički nosio različite križeve, svoje i križeve suživota s drugima, križeve neprilika i muka svoga naroda, križeve svoje Crkve u hrvatskom narodu, svoje Provincije, svoje rodne biskupije šibenske, kojima je uvijek bio na raspolaganju i duhovnoj pomoći. Nosio je križeve i muke domovine u okrutnom domovinskom ratu, neprilike i križeve svojih rodnih Miljevaca, koje kao i sva naša sela sve više i sve brže postaju životno ugrožena, najviše nebrigom odgovornih… Puno je truda uložio da podigne duh obeshrabrenih i vjeru onih koji su počeli sumnjati, pa i zaboravljati svoje iskone i korijene.

No na poseban način fra Šime je posljednjih godina života morao nositi teški križ bolesti koja ga je zadesila, koja se nije dala zaustaviti, koja je napredovala, mučila ga i razapinjala na križ, sve do smrti. Svjedok sam kako je fra Šime bio strpljiv i samozatajan. Kako je i u tome želio nasljedovati svog duhovnog oca Franju s Kristovim ranamana njegovom tijelu.

Možemo s pravom zaključiti da njegova želja da ga odavde, sa ovog  njemu dragog Gospinog otoka ispratimo u život vječni,a da njegovo smrtno tijelo ovdje na ovoj Gospinoj „Zlatnoj stijeni“ (Lapis aurea) uz Nju dočeka i konačno uskrsnuće tijela, znak je njegove vjere da je Gospu uvijek držao našom i svojom životnom supatnicom i suputnicom. Svjedok sam njegove odanosti Gospi visovačkoj i njezinim brojnim hodočasnicima i zavjetovanicima. On je vjerovao da je Gospa  uvijek uz križeve svoje djece, kako je to zaželio Isus s križa. Da Ona čuje i naše vapaje, koje često i mi kao i Isus vičemo s naših križeva: „Oče, zašto si me ostavio!“ Da ona moli za nas da i mi u časovima umiranja uzmognemo reći zajedno s Isusom: „Oče, u ruke tvoje predajem i izručujem  duh svoj, svoj život i smrt, cijeloga sebe!“  Da bi sa psalmistom mogli reći: U tebi sam se Bože smirio i upokojio dušu svoju, kao dojenče na grudima matere svoje! (Ps 131,2).

Stoga i mi, koji ovim slavljem smrti i uskrsnuća tvoga Sina, Spasitelja našega, ispraćamo našega brata Šimu tebi Bože Trojedini u zagrljaj, zahvaljujući ti za njegov život, za darove koje si mu udijelio a on ih darivao i dijelio s nama, za sva njegova životna dobra djela, za njegovo trpljenje i smrt molimo: „U tvoje ruke stvaralačke, životvorne, blagoslovne, u ruke koje podižu pale, čuvaju, oslobađaju, spašavaju grešne, vraćaju u život umrle, u ruke kojima ništa ne može izmaći, u ruke koje grle očinski, majčinski, prijateljski, božanski, predajemo dušu brata našega, čovjeka, redovnika, svećenika fra Šimu.

U ime biskupije šibenske, svih vjernika, svećenika, redovnica i redovnika i u svoje ime, iskazujem Vama mnogopoštovani Oče Provincijale fra  Joško, vama subraćo pokojnoga fra Šime,kao i vama poštovana rodbino, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut. Neka mu Gospodin, kome je cijeloga života služio i ostao mu vjeran do smrti, „daruje vijenac života!“

Počivao u miru Božjem. Amen.

OPROŠTAJNI GOVORI

Fra Joško Kodžoman, provincijal

Preuzvišeni o. biskupe, mnogopoštovani o. provincijale Franjevačke provincije sv. Jeronima, poštovani vikaru Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, poštovana obitelji i rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Šime, kršćanska braćo i sestre, sve Vas srdačno pozdravljam i u ime naše Franjevačke provincije svima zahvaljujem na ljudskoj i kršćanskoj sućuti i suosjećanju koje ste iskazali svojim brojnim dolaskom na ovaj ispraćaj. Ovom smo sv. misom zahvalili Bogu na daru jednog plodnog ljudskog, redovničkog i svećeničkog života, kakav je bio život našeg fra Šime. Tužni smo kao ljudska, redovnička i kršćanska obitelj, zbog velikog gubitka, zbog iznenadnog rastanka,  ali smo istovremeno ispunjeni utjehom vjere i unutarnjim osjećajem da je naš pokojni brat našao svoj mir, za kojim je, kao i svaki čovjek, čeznuo i tragao, te da će zbog svoga časnoga života naći mjesto u društvu Božjih izabranika.

Zbog tih vjerničkih osjećaja, koji nas u ovim trenucima prožimaju, želimo još jednom pokazati neuništivu snagu kršćanske vjere u Uskrsloga Krista i nadu da će nas Uskrsli, kako je i obećao, sve skupa ponovno okupiti u svom zagrljaju u vječnosti.

Dopustite mi da vas ukratko upoznam s najvažnijim biografskim podacima iz fra Šiminog iznimno plodnog ljudskog i svećeničkog života.

Fra Šime Samac, rođen je 5. svibnja 1946. u Brištanima/ župa Miljevci/, od oca Josipa i majke Marije r. Vatavuk. Osmogodišnju je školu, u razdoblju od 1953. do 1961., završio u Brištanima i Drinovcima. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju  pohađao je između 1962. – 1966.. U Franjevački Red ulazi na Visovcu 13. srpnja 1963. godine, gdje je položio i prve jednostavne zavjete 14. srpnja 1964..

Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj od 1967. - 1972.

Svečane redovničke zavjete položio je 5. travnja 1970. u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972. u Drnišu po rukama msgr. Josipa Arnerića. Mladu misu fra Šime je proslavio 9. srpnja 1972. u rodnim Miljevcima.

Godine 1972. fra Šime je upisao poslijediplomski studij kao specijalizant odgojnih/humanističkih/znanosti – smjer Katehetika na Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. Magistrirao je 1975., a doktorirao 2. travnja 1979. godine.

Od 1979. do 1990. godine fra Šime djeluje kao profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Kroz to je vrijeme obnašao zahtjevnu, odgovornu i kao sam negdje napisa iscrpljujuću službu magistra bogoslova u Makarskoj od 1979. do 1986. Dok je bio magistar bogoslova u Makarskoj s članovima vokalnoinstrumentalnog sastava „Milovan“ izdao je nosač zvuka duhovnih šansona, isto tako je s bogoslovima više od osamdeset puta u raznim mjestima po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izveo dramu Muka Isusova, te mnogo puta nastupao s našim vokalnoinstrumentalnim sastavom „Milovan“ u župama po Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini.

S bogoslovima je započeo i studijsko-duhovno putovanje po franjevačkim mjestima u Italiji. Bogoslovi i njihov magistar fra Šime jednom su čak zajedno slavili sv. misu s blaženim papom Ivanom Pavlom II., preko koje su naši bogoslovi pjevali četveroglasne liturgijske hrvatske pjesme. U razdoblju od 1982. do 1985. fra Šime je vršio i službu definitora Provincije.

Fra Šime je za života bio član raznih vijeća i komisija. Između ostalog; član Katehetskog Vijeća pri ondašnjoj BKJ i član odbora Katehetskih ljetnih škola, član Internacionalne komisije u Franjevačkom Redu za izradu dokumenata o Evangelizaciji, član biskupske komisije za fenomen marijanskog Svetišta u Međugorju, te član brojnih vijeća u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja.

Godine 1990. imenovan je meštrom novaka na Visovcu. Kao meštar novaka fra Šime je uveo praksu hodočašća naših novaka u franjevačka mjesta po Italiji, a kasnije je povezao sve novicijate Južnoslavenske Konferencije, čiji su novaci zajednički nastavili tu lijepu i korisnu tradiciju hodočašćenja na franjevačke izvore...

Od 1995.  do 2003. fra Šime je predavao na Visokoj teološko - katehetskoj školi u Zadru. Godine 2003. izabran je za Generalnog definitora Franjevačkog Reda sa sjedištem u Rimu.

Pet puta je bio Generalni Vizitator;  u Provinciji sv. Ćirila i Metoda - Zagreb 1990 : u Provinciji sv. Jeronima - Zadar 1997 : u Provinciji sv. Križa-Bosna Srebrna - Sarajevo 2000: Generalni Vizitator mješovite zajednice Kraljica mira 2004/2005 i Generalni Vizitator Franjevačke provincije Marijina Uznesenja - Mostar 2006/2007.

Uz svoje redovite službe profesora i odgojitelja i uz sve već spomenuto fra Šime je napisao više desetaka članaka u raznim časopisima, sudjelovao je na brojnim simpozijima, održavao je vjerske tribine, organizirao je visovački, miljevački i kninski simpozij, bio je inicijator i jedan od urednika visovačke Monografije i molitvenika štovatelja Gospe Visovačke, također i jedan od urednika knjige Kralj Petar Svačić, uredio je Liturgijsko-pastoralni vodič kroz veliki tjedan, te knjigu: Fra Julijan Ramljak, Nečastiva urota i film o njemu /Pravednik/, pisac je teksta za videokazetu Kralj Petar Svačić, inicirao je snimanje dokumentarnog filma o našem novicijatu na Visovcu pod nazivom Gospin perivoj, bio je inicijator podizanja spomenika Kralju Petru Svačiću i poprsja prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Osim navedenoga inicirao je i ostvario izgradnju kapelice sv. Ane na Miljevcima i izvedbe dviju nacionalnih opera na Miljevcima: Kralj Petar Svačić i Nikola Šubić Zrinski.

Godine 2010. kao predsjednik Miljevačkog sabora dobio je nagradu grada Drniša za životno djelo za dugogodišnji izniman doprinos na polju promicanja moralnih, kulturoloških i društvenih vrijednosti. Od 2009. godine fra Šime je živio u tišini i miru franjevačkog samostana sv. Marije Bezgrješne u Karinu.

Svoje ovozemaljsko putovanje, u 70. godini života, 53. redovništva i 44. svećeništva, fra Šime je završio iznenadno u Franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu u srijedu, 28. listopada 2015., kamo je bio došao zbog zdravstvenih pregleda.

Smrt je, braćo i sestre, neizbježna stvarnost ljudskog života i toga je naš fra Šime itekako bio svjestan. Ne samo zbog životnih okolnosti, prije svega teške bolesti, koja je obilježila posljednje godine fra Šimina života, siguran sam da je on intenzivno razmišljao o stvarnosti smrti i da se zadnjih godina svog bogatog ljudskog i svećeničkog života itekako na nju pripremao. Kao duhovni sin sv. Franje, koji je smrt nazvao sestricom i time otupio njezinu oštricu kao užasne i neželjene  stvarnosti, kao duhovni učitelj brojnih generacija svećeničkih i redovničkih kandidata, i fra Šime se u svojim čestim nastupima, i u svojim duhovnim nagovorima,  bavio fenomenom smrti. Svi koji smo ga poznavali znamo da je život shvaćao ozbiljno, daleko od svake površnosti i nezainteresiran za životne banalnosti.

Za razliku od modernosti, koja ne trpi suživot sa smrću, i ne podnosi pomisao na vlastitu konačnost, fra Šime je kao vjernik i redovnik franjevac naučio gledati na smrt duhovnim očima.  Tu svoju duhovnu snagu i pronicljivost, prenosio je ne samo na one, koji su mu kao odgojitelju bili povjereni, već i na sve ljude kojima se obraćao, kroz propovijed, kroz predavanja, kroz prijateljski razgovor, kroz duhovna savjetovanja.

Imao sam priliku provesti sat vremenu u razgovoru s fra Šimom, dva dana prije nego nas je napustio. Zatekao sam ga kako u rukama drži papinu encikliku „Laudato si“.  Uvijek vedar i spreman za razgovor, odložio je tu knjižicu uz komentar „Zanimljiv je ovaj naš papa!“, i svojim karakterističnim smiješkom, započeo me je obasipati pitanjima, o Provinciji, Redu, Crkvi…

Sve ga je zanimalo i o svemu je imao svoje mišljenje.  Ispričao mi je s kim se sve sastao, tko ga je posjetio, nazvao i koga još očekuje, tko se najavio. Bio je zahvalan svim dobrim ljudima koji ga u njegovoj bolesti i samoći nisu zaboravili. U mislima i molitvi je bio s onima koje su mu se  u posljednje vrijeme obratili za duhovni savjet i pomoć. To ga je posebno ispunjalo, kao svećenika, činjenica da ljudi cijene njegov savjet i da vjeruju njegovoj molitvi.  Bez obzira na koji ga je način tko pokušao kontaktirati, telefonskim pozivom, mailom, pismom ili osobnim posjetom, fra Šime je prema svim tim ljudima gajio duboku zahvalnost i poštovanje. Za njih se sigurno i posebno molio. U našem razgovoru mi je otkrio da se za mnoge ljude moli, jer je to, s obzirom na njegovo stanje, najviše što može. Rekao mi je i za tebe se molim, da ti Bog da snage, da te čuva na svim tvojim putovima.

Poznajem ga od novicijatskih dana kao meštra, koji je ostavljao dojam čovjeka koji je doista sretan i ispunjen u svom zvanju, te koji je uz to i svjestan svoje odgovornosti da nam pomogne rasti u ljudskoj i redovničkoj zrelosti. Često smo putovali, išli na šetnje, divili se prirodi u koju je bio zaljubljen, u toj istoj prirodi molili i na otvorenom slavili svete mise.  U tim je trenutcima znao zaželjeti da nešto otpjevamo kako naša molitva ne bi izgledala suhoparno i kako bi uistinu bila hvala i zahvala Bogu za sva njegova dobročinstva. U tim ranim devedesetima molili smo za našu Zajednicu, posebno za naš napaćeni narod, za izbjegle i prognane, za naše branitelje da im Bog da hrabrosti i srčanosti u borbi. Kao mlade redovnike hrabrio nas je i neumorno nam govorio o važnosti svećeničkog i redovničkog poziva, te nam je nerijetko iznosio svijetle primjere svećeničkog i redovničkog života.

Meni i kolegama, znatno je pomogao da zavolimo franjevački način života, jer nas je neumorno poticao da u tom životu prihvatimo i živimo prave vrijednosti. Moram mu zbog toga reći hvala. Hvala mu za svaki dobri primjer i za svaki očinski savjet.  Godina 1991. bila je krvava i teška godina za njega osobno ali i za sve nas, za cijeli naš narod, za našu zemlju koja se našla u ratu i izložena napadima srbočetnika. Njegovi su roditelji ostali u svom domu na Miljevcima, u zatočeništvu, na okupiranom području, što je značilo i izloženi na milost i nemilost okupatorima i njihovim provokacijama i maltretiranjima. S njim smo sve to skupa duboko proživljavali, svu neizvjesnost i strah pred onim što će donijeti sutra.  Potkraj novicijata bilo je jasno da ćemo odoljeti napadima i da ćemo se uskoro uspjeti osloboditi okupacije.

To je i u njega unosilo novu snagu, nova nadanja i stvaralo temelj za velike planove. Dočim su prilike dopustile, fra Šime se s novacima vratio na Visovac, sigurno i ciljem da time pruži ohrabrujući primjer tisućama prognanih i nadu da će se i oni svi uskoro vratiti svojim porušenim domovima.  Fra Šime je ostao još mnoge godine na Visovcu, nastojeći ovo mjesto mira, tišine, molitve, ovo kulturno i duhovno srce Zagore i Šibenske biskupije, učiniti još značajnijim na kulturnoj i duhovnoj karti Hrvatske i svijeta. U tome je uz pomoć braće fratara, te brojnih prijatelja i uspio. Do Visovca se danas lakše stiže a kada se stupi na ovo sveto tlo, onda se na njemu mogu vidjeti vidljivi tragovi i njegovog truda i nastojanja. Stoga je ovo i primjereno mjesto njegova počinka, uz sjeverni zid ove crkve u kojoj se toliko puta molio, pod sjenom vitkih čempresa i jablanova u koje je bezbroj puta bio zagledan. Fra Šime je bio ponosan na svoj dom, na svoj rodni kraj, na svoje drage Miljevce i svoj Drniš, i stoga mu želimo miran počinak na njegovoj rodnoj grudi.

U ovom trenutku veliku zahvalnost izričem poštovanoj obitelji Samac, koja nam je dala fra Šimu i po kojem ćemo s njom ostati trajno povezani, kao i čitavoj fra Šiminoj rodbini, svim njegovim prijateljima i znancima. Braćo i sestre, ovo je pravi i jedinstveni trenutak da zahvalimo voljenoj osobi pokojnika u ime cijele naše Provincije, za svako dobro djelo kojim nas je Bog po njemu obdario. Upravo u susretu sa smrću naših dragih pokojnika, najbolje uviđamo koliko smo važni jedni drugima i koje bogatstvo svaki pojedinac znači za svijet i za Crkvu Božju u njemu.

Neka nas milost Božja potakne na odluku da ubuduće predanije živimo i radimo, te da s više poštovanja pristupamo osobi svakog čovjeka, a našem fra Šimi neka udijeli vječni počinak i mir duše. Dragi fra Šime, hvala ti za sve i oprosti nam sve čime smo te možda povrijedili ili iznevjerili tvoja bratska očekivanja. Neka te, dobri i milosrdni Gospodin, primi u svoj zagrljaj!

Počivao u miru Božjem!

* * * * * * * * * * * *

Fra Lovro Gavran, u ime JKPMOFM

(Govor pročitao fra Andrija Bilokapić, zadarski provincijal)

Mnogopoštovani brate fra Joško,

draga braćo franjevci splitske Provincije Presvetog Otkupitelja!

U ime Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene, kao i ume cijele Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala (JKPMOFM), povodom prelaska pokojnog fra Šime Samca u vječnu domovinu, izražavam iskrenu bratsku sućut Tebi, fra Joško, kao provincijalu, a preko Tebe i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, kao i fra Šiminoj bližoj i daljnjoj rodbini i prijateljima.

S pokojnim fra Šimom sam proveo mjesec dana na Generalnom kapitulu 2009. godine u Asizu – i ostao mi je u vrlo lijepoj uspomeni. Žao mi je što ga je uskoro nakon toga slomila neumoljiva bolest, koja ga je – evo – dokrajčila!

Pokojni fra Šime nas je sve zadužio kao generalni definitor za našu i za Sjeverno-slavensku konferenciju (2003. – 2009.), a i kao generalni vizitator za nekoliko naših provincija.

Neka mu predobri i milosrdni Gospodin bude vječna nagrada i plaća! Rado ćemo moliti za njegovu dušu, a sigurni smo da i on sve nas već prati svojom molitvom i zagovorom kod Gospodina.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

S poštovanjem, uz bratske pozdrave, u Kristu i sv. Franji odani brat –

fra Lovro Gavran, provincijal BS i predsjednik JKPMOFM

* * * * * * * * * * * *

Fra Jure Brkan

Ucviljena rodbino, braćo i sestre i  prijatelji pokojnoga fra Šime Samca,

teško mi je izreći  posljednji zbogom i  oprostiti se od svećenika-franjevca, osobe, s kojom sam bio bratski i prijateljski povezan skoro 55. godina. Ovaj oproštaj  od fra Šime Samca  u osobno je ime kao i u ime nas petorice živih,  sjemenišnih  kolega.

Fra Šime je prešao iz smrti u drugačiji život."Zbroj naših godina jest sedamdeset."(Ps 90). Prema našemu shvaćanju, iza tjelesne  smrti izvire novi život. Sada mi naviru u sjećanje mnoge dogodovštine i lijepa  sjećanja na fra Šimu, počevši tamo od  daleke 1961. godine kada smo se upoznali u samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske. Od tada   smo živjeli i drugovali zajedno: u Sinju, na Visovcu, Makarskoj, u Rimu te opet u Makarskoj.  Kroz to vrijeme dijelili smo: radost i nadu, žalost i tjeskobu vremena i okolnosti u kojima smo živjeli.

Fra Šime, nakon tvoga odlaska u Rim, u generalnu kuriju te nakon  tvoje teške bolesti,  kraće smo se viđali, ali smo  često  razgovarali. Zadnji naš razgovor je bio na tvoj imendan, na sv. Šimu Zadarskog. Taj naš razgovor preko telefona  protekao je u veselom tonu. Na početku toga našega zadnjeg razgovora,  kada sam te upitao kako si odgovorio si mi da si relativno dobro u okolnostima u kojima se nalaziš. Svima nam je poznato: nalazio si se u kolicima oko sedam godina. Rekao si mi da ćeš imendan provesti u društvu s  fratrima u Karinu.  Na 28. 10. na svetoga Šimuna i Jude Tadeja preko večere, fratri su imi rekli da si u Zagrebu. Nakon večere, točno u 9.10. sati navečer pokucao mi je na vrata fra Jozo Čugura i donio mi je tužnu vijest, umro ti je kolega fra Šime u Zagrebu. Iz prve sam rekao, dobro se sjećam,   fra Jozi: "pokoj  vječni daruj mu Gospodine.  Više ne će patiti na ovoj zemlji u kolicima". Fra Šime, vjerujem i nadam se da si već u društvu s našim dobrim fratrima.  Vjera i nada u uskrsnuće resile su te u tvom životu i davali su ti nade u uskrsnuće, posebno kroz tvoje patnje posljednjih godina.  U Svetom pismu čitamo:  pravednik moj živi od vjere. Vjerujem  da si bio vjerni sluga koji si u svome životu, kao fratar i svećenik, vršio posebne odgovorne zadate i službe na pohvalan način. Najviše si godina proveo kao predavač i odgojitelj u našim odgojno-školskim zavodima. Nastojao si slijediti Isusa Krista poput svetog Franje koji ti je bio životni uzor. Propovijedao si MIR i DOBRO. Ispravnim svećeničkim i franjevačkim životom  bio si primjer  mlađim  pokoljenjima kao magistar u Makarskoj i meštar u novicijatu ovdje na Visovcu. Fra Šime, na kraju života pokazao si se  Jobovski strpljiv. Bio si uvjeren da si Božje dijete. Čvrsto si vjerovao i nadao si se  u uskrsnuću . I kada si bio u kolicima, na različite načine, širio si mir i dobro te si naglašavao ljubav prema Crkvi, Provinciji i Hrvatskoj. Bio si uvjeren da te ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje. U zadnji mjesec dana, prešli su sa zemlje u vječnost draga trojica kolega: fra Danko, fra Vicko i fra Šime. Vjerujem da sada zajedno  slave Boga.  Gospodin odlučuje o  sudbini svoje djece.  Stara je mudrost "Tko stoji neka pazi da ne padne". Kolega, fra Šime, u Gospodina si se uzdao i njemu si služio, vjerujem da  te je primio u svoje kraljevstvo i pridružio "anđeoskim zborovima".  Vjerujemo da ti je  Gospodin dobrostiv i da ti je udijelio novi život  u vječnosti gdje  se veseliš u Bogu, gledajući ga licem u lice.  Više ne patiš, jer "njih se ne dotiče muka nikakva".   Dragi kolega, dok izražavam katoličku sućut tvome bratu Anti i Petru, tvojoj rodbini fratrima i prijateljima dotle želim da ti Gospodin bude milosrdan. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Fra Šime, doviđenja.

* * * * * * * * * * * *

Fra Mate Matić

Laudato si! O hvaljen budi, moj Gospodine!

To je bio fra Šimin životni put. To je zadnji tekst – enciklika pape Franje koju je držao u svojim rukama, koju je podcrtavao da bi u njoj crpio snagu za dnevno življenje.

Dana 12. listopada u popodnevnim satima fra Šime je došao u samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu s namjerom da učini potrebne preglede. Umor i patnja osjećala se na njegovu licu ali vedrina duha nije ga napuštala.

Želio je biti tih, sa skromnim zahtjevima u samostanskoj sobici. Braća su rado dolazila na čašicu razgovora i na koju mudru misao.

Dana 28. listopada poslije 20 sati u prisutnosti braće u samostanu primio je bolesničko pomazanje, a malo nakon toga sestrica smrt pohodila je našega brata što nam je potvrdio liječnik hitne službe.

Sestrica smrt nije ga iznenadila. Prije par dana pohodila je fra Vicu, što je fra Šime duboko osjećao. Zahvaljujem mu na vedrini pogleda i snazi duha kojeg je širio oko sebe.

Tiha molitva bila je njegov životni suputnik kojom je sebe stavljao u prisutnost Božju.

Zahvaljujem braći u samostanu koja su mu s ljubavlju pristupala, posebno u zadnjem trenutku.

Svoj mir našao je na dan sv. apostola Šimuna i Jude Tadeja. Neka mu Gospodin bude nagrada.

* * * * * * * * * * * *

Fra Petar Pletikosa

Evo nas ovdje na Gospinu otočiću Visovcu, a svi smo došli da se Bogu pomolimo i Gospi od milosti preporučimo. danas nas je okupila sahrana posmrtnih ostataka našega dragog čovjeka, svećenika, odgojitelja, profesora, meštra oca fra Šime Samca. To je dijete Miljevaca, pa evo ovo i govorim kao svećenik, dijete Miljevaca, a njegov prvi susjed i po obitelji kumovi od starina.

Sjećam se kao da je to bilo jučer, moja majka govori meni: 'Ićo moj, znaš da bi išao u fratre sin kuma Jose'. Uzeh biciklu i krenuo sam u Samce. Nađem Šimu maloga sa završenom osmoljetkom uz svoju majku, a otac Joso bio je u toplicama Igalo kao istrošeni radnik rudnika i polja. Brzo smo se dogovorili i mali je Šime odmah sutradan pošao na Visovac i rečeno mu je što sve treba poslati u Sinj kako bi bio primljen u naše sjemenište. Sve je to brzo sredio i poslao u Sinj. Dobio je odgovor: jer imaš sve uvjete, primljen si u Sjemenište. Drago mi je da sam sudjelovao u njegovu odlasku u naše Sjemenište. Kao bogoslov dolazio je kod mene pomoći držati pouke vjeronauka za svetu pričest ili za svetu krizmu. Tad se nije išlo na vjeronauk preko školske godine nego preko ljeta.

Uprava naše Provincije odredila ga za studij u Rimu, jer je bio dar Božji i roditelja našoj zajednici, svojim Miljevcima i dar za rad na duhovnom polju. Nije bio oduševljen polaskom na studij jer je neobično želio raditi na pastoralnom polju kao župnik. Moj je bio savjet da ide studirati, a i sa završenim studijem može biti na župi u pastoralnom odgoju. Tako naš fra Šime ode u Rim, završio i još se više usavršio u duhovnoj i općoj kulturi. Djelovao je u Rimu u užoj upravi našega Reda, i po povratku iz Rima odabrao je miran i povučen život u našem samostanu u Karinu. Tu je bio miran, povučen, koristan kao svećenik i Božji čovjek, ispovijedao, propovijedao, savjetovao, poučavao i tako sve do zadnjega svog daha. Lijepo je govorio, pametno, duhovno i poučno kroz Boga i Božju ljubav. Na njegovu licu uvijek je bio optimizam i pogled u bolju budućnost. Za njega nije bilo loša čovjeka, svatko je dobar i svatko je dar Božji na svoj način.

Ukratko, vjeru je imao i sačuvao, dobar je boj bio i trku dovršio. Bio je ponos svoje zajednice, svoga franjevačkog Reda, svoga roda i poroda, ponos svojih Miljevčana. Osnovao je i Miljevački Sabor, kao i Miljevčane barem jednom godišnje okupio kako bi se što više nas vidjelo, pozdravilo i svoje miljevačke užance obnovilo.

Dragi moj fra Šime, kume, neka te dragi Bog primi u svoju slavu, neka ti pomogne zagovor naše Gospe Visovačke kao i našega svetog Franje koga si neobično štovao i slavio. Neka tvoji posmrtni ostaci počivaju u sjeni ovoga zvonika i neka svaki otkucaj visovačkih zvona govori da si u slavi Božjoj i da ćeš se posebno moliti za našu Hrvatsku, za njezinu slobodu i neovisnost dok bude svijeta na kugli zemaljskoj. Moli za našu Crkvu, moli za našu redovničku zajednicu i pridruži se u nebu našim franjevcima fra Joakimu Friganoviću, fra Ćiri Markoču, fra Petru Čapkunu, fra Ivici Juriću i fra Juri Samcu kao i ostalim našim pokojnim svećenicima, a posebno koji ovdje počivaju. Pjevajte u nebeskoj slavi.

Mi te, fra Šime, nećemo zaboraviti u svojim molitvama što si tražio od nas svih da neprestano molimo. Počivaj u miru, vitezu Božji, vitezu sv. Franje.

Obilazit ćemo tvoj grob i uz posmrtne tvoje ostatke bit ćemo više s tobom. Pozdravlja te gvardijan fra Mate, fra Frano Samodol, fra Edvard Sokol i tvoj kum fra Petar Pletikosa. Pozdravlja te sav tvoj rod i svi koji su te znali, a posebno svi Miljevčani. Ovamo si rado pjevao, neka ti i dalje prati pjesma u nebeskoj slavi. Doviđenja naše Šime, doviđenja dragi i mili svećeniče.

Hvala ti na svemu i neka te za sve dragi Bog nagradi što učini dobra u ovom zemaljskom životu. Hvala što si pokazao put hrabrosti u patnji, a radost i Bogu zahvala za svako dobro djelo u tvome životu. Počivaj u miru Božjem.

* * * * * * * * * * * *

Fra Ivan Vidović

Preuzvišeni oče Biskupe, mnp. oče Provincijale, poštovana braćo svećenici i redovnici, cijenjene časne sestre, dragi vjernici, ožalošćena rodbino i prijatelji pokojnog fra Šime Samac!

Fra Šime Samac se rodio na Miljevačkoj kamenravnici, na prostoru između dvije ljepotice: Krke i Čikole i planine Promine. Zemlje je malo i veoma škrta, pa se narod na ovim prostorima, od pamtivijeka, bavio svačim: malo poljoprivredom, stočarstvom, voćarstvom, ribarstvom, rudarstvom itd.

Miljevčani su oduvijek bili veoma radišni, pošteni i marljivi ljudi. Oni su oduvijek bili kolijevka poštenih i valjanih ljudi. U rijeci tih i takvih Miljevčana svoje časno mjesto zauzima i fra Šime Samac, svećenik i franjevac.

Da je volio svoje Miljevčane, ne treba posebno naglašavati. Da je volio svoj hrvatski narod, svoju Crkvu, svoju Provinciju i svoj Franjevački Red ne bih želio ponavljati. Ali, da su fra Šimu - zbog toga, što je bio svećenik- fratar, čovjek srca, drag, mio, susretljiv, obziran, druželjubiv i što je u sebi imao mnoštvo drugih vrlina, koje su ga krasile - da su ga njegovi Miljevčani zbog svega toga poštivali, voljeli i cijenili, to želim posebno istaknuti.

Stoga, dragi Šime, dragi kolega, u svoje osobno ime, u ime tvoje bliže i dalje rodbine, u ime Miljevačkih svećenika i časnih sestara, u ime svih Miljevčana u Domovini i svijetu, kažem ti za sve to: HVALA!

 

 

SUĆUTI

Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Zadar, 29. listopada 2015.

Mnogopoštovani oče Provincijale,

Dragi fra Joško!

Primih maloprije tužnu vijest kako je vrijedni član Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Šime Samac, jučer 28. listopada 2015., blago preminuo u Gospodinu. Iskreni izrazi suosjećanja Vama i svoj braći u Provinciji, kao i njegovoj rodbini i prijateljima u Hrvatskoj i Italiji gdje je zauzeto i odano služio: od Makarske, Visovca, Zadra i Splita do Vječnog grada Rima. Neka mu naše molitve pomognu da ga Svemogući pridruži uskrsnuću Krista Gospodina.

Koristim prigodu ove brze pošte pa Vama, mnogopoštovani oče Provincijale, članovima Vaše zajednice, kleru šibenske biskupije, studentima i katehetama kojima je Riječ Božju tumačio i navješćivao i svete Tajne dijelio izraziti iskreno suosjećanje. Njegovu plemenitu dušu preporučujem Božjem milosrđu. Iako je smrt uvijek važan događaj, kao vjernici nismo bez nade. Vjerujemo, naime, da se „njegovim vjernima život mijenja, a ne oduzima“. U toj vjeri živo se nadam da je Gospodin primio u svoje vječne dvorove i svoga vjernog slugu fra Šimu koji je preminuo u 70. godini života, a od toga služio kao Božji misnik 44 godine. Neka ga Uskrsnuli nagradi svojim milosrđem, a sve koji tuguju zbog neizbježnog rastanka neka ispuni nadom i utjehom. Na sprovodu će u ime klera Zadarske nadbiskupije nazočiti don Pavao Zupčić, župnik u Novigradu, i don Tomislav Baričević, župnik Pridrage i Smilčića.

S izrazima kršćanske solidarnosti u Gospodinu odani,

mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

* * * * * * * * * * * *

+ Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski

Split, 30. listopada 2015.

Br. 345/2015.

Poštovani oče provincijale!

Povodom prelaska brata Šime iz ovog zemaljskog života u vječnost, izražavam svoju ljudsku i kršćansku sućut Vama, oče provincijale, svoj braći franjevcima, rodbini, prijateljima i poznanicima našega fra Šime.

Svojom dobrotom i svjedočenjem Radosne Vijesti spasenja u karizmi sv. oca Franje, doprinosio je rastu naše Provincije i Crkve Božje.

Teška bolest dugo ga je pripravljala na neizbježni susret sa sestricom smrti na putu hodočašća u dom Oca nebeskoga. U ozračju Svih Svetih i sjećanja na naše drage pokojne, opraštamo se u vjeri i nadi pokojnog brata, i našoj, sa željom da se pridruži zajedništvu zbora svetih i blaženih u nebeskoj slavi.

Počivao u miru Božjem!

+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

* * * * * * * * * * * *

Nadbiskup fra José Rodríguez Carballo,

tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života

i družbe apostolskog života

Città del Vaticano, 30 ottobre 2015

Poštovani oče Provincijale,

draga braćo provincije Presvetog Otkupitelja,

draga obitelji pokojnog fra Šime

dragi vjernici,

Gospodin vam dao svoj mir!

Nakon što sam dobio vijest da se fra Šime Samac vratio u kuću Gospodnju, u četvrtak 28. listopada, želio bih ovim putem izraziti sućut Tebi, oče Provincijale, svoj braći drage mi Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Šiminoj obitelji i njegovim prijateljima i poznanicima te zahvaliti Bogu za dar njegovog života i služenja Gospodinu koje je vršio u Provinciji Presvetog Otkupitelja i u Redu.

Sjećam se, s bratskom zahvalnošću, njegovog predanog služenja Bogu kao generalnog definitora Reda manje braće, od 2003. do 2009. godine, i zahvaljujem Gospodinu što sam, kao tadašnji General reda, imao prigodu s njim surađivati na dobro Reda i Crkve.

Njegovu bratsku blizinu i komunikaciju - uvijek uravnoteženu i kompetentnu - prihvaćali smo i poštivali, ne samo mi braća u generalnoj kući, nego i braća u provincijama, koje je rado posjećivao, kao i svi ljudi koje je susretao.

Nakon fra Šiminog ovozemaljskog života u našim molitvama i sjećanju ostaje upravo ova njegova bratska blizina i mudrost te živo svjedočenje evanđelja koje je uvijek pratilo njegove riječi i čine.

Zahvalan Svevišnjem Gospodinu za dar fra Šiminog prijateljstva, njegovog života, bratskog, svećeničkog i evanđeoskog svjedočenja, zazivam Božji blagoslov na sve okupljene u molitvi za njegov nebeski život.

U bratskoj vjeri

José Rodríguez Carballo, OFM

nadbiskup tajnik

* * * * * * * * * * * *

Fra Michael Anthony Perry, generalni ministar OFM

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj tjelesnoj Smrti,

kojoj nijedan smrtnik umaći neće.

Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu.

A blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,

jer druga im smrt nauditi neće.

Dragi fra Joško

i draga braćo provincije Presvetog Otkupitelja u Hrvatskoj.

Sa žalošću sam primio vijest da se fra Šime vratio u kuću Očevu jučer, 28. listopada 2015.

U ime Generalnog definitorija, braće u generalnoj kući i sve braće u Redu izražavam svima vama bratsku sućut u ovom trenutku rastanka i boli koja je pogodila vašu Provinciju i cijeli Red. Sjećamo se, s velikom ljubavlju i zahvalnošću fra Šiminog dragocjenog služenja Redu, na poseban način kao Generalnog definitora, od 2003. do 2009. godine.

Od srca zahvaljujemo Gospodinu Bogu za neizmjerno dobro koje je učinio po fra Šimi i povjeravamo ovoga našeg dragog brata neizmjernom milosrđu Svevišnjega, dobrog Gospodina, i Njegovoj snažnoj ljubavi.

Izražavam svima vama našu blizinu, ne samo u molitvi, nego i u živoj bratskoj ljubavi.

Vaš

Fra Michael A. Perry, OFM

General reda i sluga

* * * * * * * * * * * *

Fra Jure Šarčević

Predsjednik HKVRPP-a

Zagreb, 30. listopada 2015.

 

Doista, ako živimo, Gospodinu živimo,

i ako umiremo, Gospodinu umiremo.

Živimo li dakle ili umiremo –

Gospodinovi smo« (Rim 14, 7-8).

 

Poštovani provincijalni ministre, fra Joško Kodžomane!

U povodu preminuća Vašeg dragog subrata fra Šime Samca, u ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, izražavam Vam iskrenu kršćansku i bratsku sućut.

Za osobni pokojnikov doprinos kvalitetnijem redovničkom poslanju, kao i ugledu vlastite Provincije i franjevačkog Reda, molimo da ga Bog nagradi životom vječnim u zajedništvu sa svojim svetima.

Uz poštovanje i bratski pozdrav,

Fra Jure Šarčević

Predsjednik HKVRPP-a

* * * * * * * * * * * *

Fra Nikola Vukoja

Tajnik JKPMOFM

Samobor

 

Mnogopoštovani oče provincijalni ministre, dragi brate Joško!

Iako sam znao za težinu bolesti kroz koju je naš dragi fra Šime Samac strpljivo sazrijevao i suobličavao se Kristu Patniku, ipak me je iznenadila vijest o njegovu prelasku u vječnu domovinu. Moleći za njega prisjećao sam se mnogih zgoda iz našega suživota u Antonijamu u Rimu, kao i kasnijih susreta po povratku sa studija i suradnje dok je bio magister bogoslova i novaka, a osobito za vrijeme njegove službe generalnoga definitora kad sam, kao tajnik Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM, s njim intenzivno surađivao.

Fra Šime me je uvijek oduševljavao svojom vedrinom i smirenošću, radošću u druženju s braćom, spremnošću na uslužnost. Doista, volio je svoj franjevački poziv, a osobito je volio braću i to je umio pokazati i živjeti. Volio je i svoje Miljevce i domovinu Hrvatsku i ponosio se svojim rodom i narodom.

Za vrijeme njegove bolesti susreo sam ga više puta bilo u bolnici bilo u Karinu. Bili su to ugodni pohodi jer fra šime nije nikada kukao, nije se tužio na svoju bolest i bio je silno zahvalan onima koji su ga posluživali, a to znači da je u svjetlu žive vjere sve prihvaćao i proživljvao.

Tebi i cijeloj Provinciji, kao i fra Šiminoj rodbini i prijateljima, izražavam iskrenu kršćansku sućut, a za fra Šimu molim da ga Bog, koji ga je suobličio svome trpećem Sinu, suobliči i Uskrslom!

* * * * * * * * * * * *

Iskrena sućut braći Provincije Presvetog Otkupitelja povodom smrti našega fra Šime Samca.

fra Drago Ljevar

* * * * * * * * * * * *

SESTRE  KLARISE

S. M. Dolores Mandić, OSC

Mnogopoštovani Oče,

Izražavamo Vam iskrenu sućut povodom smrti dragog Vam subrata, fra Šime Samca!

Dao je život Bogu i Franjevačkoj obitelji Vaše Provincije, kojoj je vjerno služio sve do smrti. Neka mu Gospodin bude vječna nagrada za sve dobro što je učinio; za sve zasluge i odgovorne službe, koje je odano vršio, vjeran Redu i Crkvi, koju je ljubio kao istiniti sin sv. Oca Franje!

Sjećamo se kada je bio u klauzuri našega samostana, u službenom pohodu, zajedno s ondašnjim gen. Ministrom, fra Giacomom Biniem. Osjetili smo njegovu bratsku i očinsku pažnju i ljubav prema nama, Franjinim sestrama klarisama!

Bogu hvala, što nam ga je svima darovao!

Molimo za vječni mir i spokoj njegove duše u Kraljevstvu Očevu! Neka uđeu radost Gospodina svoga i neka mu On bude nagrada!

Mir i dobro!

SESTRE  KLARISE

S. M. Dolores Mandić, OSC

* * * * * * * * * * * *

Izražvamo iskrenu sućut zbog gubitka pobožnog Božjeg skuge koji vas je svojom dobrotom velikim djeloma i požrtvovnošću duboko zadužio

Ravnatelj i zaposlenici javne ustanove nacionalni park Krka.

* * * * * * * * * * * *

 

Republika Hrvatska

Šibensko-kninska županija

Župan

Šibenik, 30. listopada 2015.

U povodu smrti fra Šime Samca, ovim putem izražavam duboku i iskrenu kršćansku sućut braći Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja Split, rodbini, prijateljima i znancima našega dragoga fra Šime.

Fra Šimu Samca pamtit ćemo ne samo kao svećenika, već i kao čovjeka koji je iznad svega volio svoj kraj i njegov puk, uvijek nasmijanog i spremnog na pomoć. Za tu nesebičnu ljubav prema svom zavičaju i ljudima Grad Drniš dodijelio mu je Nagradu za životno djelo.

Neka mu je vječna slava i hvala!

Počivao u miru.

Župan Goran Pauk, dopl. oec.

* * * * * * * * * * * *

Darko Portada

+! Poštovani oče Provincijale, dragi fra Joško!

Saznavši za preminuće fra Šime, upućujem Vama i Provinciji izraze iskrenog suosjećanja. Neka mu Gospodin bude blagi sudac i neka ga primi u Rajsku vječnost. Sudjelujem molitveno u vašoj žalosti za istaknutim bratom. Molim Svevišnjega da mu bude milostiv. Svjetlost vječna neka mu svijetli i počivao u miru!

Odani Vam u X-u Darko Portada

* * * * * * * * * * * *

Povodom ovozemaljske smrti vlč. Samca primite iskrenu sućut.

Mir i dobro

Ivo Aleksić

* * * * * * * * * * * *

Poštovani,

povodom iznenadne smrti fra šime Samca, mog dragog prijatelja, upućujem svima Vama na Vissovcu iskrenu sućut.

dr. sc. Ivan Bačić


 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1438
Ovaj mjesecOvaj mjesec53741
UkupnoUkupno5425211

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 146 

Administrator

franodoljanin@gmail.com