Potravlje: Otkriven spomenik fra Anti Cvitanoviću

U subotu, 24. listopada 2015., na 71. godišnjicu mučeničke smrti fra Ante Cvitanovića vjerni i zahvalni puk župe Sv. Filipa i Jakova (Potravlje, Satrić i Maljkovo) sa župnikom fra Stankom Doturom, koji je inicirao akciju, postavio je spomen obilježje svom dugogodišnjem župniku u dvorištu župne kuće u kojoj je 16 godina stanovao, nasuprot kapele Sv. Paškala u kojoj je služio svete mise, u samoći se molio njezinom Patronu za zaštitu župljana i sebe, te pronalazio inspiraciju i snagu za sve što je u župi radio.


Svečano misno slavlje počelo je u 11.00 sati, predvodio ga je fra Gabrijel Jurišić, umirovljeni profesor, a suslavili su fra Stanko Dotur, župnik Potravlja, svećenici iz župe fra Pavao Vučković i fra Filip Budić, te fra Miroslav Ančić župnik župe Otok. Misnom slavlju su nazočili i dožupan splitsko dalmatinski Luka Brčić, načelnik općine Hrvace Dinko Bošnjak, te njegov zamjenik Jakov Titlić.

U propovijedi je fra Gabrijel naglasio kako je život uzvišeni Božiji dar. Taj dar je Gospodin posebno zaštitio kada je Mojsiju dao zapovijedi. Jedna od njih je bila: „Ne ubij“. Ali i pored toga, cijela povijest kako kršćanska tako i nacionalna puna je zla, ubijanja, mučeništva i mučenika. Već prve stranice Svetog pisma govore kako je brat ubio brata, Kain Abela. Proroka Izaiju je njegov narod 700 god. pr. Krista živog ispilao pilom, a 100 godina kasnije su proroka Jeremiju kamenovali. Sv. Ivan Krstitelj je ostao bez glave zbog obećanja koje je kralj Herod dao jednoj djevojci na zabavi. Svi znamo kako je naš Otkupitelj završio razapet među razbojnicima. Nakon njega i sv. Stjepan Prvomučenik. Svi su oni bili svjedoci vjere.

Takav je bio i naš fra Ante, čovjek koji je svoj život posvetio Bogu i narodu, ljubavi i radu, posvetio služenju. Nakon službovanja u Sinju, Imotskom, Drveniku, Otoku Sinjskom i Bastu - Baškoj Vodi Providnost ga je 1. veljače 1928. godine dovela u Potravlje, župu sv. Filipa i Jakova za župnika. Revan i marljiv odmah je „zasukao rukave“ i prionuo poslu. Njegova ostavština su: „Hrvatski Radiša“ organizacija preko koje je slao mladiće na učenje zanata; Vodena zadruga „Misir“ zbog unaprijeđivanja  poljoprivrede u potravskom polju; kulturne priredbe (Radiša i Štediša), razni tekstovi  objavljeni u Hrvatskoj straži i u glasniku „Gospa Sinjska“, razne priče, pjesme i narodne poslovice, narodna medicina, propovijedi, duhovne vježbe… Uistinu je bio svestran.


I onda 25. listopada 1944. sve je naprasno prekinuto. Fra Ante je uhvaćen u Butigama – Dicmo, te s još oko 100 ljudi preko Bilog Briga odveden na Vaganj ubijen i bačen u Husinu jamu. Nesretnik koji ga je ubio „ispovjedio se“ fra Jozi Jankoviću župniku u Vrlici kojemu je rekao da je u fra Antu ispalio 100 metaka jer ga je 100 puta upitao: „fra Ante vjeruješ li u Boga?“, a fra Ante je svaki put odgovorio: „Vjerujem“. Uistinu je fra Ante do kraja ostao predan svom pozivu i Bogu, bio je svjedok i mučenik. I ostvarila se želja fra Joze kad je rekao: „I dao dragi Bog da dođe čas, da se to može reći i javno.“ I došao je čas. Zar prorok Izaija nije rekao: „Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani“ (Iz 26,21).

I njegova župa je u ratnom i poratnom razdoblju ostala bez 219 svojih sinova što je jako veliki udarac župi s nešto više od tisuću stanovnika.

Kip fra Ante Cvitanovića izradio je akademski kipar iz Potravlja Anđelko Titlić, blagoslovio ga je fra Gabrijel, a otvorio Anđelko Bešlić Čovo. Prigodne i pozdravne govore održali su dožupan Luka Brčić i donačelnik Jakov Titlić, te župnik fra Stanko. Operni pjevač iz Radošića Sinjskog otpjevao je nekoliko prigodnih pjesama a Ante Bešlić je recitirao pjesmu Ivice Gašpara napisanu u fra Antinu čast. Na kraju je fra Stanko sve pozvao na domjenak.


PRILOG

Dragi vjernici!

Obraćam vam se povodom postavljanja spomen obilježja mučeničke smrti fratra, dugogodišnjeg župnika naše župe Sv. Filipa i Jakova ap. S te dužnosti je i odveden na stratište. Činimo ovo povodom njegove 71. godišnjice mučeničke smrti i vjerničkog ispovijedanja katoličke vjere. Želja mi je da među nama i nadalje živi zahvalno sjećanje na njega, njegovu ljubav i njegovu žrtvu.

Kad listamo povijest Kristove crkve, opažamo da je ta povijest sva crvena od krvi mučenika. Potaknut preporukom pape Franje da svoje mučenike ne zaboravimo, pogotovo ne one koji su ubiveni od raznih režima zbog vjere, „listao“ sam mislima i pitao se ima li takvih u svezi s ovom župom. I dođoh do jednog imena. Mnogi od vas možda i ne znaju da je ovim našim svilajskim kršem, od 1928. – 1944., dakle, punih 16 godina kročio kao potravski župnik svećenik fra Ante Cvitanović. Nošen duhom zahvalnosti i obveze prema tom mučeniku, pokrenuo sam izradu njegova kipa u naravnoj veličini i mjesta gdje će biti čašćen.

Njega su 1944. uhvatili partizani, te ga preko Panja odvode na Vaganj gdje je skončao mučeničkom smrću i bačen u zloglasnu (Husinu) jamu. O tome postoji i zapis kojega je zapisao fra Jozo Janković 1984. g., a kazala mu ga osobe koja ga je vodila do mjesta skončanja.

Iako konačna njegova životna sudbina možda neće nikada biti do kraja rasvijetljena zbog prekrivenih tragova zločina, na temelju raspoloživih podataka, s velikom sigurnošću možemo ustvrditi, da je fra Ante, potpomognut snagom Božje milosti, uspio do kraja ostati vjeran Bogu i svom svećeničkom poslanju, te neustrašivo podnio strahote vlastite smrti.

Čvrsto vjerujemo da je ovaj naš mučki ubijeni fratar-župnik, zbog svoje nepokolebljive vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu prinio svoj život kao ugodan miris pred Gospodinom i da je već nagrađen nagradom vječnoga života u Bogu. A naša zahvalnost za sve to neka bude i ovo spomen obilježje njemu u čast a nama na sjećanje i vjerno nasljedovanje.

Po vlastitom priznanju osobe koja ga je vodila do mjesta stratišta, ni nakon toliko ispaljenih metaka iz pištolja u stopala i ostale dijelove tijela, fra Ante se nije odrekao svoje vjere koju je propovijedao i životom potvrđivao, te mučenički pokazao tko je gospodar života i smrti.

O tom događaju i njegovu cjelokupnom svećeničkom radu, opisujući tadašnje prilike u Potravlju, progovorio je 1994. na pedesetu obljetnicu njegove smrti, njegov sinovac, također svećenik fra Anđeo Cvitanović u knjizi „Župnik Potravlja – mučenik“. Od sada će ovdje u župnom dvorištu, vjernicima i ostalom puku Božjem govoriti i njegov lik isklesan od kamena. Rad je to sina ove župne zajednice, akademskog kipara Anđelka Titlića. Riječ je o zaista vrhunskoj majstorskoj izvedbi našeg kipara.

Neka nas fra Ante i njegova žrtva sve nadahnjuje na vjerno življenje i hrabro svjedočenje naše vjere, na vjernost Bogu, Domovini i svom Narodu.

U Potravlju, 8. listopada 2015.

Fra Stanko Dotur, župnik

******

Kip “Fra Ante Cvitanović”

Kip prikazuje lik mučenika fra Antu Cvitanovića koji je isklesan u trogirskom kamenu (Plano), a visina je 203 cm.

Cijela figura je napravljena u klasičnoj maniri, tako da se prikaže lik portreta što vjernije.

Forma kipa je zatvorena, blokovna. Dok figura stoji u jednom blago izrađenom kontrapostu, sa osloncem na desnoj nozi.

Modulacija draperije habita je plitko klesana, mirnije oblikovanim naborima.

U gornjem dijelu kipa ruke jake muskulature i jakim žilama simboliziraju snagu duha, koje pridržavaju krunicu čvrsto uz grudi kao svjedočanstvo da se i u najtežim trenutcima muke nije odrekao vjere prema Kristu, Narodu i Domovini za koje je i u smrt pošao.

Cijeli kip je u simetričnosti s blagim odmacima.

Baza kipa (70 x 70) je oblikovana kao prirodna kamena ploča, grubo obrađena sa dosta udubljenja i oštrih lomova da se pojača dramatika djela, koja simbolizira hrvatsku kroz povijest.

 

 

Autor kipa

ANĐELKO TITLIĆ, rođen 1. X. 1979. u Sinju. Dosta rano otkriva sklonost prema likovnom oblikovanju. Stoga upisuje školu primjenjenih umjetnosti u Splitu. Na izložbi „Papi s ljubavlju“ povodom drugog posjeta hrvatskoj pape Ivana Pavla II. 1998. godine dobija priznanje za najbolje likovno djelo.

Godine 2000. Nastavlja školovanje na umjetničkoj akademiji, smjer kparstvo, također u Splitu. Diplomira 2008. godine u klasi prof. Kuzme Kovačića.

Tijekom godina sudjelovao je na više skupnih izložbi, te na tri likovne kolonije (Vrsar 2003., Drvenik – Donja Vala 2008. i Sinju 2015.).  Ističu se javni radovi:

Vrsar - skulptura u kamenu „Iz mora u more“;

Drvenik - skulptura u kamenu „Tovar“,

Sinj - skulptura u kamenu „Cetinjanka“.

Godine 2015. izrađuje spomenik poginulim hrvatskim braniteljima na prostoru Zrnac – Satrić u općini Hrvace. Živi i stvara u rodnom Potravlju.

 

 

Fra Ante Cvitanović

(1889. – 1944.)

1. Kratki životopis

Fra Ante Cvitanović rođen je u Podaci 17. ožujka 1889. od roditelja Stjepana i Jele r. Visković. Osnovnu školu pohađao je u Bristu i Podaci, a u Sinju Franjevačku klasičnu gimnaziju od 1901. do 1907. godine.

U novicijat je ušao 25. rujna 1907. na Visovcu gdje je i položio prve jednostavne zavjete 25. rujna 1908. godine. Svečane zavjete položio je u Makarskoj 4. listopada 1911. u ruke provincijala fra Ante Cikojevića. Filozofiju je studirao u Šibeniku (1908. – 1910.), a teologiju u Zaostrogu (1910. – 1911.) i Makarskoj (1912. – 1913.). Za svećenika ga je zaredio 27. srpnja 1913. mons. Juraj Carić, biskup splitsko-makarski. Mladu misu proslavio je u Podaci 3. kolovoza 1913. godine.

Prvu službu u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja vršio je u Sinju od  1914. do 1917. kao župni pomoćnik. Školske godine 1916./17. bio je prefekt u sjemeništu i nastavnik hrvatskoga jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. U Imotskom je bio župski pomoćnik i kateheta od 1917. – 1918. godine. U Drveniku je vršio službu župnika od 1918. do 1921. godine. U Otoku kod Sinja župnik je bio od 1921. do 1927., a u Bastu-Baškoj Vodi od 1927. do 1928. godine. Službu župnika u Potravlju, Satriću i Maljkovu vršio je od 1. veljače 1928. do 27. listopada 1944. godine, do svoje mučeničke smrti.

U rukopisnoj baštini fra Anđeo Cvitanović je pronašao zapisane propovijedi, „duhovne vježbe“ održane u Sinju braći u samostanu i okolnim župnicima, „duhovne vježbe“ prvopričesnicima i drugo. To pokazuje njegovu ozbiljnost u slavlju sv. mise i pripremi mladih za sakramente. Za vrijeme župnikovanja u Potravlju fra Ante je objavljivao priloge u glasniku „Gospa Sinjska“ kao i crtice iz Potravlja koje su tiskane u „Hrvatskoj straži“. Iz objavljenih priloga vidljivo je kako je fra Ante „izrazito pučki vjerski pisac, katolički branitelj vjere od zablude komunizma, vjesnik pred buru i vihor drugoga svjetskog rata, rata koji će pomesti i njega…“. Fra Ante je u Potravlju osnovao organizaciju „Hrvatski Radiša“ i vodenu zadrugu „Misir“.

 

2. Život u vrijeme Drugoga svjetskog rata

Fra Ante Cvitanović, u pismu provincijalu fra Petru Grabiću od 27. prosinca 1941., napisao je između ostalog kako je njegov „opstanak u Potravlju neodrživ s više razloga. Prvo, priti mi životu i tako sam izvišten, da bi me i s oltara poveli četnici – komunisti. Amo absolutno nema i nema nikakve zaštite našim životima. Potravlje – 16 km – služiti iz Sinja, absolutno je nemoguće. (…) Noćiti u Potravlju – nezaštićen – ludo je i nepametno“ (…) „Moji su živci iscrpljeni doživljajima“.

O kakvim je doživljajima riječ? Fra Ante je napisao kratko pismo (10. listopada 1940.) provincijalu fra Petru Grabiću u kojem ga izvješćuje kako je bio „sprovoden od policijskih agenata Redarstva u Zagrebu dne 30. augusta 1940. g., uvečer oko 8.00 sati u Sinj. Prenoćio je u franjevačkom samostanu, a sjutradan u Split i iz Splita željeznicom u Zagreb. Istoga dana u večer bio je predat Redarstvu u Zagrebu. U redarstevnim uzama stao je do 14. septembra. Na 14. septembra išao je na internaciju u franjevački samostan Majke Božje Lurdske – Vrbanićeva 35“.  O istom događaju ‘Sresko načelstvo Sinj’ od 30. kolovoza 1940. izvješćuje Franjevački provincijalat kako su dvojica izaslanika redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu „izvršili pretres stana kod fra Ante Cvitanovića. Prilikom pretresa fra Ante predao je izaslanicima redarstva jedno pismo sumnjive političke sadržine, a drugo ništa nije pronađeno od kompromitirajućeg materijala“. Ravnatelj redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu dr. Magonić u dopisu od 31. kolovoza 1940. Biskupskom ordinarijatu u Splitu piše kako je „ovom redarstvenom Ravnateljstvu čast izvijestiti, da je dana 29. kolovoza o.g. ovdje sproveden i stavljen u pritvor fra Cvitanović Ante, župnik iz Potravlja, sreza sinjskog, zbog toga što je učestvovao u ustaško-frankovačkoj akciji“.

Zbog te situacije provincijal fra Petar Grabić pisao je gospodinu Stjepanu Bariću, ministru u miru, da bude „pri ruci“ fra Anti „ako ikako“ može. Provincijal u nastavku pisma nastavlja kako je fra Ante upao u tu „nevolju zbog nekog pisma, koje je pisao dr. Šimi Cvitanoviću kao odgovor na njegovo“. O fra Anti je u pismu napisao da je „dobar i miran čovjek, a eto zbog neoprezne kurtoazije prema dr Šimi upade u nepriliku“.

Provincijal fra Petar Grabić 24. studenoga 1942., na temelju dopisa sinjskog župnika fra Bernardina Topića od 19. studenoga 1942., izvijestio je o događajima u okolici Potravlja splitsko-makarskog biskupa Klementa Bonefačića ovim riječima: „Kažite Preuzvišenom Biskupu, da se je do sada ustanovilo 29 slučajeva ubijenih katolika na Biteliću od ruke četnika, koji su došli pod vodstvom Talijana. Nikakav Srbin nije ubijen, niti ikakva kuća pravoslavnih nije zapaljena. Također javite mu, da je kuća katoličkih zapaljeno 229. Samo su katolici traženi i na grozne načine od istih četnika ubijeni. To je bilo na 21. listopada. Danas i jučer kolaju glasine da se vrši klanje i ubijanje katolika na Maovicama – župa Vrlika, ali nije još sigurna vijest. Ovih dana bile su navale i na Vrliku. Kijevo je već palo kao i Kosori selo. Primiče se istini vijest kao da bi oko Vrlike zajedničku akciju vodili partizani i četnici“, završio je fra Bernardin u svom pismo o. Provincijalu. U takvim okolnostima živio je fra Ante i drugi svećenici toga kraja.

Mons. Kvirin Klement Bonefačić, splitsko-makarski nadbiskup, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu 11. prosinca 1943. godine slavio je svetu misu zadušnicu za žrtve zračnih napada i tom prigodom između ostalog rekao kako „smrt nije djelo Božje nego je ona djelo vražje i ljudsko. (…) Mi danas možda kao nikada vidimo svu biedu i tragiku naših današnjih ratnih tegoća i neprilika, koje nam život čine tako tegotnim, da nam se i sama smrt čini oslobođenjem. Mnogi od nas zavide na sreći umrlima, koji ili nisu doživjeli ono što mi doživljavamo; ili, ako su i doživjeli sa smrti su se oslobodili i kuge i glada i strahota rata. Dakle i ova promatranja upućuju nas na neke razloge utjehe pri smrti naših milih i dragih i bez obzira na način njihove smrti; jer tragična smrt nije uviek najgora i najteža smrt.”

Fra Ante Cvitanović u pismu, upućeno provincijalu Grabiću 4. svibnja 1944., piše kako je župna „kuća dvaput pljačkana, a treći put 6. 4. t. g. zapaljena“. U nastavku pisma opisuje kako su partizani „u nedjelju odveli o. fra Metoda Vezilića“ (…) Ne znamo za njegovu sudbinu. Žalujemo ga svi“, napisao je između ostalog fra Ante.

 

3. Smrt fra Ante Cvitanovića

Fra Josip Janković, koji je bio župnik u Vrlici za vrijeme rata, uputio je fra Anđelu Cvitanoviću pismo koje je napisao u Sinju 23. listopada 1984. godine opisujući tragičnu i mučeničku smrt fra Ante Cvitanovića. Fra Josip je napisao:

„Dragi fra Anđele!

Evo, malo u zakašnjenju Ti se javljam. Pišem Ti o pok. fra Anti, Tvome stricu. Ja sam ga neopisivo cijenio, poštivao i volio, i bili smo u pravom smislu prava braća i prijatelji. Babu Jelu, njegovu majku, poštivao sam je kao svoju rođenu majku, i ona je mene držala kao svoga sina. O toj stvari i Ti sam znadeš, da je fra Ante često i često bio kod mene u Vrlici, a ja isto kod njega u Potravlju. Njegova pogibija je na mene silno i bolno djelovala. Istu sam bol proživio, kada sam doznao na kakovu je bio mučeništvu. A to je bilo strašno. Pod tim mučeništvo je zaista mučenik Crkve i svetac Božji!

Evo svjedočanstva njegova mučeništva po iskazu onoga, koji ga je mučio. Taj mučitelj fra Ante jest Maruška Vuković (iz Sinja) ispod Žankove glavice, a brat fra Ivana Vukovića, koji je apostatirao od Reda i Vjere, oženio se i umro nepokajan. Maruška je svima nama fratrima bio poznat; on je poznavao sve fratre i stoposto on je poznavao i fra Antu. Još je živ u Beogradu. To je čovjek, koji je za vrijeme rata pošao u partizane, ubijao ljude i svaka zla činio. On je bio glavni na strijeljanju fra Stanka Litre i ostalih na groblju sv. Frane.

Jedne nedjelje u ljetu 1945., ne znam koja je nedjelja bila, ja sam završio sv. misu u crkvi Gospe Rožarice u Vrlici, i kada sam sve pospremio u sakristiji, izašao sam na vrata sakristije i na platou između svijeta čujem gdje me (netko) zove: „fra Jozo, fra Jozo!“ I ja se okrenem prema strani odakle me zove i vidim Marušku Vukovića. Obučen u vojničku, oko vrata na prsima talijanski šmajser (pikavac), i kada sam došao bliže, on prevrće šmajser iz ruke u ruku, pa mi kaže: „Što bi bilo da potegnem?“ – Nije mi bilo ugodno. I ja mu na to odgovorim: „Ostavi, ubit ćeš me!“ Onda će on meni: „Ja sam Ti sredio i fra Antu Cvitanovića! A da znadeš kako: Ja bih ga upitao: ‘Fra Ante, vjeruješ li u Boga?, i kada bi odgovorio „Vjerujem“, dobio je metak u ruke ili noge. Tako je dobio 100 metaka, jer mi je 100 puta odgovorio „Vjerujem“, i na stotom metku bio je mrtav!“

Ovo su riječi Maruške Vukovića, koji je mučio fra Antu. Zar fra Ante nije u pravom smislu mučenik? I dao dragi Bog da dođe čas, da se to može reći i javno.

Dragi fra Anđele, stoposto imaš strica mučenika fra Antu. Ti i cijela Tvoja rodbina neka bude zahvalna Bogu što imadete mučenika sv. Crkve.

Mnogo i mnogo Tebe i cijelu Tvoju, meni nepoznatu, rodbinu pozdravlja

odani (fra Josip Janković)

*****

Fra Gabrijel Jurišić u pismu 19. lipnja 1993. piše fra Anđelu Cvitanoviću kako mu je Ivan Majić iz Sinja javio slijedeće podatke: „Fra Ante je uhvaćen u Butigama na Dicmu 25. listopada 1944. godine. Oko stotinu ljudi iz Cetinjske krajine partizani su doveli poviše Bilog Briga na Vaganj. Tu je jama „Gusina“ ili „Husina“. Sve su ih pobili i u jamu bacili. Fra Antu su gonili da ide bos. S njim su ubili i Josipa Šegu pok. Ante, ustašu. Akciju su vodili partizani: Mate Soldić, iz Satrića, Dušan Stojić, iz Bitelića, pravoslavac, i Ilija Bulović, također pravoslavac. On je slučajno poginuo, dok su ih vodili (...)“.

Provincijal fra Petar Grabić, temeljem odluke Biskupske konferencije u Zagrebu da se prikupe podaci o nevinosti umorenih svećenika-franjevaca, napisao je „po istini i po savjesti“ dopis 18. travnja 1945. godine o navedenoj temi i poslao popis ubijenih franjevaca. U dopisu je, među ostalim, napisao kako su „svi bili po rođenju, po osjećaju i po djelovanju Hrvati i željeli slobodu svoga naroda i svoje države. Kao svećenici i franjevci bili su svi, koliko je poznato pro foro externo, vjerni svom svećeničkom i redovničkom zvanju, tako da nijedan od njih nije bio kažnjen ni kanoničkim ni redovničkim kaznama u duhu Kodeksa ili redovničkih konstitucija. (…) O svakom se pojedinom Pokojniku može kazati, da je u duhu svog svećeničkog i redovničkog zvanja priticao svim nevoljnicima u pomoć bez obzira na vjeru i narodnost u ovim ratnim i prevratnim vremenima. Između pokojnika mnogi su se isticali kao uzori svećeničke i redovničke dobrote kao što su: Benutić o. Ante, Cvitanović o. Ante, Ivanković o. Vlade, Kalinić o. Rafo, Olujić o. Jozo, Šulenta o. Dominik, Vezilić o. Metod. Podpisani opravdano dovodi u vezu prolivenu krv svećenika i redovnika mučenika s mržnjom na njihovo svećeničko zvanje, katoličku vjeru i njihovu ljubav i privrženost prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi. Kad nastaju mirnija vremena i kad se budu mogli sabrati daljnji podatci o drugim mnogim svećenicima-franjevcima, koji su vjerojatno na sličan način iztriebljeni, onda će se to kasnije upodpuniti. Zbog mučenih vjernika u području franjevačkih župa zasad se ne mogu dati nikakvi podatci jer ih se nema pri ruci. Kad se dođe do njih, tada će se i ta izviješća dostaviti. Takovih slučajeva ima na stotine, pače i na tisuće.“

Provincijal Grabić izvijestio je Biskupsku konferenciju kako su svi svećenici-franjevci “ubijeni bez procesa, tj. bez ikakve mogućnosti da zaštite i obrane svoj život kako je i predviđeno civilnim zakonom. Komunističko ne poštuje prirodno ljudsko pravo nego princip korisnosti i komunističko-partizansko pravo”.

U istom dopisu, koji je sadržavao i prilog o svakom pokojniku, provincijal Grabić za fra Antu Cvitanovića napisao je slijedeće: „totam vitam in cura animarum agebat, exemplar vitae sacerdotalis et religiosae, vir mitis indolis, clam et noctu mense octobri 1944 a communistis apprehersus abductus crudeliter occisus“.

Fra Anđeo Cvitanović u svojoj knjizi zaključuje o fra Anti kako je on „još jedan svijetli i uzorni lik karaktera čovjeka, pravog franjevca, svetog svećenika, revna župnika, ljubitelja i sabirača jezičnog narodnog blaga hrvatskoga naroda, nadasve borca za slobodu i nezavisnost Hrvatske Države, junačkog mučenika za Vjeru i Domovinu“.


 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

16. - 23. prosinca: Trstenik - Devetnica Božiću

*********

22. - 26. prosinca: Božić u Čavoglavama

********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas450
Ovaj mjesecOvaj mjesec52346
UkupnoUkupno5587853

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 203 

Administrator

franodoljanin@gmail.com