Proslava sv. Franje na Trsteniku

Na svetkovinu sv. Franje Asiškog, 4. listopada 2015., u franjevačkom samostanu euharistijsko slavlje predvodio je magistar bogoslova fra Ivica Jurić. U euharistijskom zajedništvu sudjelovali su i dijacezanski bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, predvođeni svojim odgojiteljima rektorom Borisom Vidovićem, vicerektorom Marijom Buljevićem te duhovnikom Edvardom Pundom. Na euharistijskom slavlju sudjelovali su i članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (Frama) - vjernici laici privrženi karizmi svetog Franje. Gvardijan fra Petar Milanović Trapo na kraju je pozvao prisutne da nakon euharistijskog zajedništva nastave slavlje okupljeni oko obiteljskog stola.


Na početku svečanog misnog slavlja fra Ivica Jurić magistar bogoslova i profesor na KBF-u u Splitu pozdravio je odgojitelje i bogoslove iz centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu na čelu sa rektorom don Borisom Vidovićem, vicerektorom don Marijom Buljevićem, duhovnikom don Eduardom Pundom, fra Anđelka Domazeta bivšeg magistra bogoslova a sada dekana i profesora na KBF-a u Splitu, fra Petra Milanovića Trapu gvardijana i svu prisutnu braću i sestre.

U prigodnoj homiliji fra Ivica je istaknuo: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima…“ reče Isus te pozva svoje učenike govoreći: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim” (Mt 11,25-30). Drage sestre i braćo evo nam recepta za sreću kako ovdje na zemlji tako i za spasenje u nebu. Recept je jako jednostavan ali i istovremeno jako zahtjevan: biti poput Isusa, što će reći biti ponizan, blag, skroman, za sve Bogu zahvalan.

U Svetom pismu na mnogo mjesta nalazimo kako se Bog protivi oholima a voli ponizne. Jedino Njemu, najmoćnijem i najuzvišenijem na svijetu, više se sviđaju mali, ponizni, siromašni, nego veliki, slavni, bogati kojima se mediji, a onda posljedično i javno mnijenje neprestano bave. Božja ljubav prema siromasima koje Isus privilegira očita je svakom onom tko je barem jednom čitao Sveto pismo, osobito evanđelje.

Mi pak iz svakidašnjeg iskustva znamo kako se obično bogati druže s bogatima, učeni s učenima, siromašni sa siromašnima...itd. Uglavnom svatko prema svom statusu i društvenom položaju.

U istom Matejevu evanđelju, koje maloprije poslušasmo, samo nekoliko poglavlja prije, u vama dobro poznatom Govoru na gori Isus kaže: "Blago siromasima duhom: njihovo je Kraljevstvo nebesko!; Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!"

Nisu li možda te riječi, kao i one prethodne, samo lažna utjeha za siromahe; lijepe fraze za njihovo smirenje jer stvarnost izgleda kudikamo drukčije, grublje, nepravednije? Vjerujem da nisu jer Bog drugačije gleda od nas. Naši siromasi nisu Njegovi siromasi! No, nisu rijetki oni koji i samog Boga krive za toliki jaz između bogatih i siromašnih ljudi i zemalja. Treba jasno reći: nije Bog kriv za nejednakost u svijetu koju su ljudi stvorili i koju, protivno Božjim zakonima, nažalost, uporno podržavaju.

Kao da je Bog kriv zato što bogati, kako pojedinci tako i države, u skučenosti i sebičnosti svog srca ne žele više pomoći siromašnima? Siromašni pate i umiru u bijedi ne zato što oni nemaju dovoljno, već zato što bogati nemaju dovoljno; što ne žele dijeliti.

Ili pak, s druge strane, mogao bi se netko s pravom zapitati - zašto Boga kriviti ako su neki ljudi svojom lakomislenošću ili lijenošću upali u bijedu? Bog nas je sve stvorio iz ljubavi i za ljubav. Sve nas voli i poziva da jedni drugima pomažemo i učinimo naš i život drugih ljudi što ljepšim ovdje na zemlji. Koliko u tomu uspijemo toliko se možemo i nadati da ćemo ovdje na zemlji iskusiti puninu života kao i ulaznicu u vječni život s Bogom i njegovim odabranicima.

No, vratimo se na trenutak govoru o poniznosti o kojem nam govori Isus u ev. ulomku, kao i primjerice sv. Frane u 14. opomeni. Što je zapravo poniznost? Sama riječ kao da je iščezla iz javnog govora. I kad se upotrebljava nije više jednoznačan pojam, već uključuje više značenja. Najčešće ima prizvuk pokornosti.

Iako kao vrlina u kršćanstvu ima bogatu prošlost danas, međutim, kao da se radi o problematičnoj krjeposti. Ponizan čovjek današnjice je neuobičajen lik. Zašto neuobičajen? Zato što su danas u trendu uspješni, samosvjesni, poduzetni, gotovo agresivni ljudi željni uspjeha, slave, prestiža…

Kakva poniznost, reći će mnogi gotovo s prezirom! Prema komu? Pa svijet je danas otvoreno tržište u kojem pobjeđuju i preživljuju samo najjači, najsposobniji. Život je neprestana borba. Ritam je sve brži a zahtjevi života sve veći. Nema tu mjesta za nikakvu poniznost jer je ona percepirana kao simbol poniženja i gubitničkog mentaliteta.

Predodžbe, dakle, koje imamo o poniznosti često su krive. Skloni smo ju gledati kao poniženje, pretvaranje, zatvorenost, nedostatak pouzdanja u sebe, ili čak kao podlost nemoćnih, lukavstvo samozatajnih koji samo glume poniznost dok se ne dočepaju statusa, funkcije, moći kojoj latentno teže.

Što je zapravo poniznost? Za Hegela ona je priznanje vlastite ograničenosti. Za Nietschea pak ona je izraz ropskog mentaliteta. Za vjernike pak ona označava temeljni stav, ponašanje prema Bogu i ljudima. Drugim riječima, poniznost nije slabost nego jakost, jasno, duhovna a ne fizička jakost. U tom smislu moglo bi smo reći sljedeće: najjači je onaj tko kleči pred Bogom – taj nema potrebe saginjati glavu ni pred kim drugim, osobito ne pred različitim silnicima.

Poniznost bi, dakle, mogli definirati, barem pokušati, kao svijest o vlastitoj ograničenosti koja se, svjesna istine o sebi, oslanja na Božju svemogućnost. Prihvatiti sebe kakav jesi i druge u njihovoj realnosti bio bi izraz poniznosti. To je ono što sv. Pavao misli kad kaže „istinovati u ljubavi“.

Poniznost ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove. Ona nije ništa drugo nego suprotnost oholosti, umišljenosti. Ona je, u širem smislu, drugo ime za dobrotu, poštovanje, požrtvovnost, brigu za drugoga.

Ohole ljude, za razliku od poniznih, lako ćemo prepoznati. Brinu se samo za sebe. A ako nešto malo i pomognu drugima to će odmah razglašavati na sva zvona, u novine, na televiziju… Sve dobro pripisuju sebi a ono loše drugima, kao da su oni predodređeni za uspjeh, a drugi  rezervirani za neuspjeh.

Strašno su osjetljivi na bilo kakav prigovor ili kritiku. Druge redovito preziru. Kad se i udostoje popričati s vama ta hinjena prijaznost, ta kurtoaznost bez srca, više vas vrijeđa nego veseli. Ne može se s njima pravo ni razgovarati, jer su uvijek u pravu, sve znaju, nepogrešivi su.

Kupuju samo ono na čemu bi im drugi mogli zavidjeti, od mobitela, auta do kuća jer neupućenima sve to treba pokazivati njihovu veličinu. Svi takve ljude poznajemo i nisu nipošto to samo bogataši, da se ne bismo zavaravali. Oholost je mana mnogih ljudi i bogatih i siromašnih, i učenih i neučenih.

Zato, i s tim zaključujem, budimo ponizni, skromni po uzoru na Isusa ili sv. Franu koji je svoju malenost pokazivao na različite načine, primjerice tako što nije htio upravljati Redom do smrti poput drugih utemeljitelja, ili tako da je izabrao sebi gvardijana samo kako bi ga mogao slušati itd. Imajmo ljubavi i poštovanja prema svim ljudima, a ne samo prema onima koji su slični nama. Otvorimo svoje srce za njihove materijalne i duhovne potrebe. Činimo dobro bez interesa. Takvi ćemo se Bogu svidjeti.

Priznajmo, nadalje, da smo potrebni Božje i ljudske ljubavi i pomoći. Prema sebi budimo realni. Ne umišljajmo si da smo ovo ili ono nego prihvatimo sebe sa svim onim što jesmo i što imamo, jer samo s tim u stvari i možemo početi izgrađivati ljepši i sretniji život sebi i drugima.

Naša vrijednost nije u tome što mi mislimo o sebi, niti u tome što drugi misle o nama. Naša je vrijednost u tome što Bog misli o nama. Njegov sud  za nas je relevantan. Veliki smo onoliko koliko smo veliki u Božjim očima, kako bi rekao naš dragi sluga Božji fra Ante Antić.

Dao Gospodin da svi mi, u različitosti službi koje vršimo i darova koje smo primili od Boga, svoju vjernost Njemu pokazujemo kroz građenje dobrih odnosa sa svim ljudima i kroz pomoć siromasima na periferijama života s kojima se Isus i sv. Frane poistovjećuju. Amen.

Fotografije



 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas57
Ovaj mjesecOvaj mjesec68895
UkupnoUkupno4902616

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 154 

Administrator

franodoljanin@gmail.com