Metković: Dan mučenika Provincije - 2015.

U četvrtak, 24. rujna 2015. Franjevci Zaostroškog samostanskog okružja u zajedništvu sa svećenicima Neretvanskoga dekanata a u crkvi Sv ilije proroka Metković proslavili su "Dan mučenika Provincije". Euharistijsko slavlje  je predslavijo župnik  fra Petar Gulić u koncelebraciji su još  bilu  dekan neretvanskoga dekanata don Stipe Jerković , definitor fra Vinko Prlić, fra Gabrijel Jurišić, fra Blaž Toplak, fra Mario Jurišić Čambo, fra Pavao Norac Kevo, don Mladen Margeta, don Miroslav Rubić,, fra Kristijan Perković i fra Lukica Vojković. Na slavlju je pjevao mješoviti župni zbor. Treba naglasiti da se okupio  lijep broj vjernika, pogotovo kada se zna da je za metkovske vjernike ovo prvo slavlje, ovog vrlo važnog dana u povijesti naše Provincije.

Nakon što je fra Petar znakom križa započeo Euharistijsko slavlje , fra Mario Jurišić Čambo  pročitao je imena naših mučenika, nakon čega je župnik naglasio što i zašto mi ovaj dan slavimo. U homiliji fra Petar je naglasio važnost križa u Hrvatskom narodu. U nastavku pozvao je sve nas da se sjećamo svih onih koji su nama u baštinu, kao dragocjenost najveću, ostavili i kulturu, jezik i običaje naše ali i polog svete nam vjere i novost Kristovog nauka, onog nauka koji je posijan na ovoj našoj zemlji pred 14 stoljeća, nauka koji je duboko ukorijenjen u našem narodu, nauka koji je i unatoč tome što je olujnom našom poviješću često puta nasilno sa ovoga tla čupan, nažalost i našim nemarom često puta zapuštan, ipak preživio sve i želi ovoj generaciji našega roda biti inspiracija, biti snaga, biti nadahnuće, biti blagoslov i putokaz za život. Pozivom na oprost ali i osudom svih zločina zaključio je homiliju.

Na kraju slavlja župnik je izmolio molitvu odrješenja za našu ubijenu braću, nakon čega je zahvalio svima koji su sudjelovali u ovome slavlju.

Fotografije

 

Uvod

Draga subraćo, draga braćo svećenici, časne sestre, dragi vjernici. Slaveći sveto misno slavlje za našu 44–cu ubijenih franjevaca svoje misli trebamo usmjeravati prema Isusu koji prašta. Upravo se u tome otkriva snaga svjedočanstva pokojnih franjevaca. Zato su oni mučenici. Da su odbacili Krista i Crkvu, mogli su postati »narodni heroji«. Ipak, oni su smogli snage svjedočiti za Boga, ostati s narodom, s njim živjeti i umrijeti. Svojim do smrti čvrstim stavom,  postali su nam zagovornici kod Boga. Njihova je krv sjeme iz kojega je niklo novo i veliko stablo kako u našem franjevačkom bratstvu Provincije Presvetog Otkupitelja, tako i u cijeloj Crkvi u našem Hrvatskom narodu. To stablo smo svi mi. Iz njihova svjedočanstva mi crpimo snagu za rast i praštanje. Njihova nevino prolivena krv obvezuje nas da ih nikad ne zaboravimo. Mi ovdje u Metkoviću posebno smo zahvalni fra Leonardu Bajiću koji je bio župnik Župe sv. Ilije te fra Božidaru Šimiću koji je ubijen u Tisnomu a pokopan je na našem groblju sv. Ivana. Ovom prigodom želimo Bogu zahvaliti za njihovo svjedočanstvo vjere i žrtvu, kao i za svjedočanstvo ostale 42-ce naših fratara, koju su dali za svoju vjeru, narod, slobodu i domovinu te s njima i preko njih moliti za naše danas i sutra. I dok im zahvaljujemo za primjer izgaranja, molimo ih da po njihovu primjeru  svatko od nas u svom zvanju dostojno  svjedoči Boga, kojeg na početku zamolimo da nam bude dobrostiv i oprosti nam naše grijehe.

 

Propovijed fra Petra Gulića

Vjerni hrvatski narode!

Vjeran je hrvatski narod svome Bogu od časa prvog krštenog Hrvata. Opran krsnom vodom od svojih kumira i bogova, krenuo je čist od grijeha putem Krista raspetoga.  Riječju svetog evanđelja hranjen punio se duhom evanđeoske ljubavi koja mu je sve više otkrivala lice Oca po Sinu u Duhu Svetom. Zajedništvo božanske ljubavi osvijetlilo mu je put i raspršivalo mrak neznanja iz kojeg ga je krsna voda povela prema svijetloj spoznaji vječnoga života. Ostati vjeran kroz svih četrnaest stoljeća usprkos razmeđu povijesti i vihora zla koja su se svako toliko sručila na njega, vjernik  Hrvat ne odustaje od uporne ljubavi u težnji za istinom koju je jedinom u svakom djeliću svoga posvećenog života prepoznavao u Kristu raspetome. Muka i smrt nisu mu bili nepoznati. Svakodnevno se s njima susretao oči u oči u nepravdama koje su se na njemu lomile i priljubljivale uz zemlju – njegovu od Boga mu darovanu zemlju, koju Hrvat molitvom na usnama zalijeva suzama i tako je  čini plodnom za još hrabriju nadu i snagu, za još veću navezanost na Onoga koji ga može spasiti od vječne smrti: Suobličio se svaki puta u svojoj muci, i osobnoj i narodnoj, s Kristom, ne odbijajući kalež gorki iz kojega su ga prisiljavali piti mnogobrojni samozvani moćnici ne bi li ispijajući njihovo zlo isušili korijene ovom hrvatskom Bogom bogatom narodu.

Čovjek odan zlu i nasilju ne razumije kako se njegov otrov zla nije smrću iskalio nad njegovom žrtvom. Zaboravio je kako suzama krvavim natapan kalež njihova zla prestaje biti otrovan: u sukobu dobra i zla nikada zlo nije odnijelo pobjedu. Vjernik Hrvat je to prepoznao u Kristovu križu na kojemu se odvijala borba između vječnosti i zemljane smrti. Prividnost nestanka živoga Isusa iza kamenih vrata groba dala je kratki dah veselju nasilnom čovjeku: Bog Otac uskrisava Sina Isusa po nedjeljivoj i jedinstvenoj ljubavi između sebe i Sina koja se očitovala u životodarnoj  snazi Duha Svetoga.

U tome Duhu, kojega je Hrvat primio na krštenju po Crkvi katoličkoj, svjedočio je stoljećima vjernim ispovijedanjem Trojednoga Boga, kojemu je dopustio da ga prožima u punini slobodne odluke za dobro i opraštanje; u tom Duhu se ispunja Mudrošću božjom i svjesno vjeruje da su „duše pravednika u ruci Božjoj i da ih se ne dotiče muka nikakva“. Stoga se s ponosom spominje i pamti sve one koji su za Boga, čovjeka i dom – tim tropletom u kojemu se u jedno stapaju Bogoljublje-čovjekoljublje i domoljublje, dali svoje živote. Vjerni Hrvat je vjeran Bogu i svome rodu. On ljubi svoj dom, svoju domovinu i štiti je svojim životom kojega zna darivati i u krvi. Svetost mučenika se upravo čita u ovoj trostrukoj ljubavi prema Bogu, čovjeku i domovini. Zato ih se mi danas ovdje, na ovom svetom mjestu za sav hrvatski narod Župe sv. Ilije u Metkoviću, za svakog iskrenog čovjeka istine i pravde, spominjemo i njihovu žrtvu sjedinjujemo s onom Kristovom na ovom oltaru. Kristovu ne krvnu  žrtvu na oltaru nazivamo Euharistijom, a to znači zovemo je prinosom ljubavi Bogu po Sinu za spas svijeta. Mučenička krv, naše braće fratara nedužno ubijenih za koje večeras prikazujemo molitvu sv. mise, večeras  će se  vinuti s ljubavlju Bogu Ocu u znak naše neodjeljive i snažne vjere, kojom i mi danas potvrđujemo neotuđivost Hrvata vjernika od Boga i Njegova Zakona ljubavi. Mučeni su i ubijenu samo zato što su bili učenici „Rabija“, samo zato što su propovijedali Istinu, Ljubav i Pravdu, samo zato što su bili Pastiri, koji su voljeli i ljubili svoje stado, samo zato što su nosili pečat hrvatskog imena i prezimena, samo zato što se nisu pa i po cijenu  vlastitih života željeli odreći svoga Boga, svog redovničkog i svećeničkog poziva, svoje ljubavi prema svom povjerenom stadu – svom hrvatskom narodu. Dok se „očima bezbožnim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća“, mi vjerujemo da su oni u miru. Sjekli su nas u povijesti i mučki ubijali po blaiburškim, slovenskim, hrvatskim, i istočnjačkim sve do onih makedonskih putova, šuma i polja. Iskaljivali su tada svoj sotonski bijes nad svezanim i nenaoružanim ljudima. Tragove vlastitog zločina zauvijek su htjeli zatrti kočevskim rovovima, jazovkama, hudim, husinim, kevinim i tolikim znanim i neznan jamama, rudarskim oknima, grobnicama po kanalima i šumama. U svome zlikovačkom pohodu tobožnjeg osloboditeljskog čina, ubijali su nevine. U svakom nevinom čovjeku ubijan je Krist. Da, „Krist jednom uskrišen više ne umire“, nisu mogli u mržnji na sve što je hrvatsko i katoličko, državotvorno i domoljubno svojim pomućenim umom dokučiti. Zato i danas, nakon strahota proživljenih u nedavnoj srpskoj agresiji na Hrvatski narod i Hrvatsku državu, ti isti ne mogu sakriti svoje zločine već se i nadalje nastavljaju hvaliti sa svojim zlodjelima iskaljenim nad golorukim i izmučenim čovjekom Hrvatom, kojemu je sudbinu sramnim potpisom između jedne i druge zdravice engleski oficir odredio. I danas se ne libe u Hrvatskoj zvati narodnim herojima!? Štoviše, potpomognuti samim vrhom vlasti odaju počast zločincima i slave ustanak – pokolj ( u Srbu) nad hodočasnicima i njihovim župnikom. I dok se nijedna zemlja u Europi ne hvali zločinima počinjenim pod imenom antifašizma, u Hrvatskoj se uporno, potpomognuto prodanim medijima, na sva usta hvali taj mračni dio povijesti za sav hrvatski narod. Kada im se iz naroda nitko nije suprotstavio, okrenuli su svoju neutaživu mržnju na Crkvu, po kojoj hrvatski narod već  14. stoljeća odolijeva naletima zloga i čuva svoju vjernost Nebu neraskinutim krsnim savezom.

Zato ovom zgodom smatram potrebnim ponoviti riječi kardinala Bozanića koje je izgovorio 13. Svibnja 2007. godine na Blaiburškom polju. Citiram: „Na ovome mjestu, kao biskup Crkve u hrvatskom narodu, ne smijem šutjeti. Štoviše, valja mi postavljati pitanja koja si postavlja svaki čestit čovjek prosvijetljen istinom: Kako to da šezdeset godina nakon stravičnoga zločina, bez obzira na to što još uvijek postoji dovoljan broj svjedoka i prikupljenih svjedočanstava, te bez obzira na to što je iz mnoštva činjenica vidljivo o čemu se radilo, nitko nije odgovarao? Kako to da su još uvijek nepoznata imena nalogodavaca i izvršitelja tih djela? Kako to da se još uvijek ne može, barem na načelnoj ako već ne i na konkretnoj razini, čuti jasna osuda svega što vapi zbog gaženja božanskih i ljudskih prava, a učinjeno je protiv hrvatskoga naroda? Zar mislimo da je moguće graditi zdravo hrvatsko i bilo koje društvo sa sviješću da se naraštaje naše djece i mladih hranilo i danas hrani neistinama? Kako to da nije napravljen popis žrtava i da nisu obilježena mjesta masovnih grobnica u kojima do danas neidentificirane leže kosti poznatih i nepoznatih ljudi?

Grozna je pomisao da su tolike godine zajedno s nama živjeli i žive ubojice; da su protkali sve pore svakodnevice te možda ni njihovi najbliži ne znaju istinu o njima i da su se prikazivali u najljepšem svjetlu boraca za slobodu… Kao vjernici, kao državljani suverene i nezavisne Hrvatske s pravom očekujemo da državne institucije učine ono što su zakonom dužne učiniti: da istraže ove zločine i obznane krivce za njih. Očekujemo da će se mjerodavne institucije države Hrvatske jasnije očitovati o komunističkome režimu i nedjelima koja je planirao i sustavno provodio te na temelju istine promicati one vrijednosti koje nisu sukladne s komunističkim krivotvorinama, kako u povijesnome tako i u svjetonazornome smislu. Očekujemo da će hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta broj: 1481, od 25. siječnja 2006., o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima“. Završen citat.

Braćo i sestre. Crkva katolička nije Crkva Kristova ako ne crpi svoju snagu iz Križa Kristova. To su svojim životom svjedočili i naši ubijeni fratri uz tolike hrvatske svećenike koji su u domovini i po cijelom svijetu okupljali hrvatsko raspršeno stado protjerano iz svojih domova. Jer kada bi se Crkva odrekla Križa Kristova u zamjenu za dobra ovoga svijeta ili radi političke moći, odrekla bi se sama svoga temelja Krista – Stijene na kojoj je sagrađena. Hrvatski narod se odredio u povijesti po Crkvi za Krista. Zato ga se ne može odreći niti u duši a niti se može odreći i izvanjskih znakova svoje vjere: Križa Kristova. Svaki put kada je Križ Kristov postao nekim liberalnim slobodoumnim i bezbožničkim ideologijama kamenom spoticanja, kada su ga uklanjali, razbijali, palili ili rušili topovima i gađali puškama, njegova snaga se izlijevala u vjernički kamen temeljac na kojemu su se sve takve ideologije razbile i otišle u sramotni poraz zaboravom.

Križ je svojina vjernika predanih Bogu po Duhu Svetom u kojemu se vjernička sloboda pretvara u putove mira i oslobađanja od želje za osvetom i uzvraćanjem u mržnji. Stoga onima koji su za svoga suputnika uzeli đavla, nikako ne odgovara sitno gorušičino zrno vjere hrvatskog čovjeka, pa se boje u svoj svojoj tzv. demokratskoj misli i napretku i jednoga čovjeka Hrvata i njegove pjesme koja riječju izriče a melodijom ljubi dar života kojim Hrvat posvećuje svoju Domovinu i izriče spomen na svoje mučenike.  Naš hrvatski narod, nažalost, kroz povijest prolazio je mnoga mučeništva, ali  ni jedno nije bilo tako strašno kao razdoblje u kojem su bili ubijeni i naša braća franjevci kojih se danas spominjemo i čiju žrtvu slavimo. Muka je to koja nam se i danas nameće, kojom se Hrvatima vjernima Bogu po katoličkoj Crkvi utjeruje strah, otima osnovno za život, grabi zemlja i ruje more. I takvima poruku izriče pjesma: „Mislili su mnogi, da nas  neće biti…“, ali se Kristov  križ izdiže sve više i svemu čovječanstvu poruku šalje: Ni krbavska, ni bleiburška polja, ni ubijeni svećenici, redovnici, redovnice ni trovanje blaženog kardinala Stepinca, ni porušeni Vukovar, ni spaljeni Dubrovnik, ni u crno zavijena Škabrnja, ni partizanska kola-traktori starčadi ne može uništiti čvrstu katoličku vjeru u Hrvata, niti snažnu volju Hrvata za svojom državom, ni oteti mu ljubljenu zemlju, oduzeti mu more, uništiti strahom u njemu vjeru u sadašnjicu, utrnuti u njemu nadu uskrsle budućnosti. Zato pozivamo i potičemo i danas sve vas braćo i sestre riječima sv. Pavla: „Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti i potpašite noge svoje spremnošću za evanđelje mira“ (Ef 6, 14-15), pa nam nikakvo zlo ovoga svijeta neće oteti ono što smo po svetom krstu u baštinu primili, i krvlju tolikih života natopili i obranili.

Tome svjedočimo i mi danas u sjeni ovoga našeg  križa, pred kojim našim istinoljubljem i nenasilnim mirom vjeru u Trojednoga Boga ispovijedamo, opraštajući svima koji su nam zlo nanijeli ili to još uvijek bezočnom upornošću čine. Samo tako Hrvat može zadržati trajni spomen na sve žrtve koje su dale svoje živote „Za krst časni i slobodu zlatnu!“  One su ugrađene u našu povijest, ali one su i zalog naše budućnosti. Neka nas sve nadahnjuju za hrabro svjedočenje naše vjere, za vjernost Bogu i Domovini, neka zagovaraju naš hrvatski narod pred licem Božjim. Amen!


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1132
Ovaj mjesecOvaj mjesec53312
UkupnoUkupno5214496

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 127 

Administrator

franodoljanin@gmail.com