Split: Dan mučenika Provincije – 2015.

Dan mučenika Provincije obilježen je u četvrtak, 24. rujna 2015., misom zadušnicom u Splitu na Dobrom u crkvi Gospe od Zdravlja u 19 sati. Za ovu prigodu ispred glavnoga oltara postavljene su slike pokojne braće i upaljene 44 voštanice. Na početku je gvardijan fra Jakov Begonja pozdravio provincijala Kodžomana, braću svećenike i vjernike te naglasio kako je izabran današnji dan za sjećanje na ubijene fratre jer su na današnji dan ubijeni fra Rafo Kalinić, fra Stanko Bradarić i fra Milan Lapić. Njima na ovaj dan pridružujemo i ostale fratre koji su ubijeni u razdoblju od 1942. do 1948. godine. Molimo Boga da njihova žrtva ne bude zaboravljena i uzaludna, rekao je o. Gvardijan, i nadodao kako žrtva vapi za istinom. Nažalost, akteri ovih zločina i danas tvrde kako nisu činili zločine. O. Gvardijan je rekao kako su franjevci ubijeni jer su služili Crkvi, Franjevačkom redu i hrvatskom narodu, tj. ubijeni su jer su bili katolici i Hrvati. Zatim je o. Gvardijan pročitao imena svih franjevaca koji su nastradali od 1942. do 1948. godine (popis na kraju priloga). Gvardijan Begonja je završio riječima da vjeruje kako su naši mučenici u zajedništvu s Ocem nebeskim i njima preporučio našu Provinciju, Crkvu i hrvatski narod.

Misno slavlje predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman, a koncelebrirali su vikar Provincije i župnik Gospe od Zdravlja fra Ante Udovičić, gvardijan fra Jakov Begonja, samostanski vikar fra Luka Banić i još 9 svećenika.


Uvodeći u slavlje o. Provincijal je rekao kako se „ljudski i kršćanski sjećati dragih pokojnika. Mi se sjećamo ovih fratara-mučenika zbog načina kako su završili svoj život. Nitko ne može ostati ravnodušan na taj broj mučenika jer je to 'cijeli autobus ljudi'. Nažalost, još i danas i za neke naše mučenike ne znam mjesto gdje su ubijeni kako bismo im mogli barem cvijeće položiti na mjesto stradanja. Preporučamo se njihovim molitvama i molimo ujedno za obraćenje njihovih mučitelja. Molimo i za progonjene kršćane u cijelom svijetu jer se vrše progoni i obezvređivanje kršćana“, završio je o. Provincijal.

Pjevanje su predvodili franjevci pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata. U ovom večernjem misnom slavlju, pri zalasku sunca, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, izgledalo je kao da su se vjerničke i svećeničke molitve ujedinile u plamenu koji je izgarao od voštanica ispred oltara, a Krist Kralj, raširenih ruku, izdignut iznad oltara primio je žrtvu prinesenu za mučenike Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Krv franjevačkih mučenika, sjeme je novih redovnika.

Fotografije

 

 

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Poštovani oče gvardijane, o. župniče i vikaru naše Provincije, draga braćo svećenici, časne sestre, sestre i braćo u Kristu!

Predvoditi večerašnje misno slavlje u spomen na naše franjevačke mučenike fra Rafu Kalinića, fra Milana Lapića i fra Stanka Bradarića, koji su ubijeni na današnji dan, prisjetiti se ostalih 41 člana naše Provincije, nije za nas tek prigodni čin, već trajni znak naše obaveze da se ne zaborave dani i godine u kojima je stradalo tisuće istinskih hrvatskih domoljuba i bogoljuba a među njima 44 naša fratra. Iz današnje perspektive svakom je objektivnom promatraču postalo jasno da su sva ta ubojstva bila posljedica  sustavnog istrebljenja najperspektivnijih snaga u hrvatskom narodu, među njima i miroljubivih franjevaca, profesora, dušobrižnika, onodobnih vodećih znanstvenika… Ne, oni nisu stradali slučajno. Komunistički sustav rješavao se nepoćudnih osoba ili potencijalnih protivnika među koje su svakako spadali katolički svećenici. Komunistički su zločini naravno bili poznati, ali se o njima nije moglo govoriti ili pisati do demokratskih promjena. Ta krvava stradanja i mučenja bila su previše strašna da bi se ikada mogla zaboraviti. Kada govorimo o franjevačkim mučenicima, onda zapravo govorimo o najsjajnijim izdancima kršćanske svetosti na domaćem tlu.

Mučeništvo franjevaca nije tek svjedočanstvo brutalnosti jednog vremena, nije tek znak snage, ljudske i vjerničke nesalomljivosti, već je prije svega uzor ljudima našeg vremena i poziv na nasljedovanje, jer svako se vrijeme, ne zaboravimo, na svoj način opire i obračunava s onima koji brane istinu, dobro, pravedno i sveto.

Zbog tog saznanja u ovim nas trenutcima prožimaju osjećaji beskrajne tuge zbog zle kobi koja se nadvila nad našim Narodom, Crkvom, našom Provincijom, ali istovremeno i osjećaji istinskog ponosa  zbog činjenice da smo u svim tim našim velikanima duha dobili sigurne zagovornike u nebu kod Dobrog Oca, u čiji se nedokučivi promisao i ne usuđujemo sumnjati.

Stara je uzrečica koju pripisujemo crkvenom ocu Tertulijanu: krv mučenika, sjeme je novih kršćana! Krist nam je dao primjer ustrajna života koji vodi do spasenja, pa i preko provalije smrti.

Ne dvojim ni najmanje da je mučeništvo naše braće franjevaca učvrstilo vjeru našeg Naroda, te da je kroz desetljeća bilo izvor velikih zaliha ponosa, prkosa i otpora, zahvaljujući kojima su se hrvatski narod i Crkva Katolička u Hrvatskoj othrvali naprasnim navalama zlih ideologija u povijesnim društveno-političkim mijenama.

Franjevački su mučenici, a da to nitko nije ni slutio, postali živo sjećanje na najmračnije razdoblje naše povijesti ali su u svijesti ostali i kao trajno prisutni zadatak svakom ovdašnjem domoljubu i vjerniku da u ovoj zavjetrini svjetskih zbivanja, jednako kao i u uvjetima tuđinske dijaspore, hrvatski čovjek može opstati samo s vjerom u Boga i podgrijavajući ljubav prema svojoj Domovini i svom Narodu! Stoga i danas treba reći, poučeni povijesnim iskustvom, svi oni koji ne vole svoju domovinu, koji se kite nekakvim bezličnim internacionalizmom, proglašavajući svako domoljublje nacionalizmom, svi oni koji se nakon svega, rugaju svetinjama hrvatskog naroda, po kojima smo opstali, a to su vjera, domovina, obitelj, ne zaslužuju ni ljudsko ni političko povjerenje.

Iskustvo vremena koje je uslijedilo nakon povijesne kataklizme, koja je došla krajem Drugog svjetskog rata s novom komunističkom vlašću, utvrđuje nas u vjeri da žrtva franjevačkih mučenika i, vjerujem, budućih kanoniziranih svetaca, nije bila uzaludna. Jedan je od naših fratara poginuo od njemačkih vojnika, jedan od talijanskih i četničkih vojnika, a njih 42 od partizanske ruke. Po činjenici nepravednog smaknuća tolikih nevinih ljudi iz našeg naroda, slobodna i neovisna domovina Hrvatska,  postala je blagoslovljenom zemljom, upravo po zaslugama i po žrtvi svojih mučenika, ali i kao nebeski odgovor na neopisive patnje i trpljenja koja su naši vjernici, predvođeni svojim pastirima,  morali podnositi.

Budući da nam je po  vjeri, Bog svima zajednički učitelj, imamo pravo primijetiti. Nije samo Bog taj koji je umro za ljude i ideju novog Naroda Božjeg na zemlji, već su i ljudi ti koji su umirali za svoga Boga i svoj Narod.

Nisu samo Bogočovjeku Isusu Kristu, ljudska mržnja i nesnošljivost priredile obilne porcije patnje i trpljenja, već su i mnogi ljudi, nošeni vjernošću prema svome kršćanskom Bogu, iskusili muku i trpljenje, sve do užasa krvave smrti.  Isus Krist je, u svoje vrijeme, svemu što je rekao i učinio morao još samo pridodati nezaboravnu strahotu vlastite smrti, kako Istinu Njegove riječi ne bi prekrila nikakva prašina ljudskog zaborava i kako ju ne bi izbrisale kiše ravnodušnog ljudskog sjećanja.

Jednako su tako i mnogi ljudi morali prekoračiti sudbonosni prag i upustiti se u adrenalinsku avanturu vjernosti Kristu, Crkvi, i svom Narodu.

Bog su i čovjek doista najbliži i najsličniji u patnji. Kao što je patnja preobrazila čovjeka Isusa  u  proslavljenog Krista, tako i čovjek, u kotlu vlastite životne patnje i muke, biva preobražen u biće neslućenih mogućnosti, sposobno  pobijediti i nadići ljudskost kakvu obično poznajemo, kolebljivu, nedosljednu, sumnjičavu, prestrašenu…

Ovo misno slavlje, izraz je prije svega naše sveopće zahvalnosti našim mučenicima. Što je i tko je čovjek uostalom bez sjećanja i bez zahvalnosti prema onima koji su ga zadužili. Nitko i ništa!

"Nezahvalnost počinje zaboravom; iz zaborava slijedi ravnodušnost; iz ravnodušnosti nezadovoljstvo; iz nezadovoljstva očaj; iz očaja kletva.

Samo zahvalnom čovjeku Bog pokazuje put k spasenju.“ – rekao je Dietrich Bonhoeffer koga su 1945. god. smaknuli nacisti, upozorivši tako na đavolski krug koji vodi pojedince, obitelji i čitave narode u sigurnu propast.

Nepregledni mozaik kršćanskih mučenika i duhovnih velikana, koji su iza sebe ostavili svjedočanstvo žive vjere i pouzdanja u Boga još se uvijek sastavlja i upotpunjuje, te je i nama, današnjim kršćanima, otvoreni poziv da u njemu potražimo svoje mjesto.

Današnje stradavanje kršćana u svijetu, iako se o svemu rijetko i podcjenjivački izvještava, poprima dramatične razmjere.  Pogrom sirijskih kršćana samo je dio opće svjetske antikršćanske politike, čiji su tragovi vidljivi u gotovo svakoj zemlji.

Hrvatski narod, iako malobrojan, može biti ponosan, jer je kroz duga stoljeća svoje kršćanske i katoličke povijesti, iznjedrio tolike velikane duha, muškarce i žene, koji su našli zasluženo mjesto u velebnom mozaiku svetosti putujuće Crkve. Crkva nas danas poziva da u ovom promišljanju o životima naših mučenika, otkrijemo vlastite putove svetosti, poziva nas da razmišljamo o značenju naših života, a ne samo o životima ljudi iz naše kršćanske prošlosti.

U društvu kakvo je naše današnje, demoralizirano i do kosti osiromašeno, u kojem ne manjka ništa od one iste negostoljubivosti prošlih vremena, svi ćemo manje-više reći da je teško, pa i nemoguće svakodnevno živjeti dosljedno načela i moralne principe naše vjere, zbog stalne potrebe za ulaženjem u kompromise i zbog bitke koja ne prestaje, bitke za preživljavanje.

Ipak, želim vjerovati da i u ovim oskudnim životnim prilikama ne nedostaje ljudi, koji i po cijenu vlastite štete ili gubitka vlastitog života, spremno riskiraju za istinu i pravdu, te da im Bog, kao takvima, nije tek privjesak s kojim mašu, već snaga kojoj vjeruju, u koju se pouzdaju, pravi i istinski gospodar njihovih života, koji se pojavljuje u svim važnim životnim odlukama.

Naši su franjevački mučenici, kao ljudi istaknute vjere, odbacili svako krivovjerje, nadvladali su moć zablude i sačuvali su slobodu duha pred silama tame. Kao takvi, oni nam pomažu da učvrstimo svoje korake u religioznom hodu i da svakako otkrijemo dublje motive vlastite vjere, jer vjera je svakome od nas dar i poziv.

Danas se, dakle, draga kršćanska braćo i sestre, ovim molitvenim skupom, prisjećamo i molimo za žrtve krvave tragedije probranih članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koju su priredili odnarođeni i bezbožni komunistički nalogodavci a proveli dodvorice nove zločinačke ideologije, tražeći tako na novoj političkoj sceni priliku za osobnu afirmaciju i dokazivanje.   Jadnici, žrtve, nisu se uspjeli izdignuti iznad životne banalnosti i proniknuti u trulost ideologije, kojoj su služili.  Grijeh bi nam bio kada bismo se naslađivali, jer su, podlegli i pokleknuli pred zamamnim silama zloga.

Naprotiv, želimo i za njih moliti, za njihovo pokajanje, ako je od njih još netko živ. Nikada nije kasno. Bog je velik i milostiv, spreman je svakome oprostiti, ako se iz srca pokaje i ako učini sve što je u njegovoj moći da sanira štetu na strani žrtve, da ublaži bol i patnju zbog nerazjašnjena puta i sudbine, tolikih nevinih ljudi.

U provedbenom političkom procesu široke antihrvatske i anticrkvene zavjere, naši franjevci, u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vremenu poraća,  kao najvjerniji izdanak svog hrvatskog naroda, kao nositelji i podupiratelji njegovog vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta i razvoja, nisu mogli proći netaknuti. Fratrima, kao glasnicima Božjeg mira i radosti, nikada nije predstavljalo problem živjeti s drugima i drugačijima od sebe,  jer je fratar od postanka naviknut živjeti u nesklonim društvenim prilikama i plaćati krvavi danak oporom vremenu.

Međutim, politički pogrom mnogi fratri, kako vidimo, nisu uspjeli preživjeti – ne zbog nedostatka ili manjka smisla za prilagođavanje novim društvenim prilikama - već zbog političke procjene da su probrani fratri nepotkupljivi ljudi i da su nesalomljivi u svojim rodoljubnim i bogoljubnim stavovima… Procjena je s političkog stajališta bila ispravna, ali to nikada neće moći opravdati počinjene zločine. Velika je zabluda zločina i zločinaca, koja se rađa u zavisti, da je ubojstvom drugoga moguće utišati u sebi prijekorni glas vlastite savjesti, svaki put kada pred sobom vidim nekoga, tko je našao pravi put, tko je našao mir i otkrio više razloge svoga postojanja.

S ovog mjesta želim javno pohvaliti posebno onu braću u našoj Provinciji, koji su, nošeni duhom zahvalnosti i obveze prema našim mučenicima, pokrenuli brojne inicijative za obilježavanje mjesta ljudske tragedije, razotkrivanje povijesne istine o razlozima i mjestima stradavanja kako braće franjevaca, tako i tisuća nevino stradalih sunarodnjaka pred proračunatim  namjerama komunističkih ubojica. Njima, u ime čitave naše provincije, izražavam veliku zahvalnost i poručujem im da idu hrabro naprijed.

Pred  vama je još puno posla, ali me veseli da je isti duh i potreba razotkrivanja dugo prešućivanih istina, zahvatila i puno širi krug ljudi u našoj Domovini, prije svega nositelje važnih društvenih i političkih funkcija u gradovima i županijama, koji kada hoće, znatno mogu pripomoći ubrzanju započetog istraživanja. Ne manjka ni onih koji se opiru tim nastojanjima. Moj dopis koji sam prije godinu dana uputio Državnom odvjetništvu da ispita i provjeri novinski prilog koji je izvještavao o pronađenim ostacima po svoj prilici jednog franjevca, do danas nije urodio plodom. Što smeta nekom da se identificira i primjereno sahrane zemni ostaci našeg mučenika?

Prošlost je nemoguće izmijeniti, ali je moguće i potrebno izmijeniti naš  dosadašnji odnos prema njoj i omogućiti minimum pravednosti prema svim žrtvama, bez obzira koji predznak nosile.

Svako aktualiziranje mučeničke prošlosti Katoličke crkve i hrvatskog naroda izaziva nove polemike i suprotstavljanja ali svi skupa moramo u konačnici priznati da drugog puta nema ukoliko želimo, kao narod, početi živjeti u miru i slozi.

Je li najgore iza nas, ili nas, kao kršćane,  najgore tek očekuje - Bog zna, čovjeku je to nemoguće dokučiti. Kako bilo ne budimo malodušni. Bog nas je sve s nekim razlogom pozvao u život, bez Njegove volje, čovjek niti se rađa, niti umire.  Zlato se u vatri kuša, pa tako i istinski Kristov vjernik kojeg neprestano pozivamo da ostane budan i hrabar, da ga ne zavede ni ushićena dobrodošlica koju mu iskazuju na trgovima i vijećnicama, a ni prizori užasa s Kalvarije.

Ne treba, ipak, biti naivan i popustljiv prema onima koji i danas zavode kršćane lažnim naučavanjima, koji namjerno unose smutnju i ruše jedinstvo Isusovih vjernika, koji ne žele obraćenje i odbijaju priznati grijehe.

Vjernik, ako je u sebi primio Duha Božjega, znao je i znati će prepoznati svaku zabludu i laž u svijetu, kao i one koji ih šire.

Put Crkve, put kojim su kročili i mučenici koje danas slavimo, put je stalnoga progona i osporavanja. Neka nas, sve skupa, na tom putu vjere i života, prate i zagovaraju naši mučenici, fra Rafo i ostala 43 naših članova, kao i najvjernija zagovornica kršćana, naša nebeska majka Marija, koja je na svom tijelu iskusila slavu Božju, proživjela trenutke ljudske sreće i užasa, ali i što je najvažnije, trenutak spoznaje da su njezin život i čvrsta vjera u Boga imale smisla.

Iako konačna životna sudbina naše braće možda neće nikada biti do kraja rasvijetljena zbog ljudskog kukavičluka, prekrivenih tragova zločina i brojnih drugih razloga, mi smo ipak sretni, jer na temelju raspoloživih podataka, s velikom sigurnošću možemo ustvrditi, da su mučenici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, potpomognuti snagom Božje milosti, uspjeli do kraja ostati vjerni Bogu i svom svećeničkom poslanju, te neustrašivo podnijeti strahote vlastite smrti.

Čvrsto vjerujemo da su naša umorena franjevačka braća, zbog svoje nepokolebljive vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu prinijeli svoj život kao ugodan miris pred Gospodinom i da su već nagrađeni nagradom vječnoga života u Bogu. Želja mi je da među nama i nadalje živi zahvalno sjećanje na njih i njihovu žrtvu. Za većinu naše umorene braće do danas ne znamo gdje su završili njihovi zemni ostaci, ali živimo u nadi da će se kad-tad otkriti mjesta njihovih stradanja kako bismo iskazali posljednju počast njihovim zemnim ostacima i prenijeli ih u zajedničku fratarsku grobnicu.

Svim našim hrvatskim mučenicima i zagovornicama kod Boga  preporučamo naš Narod, daljnji rad i nastojanja svih ljudi dobre volje, oko razotkrivanja istine, oko zadovoljenja pravde, oko čuvanja žive uspomene na sve naše drage i mile pokojnike, a posebno na naše mučenike. Amen!


UBIJENI FRANJEVCI

PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITELJA

1942. - 1948.

  1. Fra Paško Bačić
  2. Fra Petar Bačić
  3. Fra Leonard Bajić
  4. Fra Krsto Bazo
  5. Fra Ante Benutić
  6. Fra Petar Berković
  7. Fra Ivan Bezina
  8. Fra Frano Borić
  9. Fra Jozo Borković
  10. Fra Stanko Bradarić
  11. Fra Žarko Carev
  12. Fra Ante Cvitanović
  13. Fra Karlo Ćulum
  14. Fra Josip Erceg
  15. Fra Augustin Glavaš
  16. Fra Petar Glavaš
  17. Fra Ladislav Ivanković
  18. Fra Jozo Jerković
  19. Fra Rafo Kalinić
  20. Fra Anselmo Kamber
  21. Fra Anselmo Kovačić
  22. Fra Milan Lapić
  23. Fra Stanko Milanović
  24. Fra Jozo Olujić
  25. Fra Petar Paviša
  26. Fra Ante Pavlov
  27. Fra Vlade Pavlov
  28. Fra Jozo Poljak
  29. Fra Bone Radonić
  30. Fra Serafin Rajić
  31. Fra Ante Romac
  32. Fra Ivan Romac
  33. Fra Pavao Silov
  34. Fra Nikola Šabić
  35. Fra Božidar Šimić
  36. Fra Valentin Šimić
  37. Fra Vjekoslav Šimić
  38. Fra Dominik Šulenta
  39. Fra Kruno Tadin
  40. Fra Metod Vezilić
  41. Fra Matej Vodanović
  42. Fra Rudolf Vučić
  43. Fra Božo Vugdelija
  44. Fra Andrija Zjačić

 


FRANJEVAČKI KRIŽ kojega je izradio Kuzma Kovačić, akad. kipar, za Kapelu mučenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, koja se danas nalazi u zvoniku Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrom.


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas813
Ovaj mjesecOvaj mjesec69360
UkupnoUkupno5157819

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 117 

Administrator

franodoljanin@gmail.com